Komentari

kockavica.blog.hr

Dodaj komentar (24)

Marketing

  • Kockavica

    A kako te? :)

    avatar

    30.06.2023. (10:50)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    eee... ovako mi te drago čut. samo opušteno :)))*

    avatar

    30.06.2023. (11:01)    -   -   -   -  

  • stara teta

    ovo se zove biti praktičar! ima @kupusko pravo, samo opušteno :)))

    avatar

    30.06.2023. (11:19)    -   -   -   -  

  • pal MOOD

    oće to tako, a nije ni srpanj za bacit, kad se sve posloži

    avatar

    30.06.2023. (11:30)    -   -   -   -  

  • sewen

    Organizacija je ključ svega...

    avatar

    30.06.2023. (13:18)    -   -   -   -  

  • lijemudro

    Neka ste vas dvoje dobro bilo na moru ili na brdu ;))

    avatar

    30.06.2023. (14:17)    -   -   -   -  

  • samo za vranju

    Sve pomalo, ti dirigiraj tempo. More i toćanje možda pomogne u ove vrućinštine.

    Ako imaš sliku one ratnice, koje si davno slikala, rad bi je imala, kupila. No otom, potom, sad imaš preča posla.
    :0)

    avatar

    30.06.2023. (14:39)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    E, kad ustaneš od mrtvih sve je slađe, lakše, ležernije. :)))

    Oću oću, brže ionako ne ide, probala pa stala. ;))

    Srpanj bi trebao biti moj mjesec po rođenju, al rujan i listopad su moji po izboru, ljeto ću zdurat, jesen ću ljubit. :)

    Slažem se. :)

    Hvala, bit ćemo. :)

    Mela, misliš onu kak sam tebe zamislila? Imam negdje među papirima, naći će se, dogovorit ćemo se. :) mail mi je na starom blogu objavljen, ak ga nemreš nać stavit ću ovdje.

    avatar

    30.06.2023. (16:36)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Evo mene

    avatar

    30.06.2023. (18:13)    -   -   -   -  

  • samo za vranju

    Jeeeeee. Ok.

    avatar

    30.06.2023. (18:24)    -   -   -   -  

  • samo za vranju

    Pronašla blog i mail.
    :0)

    avatar

    30.06.2023. (18:35)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Neka te. :)

    Eto, sve ćemo mi to po kratkom postupku rješiti. :)

    avatar

    30.06.2023. (19:04)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Ja idem na more i svaki dan ću po cili dan kuvat

    avatar

    30.06.2023. (22:15)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    "Inače imam nešto niži tlak,
    sad mi je još koju stepenicu dolje,
    npr 105 kroz 68,
    al kornjače žive vječno,
    samo se ne smijem naglo ustat,
    visinska razlika od metar je opaka,
    i mozak mi je glup,
    sav šumast,
    zaboravljiv.    "

    Tako je i meni (stalno), a nisam trudna! :))
    Zamisli kako bi tek bilo da jesam? :D

    Hvala bogu nikada više neću biti, ali poput tebe djecu volim najviše.
    Volim i muškarca, ali za djecu bih ga sjeckala na tanke šnite, prodala vragu, nema šta ne bih! :)))

    Ah ta ljubav! ;)))

    :)

    avatar

    30.06.2023. (22:53)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Ja se pitam hoću li moći tako dijete voljeti. :) Naravno, voljet ću dijete. Nije to upitno. Nego, nisam baš topla. Ne vidim anđele. Želim samo biti realna mama. Odlučila sam, ako sve bude zdravo i glava na ramenima, skupit ću zube i 2025. je moja godina za taj proces.

    avatar

    01.07.2023. (01:25)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Eto, ne bih imala niš protiv da s tobom idem na more. :)

    :))) točno tako!

    Eh draga, nije to nešto što se može precizno planirat, prepustite se, opustite, a bit će kad je suđeno. :) i ne boj se za "toplinu", nisam ni ja neka dražesna topla osoba, moj otac me opisivao kao nemilosrdna i gruba, i npr. tuđa djeca me ne zanimaju, osim ako su mi povjerena na čuvanje, onda automatski postaju moja, al čim ih vratim, više me ne zanimaju, al moje, moje je moje, majčinstvo je zaseban svemir. :)

    avatar

    01.07.2023. (09:50)    -   -   -   -  

  • j.

    I tako ti ne samo da po vlastitoj dijagnozi ne kuhaš danima, nego niti ne pišeš; to je siguran znak da imaš pametnijeg posla za baviti se njime, i utoliko ti želim dobro u tom i svakom drugom poslu :)))

    A ovo što veli Y, za djecu i mužjaka, a ne znam, moraš djecu jednom odlijepiti od sebe, ako to ne postigneš, nisi baš puno napravio (bar to tak nas dvoje gledamo, iako vidim da ima puno ljudi koji baš i ne), i onda je pitanje što ostaje; osobno sam imao sreću da smo nekako uvijek imali toga nečega što ostaje, ma pune bačve toga nečega, neke su čak godinama bile dobro začepljene pa se tek sad otvaraju; čovjek se pita, Bože, jel to obična sreća ili trud ili oboje ili nešto deseto; jesmo li se međusobno usmjeravali ili smo otpočetka bili takvi; recimo da zasuzimo u isti čas na istom filmu, ili da se imamo potrebu voziti cijelo popodne na isti koncert, ili otimamo knjigu jedno drugome dok se čita, i tako to; čak si nekako mislim, djeca sad znaju uz pivu iza roštilja u nedjelju reći, ma vi ste uvijek bili jedno drugome dovoljni, nema šanse da se uđe među vas, to je bila životna škola nad školama, moraš biti svoj majstor, ovi ti daju sigurnost, a ti stvori ostalo :)))

    avatar

    06.07.2023. (18:17)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Ah, ne želim dosađivati svojim trudničkim ne nužno zanimljivim pokušajima preživljavanja iz dana u dan. Iako nije samo to razlog, nego mi vrijeme doista preleti, a nedjeljom ne pišem da me ne utrpa u blog tjedna i tako... ;)
    Muž i ja smo imali ozbiljnu i dugotraju krizu braka, reći ću samo da je "morao odrasti", zbog toga moje povjerenje još uvijek nije restaurirano, jednom prokockano ono se duuuugo ponovno gradi. On je na dobrom putu, i vjerujem, jednog dana zacijeliti će sve, al ne žurim, samo dopuštam, držim vrata otvorena i to je za sad dovoljno. :)

    avatar

    07.07.2023. (13:25)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    @j. naravno kako djecu jednom moraš odljepiti i tada si sretan čovjek jer si uspio, stvorio si samostalno biće, čovjeka.

    Nije dobro uspoređivati ljubavi, ali u hipotetskoj situaciji (koja se tijekom komentiranja nametnula, (povela sam se za @kockavicom)) "biranja" bez trunke dvojbe bih izabrala djecu.

    Za djecu bih poginula, za muža ne bih, djeci bih oprostila sve, mužu ne bih.
    Ukoliko bih se (opet hipotetski) ispostavilo kako mi je muž lažljivac, lopov, kriminalac, kako me je prevario ili sl, ostavila bih ga bez da trepnem, djecu ne bih otpilila, otpisala, otjerala ili zaboravila u gorim od navedenih situacija. Nikada i ni zbog čega.

    Biologija nije zafrkancija. Gledano s animalne strane moj suprug je oplođivač :D, potom zaštitnik mene i djece. U bilo kojem slučaju ugrožavanja egzistencije djece ne bi ga bilo za tri sekunde. Naša intimna, ljubavna priča je sekundarna priča. Osim toga posve je sigurno kako ja s njim ne bih bila 25g da nismo imali djecu. Mene je "zadržati" mogao samo čovjek s kojim imam djecu i niti jedan drugi.

    Možda mi je priča slabo romantična :D od ocekivanog za nekoga tko je tako dugo zajedno, ali imala sam potrebu objasniti ta neka "mjesta" u kojima kada zagrebeš ispod površine živi biologija. Uglavnom je nismo svjesni.

    Tako, kad smo mi bili mladi ja sam snatrila kako je mog supruga očarala moja osobnost pa se zaljubio, priznao je kasnije kako je više bio očaran guzicom. :))
    Tko prizna pola mu se prašta! ;)))
    Dok sam bila mlada takve stvari su mi bile uvredljive, sad razumijem kako je u pitanju bila biologija i velika doza testostetona. :)))

    Beskrajno da ne kažem bezuvjetno volim samo svoju djecu. Muža ne.

    avatar

    07.07.2023. (22:30)    -   -   -   -  

  • j.

    Da, da, poštujem svakako, sigurno da je to neusporedivo - veze dvoje ljudi. Međutim, u današnjem svijetu - možda sve rjeđe, ali ipak - još postoje i duboke, moguće čak i prijateljske veze dvoje ljudi koji nisu imali, a često niti željeli imati djecu. Sigurno da je po društvenom kanonu koji slijedi kako lijepo veliš biologiju - smisao veze imati djecu; sjajno je što se tvoj osjećaj poklapa i nadopunjuje s time.

    Djeca su projekt, zamišljen u nekoj noći punoj pijanstva, s kojim nikad ne znaš hoće li se financijska konstrukcija isplatiti i zatvoriti, ali to niti nije njegov smisao - od njega ne odustaješ, on je u registru upisan kao osnovna djelatnost vaše firme :))).

    Međutim (to je samo moj osjećaj i baš ništa više od toga) djecu baš nimalo ne izabiremo - ona izabiru nas; djeca odnekud slete, iskoriste naša ramena da ih podupru i onda ih više nema kraj nas; sve što se nas tu u početku pitalo jest da li ih želimo ili ne, ali kao opći pojam; ideju; ne kao određene individue. Djecu, duboko u biti, čak ne možemo voljeti - jer voleći njih, mi volimo zapravo sebe: svoj nastavak, svoju potrebu za produžetkom, svoj instinkt, možda i svoj status. U voljenju svoje djece nema, da prostiš, tako ja to vidim - po meni baš puno herojštine; djeca su - i ostaju - dio nas; žrtvujući za njih svoje vrijeme, energiju, novac - mi u stvari istinski nastavljamo sebe. Upravo ovako kako si sjajno rekla: bezuvjetno. Tako još možemo razumjeti, poticati, opravdavati, iz dana u dan bodriti i pored svih slabosti graditi - jedino sebe.

    Naravno da sam i ja prvo kod Nje bio očaran fasadom, doduše nosila je široke i duge haljine, nisam od kemije u bubregu baš ni vidio detalje; poslije su se s vremenom neke stvari čak i povećale, zaoblile, anđeoski narasle do mekoće i punine rajskog vrta, mislio je dragi Bog i na mene, kud ću nasloniti praznu i umornu glavu :))). Ona veli da je bila privučena mojim očima, Božeoprosti; ali zar je to u biti nešto vrednije i plemenitije od tog ženskog dijela tijela kod tebe kojeg ti spominješ? Oči, stražnjica, noge, nadlaktice, malo mišića, malo kože, puno ugljikovih spojeva, malo struje niske voltaže - ma sve je to ambalaža, to se s godinama baci u podrum ili na krupni otpad; čak su i meni do danas u lavovskim dijelu pootpadale trepavice, za koje se tvrdilo da je šteta što ih nema neko žensko koje umjesto toga mora tegliti punu torbicu šminke; evo je kćer srećom naslijedila tu aparaturu :))).

    No onda dođu godine, i ako ispod te fasade nema ničega, kula se ruši; ja pojma nemam - ako nasuprot tome ima, a evo, ima, i ja ti se usuđujem reći, ne samo kod mene - onda ne znam je li to zasluga i trud, ili sreća, ili oboje, ali bez toga čak ni djeca između dvoje ljudi ne mogu slijepiti krhotine.

    Izabrati nekoga - s druge strane - za život i voljeti ga, naravno da je uvjetno, no ni u tome zapravo u početku nema puno ljubavi: mi je/ga onda trebamo (kako lijepo veliš: kao sredstvo, recimo oplođivača ili tobolčaricu; da bismo došli do svojih ciljeva: djece, statusa, sigurnosti, spokoja, whatever, ne žene se svi ljudi samo zbog djece).

    No, na tome mjestu, negdje pred kraj tuluma - tek stiže čarolija; onda kada njega/nju počnemo štititi od sebe sama, od baš tih naših želja, interesa, potreba; kada ti od toga da odlutaš deset kilometara u nigdinu - definitivno postane važnije mogu li to isto one nožice ili će ih zaboljeti tetive; kada više nemaš otkud bježati - jer baš sve što bi bijegom našao imaš u svome domu; kad prođu funkcije, poslovi, projekti, poduhvati i ostanu uspomene - ondje gdje odustajemo od sebe i brinemo za dušu koju smo odabrali - tu počinje istinsko voljenje. Ostalo je, kako veliš, biologija.

    Velim, to je samo moje iskustvo i ništa više. Mislim da čak i ovaj naš manje-više jednosmjeran razgovor zapravo divno pokazuje koliko je ovaj svijet strašno, ali i čarobno mjesto prepuno mogućnosti, različitosti, prilika. U jednom trenu; kao iz lifta u hodnik - upadaš iz raja u pakao, ali bome i obrnuto. Vrijedi, nema što :)).

    avatar

    08.07.2023. (06:35)    -   -   -   -  

  • j.

    Površan i star kakav jesam sad tek vidim Kockavičin post od jučer u pol dva pa me malko strefilo; to su one teme egzistencijalne od kojih ide led na dnu leđa; ali gle, pogotovo u ovoj fazi trbuha da prostiš, žene imaju jedan neoboriv adut, to je onaj "napravi mi ugodno mjesto" pogled od petipol sekundi; koji to mužek ne vidi i ide van, na tekmu, u birtiju ili Bijele stijene, taj ne da nema srca nego ni razuma, sorry, pišem sa kave na mobu; evo i moja isto to veli, gle ga, umjesto da promijeni dvajst let staru tuškadu on piskara po netu za nula centi, nikad ne bude odrastao-možeš biti sigurna da će zaboravit pršut malome za sendvič od peciva kojeg sam spekla sinoć u jedan u noći :))). Ja sam študijeral uz lizike sa Cvjetnog; ako je bilo para za jednu malu majonezu na nas pet; ovaj jede domaće sendviče sa pršutom i rikolom, pa kaj bude od toga zraslo, gospon a ne djelatnik; standard je rodijače pokvario ljude.
    A mi muški, smirimo se mi do šezdesete; možeš u to imat povjerenja, kak veli stari vic, muški su ko tramvaji, na kraju dana uvijek dođu na Remizu, iako dobro pjeva Predin, bol star bol nor, jakna, rutka, čopek in motor, dok ne opadnemo s njega :).
    Pišu danas novine da budemo mi muški plodni još malo, Ona mi čita naglas, pao je broj da prostite onih malih bijelih na pedeset posto od nekad; iza nas plastika uzima primat, iskoristite to još sada djeco, ako imate ljubavi onda vas ničeg ne treba biti strah, mene ničega s Njom nije strah, sve bude dobro; nađeš mirno mjesto i veliš mu što ti treba, ako treba i triput, čul bude on to; znaš ti to već, nema zime, čuvaj se :))).

    avatar

    08.07.2023. (10:30)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Slažem se sa Y, mislim da je u cijeliosti shvatila što sam htjela reći. :)
    Vjetre, ne slažem se sa odlomkom o ljubavi prema djeci kao ljubavi prema sebi samom. Razumijem ga, i moguće da kod nekih ljudi to i jest slučaj, al nemam osobno to iskustvo. Negdje sam napisala pjesmu o tome, al više se ne mogu sjetiti kad i gdje. To dijete nije ja, neće biti ja, niti bih to ikada htjela, ja samo blejim udivljena čudom života. To dijete me spasilo od mnogo čega, nakon što mi je sestra umrla, ne znam da li bih preživjela da me nije konstantno vraćala u sadašnji trenutak. Nisam sigurna da li uopće mogu reć da sebe volim, i još se uvijek čudim kad shvatim da sam voljena, da neki ljudi uključujući moju kćer mene smatraju dostojnom ljubavi.
    Upravo zbog svijesti da će otići u svijet, da me neće trebati, i da je to cilj i ispravni tijek stvari, baš zato ne želim propustiti niti jedan trenutak tog čuda koje pred mojim očima raste. :)

    avatar

    08.07.2023. (10:43)    -   -   -   -  

  • j.

    Ajd dobro, slažem se, sve može, ko ih šljivi, sve je dobro od časa kada sami sebi počnu plaćat režije; sad čekam unuke da ih kvarim, javit ću ti kad saznam filozofsku pozadinu u vezi unuka; samo ti budi dobro. :)))

    avatar

    08.07.2023. (12:30)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    :)))
    i ja tek sad vidim ovaj tvoj drugi i treći komentar.
    Nekad dok sam bila Dnevnik toka misli, otvoreno sam o svemu pisala, onda sam pomalo shvatila da je blog malo selo, i da ne trebam bacati svoju intimu pred javnost, zato supruga ne spominjem, niti kako je teklo zadnjih četirii godine našeg odnosa. Zadražala sam to blago za sebe, možda jednom budem pisala o tome, al tek kad osjetim da je vrijeme. A ovako, jedino što blogeri i javnost može znat, a pogotovo oni koji me bolje poznaju to i znaju, je da znam svoju vrijednost i nitko me više ne omalovažava niti gazi, niti me se može manipulirati niti iskorištavati, jer takve stvari sječem u korijenu.
    Uživaj s dragom. :))

    avatar

    08.07.2023. (14:18)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...