Da..i ja sam jučer imala taj izraz lica., taj osjećaj i slične misli.
.nad malim mačićima...zavučenim u moje čizme na katu, dobila sam tako čizme s repom...
..nad plodovima višnje za koju smo isto mislili--ništa od nje...osjetila sam maminu štrudlu dok sam ih jela...to je tako smirujuć, pun nade i veselja osjećaj-...
.. nad crtežom maminim na zidu, koji smo otkrili skidajući slike, pripremajući kuhinju za farbanje...
10.06.2024. (10:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Za neke trave ručna kosa je zakon. Sin kosi trimerom, ja kosim ručnom. Kaže mi sin da postoje takmičenja u košnji trave u kojima ručne kose potaracaju trimere...unutar plastenika ipak koristim aku trimer....
10.06.2024. (23:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prirodom vlada zakon preživljavanja, a nama treba sve više i više koječega što nam zapravo ne treba, ali eto, kako protiv uvjerenja p.s. moj otac iako je obožavao prirodu i ma koliko bio spreman dijeliti ipak je u vinogradu napravio klopotac, odmah uz trešnju, ma što si čvorci mislili
11.06.2024. (15:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i ja sam slab na trešnje, lipe, mirise djetinjstva. inače uvijek sam obrađivao na nastavi jako mi dragu švarcvaldsku tortu, uvijek bih u uvodu postavio pitanje, što je sastojak, trešnje ili višnje, i sam sam dugo miješao, ali u svakoj generaciji se nađe neka učenica koja zna i objasni, tako smo prije desetak godina dobili detaljan opis priptrme njene mame, meni je primamljivije djelovalo nego originalan recept koji bismo obrađivali ;)
11.06.2024. (20:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kao dijete jeo sam najukusnije kajsije/marelice na svijetu, iz našeg vlastitog dvorišta, skroz zrele s grane ili nakon što bi upravo pale na tlo. I najukusnije jagode, također iz našeg (južnog, vazda suncem okupanog) dvorišta, bile bi već vrlo slatke dok bi još bile poluzelene. I najukusnije višnje, također iz našeg dvorišta. I najukusnije trešnje, iz dvorišta tetke u Čepinu. Bila je to velika, impozantna trešnja, s ogromnim plodovima, i nitko osim moje mame nije provjeravao imaju li crvi. :) I najukusnije plave šljive kod druge bake u jednom vojvođanskom selu. I najukusnije lubenice na svijetu, stigle direktno iz Šumadije na male osječke tržnice ili pijace, kako smo ih mi zvali. Od djetinjstva do danas više nikada nisam jeo tako ukusne marelice, jagode, višnje, trešnje, šljive ni lubenice, i kad to kažem, ne pretjerujem, ne padam pod iluziju koju inače čini sjećanje na djetinjstvo, nikako ne. I što nam to ima za reći o današnjemu vremenu? Bolje da ne ekspliciram.
Btw., fotka ti je divna!
12.06.2024. (01:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nema Vjetre, uistinu nema. Divno si obradio ovo obrađivanje. Meni nekako nije jasna samo visoka cijena tih plodova. Jer, nema tu kao u recimo jagoda, krumpira, poriluka - toliko posla. Popneš se, ubereš. Naravno nešto mrvu treba i na deblu raditi, no daleko je to od muke sadnje, gnojidbe, okopavalja, plijevljenja...
13.06.2024. (16:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Spoj davnog a nezaboravljenog s onim aktualnim a ipak prolaznim, kao što smo i mi samo prolaznici, t.j. prolazni. Meni upečatljivo... "da bi od njih najljepše ruke načinile još jedan najbolji kolač među kolačima". Prelijepa poveznica od majčinih do ruku drage žene:)))
13.06.2024. (21:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
tebi nema : prepunom sjećanja, okusa, dragih ljudi i njihova postojanja....
10.06.2024. (09:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
Da..i ja sam jučer imala taj izraz lica., taj osjećaj i slične misli.
.nad malim mačićima...zavučenim u moje čizme na katu, dobila sam tako čizme s repom...
..nad plodovima višnje za koju smo isto mislili--ništa od nje...osjetila sam maminu štrudlu dok sam ih jela...to je tako smirujuć, pun nade i veselja osjećaj-...
.. nad crtežom maminim na zidu, koji smo otkrili skidajući slike, pripremajući kuhinju za farbanje...
10.06.2024. (10:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gogoo
Lijepo sjećanje na ukusne trešnje i kolač, ni ja ove godine nemam trešnje.
10.06.2024. (12:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marival11
Za neke trave ručna kosa je zakon. Sin kosi trimerom, ja kosim ručnom. Kaže mi sin da postoje takmičenja u košnji trave u kojima ručne kose potaracaju trimere...unutar plastenika ipak koristim aku trimer....
10.06.2024. (23:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Ne stignem se zamislit ispod trešanja i višanja jer haraju neki zločesti azijski strški. :( Takve leteće divove nisam prije viđala, a bome ni u RH.
11.06.2024. (01:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Trešnja je pokrenula lijepa razmišljanja
11.06.2024. (06:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blumi
prirodom vlada zakon preživljavanja, a nama treba sve više i više koječega što nam zapravo ne treba, ali eto, kako protiv uvjerenja
p.s.
moj otac iako je obožavao prirodu i ma koliko bio spreman dijeliti ipak je u vinogradu napravio klopotac, odmah uz trešnju, ma što si čvorci mislili
11.06.2024. (15:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
i ja sam slab na trešnje, lipe, mirise djetinjstva. inače uvijek sam obrađivao na nastavi jako mi dragu švarcvaldsku tortu, uvijek bih u uvodu postavio pitanje, što je sastojak, trešnje ili višnje, i sam sam dugo miješao, ali u svakoj generaciji se nađe neka učenica koja zna i objasni, tako smo prije desetak godina dobili detaljan opis priptrme njene mame, meni je primamljivije djelovalo nego originalan recept koji bismo obrađivali ;)
11.06.2024. (20:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Kao dijete jeo sam najukusnije kajsije/marelice na svijetu, iz našeg vlastitog dvorišta, skroz zrele s grane ili nakon što bi upravo pale na tlo. I najukusnije jagode, također iz našeg (južnog, vazda suncem okupanog) dvorišta, bile bi već vrlo slatke dok bi još bile poluzelene. I najukusnije višnje, također iz našeg dvorišta. I najukusnije trešnje, iz dvorišta tetke u Čepinu. Bila je to velika, impozantna trešnja, s ogromnim plodovima, i nitko osim moje mame nije provjeravao imaju li crvi. :) I najukusnije plave šljive kod druge bake u jednom vojvođanskom selu. I najukusnije lubenice na svijetu, stigle direktno iz Šumadije na male osječke tržnice ili pijace, kako smo ih mi zvali. Od djetinjstva do danas više nikada nisam jeo tako ukusne marelice, jagode, višnje, trešnje, šljive ni lubenice, i kad to kažem, ne pretjerujem, ne padam pod iluziju koju inače čini sjećanje na djetinjstvo, nikako ne. I što nam to ima za reći o današnjemu vremenu? Bolje da ne ekspliciram.
Btw., fotka ti je divna!
12.06.2024. (01:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Trešnhe obožavam! Ljub!
12.06.2024. (01:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
konobarica
Nema Vjetre, uistinu nema.
Divno si obradio ovo obrađivanje.
Meni nekako nije jasna samo visoka cijena tih plodova.
Jer, nema tu kao u recimo jagoda, krumpira, poriluka - toliko posla.
Popneš se, ubereš. Naravno nešto mrvu treba i na deblu raditi, no daleko je to od muke sadnje, gnojidbe, okopavalja, plijevljenja...
13.06.2024. (16:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nema garancije
Spoj davnog a nezaboravljenog s onim aktualnim a ipak prolaznim,
kao što smo i mi samo prolaznici, t.j. prolazni. Meni upečatljivo...
"da bi od njih najljepše ruke načinile još jedan najbolji kolač među
kolačima". Prelijepa poveznica od majčinih do ruku drage žene:)))
13.06.2024. (21:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...