Komentari

goddessvesna.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • .Annabonni

    Lijepo tvoje prisjećanje danas, kada je krep papir završeni dio naše prošlosti.
    Ja nemam ništa od tog sjećanja osim borić koji bi se otkinuo negdje daleko i donio i uvukao u pitar sa šljunkom a pamukom i lopticama i bombonima u šarenim papirima ukrasio

    *****čuj ovo : kad se moj brat drugi put oženio, oženio je ženu / sadašnju, naravno / čija je majka bila iz jednog sela u Međimurju.
    I kad je to čula ( onda davno ) moja susjeda prava Međimurka iz Čakovca rekla mi je : "" a joooooj jadan on , iz tog sela se ni krava ne kupuju "......

    avatar

    06.12.2024. (13:53)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Treba čuvati ovakva sjećanja. Sjećam, se cvjetova od krep papira .
    Znači, imam poprilično godina :)

    avatar

    06.12.2024. (15:43)    -   -   -   -  

  • Goddess Vesna

    @.Annabonni
    pred blagdane me uvijek obuzmu sjećanja; zato moji unuci uživaju u pričama! To im dođe ko neka daleka povijest! :))))
    Ova izreka o kravama je točna (to govore za nekoliko sela) ali Međimurke su (kao što tvoj brat zna) vrijedne, poštene, temperamentne........ :))))
    @Lastavica
    imamo već godina ali ih ne želimo osjećati! Važan je "duh"!!! :)))

    avatar

    06.12.2024. (16:07)    -   -   -   -  

  • V

    Krep papira se sjećam sa svadbi; dvobojnim i trobojnim girlandama s se prekrivala konstrukcija šatora u kojima se tada odvijalo svadbeno slavlje. A ne sjećam da se kod nas tako ukrašavalo i za Božić.
    Drvce, pšenica, svijeće, sav mogući svečani vez koji se samo dvaput godišnje izvlačio iz ormara... jabuke, orasi, puno oraha... suho voće...

    Jedna daljnja tatina rođaka je nama djeci uvijek donosila u kuhinjskoj krpi zamotane vanilice, slatko i kompot od dunje. Ispričavala se što nema više, i valjda nikada nije bila svjesna koliko smo se mi baš uvijek tome radovali. Znali smo da ništa usput nije pokupila, nego da je to čuvala i pripremala baš nama.
    Poslije bi mama njoj napunila punu torbu svega, pa joj vjerojatno nije bilo tako ni teško :)))

    A bila je malo 'trpka' i uvijek gunđala kako je se nitko neće sjetiti kad umre i doći na grob... naravno da se sjetim.

    avatar

    06.12.2024. (17:04)    -   -   -   -  

  • Goddess Vesna

    @V
    Kinč je specifičan za sjeverozapad Hrvatske. Trobojnih girlandi na svadbama se i ja sjećam. Sjećam se i teških torti ukrašenim šarenim bombonima, ružama od šećera i asparagusom. I violina koje su cvilile. Pleh muzike (tzv. bandisti).... :))))

    avatar

    06.12.2024. (18:21)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Ima li išta ljepše od takvih sjećanja. Možda bi trebalo nešto obnoviti. I moja bakica (Mađarica) je za ukras rekla kinč iako smo Slavonija.

    avatar

    09.12.2024. (13:43)    -   -   -   -  

  • jelen

    I kod nas se nekad to pravilo da visi s plafona, a zapravo mi još i danas čitavo božično drvce često zovemo jednostavno kinč.

    avatar

    09.12.2024. (15:42)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Krasna sećanja...
    I ja volim okititi stan pred blagdane...jedva čekam...

    avatar

    09.12.2024. (18:07)    -   -   -   -  

  • .Annabonni

    neka te Blogy objesio na naslovnicu : VISI, ali neka nitko pod suknju ne gleda.....ok?

    avatar

    09.12.2024. (18:27)    -   -   -   -  

  • Blumi

    sjećam se bora kod djede i bake na kojem su bili šećerni bomboni zamotani u raznobojni metalik papir, najčešće srebrni, djeci na veselje

    avatar

    09.12.2024. (22:44)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Osjećam ih i ne krijem.- Moje su, pošteno sam ih stekla

    avatar

    19.12.2024. (16:16)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Sjećanja su mi od polovine pedesetih, običaji su vrlo slični, razlika
    je samo u prirodnim materijalima kićenja što naravno ovisi o
    podneblju. Grančicama bršljana kitila se svaka rupica po fasadama
    kuća, a bilo ih je..., rupa. Na badnjak se kuhinja posipala slamom, a
    borići su kićeni na isti način, tufice vate, cvjetići od krep-papira,
    umotani bomboni, ako je bilo onih "jo-jo" pjesma do zore. Posijana
    pšenica sa svijećom..., eto to se zadržalo do danas, kod mene nije
    bilo pauza. Volim oživljavanje tradicije u svim oblicima, zato sam u
    blagdanske dane kao dijete bez obzira na godine. Živile babe:)))

    avatar

    19.12.2024. (18:39)    -   -   -   -  

  • Litterula

    ne sjećam se toga iz djetinjstva, ali znam da takve ukrase rade žene i u kraju mojih predaka u području Donje Sutle u Šenkovcu

    avatar

    21.12.2024. (13:24)    -   -   -   -  

  • tignarius

    nema snijega, nema zima..nema ni Božića ni krep papira!?
    a na ovaj ga način, možda u srdcima sačuvamo

    avatar

    21.12.2024. (14:25)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...