Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kosiljic

Marketing

Amen

Sahranili nam našeg Ivana Pavla. Nisam gledao cijeli sprovod, tko bi uopče izdržao tu misu, ali sišao sam baš na glavni dio, onaj kada su ga sa odra nosili u baziliku. Samo da napomenem da nisam mogao gledati na HRTu onog Patera Tonći Trstenjaka koji je pričao kao da je umro on, a ne Papa, pa sam gledao na novoj. Nisam uspio razaznati tko je tamo prenosio, no prijenos je bio onako baš po mome ukusu. I sada, što sam htio reći je to da mi se jako svidjelo što je bilo kada su ga poslijednji puta nosili, odnosno njegov lijes ( koji je btw izgledao kao sklesan od 6 dasaka i 4 letve ) to što nije bilo oplakivanja nego jedan gromoglasni aplauz koji je dosta dugo potrajao i klicanje Johaness Paulus. To je značilo da je bio velik čovjek, jer kada sa ovoga svijeta odlaziš na aplauzom to je ipak nešto posebno. I kada netko plače za tobom je znak da si nekome značio i da te volio, no aplauz znači da su ljudi cijenili tebe i tvoja djela i da život i put kroz život nisu bili uzalud. Do sada nisam o tome razmišljao jer tako nešto do sada nisam vidio, no mislim da je aplauz na sprovodu nešto najbolje što neki pokojnik može dobiti. To je bilo lijepo što ljudi nisu oplakivali njegovu smrt nego su slavili njegov život i njegova djela koja će se još dugo spominjati. Počivao nam u miru Karole i hvala na svemu što si učinio, ne samo za naš narod nego za cijeli svijet. I ako postoji onaj drugi život nadam se da si sada nakon ovoga ispračaja ponosan što si bio ovdje među nama i što si nam pružio svoja djela kao i samoga sebe.

Post je objavljen 08.04.2005. u 23:58 sati.