Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • Donabellina

    sviđa mi se tekst : pomiješano prošlo i sadašnje vrijeme, zbilja jednog i drugog vremena koja melje ljude, ali ne i sjećanja.

    avatar

    26.11.2023. (12:51)    -   -   -   -  

  • starry night

    Istina je da nas riječi naših roditelja mogu obilježiti, njihove riječi ponekad više govore o njima nego o istinama o nama, divna priča o teti Mariji, tihe umiru tiho, ja se ispričavam, ali i opet mi je priča o Mariji priča o dominiciji i tragediji finih, mrtvih žena u konzervativnim brakovima kakvi se pokušavaju tu vratiti, ženu svesti na kućnu sluškinju, a opet, divno je napisano, plemenito, a asociralo me na Mandićevu Adu, što se desilo da je iz sretne mlade žene postala nesretnicom ulaskom u brak i odlaskom iz "Zagrebića", a i na našu Meriju Jurić Zagorku i njen Kamen na cesti, s tužnim krajem. Ali sve sam profulala, ovo je priča o Vama, prekrasna, i uspomene su divne - priložene fotografije, o njima bih mogla satima pisati :))

    avatar

    26.11.2023. (13:13)    -   -   -   -  

  • starry night

    opis traženja tetinog groba - divno!

    "I tako je stigao dan kada se otišlo na Marijin grob; tmuran dan u kojemu je od rana jutra nad glavama i dušama visjela kiša koja nikako da padne; bila je još i nedjelja, pa niti uprava groblja nije radila; nisi zapravo imao nikoga ništa za pitati osim nekoliko konobara iz kafića na groblju; no prema šiframa koje si pronašao dok je još to na internetu bilo dopušteno i moguće, ti ćeš uz vješto snalaženje životne družice i tvoje prave sudbine - uspjeti pronaći tu parcelu, taj stari i zaboravljeni humak, čak i malenu, metalnu oznaku broja groba zataknutu duboko u niskom ali gustom travom obraslu zemlju onog bečkog brda."

    avatar

    26.11.2023. (13:34)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Tražimo sebe u onima prije nas.

    avatar

    26.11.2023. (15:23)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Divan, divan post:
    biram dvije tri rečenice, ( iako, zapravo biram sve):

    Marija je bila daleka i ozbiljna; imala je u životu jasan cilj i veliku snagu; učila je, voljela čitati i živjela u svome svijetu u koji je malo ljudi imalo prilaz.

    u mojem oku, zaista joj sličiš :)

    Zato je i tvoja istost, ili sličnost - po majčinim riječima - odavna već postala spoznaja o važnosti trenutka; s mjesta na kojemu ćeš se pitati o tome vole li se i privlače istosti - ti ćeš na koncu doputovati do mjesta na kojemu znaš kako se vole i privlače odustajanja: tamo gdje čovjek barem na čas ili djelić odustane od sebe, počinje privlačenje, obećanje voljenja, tiho porođenje raja.

    i još

    Stoga od ranih dana nakon djetinjstva, a naročito od povratka iz prve vojske, one u kojoj se gubi čitava godina života – ti sa sigurnošću znadeš kako u ljubavi nikada više nećeš tražiti ništa drugo do li sve; ne bude li izgledalo kao da je sve, radije neka bude ništa.

    avatar

    26.11.2023. (16:33)    -   -   -   -  

  • modrina neba

    Uvijek me iznenadiš sa tekstom ali trebala bi cijeli dan, da sve polakooo prečitam:)))
    Tebi puno Hvala Vjetre!!!

    avatar

    26.11.2023. (20:17)    -   -   -   -  

  • luki2

    Ma predivno! Tuga i žal, ali i puno, puno ljubavi...

    avatar

    26.11.2023. (20:40)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    I ja imam svoju tetu Mariju...sad već na izmaku života.....u najranijim otočkim danima usadila mi je u srce sjeme svjetla i ljubavi i tako mi, lakoćom povjetarca, usadila izbor svjetla kao nit vodilju kroz život.....ponikla na samom dnu ljestvice materijalnog siromaštva bila je nagrađena neopisivo velikom i mekom dušom o kojoj i danas bruji jedno cijelo malo mjesto u svim svojim generacijama, ponikli 30 i neke prošlog stoljeća do danas....
    Tvoj post divan, višeslojno divan:-)

    avatar

    26.11.2023. (20:43)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Tko zna što je on s njom...
    Užas u ono doba. :(
    Bila je stara kao ja sada.
    Dok sam čitala, imala sam neki flashback na Kljakovića.
    Poprilično me rastužilo, posebice ova praksa s kostima.
    Osim knjiga, vjerojatno je disala za ljubav.

    avatar

    26.11.2023. (23:33)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Vrijeme nepričanja i zatomljivanja tuga, vrijeme ili vremena brzih
    odlazaka, hvatanja za zrnca onih sretnih ostanaka svoje djece i
    najbližih. Naši stari nisu bili skloni davati otvorene odgovore na "škakljiva" pitanja, vjerojatno bi to otvorilo kutiju koja i nije Pandorina,
    ali krije ono što ne treba izlaziti na površinu. Tihe patnje, gutanja suza...,
    živjela sam među takvima, a tvoja teta Marija je vjerojatno i za tebe
    misterija, a opet, kad mama kaže da si joj nalik drži to, vrijedila je
    da se oslika preko nekoga bliskog. Ova priča me opet vratila u vrijeme
    život i osobe koje su bile zanimljive baš zbog svoje tajnovitosti.
    Vratit ću se još jednom, puno mi je tu bliskog, hvala ti:)))

    avatar

    28.11.2023. (20:12)    -   -   -   -  

  • Blumi

    Volio bi ličiti na jednog susjeda iz Ludbrega, rodnog mjesta mog oca. Čovjek je bio direktan do besvijesti, bez ijednog tona uljepšavanja, kamoli riječi. Bio je vedar, bistar, čio i zdrav, možda upravo zbog toga. Ljudi ga uglavnom nisu voljeli, ali ne zato što je on bio loš, nego zbog njihovih slabosti, da ne kažem vlastite taštine. Što se mene tiče, jednom prilikom sam nešto ozbiljnije zeznuo na vjeronauku u ljetnoj školici za nas iz grada koji smo to obavljali na selu brzopotezno, i on me bez pardona nalupao na cesti na putu doma. Kako je prije saznao, to ne znam, ali meni se čini da su i onda ljudi na selu imali neku vrstu društvenih mreža, mobitela ili sličnu učinkovitu tehnologiju prijenosa aktualnih informacija. Kad je sve što je bilo čuo djed okrenuo mi je tanjur i rekao da taj dan postim, i da me neće istući, jer eto, njegov sam unuk i voli me najviše na svijetu. Susjedu je zahvalio što me nalupao. Otac me je isto nalupao kad je došao i saznao što je bilo. Mene nitko baš ništa nije pitao. Fantastično je što se uopće ne sjećam što je točno bio uzrok cijelom problemu. Ionako sam od prvog susreta s ljudima od vjere imao bezbroj pitanja, a to nije bilo baš popularno kod "autoriteta" u to vrijeme. Očekivalo se bespogovorno prihvaćanje, a meni je to i dan danas apsolutno neprihvatljivo, ne samo na području vjere, nego baš svega, a osobito na sve ono što ja mislim.
    P.S.
    Djed je izgubio nekoliko od mnogobrojne djece. On je na sve rekao, Bog dao, Bog uzeo, i to mi sve više i više izgleda kao duboka mudrost, jer što god si tko od nas mislio, na puno toga uistinu ne možemo utjecati. Oko toga sam se i više puta sporio s meni omiljenom @NF-om, da bi po malo priznao da sam još jednom bio u krivu. Je, bitno je što biramo i što činimo, ili ne, ali usprkos svemu, ne ovisi sve o nama, dapače. Da se vratim na djeda. Nikada nije prihvatio radove nedjeljom, iako je zbog najavljene tuče ili mraza znao izgubiti gotovo cijeli urod. Sjećam se koliko ga je moj otac uvjeravao, ali eto, to se kosilo s njegovim osnovnim vrijednosnim postavkama, pa nek košta koliko košta. Kad mu je grom ubio dva konja, od kojih je živio, rekao je isto. Skroz usput, tamo, na selu, imao sam jednu veliku ljubav. Zvala se Mirjana i u njoj sam vidio ženu, anđela i božicu, a bio sam mulac koji ne kuži apsolutno ništa, najmanje ljubav, ali gle, ne da je bilo slatko, bilo je preslatko, a i dan danas me obuzme milina kada se svega sjetim.

    avatar

    28.11.2023. (21:22)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Zanimljivo kako jedno promišljanje može izazvati neko drugo vrlo slično. Djedovom bratu je umrlo više novorođene djece, koliko se sjećam petero, dvoje je živo i često razmišljam kako više nitko ne zna za grobove te dječice jer ovo dvoje su davno odselili.
    No moram priznati da sam čitala u nastavcima jer nije lako uči u temu kao gost-slušatelj.

    avatar

    02.12.2023. (18:04)    -   -   -   -  

  • modrina neba

    Danas kod mene nakon dužeg vremena sunce i snijeg če postat voda..

    avatar

    03.12.2023. (13:06)    -   -   -   -  

  • NF

    priča mi je pobudila dosta asocijacija, ali nisam dopustio da me vode tamo kamo pripovjedač usmjerava. godinama sam neposlušan na nastavi, još dok sam radio u gimnaziji, radio berhardov tekst o beču, jednoj generaciji ga čitao na heldenplatzu (trgu heroja) gdje se i kod njega odvija radnja, trgu koji je prihvatio i hitlera srdačno i s oduševljenjem kao nikog drugog, grad u kojem "možeš birati između crvenih i crnih svinja", taj beč je prošle godine proglašen metropolom najugodnijom za življenje, na nekom jadnom popularnom izboru.
    dalje grob, moje ime je već uklesano tamo gdje će rijetko tko dolaziti...o obiteljskom nasilju znaš što mislim, nekako mi bolje ide uz novija vremena, mada moja nona nije po svojoj želji pokopana s meni dragim nonićem, vjerojatno je imala razlog. ima još, inače na izložbi gerharda richtera ovog ljeta u berlinu koja je bila događaj godine i o kojoj sam s oduševljenjem pisao, jedan od glavnih eksponata je slika umjetnikove tete koja je završila u nacističkom logoru, ciklus se zove "Birkenau". neću dalje mada je bilo još asocijacija, jako dobro štivo.

    avatar

    03.12.2023. (19:35)    -   -   -   -  

  • Riba Luca

    Dragi J. hvala ti što si se sjetio i boldao slova, ovako mi je lakše pročitati, morat ću barem u 2.3 puta.

    PS:
    Ostavila sam komentar za Tebe na tuđem blogu, sreća da sam uočila i obrisala da vlasnik onog tamo drugog bloga ne kaže da sam oš!la na kvasinu ...)))

    Pozdrav

    avatar

    06.12.2023. (20:50)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...