Komentari

demetra1.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • Demetra

    Prijepodnevne obaveze već zovu na istok grada, listam po blog.hr kada se vratim..

    avatar

    06.06.2025. (08:18)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Kako slatko. Djed ostao u grlici:-) i zove ranim jutrom na obaveze.

    avatar

    06.06.2025. (08:27)    -   -   -   -  

  • Potok

    Ton ti je topao, melankoličan, ali ne plačan - sjetan kao pogled u staru fotografiju. Nema tu lažnog romantiziranja sela, nego istinita slika svakodnevice, gdje se i purani i grlice i kokoši miješaju sa seljakovim nervima, ženinom štedljivošću i djetinjim čuđenjem.

    avatar

    06.06.2025. (08:42)    -   -   -   -  

  • sewen

    Šta bi mi bez slika iz mladosti....

    avatar

    06.06.2025. (09:55)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Divne su mi sve tvoje priče iz djetinjstva......mogu ih vidit, osjetit, namirisat.....pozdrav, draga Demi:-)

    avatar

    06.06.2025. (14:24)    -   -   -   -  

  • Drevni vanzemaljac

    lijepo Demi

    avatar

    06.06.2025. (15:22)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Hvala vam svakome ponaosob. Umorna sam i od čekanja i od razgovora, odgovora čekića kojim me lupa po rukama, nogama, pa hodaj, pa žmiri i drž se da ne padneš i stvarno pomisao da ću sada konačno sjediti u tišini doma svog je neprocjenjiva pogodnost.

    avatar

    06.06.2025. (18:41)    -   -   -   -  

  • AnnaBonni1

    važno je, da si svoje poslee obavila pa nek pjeva stotinu grlic jutrom....Budi se

    avatar

    06.06.2025. (19:32)    -   -   -   -  

  • viatrix

    Sa životinjama se mora raditi svakodnevno. Nema nedjelje ni blagdana.

    avatar

    06.06.2025. (20:59)    -   -   -   -  

  • luki2

    Divno je čitati Tvoje opise i kako je bilo - pa se sjetiš kako je sada...:((( Ljub!

    avatar

    06.06.2025. (23:30)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Kao djeca, sve smo htjeli čuti, znati...

    avatar

    07.06.2025. (08:00)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    Život na selu je težak, zato smo se svi.polako preselili u gradove pa skupo plaćamo zdravu hranu...
    Sve ima svoje lice i naličje...
    Odrasla sam na grahu, crnom kruhu, kupusu i blitvi, jer smo zivjeli na periferiji malog grada.
    Kao djeca smo bili željni bijelog kruha i slatkarija iz dućana.
    Nismo bili svjesni da se zdravo hranimo, ali smo se igrali na cesti bez straha da će nas pregaziti auto koje bi se pojavilo jedanput u sat vremena...
    Svako vrijeme nosi svoje breme, a nostalgija za djetinjstvom je svima zajednička, osim onih koji su doživjeli traume...

    avatar

    08.06.2025. (18:15)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...