Komentari

eternalsunshineofspotlessmind.blog.hr

Dodaj komentar (42)

Marketing

  • WORLD OF A DREAMCATCHER

    Reci mi tko si - u rečenici, dvije...Možeš i više ako je ovo premalo :)

    avatar

    28.09.2023. (08:49)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Da, ti uistinu divno pišeš- Tvoja poetska ispovjest je meni izazov....
    Kad promatram fotografije u rasponu od tridest godina, drugačija sam, a ista. Moja tri lica, tri „JA“, misaono, emocionalno i fenomenološko, moj utjelovljeni um, satkan od superstruna, treperi na tragu sunčeve zrake koja osvjetljava sva moja proživljena stanja. Vrijeme oluje ruža, traganje za izvorom ljepote, za umijećem svakodnevnog pokreta i spoznaje... nestvarno stvarna zbilja je trenutak sreće....

    avatar

    28.09.2023. (09:03)    -   -   -   -  

  • WORLD OF A DREAMCATCHER

    @ Dinaja
    Hvala ti :)* Hvala na svom opisu tko si...Osobno mi je lakše približiti sebe ovako kroz pisanu riječ nego verbalno, tu mogu pokazati onu "dubinu" koju možda ne bih mogla izgovoriti. Ovo sam JA, bez uljepšavanja, sirova istina i iskrenost.

    avatar

    28.09.2023. (09:13)    -   -   -   -  

  • WORLD OF A DREAMCATCHER

    Voljela bih da svatko tko zaluta u ovaj moj svijet otkrije sebe u par riječi/rečenica čisto da mogu povezati što se krije u njihovim dubinama :)*

    avatar

    28.09.2023. (09:14)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    divno je ovako razgovarati s tobom...Često hodim opasnim nietzscheanskim putevima rađanja umjetnosti… slijedim onu paučinastu nit razapetu između mahnitanja i svrsishodnosti… uranjam u fenomenologiju percepcije osjećanja i uma… pronalazim uzaludnost osmišljavanja iluzija i neuzaludnost pokušaja mjenjanja paradigme svijesti… zastajem pred vratima iza kojih se šire prostranstva slobode izričaja… iza njih mi se osmijehuju Platon, Campanella, Dante, Petrarka, Proust, Kafka, Musil… uče me da se propusnica ka svijetu umijeća krije u nama samima…

    avatar

    28.09.2023. (09:23)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    TKO te voli bezuvjetno ?

    Mislim, sretnik je

    avatar

    28.09.2023. (09:23)    -   -   -   -  

  • WORLD OF A DREAMCATCHER

    @Dinaja
    Hvala ti još jednom :)* Hvala što si mi približila sebe iako sam taj dio koji opisuješ jednim dijelom osjetila :) Prate me Dante, Kafka, W. Shakepeare, E.A.Poe, Salvador Dali...i njima slični. Mora imat dubinu ili tragediju u sebi. Ovo si lijepo rekla "propusnica ka svijetu umijeća se krije u nama samima"
    @Annabonni
    Hvala ti :)*

    avatar

    28.09.2023. (10:26)    -   -   -   -  

  • matebalota

    Ja plešem s tobom, ja plačem s tobom. Ja ti pružam
    obje ruke kad si uplašena.

    avatar

    28.09.2023. (10:44)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Divna Si oseba, odma sam u Tebi prepoznala pozitivnu vibru i ljepotu i sama volim ljepotu...nije nas težko prepoznat:)))

    avatar

    28.09.2023. (10:58)    -   -   -   -  

  • WORLD OF A DREAMCATCHER

    @matebalota
    Hvala ti :) Znam
    @modrinaneba
    Hvala- pozitiva uvijek jer ni noć nije tamna kako se čini, samo moraš podići pogled prema nebu :)* Ljepota u svemu :) uvijek je nađem-barem zrno...Nije nas teško prepoznati, slični isto dišu, a to osjetiš :)

    avatar

    28.09.2023. (12:36)    -   -   -   -  

  • smjehotvorine

    tko sam? ja sam postklimakterična žena koja je u zadnjih šest godina sakupila fine trofeje - preživjela frontalni sudar, potres, dvije smrti u bliskoj obitelji odmah iza potresa, pa borbu sa karcinomom. ( šokove od prije šest godina neću spominjati, malo ih je previše. )
    i volim smijeh.

    eto to sam ja :)

    avatar

    28.09.2023. (12:43)    -   -   -   -  

  • WORLD OF A DREAMCATCHER

    @smjehotvorine
    Hvala ti...Raduje me što na kraju svega nosiš smijeh u sebi i osmijeh na licu. Mnogo si prošla, a treba i borbe i snage za to-divim ti se, doista. Želim da ti život bude samo pjesma osmijeha. Najiskrenije. Iz dubine srca :)*

    avatar

    28.09.2023. (12:54)    -   -   -   -  

  • j.

    Ti stvarno misliš kako su meni rečenica ili dvije dovoljne? :))

    Sve što bih ti o sebi rekao bilo bi ono što ja mislim; važnije je za tebe ono što ti o nekome misliš. Taj se netko pred tobom može otkrivati, ili ti misliš da se otkriva; može se začahuriti, ili ti misliš kako se začahurio; može se ne pojavljivati - ali to ne znači da ga nema, samo ga ne možeš vidjeti.

    Zato je najbolje o sebi reći ono što je provjerljivo; ono što je moguće otkriti čitanjem.

    Svoju blogersku priču davno sam, ponukan blogom kojeg je otvorio moj prijatelj - započeo kao anonimni komentator, tako da je nastanak mog bloga izravno vezan uz činjenicu da su neki dragi i davni autori zabranili komentiranje zločestim ili neprimjerenim anonimcima pa nije bilo druge - ako si želio surađivati, javljati se, održavati kakav-takav kontakt nego – otvoriti i sam svoj blog.

    No, ostao sam, barem kako i koliko osjećam, ono što sam u početku i bio: rijedak i prilično lijen bloger kojeg povremeno zahvati neobuzdana potreba za razgovorom. Možda sam samo domaćica sa skribomanskim poremećajem; na tebi ostaje procijeniti, sve su opcije otvorene.

    Ono po čemu mi je blog važan, to je dakle jedna druga stvar, a nisu postovi: on mi je brzo pomogao shvatiti da sam sebi sam – prazan list papira; puno teže funkcioniram kada moram pronaći zanimljivu ideju i onda, čudna mu čuda, uspostaviti unutarnji dijalog u vezi nje; daleko je lakše pronaći nečiju ideju, misao, putopis, pa onda nju, novootkrivenu, svježu, snažnu, pokušati iskombinirati sa nekom svojom asocijacijom; blog je za to kao stvoren; stalno netko nešto stvara, piše, cvrkuće; kako zahvalno područje; kao neko veliko stablo široke i bogate krošnje prepune svakojakih grana: debelih, tanjih, lisnatih, golih, suhih ili tek izraslih... treba na njih samo sletjeti i ostaviti svoj trag... jer blog je najbolja potvrda upravo one stare koja veli kako se čovjek o čovjeka brusi, zar ne? Pokušavao sam čak svojedobno na nagovor drugih lijepiti neke svoje komentare sa tuđih blogova kod sebe u zasebne postove, dakle vaditi ih iz konteksta tuđeg posta - i uvidio kako to u principu nema smisla jer... nema smisla; jednostavno, za komentare su autori posta zaslužni zapravo jednako kao i komentatori, iz jednostavnog razloga– da nema posta, a onda i ranijih komentara, ne bi ni tih, trećih komentara bilo...

    Znam se i ja ponekad upitati: pa zašto nešto nisi napisao kod sebe, kao poseban post; sigurno bi na to tkogod imao i kod mene što lijepoga za reći... ma da, evo vidite zašto; nisam se prije sjetio ... da nije bilo drugih, nikad ja ni to nešto što sam napisao ne bih napisao; nikad - jer kada čovjek piše komentare, pred očima ima ljude koji će to čitati; od ljudskih lica i izgleda daleko su važnije druge stvari koje ovdje sasvim jasno vidiš, čak jasnije nego u stvarnom razgovoru (gdje ti upravo ono što očima gledaš zamućuje vid) -ljudske dojmove, tvrdnje, strahove, želje, veselja napisane u postovima; bez toga ništa, baš ništa, bez toga su prsti na tipkovnici tek deset umornih spavača...

    Ono što bih ja stoga želio svjedočiti, to je očita potreba da ljudi ovdje jedni drugima donesu spokoj i pokušavaju sebe ili njih (a najčešće to dolazi zajedno) nečemu dobrome naučiti. Nije malo i nije nezahtjevno, ali nije niti tako teško. Trebamo se samo potruditi zamisliti iza ekrana nečije oči, pa im pokušati nešto kazati: kada pišeš nekom imaginarnom pojmu, recimo - pripadniku kakve grupe u koju si ga ti sam po svome nahođenju smjestio, a o čovjeku zapravo nemaš pojma i ništa ne znaš - od šume u pravilu ne vidiš stablo. Zato uopće nije stvar toliko u tome da budemo u pravu; po pravdi nitko nikada nije dosegao smisao i puninu- baš kao u onom strašnom Šekspirovom Mletačkom trgovcu. Vjerovala ili ne (imajući u vidu vrijeme iza mene na blogu temeljem kojeg mogu izreći ovo što vjerujem da će potvrditi većina drugih) - uopće nije malen broj ljudi koje bih ovdje mogao opisati upravo tako: kao ljude od kojih sam katkada primio mir i nešto dobroga naučio. Ako to isto netko barem na čas može kazati i za mene, mislim da je pisanje na blogu ostvarilo neki smisao, barem za jedan jedini djelić... toga nečega.

    Pozdrav :)

    avatar

    28.09.2023. (18:10)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    Tko sam, reci mi.

    avatar

    28.09.2023. (18:33)    -   -   -   -  

  • Blumi

    grozno, pa ti hoćeš reći da si bolja od nas
    p.s.
    možda se i šalim, jer eto, ja sam tek priprost,
    i sve vrijedno nalazim u pustoj jednostavnosti

    avatar

    28.09.2023. (19:46)    -   -   -   -  

  • luki2

    Prekrasna si. Divno pišeš, puna si emocije. Sviđa mi se Tvoje pisanje; volim vidjeti Tvoj komentar....Tko sam ja? Jedna žena koja voli pisanje i čitanje, koja obožava družiti se sa svojim ljudima (čitaj: s ljudima s kojima se razumije), osoba sam koja ne odustaje, svjesna sebe i svojih kvaliteta. Naravno, i mana.Teško opraštam kas netko povrijedi mene ili moje. Osoba sam koja jednostavno - voli život. Biljke, životinje, knjige - sve su to moje ljubavi i strasti. I poneki ljudov:))), sličan Tebi....U mentalnom smislu....Ljubim!

    avatar

    28.09.2023. (22:50)    -   -   -   -  

  • sewen

    Meni je sve ovo ludilo napisano jer to sam i ja. Samo bez plesa...malo mi noge bižu....
    ;)))))

    avatar

    29.09.2023. (06:23)    -   -   -   -  

  • WORLD OF A DREAMCATCHER

    @j.
    Morala sam minimalno 3x pročitati tvoj tekst :))) Znam ja da tvoje misli ne stanu u 3 rečenice. Hvala ti na izdvojenom vremenu da mi malo približiš sebe :) Šaljem ti pozdrave :)
    @shadow
    Tvoj nadimak mnogo govori i mislim da se možeš poistovjetiti sa određenim dijelovima ovog teksta u kojem sam približila SEBE u kratkim crtima i nekakvoj srži koja me prikazuje u mojoj nutrini
    @dražeN
    Bolja? Ne. Možda na kraju samo više slična vama :)

    avatar

    29.09.2023. (10:20)    -   -   -   -  

  • WORLD OF A DREAMCATCHER

    @luki2
    Hvala ti :)* Eh, da, puna emocija od kojih bježim. I ja volim ljudove-takve kakve si opisala. Mentalno slične :) Zato se ovdje razumijemo i zato smo se našli :)*
    @sewen
    Hvala ti :) Neka bižu ima u tome ljepote, izvlači smijeh :)))

    avatar

    29.09.2023. (10:23)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    @WORLD OF A DREAMCATCHER - da, to su pitanja koja vječno postavljam misleći kako znam odgovor, ali svaki novi trenutak mi pokaže da odogovor znam onako - u konturama

    avatar

    29.09.2023. (11:33)    -   -   -   -  

  • WORLD OF A DREAMCATCHER

    @shadow-of-soul
    Razumijem te, doista

    avatar

    29.09.2023. (11:53)    -   -   -   -  

  • Blumi

    misliš, nama boljima, ili nama koji to nismo

    avatar

    29.09.2023. (13:04)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Ja sam subjekt u svakodnevnoj izgradnji...svjesna da nikad nisam toliko dobra da ne bi mogla bit bolja...sebi i drugima...definiranje sebe je cjeloživotna zadaća....svaka važnija situacija podiže nam ljestvicu obrazaca ponašanja, postupanja i dijeljenja sebe....temeljna postavka mi je ipak emocija prema svemu šta jest...živom i neživom...

    avatar

    29.09.2023. (13:59)    -   -   -   -  

  • WORLD OF A DREAMCATCHER

    @dražeN
    Sviđa mi se tvoj smisao za humor :)))) Nemoj ga nikada izgubiti-naljutit ću se, a ne volim svađe
    @morska iz dubina
    Hvala ti :) Slažem se, definiranje sebe je cjeloživotna zadaća, misliš da si gotov, kad gle čuda valja popraviti onaj odkrhnuti komadić :) Oblikuju nas situacije, ljudi, prošlost, ciljevi...Sve je to jedan divan paket kojeg pomalo odmotavaš i raduješ se onome što nalaziš unutra

    avatar

    29.09.2023. (14:54)    -   -   -   -  

  • Potok

    Ispovijednost kao pokušaj samodefiniranja.

    Podsjetila si me na ovu priču: Šest slijepaca susreće slona. Htjeli su shvatiti kako slon izgleda. Prvi mu dodiruje nogu i kaže da je slon poput palminog stabla, drugi mu dodiruje bok i kaže da je slon poput grubog zida. Treći mu opipava rep i kaže da je slon poput komada užeta. Četvrti je slijepac uhvatio slona za uho i zaključio da je slon najsličniji lepezi. Peti slijepac nakon dodira slonove surle izjavljuje da je slon poput velike zmije. Svaki je, došavši u dodir s drugim dijelom slona, uvjeren da je njegovo vlastito objašnjenje točno te da su drugi u krivu. Nitko od njih nije shvatio da svi doživljavaju samo jedan dio slona i da nijedno od njihovih objašnjenja nije potpuno.

    Mislim da ni ti sebe ne shvaćaš u cjelosti. I, zapravo, tko si ti? Ono što o tebi misle tvoji roditelji, ti, prijatelji, učitelji...? Ako ništa drugo, zabavno je čitati te.

    avatar

    29.09.2023. (16:13)    -   -   -   -  

učitavam...