Dio svog djetinjstva provela sam u Međimurju. Iz tog doba nosim prekrasna sjećanja a i danas kad više nemam kome otići osim na grob u ovo predbožićno vrijeme s nostalgijom se sjećam starih običaja. Jedan od tih je i ukrašavane kuće za Božić!
Za kićenje se koristilo zelenilo i ručno izrađeni ukrasi od krep-papira. Najčešće su to bili cvjetovi, a nazivali su ih kinč.
U vrlo malenim i tamnim seoskim kućama šareni cvjetovi bili su gotovo jedini ukras u predbožićno vrijeme. Odatle i ime za ovakve ukrase: naziv „kinč“ dolazi od mađarske riječi „kincs“, u značenju „blago“ ili „vrijednost“.
„Kinčili“ su se kako vanjski dijelovi kuće i gospodarskih zgrada, tako i sama kuća. Za kićenje se koristilo sve što se moglo naći u prirodi. Unutrašnjost kuće se ukrašavala tako da se zelenilo pričvrstilo za grede krovne konstrukcije (prosnice) ili složilo u kut prostorije pored raspela i slika svetaca. Grane crnogorice, božikovine ili bršljana ukrašavale su se jabukama, orasima i lješnjacima omotanima u ukrasne papire preostale od čokolade ili bombona, medenjacima, bombonima salonima te trakama (girlandama) i cvijećem od krep-papira
Koliko se to god činilo svakidašnjim, papir nije bila svakodnevna stvar u međimurskim seoskim domaćinstvima. Ljudi su slabo znali čitati i pisati pa im papir nije bio potreban. Za izradu cvjetova od krep-papira papir se morao kupiti. Kad se ne bi imalo novca kupiti krep-papir, koristio bi se običan ili novinski papir. Najčešće sve ove vrste papira nisu nazivale posebnim nazivima, već samo „paper“. U nekim međimurskim selima koristio se naziv „rugani paper“ za krep-papir.
Osim materijala, za izradu cvjetova bila je potrebna i određena vještina te se u selu znalo koje žene izrađuju najljepše predmete. Od njih su se ukrasi i naručivali. Materijal je svaka žena sama donosila. Za uslugu se izrađivačici davala rakija, brašno, jaja ili bi se pomoglo kod sezonskih radova. Novcem se nije plaćalo jer ga jednostavno nije bilo. Prema sposobnostima izrađivačice i dostupnosti materijala mogli su se izrađivati cvjetovi svih oblika, boja i veličina. Ukrasi su bili šareni, a boje nisu imale posebno značenje.
Najstarija tehniku izrade cvjetova je uz pomoć „droteka“ (komada metalne žice). Presavinuti papir se umeće u „drotek“ te se njime pritiska, odnosno povlači prema dolje, kako bi se oblikovalo udubljenje. Potom se papir savija ukrug da bi se dobio oblik cvijeta.

Cvjetovi koji imaju latice izrađuju se na dva načina. Od krep-papira se oblikuje svaka latica zasebno ili se jedna traka papira presavije nekoliko puta te se na jednoj strani papir polukružno obreže. Zatim se papir rastvori i u koncentričnim krugovima skuplja oblikujući cvijet.
Partica se izrađuje od plavih, roznih ili bijelih cvjetova koji se nižu jedni za drugima. Stavljale su se na raspela u kutovima prostorije. Gotovo je svaki dom imao kut u kojem je stajalo raspelo i slike svetaca, najčešće Presvetoga srca Marijina i Isusova