Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • Annabonni

    ovo zadnje -slovo poštenja, a tako idiotski nedostaje

    avatar

    26.07.2023. (13:30)    -   -   -   -  

  • j.

    AnnaBonni, gdje, samo u postu? :)

    avatar

    26.07.2023. (16:21)    -   -   -   -  

  • Potok

    Skoro savršen sonet.
    Melankolično mirenje s dosadašnjim postojanjem, vjera u ispravnost vlastitog života, idealizam zajedništva, blagost, dobrota, a sve sagrađeno uz pomoć odgovarajućeg poetskog instrumentarija.

    avatar

    26.07.2023. (17:28)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Pjesniče, bravo!

    avatar

    26.07.2023. (18:01)    -   -   -   -  

  • j.

    uf, kad to ovako pročitaš, umisliš se; nemojte toliko, vidite na početku da nešto fali :)))

    sad bih ja trebao napisati koju pripametnu, ali to bi bilo tumačenje moga uratka, a uradak koji se tumači, to je bilo nedavno pod onim naslovom "Tumačenje", nije dobar; tamo se isto Potok koliko se sjećam načelno pohvalno izrazio o tim bumo rekli, julskim tezama; tako da sad ću evo procvjetati i preliti se milinom kao Sava po Green Festivalu

    uglavnom, hvala svima od srca, a ako sam uspio u vas uliti nešto ovog ničim izazvanog spokoja, nitko sretniji od mene :)

    avatar

    26.07.2023. (18:13)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Čovjek u miru sa samim sobom, što više treba, a još to prikaže
    pjesnički..., nemam što dodati:)))

    avatar

    26.07.2023. (20:02)    -   -   -   -  

  • luki2

    Odlično! Tako je - naše je samo ono što dajemo. Ljubim!

    avatar

    26.07.2023. (20:23)    -   -   -   -  

  • samo za vranju

    :0)

    avatar

    26.07.2023. (22:12)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    VESNA PARUN

    SONET O ODBAČENIM TUGAMA

    Nije ipak sve tako, moj prijatelju vjetre, rekoh
    kad smo se obazreli u noći, ja i on, za onim strništima.
    I vidjeh nešto kao humak pješčani, ponjavu gdje zima
    riše za svoje vrapce sjen pejzaža. Potekoh

    za odbjeglim vjetrom samoće i ruke pružah za njim,
    za tom primamljivo blagom prazninom, što odasvud
    ponešto dobro i ponešto spasonosno u večernjim
    krhkim satima sluti, na žici obzorja, gdje sprud

    sazdan od preboljelih tonova daljina i jata još može
    dozvan da nam odsvira što nismo htjeli čuti
    ili se nismo smjeli za zvukom tim osvrnuti.

    I eto nas već na sjeveru gdje se ognjevi lože
    usred ravnice, uokrug. A iz poznatog skrovišta
    izlaze tuge, jedna po jedna, ne govoreć ništa.

    :))

    avatar

    27.07.2023. (01:09)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Presudan je, životno je važan, važan kao što su važne rane, taj prijenos, transfer unutarnjeg zbiljski proživljenog osjećaja. Ništa ne smije biti radi efekta ili rime, ništa ne smije zavoditi.

    avatar

    27.07.2023. (01:14)    -   -   -   -  

  • smjehotvorine

    moćan sonet...u njemu je cijeli jedan život :)

    avatar

    27.07.2023. (07:08)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Ende. :)) Svako djelo, svaka riječ, sve je važno. Ma koliko god mi trkeljali da nije.

    avatar

    28.07.2023. (23:52)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...