Da je znao, da je znao Da je znao clown stari Da na svijetu osim scene, Postoje i druge stvari. Ne bi nikad, ne bi nikad Doskakutao u arenu Ne bi nikad tako tužan Izigravao sjene sjenu.
Zdenkov stih...
08.10.2024. (09:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svaki dan je idealan da postanemo baš onakvi kakvi smo oduvijek željeli biti i ništa nas ne priječi doli nas samih.
Introspektivnim uvidom mogu zaključiti da sam oduvijek znao što je ispravno, kako vrijeme odmiče sve rijeđe pribkegavam onome drugom, i radim ono što znam da je ispravno, društvo mi se sve više sklanja s puta i ostavlja me na miru.
Mislim da je to rješenje, evo vidiš kako naši kolege blogeri ustraju na vlastitim pogreškama i ignoriraju ono što je ispravno pa se vrte u začaranim krugovima, umjesto da uživaju u ovo malo života što im je preostalo.
08.10.2024. (20:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nevjerojatno ali istinito, ja ne kužim Jokera. Ne razumijem kako se može imati razumijevanja za njega i gledati ga kao nekog pozitivnog koji pokazuje - što? Ok, imao je sjeban život i onda odlučio jedan dan nasumce ubijati ljude, koji ničime nisu bili krivi za njegovo stanje i što je još gore-možda su prolazili i teža sranja od njega. I on je sretan. Jer je pobio nešto ljudi jer su oni dio društva koje se nije htjelo prilagoditi njemu. I time dao inspiraciju drugima. I onda se mi čudimo što neki klinac tamo ode i pocmeka pola škole. Nula moralne okosnice. Nula. Čista sebičnost. Bio je davno jedan srpski film, ne pamtim mu ime, koji je htio pokazati da ljudi sve više postaju odijeljeni od realnosti zbog utjecaja filmova/igrica. U njemu grupa mladih iz čiste dosade ide se igrati neke šeme iz igrice ili filma i podijele se u dvije grupe s pravim oružjem i metcima i nastane takav nered i nasilje među dotad veoma vezanom grupom ljudi, da bi na kraju ostao jedan sam kao pobjednik i onda je hodao oko njih mrtvih i izmrcvarenih i vikao, ajde, ustajte, gotovi smo u ostaje u šoku kad shvaća da se ne ustaju, za razliku od Jokera , bar prvog dijela, drugi neću gledati, koji je sav sretan.
09.10.2024. (07:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Anči, tebi svako toliko dopizdi, pa ne brinem :-)
@ za svakoga je ispravno nešto drugo :-) nema univerzalnog ispravnog i malo je univerzalnih istina. Dok se nečijom istinom u mene ne dira, dopuštam i prihvaćam i fora mi je da svak misli drugačije.
@ pa vidim da ne kužiš: nije on ubijao one koji nisu bili krivi za njegovo stanje, jer u njegovom stanju svijesti svi su bili krivi :-) Konkretno, ubio je dečke u podzemnoj koji su ga opako zlostavljali. To mu je bio triger. Tako je počeo. Sve do tad, bio je miran, pasivan, stoički je podnosio sve. Jockera shvaćam kao pojednostavljeni i drastični prikaz kako sve društvo čini od običnog čovjeka kriminalca, psihopatu, shizofreničara. Jer društvo ne čini ništa da bi zaštitilo čovjeka! Naprotiv, postavlja mu stupice, i ogromne prepreke. Nije on htio da se društvo prilagodi njemu, nego da ga razumije :-) Ne daje Jocker inspiraciju klincima da poubijaju pola škole, nego upozorava na to da bi se to lako moglo dogoditi zbog sustavnog socijalnog nemara. Dogodilo se u Srbiji. Lako se može dogoditi i kod ovog dječaka u Zagrebu zbog kojeg se cijeli razred ispisao iz škole, jer socijalna nema alate za odraditi svoj dio posla.
Jocker je pritajeni gnjev koji čuči u svakom čovjeku, a raste zbog očigledne nepravde koja nam se svima radi.
09.10.2024. (08:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mene je isto prvi dio oduševio, a drugi zbog ovih kritika (a eto, sad i tvog doprinosa, jer vjerujem tvojoj ocjeni) teško da ću ići gledati...
Postoje dvije vrste ljudi; oni koji mogu birati i oni koji nemaju što birati. Srećom, rijetko ili nikako me se može ubrojiti u potonje, pa onda mislim da uvijek možemo izabrati spokoj. Naime, nismo mi toliko usredotočeni na sebe, koliko na to da se dopadnemo drugima... a s vremenom shvaćamo da je to ta maska koja nam se stalno nameće za stavljanje... i da je korijen naših nemira u njoj.
Dokle god si u domeni ovih koji mogu birati (jer im okolina, zdravlje, nešto imetka i slične stvari bez kojih ne možemo ne nameću bezuvjetno drugačije) mislim da je ključ priče da se čovjek nađe sam sa sobom u miru svoje sobe; da uspostavi ravnotežu; da otkrije kako zapravo druge ljude treba a ne bira, i da to sve ispravi. Najbogatiji su ljudi koji trebaju ništa ili malo... jer njih je nemoguće izbaciti iz tračnica ili unesrećiti.
Dakle, čovjek prvo mora težiti tome da sam sebi bude dobro društvo; zajednica ne živi po principu dobrote, nego koristi - i to je ono što moramo osvijestiti; od toga se ne može pobjeći. No, ako možemo pobjeći u sebe, već smo puno napravili. Sebe je uvijek potrebno nadograđivati, ispitivati, naukovati, dodavati - naravno, ali mislim da je većina problema danas među ljudima koji nisu bez ikakve mogućnosti izbora baš ta - da ne vide svjetlost u sebi, ili nisu u sebe uspjeli unijeti nikakvo svjetlo iz ovog predivnog i strašnog svijeta u isti čas.
Velim; društvo prvestveno gleda na korist i to je tako; to je najveća kolizija u našim životima, kada to shvatimo: da zapravo ovdje drugim ljudima nismo dobrodošli. Čak i pod krinkom brige za drugoga, većina slučajeva je samo usmjerena na osobnu korist i probitak...
Nekada, do prije možda polovice prošlog stoljeća, bio je u društvu još u okolnostima velike bijede i nepravde prevladavajuć osjećaj solidarnosti, posebno među sirotinjom; vladajući su skužili da treba malo dići letvicu, da se ne može gaziti toliko - pa su podigli standard, i to je upropastilo ostatke tog kolektivnog duha; danas više nikome nije istinski stalo do nikoga osim do svoje koristi, imetka i izgleda, ili su takvi pojedinci smatrani luđacima i čudacima...
Danas kako veli Harari, bijeda se smanjila na području materijalnog, ali u duhovnome ostala je ista, ako se još nije i povećala...
Uglavnom, da zaključim ovo svoje plalamuđenje, kažu da je dobar čovjek onaj koji istinski ne umije biti sretan dok oko njega ima drugih koji pate... koji se tuđoj nevolji ne podsmjehuje, koji prihvaća druge i drugačije, koji dijeli i daje da bi drugi rasli, ma koliko to značilo njegovu propast... jer, kako vele - nije hrabrost braniti sebe od drugih, već druge od sebe... :)
Ima ove jeseni boljih i ljepših filmova;prevladava čini mi se onaj talijanski, Uvijek postoji sutra; Joker je očito nenadmašan i mislim da je bolje ostaviti tu tamu sa strane a ne previše uranjati u nju... skužili su da ta franšiza donosi zaradu, pa su sada krenuli češljati po tome... tko ih ne zna... :)
09.10.2024. (10:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja ni prvi dio nisam pogledao do kraja, bio mi je dosadan, naporan i neuvjerljiv, samo je gluma bila ok. Radije gledam Emily u Parizu nego ta pretenciozna prenemaganja.
I istina je samo jedna, sve ostalo su laži koje bi trebale opravdati naše sebičnosti, ali nisam govorio o istini nego o tome da nepogrešivo znam što je ispravno, i uvjeren sam da znaju i drugi, samo je lakše pravit se blesav
09.10.2024. (21:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Najbogatiji su ljudi koji trebaju ništa ili malo... jer njih je nemoguće izbaciti iz tračnica ili unesrećiti. Istina
kažu da je dobar čovjek onaj koji istinski ne umije biti sretan dok oko njega ima drugih koji pate također istina
A kako će ti trebati ništa ili malo, ako vidš da ljudi oko tebe pate ?
Potražit ću ovaj talijanski.
@ Ne mogu reći da u svakom trenu znam što je prava, objektivna istina. Veći dio vremena empatiram, radim razliku u nijansama i znam što je istina- za mene.
10.10.2024. (10:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uspjela sam učitati tvoj post, čak lako. Otvorila komentar puno teže. :(
Ali ipak sam uspjela pa da ostavim jedan ! ;)
Neki ljudi zauvijek ostanu nezreli. Savim je točan tvoj opis društva i njegove uloge u našem odrastanju i postojanju, ali...
Na kraju priče od društva uzmeš što trebaš, ostalo te ne zanima. Živiš svoj život.
Neki ljudi su doživotno dječaci i djevojčice, i nije tu ništa sporno osim što teško žive u ovom društvu.
Sigurno se ni tebi nije dalo ići na faks ni godinama kasnije raditi, ali paralelno si uz to živjela svoj život. Takav je život u društvu.
Svi mi možemo reći kako smo potplaćeni i biti u pravu, možemo svi opljačkati banku i "uzeti što nam pripada", ali kome se truli u zatvoru sve dok s crkavicom može piti kavu na nekoj sunčanoj terasi? ;)))
12.10.2024. (11:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim, rijetki su ljudi koji mogu obuti tuđe cipele i razumijeti posve tuđe izbore, postupke, i da...hipersenzibilnost je patnja, cjeloživotna... Ipak, mi ljudi rijetko kada možemo u potpunosti znati i sami sebe, a kamoli druge... Često osjećajući/opravdavajući druge samo suosjećamo sa sobom, samoopravdavamo se sami sebi i... tako se uzajamno tješimo... Ah... srećom pa bude i lijepih trenutaka, razdoblja...pa onda naši životi ipak nisu protraćeni... :)
12.10.2024. (21:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam gledala, u zadnje vrijeme sve si više ličim na moju mamu: želim gledati samo lijepe filmove, lijepe glumce itd..sve drugo me previše nepotrebno opterećuje, a to ne želim, dosta mi je opterećivanja u stvarnosti...tebi veeeliki zagrljaj i sretno u potrazi za vlastitim istinama, još više u životu u skladu s njima :*
13.10.2024. (07:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja samo znam da sam se ispunjavajući tuđa htijenja, sebične potrebe i namontirane istine doveo na rub psihijatrije, i bio neopisivo jadan. Onda sam se okrenuo onima kojima sam ja važan i od tada mogu reći da uživam u životu, ja sam ostao isti, spreman uvijek dati sve od sebe, promijenili su se samo ljudi oko mene, dakle nikad nije bio problem u meni, samo je trebalo da i ja budem nekome najvažniji čisto radi ravnoteže u svemiru.
13.10.2024. (18:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Ypsi, svijet je pun raznih poremećaja....netko bi rekao da je poremećaj i raditi sve po špagi, da bi kasnije godinama do mirovine trunuo u nekom poduzeću, s pauzom od pola sata... sve je stvar perspektirve :-) hvala ti kaj si se potrudila otvoriti moj post i komentirati...
@ rječita, ma ti samo uživaj :-))
@ Lilith, i ja izbjegavam težine. Kako mi se svidjela ideja prvog dijela, išla sam gledati drugi dio jer ima privlačan trailer, a da sam znala da je cijela radnja u zatvoru, ne bih se išla bedirati bez veze. Tebi moja ti, želim opuštanja što više i uživanja, šaljem ti veliku pusu:-*
@ nisam više sigurna da sam ikome važna, al to ne znači da se trebam osamljivati :-) nekada ljude trebamo voljeti i više nego li oni vole nas. Pomiriti se s time.
15.10.2024. (13:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nikako se nemoj osamljivati, ja se ne bojim ni pauka, ni vukova ni zmija, ni bombi ni prirodnih katastrofa, bojim se samo samoće, ne podnosim je dobro nikada nisam bio dovoljan sam sebi, i sigurno da si nekome važna, možda ga još nisi ni srela ali zasigurno postoji taj neko, ja nikad nisam pristao na ideju da ga nema.
18.10.2024. (21:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
Da je znao, da je znao
Da je znao clown stari
Da na svijetu osim scene,
Postoje i druge stvari.
Ne bi nikad, ne bi nikad
Doskakutao u arenu
Ne bi nikad tako tužan
Izigravao sjene sjenu.
Zdenkov stih...
08.10.2024. (09:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.Annabonni
I svakome dođe dan kad mu to jednostavno dopizdi.
meni je, na žalost
neću dalje
08.10.2024. (09:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
Svaki dan je idealan da postanemo baš onakvi kakvi smo oduvijek željeli biti i ništa nas ne priječi doli nas samih.
Introspektivnim uvidom mogu zaključiti da sam oduvijek znao što je ispravno, kako vrijeme odmiče sve rijeđe pribkegavam onome drugom, i radim ono što znam da je ispravno, društvo mi se sve više sklanja s puta i ostavlja me na miru.
Mislim da je to rješenje, evo vidiš kako naši kolege blogeri ustraju na vlastitim pogreškama i ignoriraju ono što je ispravno pa se vrte u začaranim krugovima, umjesto da uživaju u ovo malo života što im je preostalo.
08.10.2024. (20:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lisbeth
Nevjerojatno ali istinito, ja ne kužim Jokera. Ne razumijem kako se može imati razumijevanja za njega i gledati ga kao nekog pozitivnog koji pokazuje - što? Ok, imao je sjeban život i onda odlučio jedan dan nasumce ubijati ljude, koji ničime nisu bili krivi za njegovo stanje i što je još gore-možda su prolazili i teža sranja od njega. I on je sretan. Jer je pobio nešto ljudi jer su oni dio društva koje se nije htjelo prilagoditi njemu. I time dao inspiraciju drugima. I onda se mi čudimo što neki klinac tamo ode i pocmeka pola škole.
Nula moralne okosnice. Nula. Čista sebičnost.
Bio je davno jedan srpski film, ne pamtim mu ime, koji je htio pokazati da ljudi sve više postaju odijeljeni od realnosti zbog utjecaja filmova/igrica. U njemu grupa mladih iz čiste dosade ide se igrati neke šeme iz igrice ili filma i podijele se u dvije grupe s pravim oružjem i metcima i nastane takav nered i nasilje među dotad veoma vezanom grupom ljudi, da bi na kraju ostao jedan sam kao pobjednik i onda je hodao oko njih mrtvih i izmrcvarenih i vikao, ajde, ustajte, gotovi smo u ostaje u šoku kad shvaća da se ne ustaju, za razliku od Jokera , bar prvog dijela, drugi neću gledati, koji je sav sretan.
09.10.2024. (07:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
@ slatko-gorki stihovi...hvala Dinaja:-*
@ Anči, tebi svako toliko dopizdi, pa ne brinem :-)
@ za svakoga je ispravno nešto drugo :-) nema univerzalnog ispravnog i malo je univerzalnih istina. Dok se nečijom istinom u mene ne dira, dopuštam i prihvaćam i fora mi je da svak misli drugačije.
@ pa vidim da ne kužiš: nije on ubijao one koji nisu bili krivi za njegovo stanje, jer u njegovom stanju svijesti svi su bili krivi :-) Konkretno, ubio je dečke u podzemnoj koji su ga opako zlostavljali. To mu je bio triger. Tako je počeo. Sve do tad, bio je miran, pasivan, stoički je podnosio sve.
Jockera shvaćam kao pojednostavljeni i drastični prikaz kako sve društvo čini od običnog čovjeka kriminalca, psihopatu, shizofreničara.
Jer društvo ne čini ništa da bi zaštitilo čovjeka! Naprotiv, postavlja mu stupice, i ogromne prepreke.
Nije on htio da se društvo prilagodi njemu, nego da ga razumije :-)
Ne daje Jocker inspiraciju klincima da poubijaju pola škole, nego upozorava na to da bi se to lako moglo dogoditi zbog sustavnog socijalnog nemara.
Dogodilo se u Srbiji. Lako se može dogoditi i kod ovog dječaka u Zagrebu zbog kojeg se cijeli razred ispisao iz škole, jer socijalna nema alate za odraditi svoj dio posla.
Jocker je pritajeni gnjev koji čuči u svakom čovjeku, a raste zbog očigledne nepravde koja nam se svima radi.
09.10.2024. (08:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Mene je isto prvi dio oduševio, a drugi zbog ovih kritika (a eto, sad i tvog doprinosa, jer vjerujem tvojoj ocjeni) teško da ću ići gledati...
Postoje dvije vrste ljudi; oni koji mogu birati i oni koji nemaju što birati. Srećom, rijetko ili nikako me se može ubrojiti u potonje, pa onda mislim da uvijek možemo izabrati spokoj. Naime, nismo mi toliko usredotočeni na sebe, koliko na to da se dopadnemo drugima... a s vremenom shvaćamo da je to ta maska koja nam se stalno nameće za stavljanje... i da je korijen naših nemira u njoj.
Dokle god si u domeni ovih koji mogu birati (jer im okolina, zdravlje, nešto imetka i slične stvari bez kojih ne možemo ne nameću bezuvjetno drugačije) mislim da je ključ priče da se čovjek nađe sam sa sobom u miru svoje sobe; da uspostavi ravnotežu; da otkrije kako zapravo druge ljude treba a ne bira, i da to sve ispravi. Najbogatiji su ljudi koji trebaju ništa ili malo... jer njih je nemoguće izbaciti iz tračnica ili unesrećiti.
Dakle, čovjek prvo mora težiti tome da sam sebi bude dobro društvo; zajednica ne živi po principu dobrote, nego koristi - i to je ono što moramo osvijestiti; od toga se ne može pobjeći. No, ako možemo pobjeći u sebe, već smo puno napravili. Sebe je uvijek potrebno nadograđivati, ispitivati, naukovati, dodavati - naravno, ali mislim da je većina problema danas među ljudima koji nisu bez ikakve mogućnosti izbora baš ta - da ne vide svjetlost u sebi, ili nisu u sebe uspjeli unijeti nikakvo svjetlo iz ovog predivnog i strašnog svijeta u isti čas.
Velim; društvo prvestveno gleda na korist i to je tako; to je najveća kolizija u našim životima, kada to shvatimo: da zapravo ovdje drugim ljudima nismo dobrodošli. Čak i pod krinkom brige za drugoga, većina slučajeva je samo usmjerena na osobnu korist i probitak...
Nekada, do prije možda polovice prošlog stoljeća, bio je u društvu još u okolnostima velike bijede i nepravde prevladavajuć osjećaj solidarnosti, posebno među sirotinjom; vladajući su skužili da treba malo dići letvicu, da se ne može gaziti toliko - pa su podigli standard, i to je upropastilo ostatke tog kolektivnog duha; danas više nikome nije istinski stalo do nikoga osim do svoje koristi, imetka i izgleda, ili su takvi pojedinci smatrani luđacima i čudacima...
Danas kako veli Harari, bijeda se smanjila na području materijalnog, ali u duhovnome ostala je ista, ako se još nije i povećala...
Uglavnom, da zaključim ovo svoje plalamuđenje, kažu da je dobar čovjek onaj koji istinski ne umije biti sretan dok oko njega ima drugih koji pate... koji se tuđoj nevolji ne podsmjehuje, koji prihvaća druge i drugačije, koji dijeli i daje da bi drugi rasli, ma koliko to značilo njegovu propast... jer, kako vele - nije hrabrost braniti sebe od drugih, već druge od sebe... :)
Ima ove jeseni boljih i ljepših filmova;prevladava čini mi se onaj talijanski, Uvijek postoji sutra; Joker je očito nenadmašan i mislim da je bolje ostaviti tu tamu sa strane a ne previše uranjati u nju... skužili su da ta franšiza donosi zaradu, pa su sada krenuli češljati po tome... tko ih ne zna... :)
09.10.2024. (10:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
Ja ni prvi dio nisam pogledao do kraja, bio mi je dosadan, naporan i neuvjerljiv, samo je gluma bila ok. Radije gledam Emily u Parizu nego ta pretenciozna prenemaganja.
I istina je samo jedna, sve ostalo su laži koje bi trebale opravdati naše sebičnosti, ali nisam govorio o istini nego o tome da nepogrešivo znam što je ispravno, i uvjeren sam da znaju i drugi, samo je lakše pravit se blesav
09.10.2024. (21:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
@ Najbogatiji su ljudi koji trebaju ništa ili malo... jer njih je nemoguće izbaciti iz tračnica ili unesrećiti. Istina
kažu da je dobar čovjek onaj koji istinski ne umije biti sretan dok oko njega ima drugih koji pate također istina
A kako će ti trebati ništa ili malo, ako vidš da ljudi oko tebe pate ?
Potražit ću ovaj talijanski.
@ Ne mogu reći da u svakom trenu znam što je prava, objektivna istina.
Veći dio vremena empatiram, radim razliku u nijansama i znam što je istina- za mene.
10.10.2024. (10:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
golden age
svijet je prepun farizeja i filistara
11.10.2024. (13:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
Uspjela sam učitati tvoj post, čak lako. Otvorila komentar puno teže. :(
Ali ipak sam uspjela pa da ostavim jedan ! ;)
Neki ljudi zauvijek ostanu nezreli. Savim je točan tvoj opis društva i njegove uloge u našem odrastanju i postojanju, ali...
Na kraju priče od društva uzmeš što trebaš, ostalo te ne zanima. Živiš svoj život.
Neki ljudi su doživotno dječaci i djevojčice, i nije tu ništa sporno osim što teško žive u ovom društvu.
Sigurno se ni tebi nije dalo ići na faks ni godinama kasnije raditi, ali paralelno si uz to živjela svoj život. Takav je život u društvu.
Svi mi možemo reći kako smo potplaćeni i biti u pravu, možemo svi opljačkati banku i "uzeti što nam pripada", ali kome se truli u zatvoru sve dok s crkavicom može piti kavu na nekoj sunčanoj terasi? ;)))
12.10.2024. (11:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri riči...
Mislim, rijetki su ljudi koji mogu obuti tuđe cipele i razumijeti posve tuđe izbore, postupke, i da...hipersenzibilnost je patnja, cjeloživotna...
Ipak, mi ljudi rijetko kada možemo u potpunosti znati i sami sebe, a kamoli druge... Često osjećajući/opravdavajući druge samo suosjećamo sa sobom, samoopravdavamo se sami sebi i... tako se uzajamno tješimo...
Ah... srećom pa bude i lijepih trenutaka, razdoblja...pa onda naši životi ipak nisu protraćeni... :)
12.10.2024. (21:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
White Lilith
Nisam gledala, u zadnje vrijeme sve si više ličim na moju mamu: želim gledati samo lijepe filmove, lijepe glumce itd..sve drugo me previše nepotrebno opterećuje, a to ne želim, dosta mi je opterećivanja u stvarnosti...tebi veeeliki zagrljaj i sretno u potrazi za vlastitim istinama, još više u životu u skladu s njima :*
13.10.2024. (07:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
Ja samo znam da sam se ispunjavajući tuđa htijenja, sebične potrebe i namontirane istine doveo na rub psihijatrije, i bio neopisivo jadan.
Onda sam se okrenuo onima kojima sam ja važan i od tada mogu reći da uživam u životu, ja sam ostao isti, spreman uvijek dati sve od sebe, promijenili su se samo ljudi oko mene, dakle nikad nije bio problem u meni, samo je trebalo da i ja budem nekome najvažniji čisto radi ravnoteže u svemiru.
13.10.2024. (18:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
@ golden, svijet je pun ...svega :-)
@ Ypsi, svijet je pun raznih poremećaja....netko bi rekao da je poremećaj i raditi sve po špagi, da bi kasnije godinama do mirovine trunuo u nekom poduzeću, s pauzom od pola sata...
sve je stvar perspektirve :-)
hvala ti kaj si se potrudila otvoriti moj post i komentirati...
@ rječita, ma ti samo uživaj :-))
@ Lilith, i ja izbjegavam težine. Kako mi se svidjela ideja prvog dijela, išla sam gledati drugi dio jer ima privlačan trailer, a da sam znala da je cijela radnja u zatvoru, ne bih se išla bedirati bez veze.
Tebi moja ti, želim opuštanja što više i uživanja, šaljem ti veliku pusu:-*
@ nisam više sigurna da sam ikome važna, al to ne znači da se trebam osamljivati :-) nekada ljude trebamo voljeti i više nego li oni vole nas. Pomiriti se s time.
15.10.2024. (13:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
Nikako se nemoj osamljivati, ja se ne bojim ni pauka, ni vukova ni zmija, ni bombi ni prirodnih katastrofa, bojim se samo samoće, ne podnosim je dobro nikada nisam bio dovoljan sam sebi, i sigurno da si nekome važna, možda ga još nisi ni srela ali zasigurno postoji taj neko, ja nikad nisam pristao na ideju da ga nema.
18.10.2024. (21:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
@ s Ubojstvima u Sandhamu nikad nisi sam;-)):-*
Živ je Alex, al je smušen. Jadna naša Nora...
18.10.2024. (22:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...