Komentari

kockavica.blog.hr

Dodaj komentar (23)

Marketing

  • Kockavica

    :)

    avatar

    02.09.2023. (08:07)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Neadekvatan odnos prema psihičkim problemima pojedinaca, koji se kao što vidimo organiziraju i koriste glupanima da bi zloupotrebljavali demokraciju su izgledan izvor novih zala koje čekaju ljudski rod, ali nećemo se zamarati sada s tim, život je ipak lijep Sarah be ima rođendan i Marta i moja Judita, baš prekrasno.

    avatar

    02.09.2023. (08:43)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Slažem se, nek su im sretni. :))

    avatar

    02.09.2023. (08:58)    -   -   -   -  

  • pal MOOD

    stvar genetike, i to one iskonske, dokazano je kako muškarci ne bi podnijeli intezitet porođajnih boli, ma koliko se pacijenta poigravalo s prirodom

    avatar

    02.09.2023. (09:46)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Ima nas svakakvih "Xeva i Yilona"...... nit su sve mame mame, nit su sve tate tate...znaš ti to po svom poslu, a eto, sticajem okolnosti i ja po svom već bivšem poslu...... priroda ili Kreator su nam dodijeli opstanak vrste...bilo bi dobro da je u to bio uključen izostanak prekomjerne boli, al nije. Nosimo srce ispod srca i dajemo se srčano do krajnjih granica. Ekstrema ima svugdje, na svim poljima života i rada....ne bi nam trebali maglit pogled....želim ti da budeš dobro i debeljuškasto:-)*

    avatar

    02.09.2023. (12:26)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Dakako, iako sam zapravo samo htjela reći da sam loše spavala i da idem brat kupine. :)

    Istina, a ipak ponekad mi se ne da ublažavati, mislim da nije dobro uvijek sveobuhvatnim pokrivanje raspona dobrog i lošeg na određeni način umanjiti važnost ili vrijednost nečeg određenog. Hvala ti na lijepim željama. :)

    avatar

    02.09.2023. (16:36)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Nekako bih bila ravnodušna i da se netko proglasi psom.
    Spava u kućici na dvorištu, kreće se četveronoške, laje i glođe kost.

    Muškarac ne može koliko god se trudio ni zamisliti patnju poroda i teškoće trudnoće.

    Prvi porod je bio ekstra težak, drugo sam mogla sama roditi u štalici ili na polju. :)

    Sa dosta velikim odmakom mogu ti reći kako je povlastica biti žena.
    Povlastica je izdržati svu tu patnju pa i sve teškoće koje dolaze uz podizanje djece.

    Muška tijela možda jesu snažnija, ali mi smo nevjerojatno izdržljive.
    Cijeli naš organizam sa psihološkog, fiziološkog i fizičkog stanovišta veličanstveno je uređen kada je u pitanju majčinstvo.

    Ne bih se mijenjala s muškarcem.
    Ne bih se odrekla ni jednog trenutka bolova - porođajnih muka.

    Valjda to dođe s odmakom.
    Pozdrav @vandi. :)

    avatar

    02.09.2023. (19:44)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    svaka ti je na mjestu :))

    avatar

    03.09.2023. (03:29)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    I meni je svejedno tko što hoće bit i tko što radi u svoja četiri zida sam ili s odraslim odobama koje na to pristaju. Međutim ne mogu biti ravnodušna kad idelogiju koja izravno šteti mladim neizgrađenim umovima šire i guraju preko naših pragova. Takva dekadentna ideologija stvara potrebu za otporom i jača konzervativne snage, što u konačnici dovodi do gadnih sukoba i žrtava, dok se ponovno ne izgradi ravnoteža.
    Iako se čini da kod nas to nije uzelo maha, ipak tu je, odjeli za dječju psihologiju su puni mladih koji misle da su u krivom tijelu. Postoje studije da je riječ o normalnom fenomenu koji ako tu djecu ostavimo " na miru" rezultira da u odrasloj dobi prihvate svoja tijela i često samo budu istospolne seksualne orijentacije, što je sasvim u redu.
    Pa i ja sam imala fazu u djetinjstvu kad sam htjela biti dečko, jer su dečki radili cool stvari koje su me zanimale, ali s vremenom sam shvatila da i cure mogu to sve raditi i biti cure pa me to prošlo. :)
    I ja osijećam povlasticu bivanjem ženom, i ništa ne bih mijenjala. Ali dopuštam si i dualnost osjećaja. Mrzim trudnoću, mrzila sam ju i prvi put i sada, za mene je ono grozno, grozan psihološko fizički test izdržljivosti, čak me više psihički pokapa nego fizički, i tu moje sposobnosti dolaze do granica izdržljivosti. Ali istovremeno, duboko sam zahvalna i sa čežnjom iščekujem kad ću svoje dijete primiti u naručje, i nije mi žao, i čak već sada procijenjujem da li imam snage za možda još jedno. Upravo zato što si dopuštam tu dualnost, razlikovanje osijećaja prema stanju mog tijela u odnosu prema živom biću koje raste u njemu, mogu to i podnijeti. :) Kad bih lagala sama sebi i umatala sve u ružičaste papire ee tek onda bi bilo sranja. ;)

    Fala Galaksijo. :)

    avatar

    03.09.2023. (07:48)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Iza tog "fenomena" krivog tijela ustvari su prikriveni mnogi drugi problemi. Često tinejđeri koji su anksiozni (u stvarnom životu imaju probleme u obitelji, one s kojima se ne mogu nositi jer nemaju kapacitet jer su djeca i dr.) se okreću istom spolu.
    Trans je trenutno popularno, između ostaloga, a "stradavaju" djeca koja su izgubljena isprva iz drugih razloga.

    Niti jedno dijete s dobrom slikom o sebi koje živi u stabilnom okružju neće (za) lutati. (Možda će istraživati spolnost kao uostalom i sve drugo)
    Niti jedno iz stabilnog doma. Tu je skriven naš prvi problem.

    Iznimno mali broj djece je zaista i trans.

    I sama sam mrzila trudnoću.
    Ipak sad mogu reći kako je porođajna bol iznimno iskustvo. Prava stvar! Jbg. Tako odmak djeluje na ljude.

    avatar

    03.09.2023. (08:20)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Ja sam iznimno sretan jer nisam žena i nikada ne bi želio biti žena, da sam žena bio bi teška lezbača, jer baš volim žene i nikad ne bi mogao voljeti muškarca, mislim da ni same niste svjesne koliko ste privilegirane mogućnošću donošenja novog života, to je najveće od svih čudesa

    avatar

    04.09.2023. (18:33)    -   -   -   -  

  • konobarica

    Odlično Kocki :)
    Nego jel bilo kupina???

    avatar

    04.09.2023. (21:16)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Moguće, al isto tako društvene mreže i mediji imaju veliku ulogu, dostupne su im neprovjerene informacije od ljudi koji svoje profile na mreži koriste za propagandu svoje ideologije. Kad uđu u pubertet i počnu se propitivati ujedno i dobivaju pristup mreži ( često i prije, al ovo je već granica gdje i roditelj koji ima skeptičan stav prema mrežama popusti ). Mislim da je tu mnogo faktora u igri.
    Slažem se za bol, prošla sam prvi porod bez dripa i bez epiduralne, ušla sam u bolnicu tek kad sam bila već skroz otvorena, i bilo mi je važno biti svjesna i sve osjetiti i upamtiti. Poseban je to doživljaj. :)

    Dobro dobro, znam da voliš žene, to redovito ističeš, sam ti daj. Privilegij jest, čudesno jest, al ja ću naglašavati onaj drugi teški dio, jer me idealiziranje smeta. A idealiziraju i muški i još gore kad to čine žene koje unatoč vlastitom iskustvu zamagljuju novakinjama očekivanja i stvaraju u njima diskrepanciju i neugodu da ne smiju reći svoju vlastiti istinu o tom iskustvu.

    Fala fala. :)
    Bilo je, al nekako čudno zriju, na istom plodu ima i zrelih "bobica" i nezrelih i trulih... jako čudno, valjda zbog ovog ludog vremena. Tak da se ipak nisam previše usrećila s njima.

    avatar

    05.09.2023. (12:08)    -   -   -   -  

  • j.

    ne znam, ja bih vjerojatno mogao biti jedan od tih smetala koja idealiziraju, više su mi puta to napisali i rekli, ali što sam stariji, ne da mi se čini, nego jednostavno znam; štogod je nekak dobrog i svijetlog u meni, od Nje je i Njeno je, sve ostalo davno je već zaboravljeno, zatomljeno i nestalo... Ona je šutjela u ta naša dva puta, Božemioprosti, više je pričala o svemu u ona dva puta kad je prije vremena otišlo, kao da je unaprijed znala, pa me pripremala... imao sam na koncu još i taj privilegij da ušetam u rađaonu kad se mali rađao i da mu presiječem vrpcu; čak mi veli i da sam bio od koristi, nosio obloge i držao ruku... i nisam pao u nesvijest...

    ........

    malo sam zastranio, ispisao sam jedno tri kartice teksta, brat bratu sedam-osam tisuća znakova, al reko, šta ću te daviti privatnim pričama, ja ovo, Ona ono, bilo je to godine devetstoitreće, znaš već da ja to rado činim, to hoće stari ljudi kad im dođe; al nema zime, evo upravo sam sve deletao - jer sad znam odgovor na to tvoje pitanje: mi ne bi ponovno, to sigurno, ali vi to činite ponovno i ponovno i ponovno, jer kad duša na sebi ima breme odgovornosti, kad dobro prevlada i svjetlo iziđe ujutro, onda ne postoji „ne“; ne može se svjetlu reći „ne“ :)

    avatar

    06.09.2023. (18:35)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Ma u redu mi je kad muškarci idealiziraju jer je ipak povezano sa strahopoštovanjem, ali među ženama bi trebao biti savez iskrenosti, potpore i razumijevanja, pogotovo onih koje su već to prošle s onima kojima je prvi put. Puno ženskih običaja i mudrosti i prenošenja znanja je izgubljeno kroz povijest dok smo se pokušavale prilagoditi svijetu koji nije prilagođen našim ciklusima. Čak nemam ništa protiv da se ženske stvari pomalo i sakriju od muških kako bi vam ostale enigma, nedostupno i tajnovito. :)

    avatar

    06.09.2023. (21:44)    -   -   -   -  

  • j.

    E da, to baš sam nekako osjećao pred Njom, kao da mama malom djetetu veli, ajde tiho, sve će bit dobro, ne razumiješ ti to :) Joj da me čuje, ne voli kad Joj velim "mamice", pokušavam nekako objasniti da je kroz ta dva puta malkoc i mene rodila, ali uvijek zid: nisam ti ja mama; nisi, nisi, tko bi mami dopuštao da mu stavi glavu u pazuh :).

    A to među vama ženama; niste vi tu zato da se volite, pa da nema vas kud bi ovaj svijet već otišao, zar nije ovakav grozan baš zato što ga već bar deset hiljada godina vodimo mi muškarci, pa jel treba više od toga da se čovjek osvrne oko sebe; pogledaj opet nas muškarce, mi odmah šaku u glavu, pa vele: to je pravo muško; jel to bolje? A ta neka mudrost naraštaja, to uopće ne sumnjam, zapisano je u krvi, u genima, ništa to nije izgubljeno, samo zatomljeno u ovom mraku buke, gluposti, tehnologije i komfora, nemam ja straha ni oko toga; vama instinkt veli kako roditi u vodi, kako utopliti dijete u snijegu, kako doći do mlijeka, kako platiti režije, ne trebaju vam ideolozi, toljage, zastave i desetari da to prošljaka... Rekla bi moja pokojna sestrična klaviristica s Akademije: pederski lobi, ne razumiješ ti to; valjda su je oni baletani pedeset let gazili na poslu, profesionalna deformacija :)))..... jako se dobro s Najdražom razumjela u pola rečenice, vidjela je koliko je Njoj stalo do mene i zavoljele se odmah. Eto, opet mi muškarci :))).

    avatar

    07.09.2023. (06:41)    -   -   -   -  

  • Šušunjara

    Nećemo o muškima i njihovoj toleranciji boli. Važnije se naspavati i uživati u svojm malim radostima kao što su branje i jedenje kupina, a o "snažnijoj" vrsti muškarcima nema smisla ni govoriti...ali opet ne možemo bez njih.

    avatar

    08.09.2023. (08:13)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Neka tebe, vjetre, neka, ti si jedan od onih koji se trude i nije im žao suza znoja i mora, pa instinktivno poloviš što je spalo sa ženskih skuta. :))

    Ae, Šu, tako nekako, ni s njima ni bez njih. :))

    avatar

    09.09.2023. (08:11)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Kak je moja @vanda? Jel je dobro hraniš?
    Jel radi kolut naprijed kolut nazad pa zadnji kružni? :)

    avatar

    09.09.2023. (19:11)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Dašta, evo danas je jela pikantnu pizzu s feferonima u Oro-Goro u Oroslavlju. :)) A koluti su na repertoaru isključuvo kad legnem spavati. Onda ona ima svoje treninge i broji mi rebra, koristi mjehur kao boksačku vreću i tako to. :))

    avatar

    09.09.2023. (20:55)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    Ne bi ni ja preporučila muškarcima da rađaju, njima je dovoljno da daju onu početnu iskru života. Poželjno je da su prisutni i kasnije, očinstvo nije ni mala ni beznačajna stvar.
    Drž' se!

    avatar

    12.09.2023. (12:53)    -   -   -   -  

  • j.

    eh, ako ideš već tim krajevima, probaj svratiti u Plimu u Bistri, nenormalno dobre pizze, jedna srednja će bit dovoljna za vas dvoje, pardon, troje, to su otvorili dečki koje je gazio gazda u Zaprešiću i sad po principu solidarnosti sa domaćim proletarijatom hrane pola tog Zagorja, Prigorja, teritorija od Stubaka do Jarka; nema više Nirvane u Jarku, otišla gospođa sa gablecima u penziju, mora netko podmetnuti leđa; Najdraža i ja čak nekad kad hodamo po sjevernoj strani Sljemena svjesno zaobiđemo domove, šta će nam ti podgrijani grahovi i repe iz zamrzivača, samo da se sačuvamo na povratku za Plimu, poslije se auto sam preko West Gatea dopelja doma dok mi kunjamo, pravi robotaksi :)))

    avatar

    13.09.2023. (21:59)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Slažem se, i hvala ti. :)

    Hvala na preporuci, volimo se đirati po Zagorju, "upoznavati domovinu" kako mi to zovemo, i rado ću izvidjeti tu Plimu. :)))

    avatar

    14.09.2023. (09:22)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...