Jednom sam u nekom WC u, u nekom restoranu na zidu pročitao da uvijek možemo postati baš onakvi kakvi smo oduvijek željeli biti
Mislim da su i mnogi prije tebe uvjereni da su o ovom mogli i nešto bolje, nije ni čudo, cijeli nas život uvjeravaju da smo nešto mogli bolje, više, jače, što je sasvim bez veze, pa tko bi trebao biti kriterij, osim nas samih, zato ja ne zamjeram ljudima, oni nisu krivi jer ne mogu bolje, niti ja imam pravo tražiti od njih bilo što, međutim problem nastane kad prihvatimo ljude baš onakve kakvi jesu, a onda se oni takvi kakvi jesu sami sebi ne sviđaju.
Inače kako si ti meni, kako zdravlje, sva ostala pitanja za nas u najboljim godinama su izlišna.
06.03.2024. (18:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tvoj vanserijski komentar, napisan znalački i s blagonaklonošću, intenzivno me je podsjetio na vrijeme ono, kada je, nema sumnje, takav način bio uobičajen, kad samo se prema objavama - literarnim pokušajima, odnosili s pažnjom, razumijevanjem... s trudom. Doduše kako tko, ali u "igri komentiranja", interne valorizacije objavljenog, takva je bila većina komentatora. Uvijek si, da tako kažem, prednjačila, prvenstveno kao znalac, kao osoba zainteresirana za motive, za literarni instrumentarij, napose za ukupnost značenja i značaja onoga što je pušteno u javnost. Nakon više od desetljeća pisanja pomalo sam izgubio snagu, ne za pisanje, nego na regiranje kod drugih. Komentari su se pretvorili u ponavljanja, klišeje, jednu vrstu socijalne pristojnosti, i banalizirali.
Jako sam se iznenadio ugledavši tvoje ime u potpisu. Ne znam zašto, ali kao da sam čuo Plimu Indexa i stihove: Krik iz druge sobe čujem To mi neko kaže, "Nisi sam" Tako, tako sam umoran I čekam valove, valove mora.
I iz pjesme Ugasila je plamen: A stvari oko nas počele su igrati i pjevati.
Pretjerujem, znam, ali bilo mi je drago. A sadržaj tvog komentara govorio je da si pjesmu, kako se kaže djeci u školi, pročitala s razumijevanjem. To se rijetko doživi.
22.08.2024. (13:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala ti.. Ne smijem ništa više dodavati, ne usuđujem se. Zato što je lijepo, i tako treba ostati bez da bih pokušala nekako još uzvratiti na ovaj tvoj meni divan komentar. :)
I meni je drago... Eto, jedno drugom dali smo riječju ono lijepo što se u susretu kroz njih pojavi. Sjajno je, živo, i toplo.
Hrana za dušu. :)
22.08.2024. (17:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pripadaš vremenu onom kada su si blogeri međusobno slali komentare vrijedne pažnje i napora da ih se protumači, pa čak i primjene iznešene sugestije. To razdoblje je iza nas. Ti si jedna od rijetkih preostalih koja čita objave. I razmišlja o pročitanom. Uz primjenu tvog spisateljskog instrumentarija, komentiranje je ozbiljan čin. I nagrada.
15.09.2024. (10:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iznenadio si me i obradovao kad sam vidjela sinoć da ima komentar od tebe. :)
I kad ne komentiram ispod tvojih pjesama, a čitam ih, u mislima sam s njima. U misli mi se razvijaju skice onog što bih uz njih dopisala kao refleksija na čitano (ne uvijek i pročitano, u prvi mah, pa i ponavljano), slike, asocijacije, čitam višekratno, u dijalogu sam s pjesmom, slušam što mi ona govori... Razmišljam o tome. Najčešće te skice i ne dospiju u komentar, ali nemoj se iznenaditi ako naknadno budem pisala nešto tamo gdje sam to propustila pravovremeno.
Ono najvažnije, volim čitati tvoju poeziju, a komentirati je za mene ne može biti drugo nego ozbiljan čin.
"Prazan govor uvijek je lako pretočiti u riječi", kaže Mefisto u Geteovu Faustu, i toga se nerijetko sjetim.
17.09.2024. (18:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Demetra
Zanimljivo iako se teško čita tako sitan font.
06.03.2024. (16:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Evo, povećala
06.03.2024. (16:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Nekad nadmašimo sami sebe
06.03.2024. (17:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
Znači, svatko ima šansu biti original pa makar ne dosego visine !
06.03.2024. (18:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
tu si, divno mi... najbolje je...
06.03.2024. (18:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
Jednom sam u nekom WC u, u nekom restoranu na zidu pročitao da uvijek možemo postati baš onakvi kakvi smo oduvijek željeli biti
Mislim da su i mnogi prije tebe uvjereni da su o ovom mogli i nešto bolje, nije ni čudo, cijeli nas život uvjeravaju da smo nešto mogli bolje, više, jače, što je sasvim bez veze, pa tko bi trebao biti kriterij, osim nas samih, zato ja ne zamjeram ljudima, oni nisu krivi jer ne mogu bolje, niti ja imam pravo tražiti od njih bilo što, međutim problem nastane kad prihvatimo ljude baš onakve kakvi jesu, a onda se oni takvi kakvi jesu sami sebi ne sviđaju.
Inače kako si ti meni, kako zdravlje, sva ostala pitanja za nas u najboljim godinama su izlišna.
06.03.2024. (18:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Treba se uvijek truditi biti u sebi.
06.03.2024. (23:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Najbolje od sebe.
Nije uvijek lako.
Ali vrijedi se truditi.
07.03.2024. (01:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Hvala vam svima na posjeti i ostavljenim komentarima
Sad kad pogledam stranicu, opažam da bi bilo (naj)bolje da tu stoji samo naslov i ova slika!
(dovoljno rječiti)
Supatniče dragi, ne znam što bih ti rekla, ima neke zezancije a sad sam pod terapijom, pa za par mjeseci znat ću više kakvo je stanje
Hvala
:)
07.03.2024. (12:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
Lijepa moja.
07.03.2024. (12:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
Bit će dobro
07.03.2024. (21:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
*Sarah
I ja se nadam, Supatnik
:*
Hvala Blogu za istaknuto mjesto ovoga teksta na Blogu dana
Nisam to doista mogla očekivati (ni u snu)
:))
Zahvalna sam. (iako mi je naravi svojstvenije biti u sjeni, povučenosti) ;)
08.03.2024. (11:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
metamorfoza
Volim što si tu...
08.03.2024. (16:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Također, :*
09.03.2024. (22:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok
Tvoj vanserijski komentar, napisan znalački i s blagonaklonošću, intenzivno me je podsjetio na vrijeme ono, kada je, nema sumnje, takav način bio uobičajen, kad samo se prema objavama - literarnim pokušajima, odnosili s pažnjom, razumijevanjem... s trudom. Doduše kako tko, ali u "igri komentiranja", interne valorizacije objavljenog, takva je bila većina komentatora. Uvijek si, da tako kažem, prednjačila, prvenstveno kao znalac, kao osoba zainteresirana za motive, za literarni instrumentarij, napose za ukupnost značenja i značaja onoga što je pušteno u javnost. Nakon više od desetljeća pisanja pomalo sam izgubio snagu, ne za pisanje, nego na regiranje kod drugih. Komentari su se pretvorili u ponavljanja, klišeje, jednu vrstu socijalne pristojnosti, i banalizirali.
Jako sam se iznenadio ugledavši tvoje ime u potpisu. Ne znam zašto, ali kao da sam čuo Plimu Indexa i stihove:
Krik iz druge sobe čujem
To mi neko kaže, "Nisi sam"
Tako, tako sam umoran
I čekam valove, valove mora.
I iz pjesme Ugasila je plamen: A stvari oko nas počele su igrati i pjevati.
Pretjerujem, znam, ali bilo mi je drago. A sadržaj tvog komentara govorio je da si pjesmu, kako se kaže djeci u školi, pročitala s razumijevanjem. To se rijetko doživi.
22.08.2024. (13:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Hvala ti..
Ne smijem ništa više dodavati, ne usuđujem se. Zato što je lijepo, i tako treba ostati
bez da bih pokušala nekako još uzvratiti na ovaj tvoj meni divan komentar. :)
I meni je drago...
Eto, jedno drugom dali smo riječju ono lijepo što se u susretu kroz njih pojavi. Sjajno je, živo, i toplo.
Hrana za dušu. :)
22.08.2024. (17:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok
Pripadaš vremenu onom kada su si blogeri međusobno slali komentare vrijedne pažnje i napora da ih se protumači, pa čak i primjene iznešene sugestije. To razdoblje je iza nas. Ti si jedna od rijetkih preostalih koja čita objave. I razmišlja o pročitanom. Uz primjenu tvog spisateljskog instrumentarija, komentiranje je ozbiljan čin. I nagrada.
15.09.2024. (10:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Iznenadio si me i obradovao kad sam vidjela sinoć da ima komentar od tebe. :)
I kad ne komentiram ispod tvojih pjesama, a čitam ih, u mislima sam s njima.
U misli mi se razvijaju skice onog što bih uz njih dopisala kao refleksija na čitano (ne uvijek i pročitano, u prvi mah, pa i ponavljano), slike, asocijacije, čitam višekratno, u dijalogu sam s pjesmom, slušam što mi ona govori...
Razmišljam o tome.
Najčešće te skice i ne dospiju u komentar, ali nemoj se iznenaditi ako naknadno budem pisala nešto tamo gdje sam to propustila pravovremeno.
Ono najvažnije, volim čitati tvoju poeziju, a komentirati je za mene ne može biti drugo nego ozbiljan čin.
"Prazan govor uvijek je lako pretočiti u riječi", kaže Mefisto u Geteovu Faustu, i toga se nerijetko sjetim.
17.09.2024. (18:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...