Komentari

dvitririchi.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • Dvi, tri riči...

    per che ti amo
    Najbolja akustika grada je kod 4 kantuna.

    avatar

    30.04.2024. (00:10)    -   -   -   -  

  • AnnaBonni

    Nigdje, osim u jednom pogrešno (namjerno) napisanom fonemu.

    Ti si mama koja smije griješiti gramatički- jer si mamaa ! Točka. LN

    avatar

    30.04.2024. (00:11)    -   -   -   -  

  • Sarah

    I "Saru parkete amo" sam isto pjevala u autu:-)

    Nisam ovdje naišla ni na što pogrešno, al ti se bolje vidiš i znaš.
    Uvijek mi bude lakše kad si nađem grešku. Isto zato pišem.

    avatar

    30.04.2024. (00:16)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Nigdje ne griješiš.
    Mislim, ne nalazim baš ništa suspektno. :))

    Lijepo te/vas je bilo večeras upoznati mrvu pobliže.
    :))

    avatar

    30.04.2024. (01:01)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Komentatori prije mene su ti rekli kako nigdje ne griješiš i složila bih se s njima.
    E sad, meni nije jasno zašto si ti pišući ovaj post krenula s pretpostavkom da negdje griješiš?
    To mi je misterij! :))

    avatar

    30.04.2024. (05:31)    -   -   -   -  

  • Flekserica

    Greška? Gdje je greška? Na nju dolazi kalodont i igra je gotova a tvoja i dalje traje. Tako da nema greške :)

    avatar

    30.04.2024. (08:47)    -   -   -   -  

  • WORLD OF A DREAMCATCHER

    Greška? Kakva greška? Svi imamo sumnje ponekad, ali mislim da bi TI trebala biti ponosna(kao što si napisala da jesi) jer ovdje nema ni "G" od greške. Uživaj, veseli se i ugodan dan ti želim :)*

    avatar

    30.04.2024. (09:16)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Zašto uopće otvoriti sa 'oprostite što vam opet pišem' !? Ta na blogu smo, to.ti je kao da prilaziš poznanicima na cesti sa 'oprostite što postojim, ispričavam se što jesam.' Jojj!! Eto, to je ta greška koju si slutila - skoro je prošla neopaženo.

    Nas veseli tvoje postojanje i bivanje ovdje, vjerovala ili ne. :))**

    avatar

    30.04.2024. (14:35)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Baš te lijepo čitati....nekako toplo, milo, blisko.... a sto mu gromova..
    meni odma pita zagrlit.. šta da radim kad sam takva..:-))

    avatar

    30.04.2024. (20:42)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    Hvala ljudi. Frrrlo ste uviđavni. Sad bih vam rado na neviđeno svima reekla one dvi-tri zabranjene riječi, ali ne smijem ;).

    avatar

    30.04.2024. (23:42)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    1999. sam se dopisivao s književnicom iz Srbije. Nabasao sam na njezine dvije priče koje su mi se veoma svidjele pa sam joj pisao. Njezin je odgovor "pogodio u sridu" mojeg maila pa je odmah nastala neka erotska energija. Ta nas je erotska energija preplavila i ona je postala mojom Muzom - pišući joj, dao sam najbolje lirsko i literarno od sebe. A ona je to osjetila pa je uzvratila najboljim od sebe. Prepiska je intenzivno trajala tjednima, doslovno bi danas zauzela jednu deblju knjigu, a onda sam ja iznenada shvatio da činim nešto veoma pogrešno pa sam se povukao. Koju godinu kasnije ona je dobila važnu hrvatsku književnu nagradu (iako je iz Srbije) pa su je pozvali na pulski Sajam knjige. Nazvala je moju mater u Osijek i ova me ocinkala da živim u Puli. Pa sam se s tom sada već veoma uvaženom književnicom, dobitnicom važne nagrade, morao naći na piću. Odabrao sam najjadniji i najkomičniji džemper koji sam imao, neki prastari s medvjedićima, valjda sam ga "zadužio" u Caritasu jednom davno, i bio sam neobrijan, izrađen, umoran, baš kakav sam htio biti jer joj nisam htio davati nikakve lažne nade u vezi nas. U kafeu hotela Pula ja sam naručio kapučino ( je l' može jadnije?), a ona rakiju medicu. Na kraju razgovora rekla mi je da sam baš sladak. Rekla je to iskreno, kvragu. Skužila me, nije glupa, usprkos svim mojim pokušajima. :) Kasnije me, nakon primanja nagrade na Sajmu knjiga, zvala ponovno, ali joj se nisam htio javiti. Otkrilo mi se kamo bi to vodilo, u neiskrenost poradi umjetnosti i ljepote.

    avatar

    01.05.2024. (04:27)    -   -   -   -  

  • j.

    Gane me čitati ovakve snažne i iskrene iskaze kakve vi ljudi pišete; moj je život vjerojatno jedna ravna crta a ja sam mali mravac koji vam nema što napisati osim; čuvajte se; i budite baš takvi kakvi jeste; jaki, posebni i svoji :).

    avatar

    02.05.2024. (07:06)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    MA, ovo je i lijepo i tuzno istovremeno; ljubav, pa i ta erotska kreativna energija je nešto toliko lijepo, snazno i moćno da nema šanse da nekim kanalima ne završi zabilježena u nekoj vrsti umjetnosti. A to je pak, po ljubav samu, jako riskantno. Izdaja knjige = izdaja ljubavi. :), jbg.
    Ne znam sto da ti kažem, imaju i mrvice mene u hr. književnosti, ja sam se godina svakodnevno emajlirala s jednom našom, sada književnicom.

    Jedna moja druga prof. prof kniževnosti, isto pokojna, Purgerica koja je svoj radni vijek provela u Zadru nam je jednom kazala da joj se u životu ništa ne događa osim što joj stalno umiru poštari. A nedugo nakon toga čitam D. Ugrešić koja piše o prijateljici koja joj javlja da joj stalno umiru poštari.
    Eto, jos kao mlada sam skužila tko i sto su pisci ;), njima je sve materija/građa za pisanje. Beskrupulozni su ;).

    Vjetre, ne budi lažno skroman. Ti ipak imas ispravno zacrtane granice: tajanstveno si dostojanstven ;).

    avatar

    02.05.2024. (08:11)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    Najdraža V. Rister.

    Višnja Rister
    Pod njenim mentorstvom sam diplomirala.

    avatar

    02.05.2024. (08:42)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...