Komentari

kintsukoroi.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • Annabonni

    dubina i poniranje, udisaj da se izdrži život pun plima i oseka i neprestanih nadanja

    Najj si Sunčice

    avatar

    15.04.2023. (22:55)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ ljekovito je bilo Ane, preporučam:-*

    avatar

    16.04.2023. (00:44)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    put, molitva, rožarij i osmijeh djece... bezuvjetna ljubav...

    avatar

    16.04.2023. (07:30)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Ljekovito si i napisala...srcem, dušom, osjetom, dubinom potrebe i glađu za nutarnjim mirom...:-)

    avatar

    16.04.2023. (07:51)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    :*

    avatar

    16.04.2023. (08:33)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Bokićć,
    drago mi je da si se odhrvala napastima i odgovaračima,
    zadnji pokušaj opstruiranja bio je to skoro-pa-zaspavanje :))

    Ne, nema predjela, bio stari ili novi,
    nema te zemlje,
    tog neba,
    tog brda,
    te vlati trave koja ne podsjeća, cijeli Univerzum nosi sjećanje,
    sve je prožeto njime,
    ti si prožeta njime,
    nema uzmaka,
    a Bog će dati i nove stvari i nove ljude,
    i svi ti novi ljudi i sve te nove stvari,
    biti će prožeto , natopljeno sjećanjem i starom boli,
    nema uzmaka,
    ali ti to možeš,
    možeš dalje natopljena svime,
    možeš, sigurno možeš.

    To je nekako kontra logike,
    što više primaš u svoj život, više se širiš i možeš primiti još,
    i to nije zapravo povezano sa otpuštanjem starih boli, ili nekakvim zaboravom (koji je zapravo laž, nemoguća misija)
    nego otvorenošću srca.

    (Moje je, primjerice, jako u strahu otvoriti se, tvoje je spremno, željno proširiti se dalje)

    Divno je otići nekamo,
    samo to poduzimanje puta stavlja naglasak na gestu prepuštanja onom Gore
    koju želiš učiniti,
    svaki odvraćivać prije toga
    zapravo te pita 'jesi li spremna zaista predati sve, stvarno to želiš?'

    Znam da si lakša sada, za tri broja.

    Uživaj sada. :))

    Vidiš da sve što činiš za obitelj činiš za sebe? :)

    avatar

    16.04.2023. (11:51)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ Dinaja, baš tako
    @ morska:-*
    @ sup:-*
    @ ne znam Lili da li je to sa srcima baš točno:-):-*
    Lakša jesam, al nema mjesta uživanju:-( djeca mole krunicu stalno, zabavna im je sa svojim uputama za korištenje.
    No, mom sinu smeta. To je silan, nezapamćen otpor u kojemu je palo na moju adresu puno uvreda. Bila sam upozorena na to. Al svejedno me strašno povrijedilo i rastužilo.
    Sve što činim za sebe, činim za obitelj.

    avatar

    16.04.2023. (19:48)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    Vjerujem da pomaže onima koji vjeruju da pomaže.
    Meni najviše pomaže kvalitetan san, to je moj lijek i moja crkva. ;)
    Tko zna, možda u snu i molim. A mozda psujem, ne znam.
    Jedan moj djed je nedjeljom išao u crkvu, bio jako pobožan, a dok je spavao psovao je glasno kao kočijaš. Ja sam se šokirala kad sam dijelila jednom sobu s njim, kad sam ga čula, nisam mogla vjerovati.
    Ti si nasla svoj način, ako djeluje - ustraj.

    avatar

    17.04.2023. (13:29)    -   -   -   -  

  • j.

    Vrlo jednostavno, vjeri se najčešće neće prikloniti onaj tko je doista nije upoznao, a ljudi koji nemaju nevolja sigurno se neće previše niti truditi upoznati je, imaju oni drugog posla. Naravno da ima izuzetaka, ali ovo bismo mogli nazvati nekim putem, ako već ne pravilom. Zato i imamo pravo izbora; što bi uopće ikome značila prisila?
    Tvoja priča, to je negdje tu, kao i moja, dosta slično.
    Zapravo, da budem možda i bezobrazan, reći ću: koja je tvoja nevolja? Tako ja, naime, bezobrazno razgovaram i sa onim napornim vjetromugranama, ne možeš drukčije. Pa skužim da u stvari nemamo nikakvih nevolja, nas dvojica, ili koliko nas već ima. Sve što se imalo desiti, desilo se; ovo dalje su samo tehnikalije; gdjekoja bolest, bol, tišina, utjeha, osmijeh, suza, poljubac, malo još strasti i istinske privrženosti, a onda nemoć, slabost, konac. Kao kada oblak prelazi planinu. Netko to propusti, a netko od toga proživi život, dobar život. Opravdan vjerom, a kadšto i djelima - što nije beznačajno.
    Ti bi davala i dijelila, grlila i tješila, a oko tebe - za ne vjerovati - žedni u pustinji. Jer, svatko će tamo otići kakav je i došao; sam i gol. To je stravično teško razumjeti.
    Ljude samo nesreća može dozvati da se rode odozgor, od duha, takvi smo. Bože moj, kako sam samouvjeren i samoživ bio. Onaj tko me takvog zavolio, Tvoj je anđeo.

    avatar

    17.04.2023. (13:33)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ Dvitri, podučena sam da ću na tom putu sresti puno protivnika. Da ću dosta ljudi izgubiti. Da ću ljudima biti čudna. Da će se događati čudne i loše stvari. Da će me napasti legija. Da ću možda ostati sama.
    Tvoj djed otpuštao je bijes u snu:-) u snu možemo činiti što nas je volja.
    @ svi smo u nekom periodu života bili samoživi, samodostatni i bezobzirni, Vjetre. Živjeli smo sa stavom da nam svijet nešto duguje.
    U nekom vremenskom procjepu, ja sam tako još uvijek malena djevojčica, drhtim s glavom u maminom krilu i s mučninom u trbuhu zbog spoznaje prolaznosti, ponavljam joj da je volim i da ne želim da ikada umre. Istovremeno sam i žena, koja ponosno odlazi od muža koji je ne voli na način koji smatra ispravnim, ne razaznajući njegovu depresiju zbog koje se on naposljetku i ubija. U nekom sam svijetu ljubavnica oženjenog čovjeka, sablažnjavam svojim sretnim licem " tetke s ladnim trajnama" mada od tog čovjeka ne tražim ama baš ništa, tek " kap veselja" o kojoj pjeva Lola Novaković. Godina par poslije, mažem mu brufen kremom žuta leđa, a on me tjera od sebe jer umire.

    Mi smo sve. To su naše rane i ožiljci. To se predaje u ruke Ljubljenom, on jedini zna pružiti ruku kad je teško i ne ispuštati nas dok ponovno učimo hodati, disati bez slona na prsima, gledati i vidjeti, slušati i čuti.

    avatar

    17.04.2023. (19:36)    -   -   -   -  

  • lief erikson

    :*

    avatar

    17.04.2023. (21:59)    -   -   -   -  

  • j.

    Ovo je divno rečeno, stav da nam svijet nešto duguje. Tu smo, sve ostalo je naš dug :), sjajno.

    avatar

    17.04.2023. (22:11)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    Izdvajam;
    Ima li išta moćnije
    Od malih prstića prebirućih kuglicama ...

    avatar

    17.04.2023. (22:42)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    Nazalost, tesko se koncentriram kad sam u kuci, stalno mislim da ce me nesto prekinuti u molitvi krunice i razmisljam kad cu bit gotova.
    Doskocila sam tom problemu tako sto molim dok hodam i tad ne razmisljam "kad cu bit gotova" jer ionako cu odsetati barem pola sata, stignem izmoliti jos i nesto "pride" i tako "napunim baterije".
    Uskladim brigu za duhovno i tjelesno zdravlje.

    avatar

    18.04.2023. (09:57)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    A sto se tice obitelji nisu bas skloni molitvi unatoc mojim.nastojanjima.
    Mislim.da ima stvari u kojima su veci krscani od mene, ja molim uvijek za sve njih, i sve ljude uopce, trudim se bit dosljedna, ali to je cjelozivotni trud.
    Sto se vise predajemo u Bozje ruke to cemo biti blize raju, vec ovdje, na Zemlji.
    On najbolje zna sve i jedini poznaje "srca i bubrege".

    avatar

    18.04.2023. (11:01)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Bivša žena od mog muža i moj posinak idu često tamo. :)

    avatar

    20.04.2023. (18:51)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...