Komentari

kejtoo.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • TEATRALNI

    Pročitao sam ti par postova unazad, sviđa mi se kako razmišljaš napredno i progresivno. Inače ne bi generalizirao je da je većina stvar izbora ali nije sve.

    avatar

    17.12.2022. (14:40)    -   -   -   -  

  • eum

    Pohvaljujem ovaj post. Daje širinu izboru, slobodi, sudbini i na koncu ako je put ispravan i utemeljen u vjeri donosi radost i ljubav.

    avatar

    17.12.2022. (19:36)    -   -   -   -  

  • kejtoo

    Hvala @EuM i @TEATRALNI :)

    avatar

    17.12.2022. (20:50)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Istina, nekad samo treba vjerovati. :)

    avatar

    18.12.2022. (02:37)    -   -   -   -  

  • Vrtlog_

    Teško je živit hodajući baš svojim putem jer je često trnovit i bolan, al život bez istinski svog puta, nije život.

    avatar

    18.12.2022. (20:50)    -   -   -   -  

  • Dust in the wind

    Linijom manjeg otpora nikako nećemo doživjeti rast. No mnogi baš tu opciju odabiru te ostaju začahureni i maliciozni.

    avatar

    18.12.2022. (23:05)    -   -   -   -  

  • TiFiT

    "...,a životnu priču pišemo mi sami."
    - potpisujem :))) Odličan tekst!

    avatar

    20.12.2022. (14:45)    -   -   -   -  

  • j.

    Odlično je to s motivacijom, pogotovo za mlađe; često sam obzirom na svoju dob sa već malo debljim brojkama - okružen ljudima na zalazu priče; svjesni su toga da im nekakav fizički izgled, mladost, imetak - nešto što je prije kurilo - ne igra više ulogu, da su prestali biti privlačni, da nemaju više čime osvajati, zavoditi, tresti iz temelja svojom pojavom. Sve je to zapravo posljedica činjenice da nisu navikli biti na miru sami sa sobom - jednostavno osjećaju da su sami sebi loše društvo; tako zapravo gube sve ambicije i padaju u ponor tame; vjerojatno ih grizu i neki grijesi i loše stvari koje su počinili u prošlosti, svode račune - ali zanimljivo, nikad od nikoga nisam čuo da bi netko bio kriv za išta; takvi smo mi ljudi - najkomfornije je i najprihvatljivije da su drugi krivi za sve.
    Čak štoviše, recimo ova pandemija sasvim je jasno pokazala kako najveći broj ljudi ne umije prihvatiti najjednostavniju istinu: da niti kao pojedinci, niti kao zajednica – nismo kadri spoznati, znati, dokazati većinu stvari koje nas okružuju; da vidimo možda tek vršak sante; da nemamo pojma o najvećem dijelu varijabli koje uvjetuju neki događaj – ali smo do daske uvjereni upravo u suprotno; da to umijemo, i kada se jednom prihvatimo neke ideje, nekog nazora – ne puštamo to iz šaka, makar nas život uvjeravao u drugačije.
    Uostalom, nitko pomoć neće zazivati kada je dobro, neće se niti sjetiti zahvaliti na tome. Potrebiti se javljaju samo kada dogori do noktiju, eto i moj primjer - dok mi se dijete nije razboljelo od kronične bolesti, a bio sam već na polovici četvrtog desetljeća, bio sam uvjeren kako sam suvereni krojač svoje sudbine do daske (hajde, vidio sam rata i ljudske nevolje pa sam još k tome bio siguran da su krivi i ovi koji su zakuhali godine koje su pojeli skakavci); moralo mi se desiti da me opauči po glavi pošteno, i to ne mene, nego nešto još mi draže i vrednije - pa da razmislim o svemu.
    I ono što mi do danas nije jasno, to je sintagma "grijesi otaca do trećeg i četvrtog koljena", što ona ima sa time da sam ja prije bio samoživ, plitak, glup, ili ne znam - moj otac, njen djed... to možeš samo prihvatiti, ili ne prihvatiti; razumjeti da nemamo ukupnu sliku, nego samo vidimo jedan mali dio.
    Da se držimo zakona, i u tome nalazimo spas: više čak vjerovanjem, nego svjedočenjem djelima.

    avatar

    22.12.2022. (17:02)    -   -   -   -  

  • sewen

    Kad riječ opet bude imala težinu...

    avatar

    22.12.2022. (22:33)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...