...prvo bi trebalo definirati kaj je to dobrota, pa da nekoga možemo proglasiti oličenjem dobrote... al' do univerzalne definicije nije lako doći, postoji li uopće takva definicija?... neki će reć da postoji, drugi će reć da je dobrota isključivo subjektivna kategorija... kako izmjeriti dobrotu?... po stupnju empatije?... može li se empatija stupnjevat, odnosno mjerit?... dobrota ipak nije racionalna kategorija i nemre se izmjeriti pa da možemo reći ovaj je toliko posto dobar, a toliko posto loš :)...
...osobno ne smatram nikoga nekakvim oličenjem dobrote... jer ljudi nisu isključivo dobri, ni isključivo loši, s obzirom da su dobro i loše ipak subjektivne kategorije... ljudi se ne rađaju ni dobri ni loši... takvima postaju tijekom života u očima drugih, a i u vlastitim očima... recimo, ja sebe ne smatram dobrim, što god to značilo, jesam arogantan, ali ne baš toliko da se smatram dobrim ;)... no, također se na smatram ni lošim... uglavnom, doživljaj nečije dobrote ili zloće vezan je isključivo za konkretne situacije, za konkretna djela i nedjela, za konkretno činjenje i nečinjenje, i za posljedice toga... općenito, nekome kvalificirati isključivu dobrotu ili zloću nema temelja u racionalnosti... ljude se npr. ne kažnjava jer su dobri ili loši, nego za njihova djela odnosno nedjela...
...no, kako empatiju, solidarnost, ljubav i slične stvarčice ipak uzimamo kao nekakvo mjerilo nečije dobrote ja ću iz svoje subjektivne pozicije ideal dobrote (naglašeno na ideal) definirat kroz sliku dobrog Samaritanca, odnosno kroz onu Isusovu: ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe, a naš bližnji je svatko kome smo u prilici pomoći kad je u nevolji, kao što je to opisano u priči o dobrom Samaritancu :)...
14.12.2022. (19:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nema idealno dobrog ni idealno lošeg....Sve zavisi od trenutka, situacije, koliko Ti je i do čega stalo.....Dakle, jako teško pitanje...Ali, vjerojatno bi to bilo nesebično činiti dobro drugome, bez ikakvih olekivanja...Ljubim!
14.12.2022. (20:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Meni je ideal dobrote Kaja. Kaja je bivša naša kolegica. Nikada nikome nije rekla ružnu riječ. U svakome nađe nešto dobro. Radišna. Vrhunac svega mi je bio kada je onako ovlaš spomenula da volontira u domu za starije osobe. Ali zaista je to rekla usput, u nekom razgovoru. Na naša zapitkivanja koja su su uslijedila samo je odmahivala rukom. Kada sam ju upitala od kada volontira, mirno je rekla: Pa jedno četiri - pet godina. Nitko nije znao. Kaja kraljica dobrica.
15.12.2022. (20:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Recimo, netko ubije šest ljudi da bi mu uspjelo opljačkati banku, pa se na brzinu u bijegu negdje presvuče, skine fantomku i rukavice, preokrene jaknu, uleti u tramvaj. Sjedne i vozi se, drži u krilu ruksak sa pištoljem i brdom novca; a zapravo - bježi; vješto izmiče potjeri, nitko ga ne može uloviti.
I onda u tramvaju ustane nekoj bakici da ona sjedne i ne pati se stojeći.
Ima li njegova dobrota smisla? Jer, ako ima, onda je svakako vrednija od istog čina naspavanog srednjoškolca koji se nasjedio na nastavi.
Dobrota tako postaje zakon. A zakoni su plod sile, straha, tuđe volje.
Ili je dobrota nužnost, kada baš ne znamo što bismo i kako, i kada ne mislimo da je bolje drugačije - činimo dobro?
Najbolja rečenica o dobroti jest ona koju sam pročitao u Šotolinoj "Družbi Isusovoj", besmrtnoj alegoriji o svim totalitarizmima ove planete; tamo pater Had, u početku gorljivi, a s vremenom posustali reformator, izgovara legendarnu misao o tome kako heroji nisu i ne mogu biti ljudi koji čine ono što žele, nego samo oni koji iz dana u dan čine ono što zapravo ne žele.
15.12.2022. (23:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Najveći uzor dobrote mi je Isus, a onda ljudi koji se trude živjeti prema njegovom uzoru, koji su nježni prema ljudima oko sebe bez obzira koliko su se puta razočarali, uvijek biraju da ostanu nježni i ljubazni u odnošenju prema drugima i sa razumjevanjem i spremni su pomoći koliko mogu.
17.12.2022. (13:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ma znaš onu: dobar i budala su braća...To vrijedi kad dobar očekuje plaću za dobro djelo a ne dobije je pa se osjeća ko budala. A ako ne očekuje nagradu onda se on ne osjeća ko budala ali opet, onima koji ga gledaju i ne kuže šta sad ovaj to radi, on njima izgleda ko budala. Kako god da uzmeš dobar i budala su uvijek u nekoj vezi. Jedino stvaro čista i velika duša može taj problem s dobrotom bez očekivanja nagrade podnijeti bez da trepne, ali takvi ne prolaze dobro, znaš već kako takvi završavaju pa niš...ja bih to skratila: ako ti se pomaže, pomaži i ne daj da ti plate ni na koji način, ako ne, naplaćuj usluge po nekoj tarifi i sve okej. Mi smo samo ljudi
17.12.2022. (17:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I nisam sigurna je li dobrota prirođena ljudima, jesi li prirodno dobrice koji ne bi dlaku jedan drugome iščupali samo ih eto, neka nevolja natjera da potežu noževe ali oni to zapravo ne bi, ili su ljudi po prirodi agresivni, predatori, opasni, koji jedni drugima otimaju šta se može oteti, samo eto, zakon, moral, religijske ili društvene norme ih u tome sprječavaju i zapravo smo svi samo dobro ukroćene zvijeri..Koje je od to dvoje prirodno stanje?
17.12.2022. (18:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Lagana - Vermieterin, pazi, dobar ne znači nužno bit i naivan. Može se bit dobar i zauzet se za sebe, a ako drugi misle da si budala, nek misle. :)
A sad šta je prirođeno ljudima, to je teško procijenit, sposobni smo i za dobro i zlo, ali mislim da u globalu, ovako gledano van naših umova, dobro je primarno, a zlo je devijacija tog primarnog.
18.12.2022. (20:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Činiti dobro bez svjesnosti o tome da ja činim dobro zapravo je varijacija duhovne probuđenosti u kojoj se više ne doživljava činitelj. Dobrota je svakako jedna duhovna činjenica i dobro je da si ukazao na razliku između Dobrote i nesvjesne dobrostivosti dobričine. Zdrav razum i opći stav dobre volje (koje na vanjskom globalnom planu simboliziraju i utjelovljuju Ujedinjeni narodi) pravi su začeci duhovne Dobrote. Racionaliziranje i palamuđenje psihologije koja se bazira na materijalističkoj paradigmi tu nisu ni od kakve pomoći, no uglavnom i religije sa svojom dogmatskom pravovjernošću promašuju supstanciju. Tako ja to shvaćam. Dakle, mislim da se ne može dati neka jasna definicija duhovne Dobrote. Sathya Sai Baba je ponavljao: "Voli sve, služi svima" pa tko je shvatio, shvatio je. :))
19.12.2022. (02:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
ne brini : ima puno više dobrh nego zlih.......Svi se dobri radjamo, a zločeste život učini takvima
14.12.2022. (16:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blogokviz
...prvo bi trebalo definirati kaj je to dobrota, pa da nekoga možemo proglasiti oličenjem dobrote... al' do univerzalne definicije nije lako doći, postoji li uopće takva definicija?... neki će reć da postoji, drugi će reć da je dobrota isključivo subjektivna kategorija... kako izmjeriti dobrotu?... po stupnju empatije?... može li se empatija stupnjevat, odnosno mjerit?... dobrota ipak nije racionalna kategorija i nemre se izmjeriti pa da možemo reći ovaj je toliko posto dobar, a toliko posto loš :)...
...osobno ne smatram nikoga nekakvim oličenjem dobrote... jer ljudi nisu isključivo dobri, ni isključivo loši, s obzirom da su dobro i loše ipak subjektivne kategorije... ljudi se ne rađaju ni dobri ni loši... takvima postaju tijekom života u očima drugih, a i u vlastitim očima... recimo, ja sebe ne smatram dobrim, što god to značilo, jesam arogantan, ali ne baš toliko da se smatram dobrim ;)... no, također se na smatram ni lošim... uglavnom, doživljaj nečije dobrote ili zloće vezan je isključivo za konkretne situacije, za konkretna djela i nedjela, za konkretno činjenje i nečinjenje, i za posljedice toga... općenito, nekome kvalificirati isključivu dobrotu ili zloću nema temelja u racionalnosti... ljude se npr. ne kažnjava jer su dobri ili loši, nego za njihova djela odnosno nedjela...
...no, kako empatiju, solidarnost, ljubav i slične stvarčice ipak uzimamo kao nekakvo mjerilo nečije dobrote ja ću iz svoje subjektivne pozicije ideal dobrote (naglašeno na ideal) definirat kroz sliku dobrog Samaritanca, odnosno kroz onu Isusovu: ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe, a naš bližnji je svatko kome smo u prilici pomoći kad je u nevolji, kao što je to opisano u priči o dobrom Samaritancu :)...
14.12.2022. (19:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Nema idealno dobrog ni idealno lošeg....Sve zavisi od trenutka, situacije, koliko Ti je i do čega stalo.....Dakle, jako teško pitanje...Ali, vjerojatno bi to bilo nesebično činiti dobro drugome, bez ikakvih olekivanja...Ljubim!
14.12.2022. (20:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
nemam takav ideal.
15.12.2022. (01:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
konobarica
Meni je ideal dobrote Kaja.
Kaja je bivša naša kolegica.
Nikada nikome nije rekla ružnu riječ. U svakome nađe nešto dobro.
Radišna.
Vrhunac svega mi je bio kada je onako ovlaš spomenula da volontira u domu za starije osobe. Ali zaista je to rekla usput, u nekom razgovoru. Na naša zapitkivanja koja su su uslijedila samo je odmahivala rukom. Kada sam ju upitala od kada volontira, mirno je rekla: Pa jedno četiri - pet godina.
Nitko nije znao.
Kaja kraljica dobrica.
15.12.2022. (20:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Recimo, netko ubije šest ljudi da bi mu uspjelo opljačkati banku, pa se na brzinu u bijegu negdje presvuče, skine fantomku i rukavice, preokrene jaknu, uleti u tramvaj. Sjedne i vozi se, drži u krilu ruksak sa pištoljem i brdom novca; a zapravo - bježi; vješto izmiče potjeri, nitko ga ne može uloviti.
I onda u tramvaju ustane nekoj bakici da ona sjedne i ne pati se stojeći.
Ima li njegova dobrota smisla? Jer, ako ima, onda je svakako vrednija od istog čina naspavanog srednjoškolca koji se nasjedio na nastavi.
Dobrota tako postaje zakon. A zakoni su plod sile, straha, tuđe volje.
Ili je dobrota nužnost, kada baš ne znamo što bismo i kako, i kada ne mislimo da je bolje drugačije - činimo dobro?
Najbolja rečenica o dobroti jest ona koju sam pročitao u Šotolinoj "Družbi Isusovoj", besmrtnoj alegoriji o svim totalitarizmima ove planete; tamo pater Had, u početku gorljivi, a s vremenom posustali reformator, izgovara legendarnu misao o tome kako heroji nisu i ne mogu biti ljudi koji čine ono što žele, nego samo oni koji iz dana u dan čine ono što zapravo ne žele.
15.12.2022. (23:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kejtoo
Najveći uzor dobrote mi je Isus, a onda ljudi koji se trude živjeti prema njegovom uzoru, koji su nježni prema ljudima oko sebe bez obzira koliko su se puta razočarali, uvijek biraju da ostanu nježni i ljubazni u odnošenju prema drugima i sa razumjevanjem i spremni su pomoći koliko mogu.
17.12.2022. (13:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lagana - Vermieterin
Ma znaš onu: dobar i budala su braća...To vrijedi kad dobar očekuje plaću za dobro djelo a ne dobije je pa se osjeća ko budala. A ako ne očekuje nagradu onda se on ne osjeća ko budala ali opet, onima koji ga gledaju i ne kuže šta sad ovaj to radi, on njima izgleda ko budala. Kako god da uzmeš dobar i budala su uvijek u nekoj vezi. Jedino stvaro čista i velika duša može taj problem s dobrotom bez očekivanja nagrade podnijeti bez da trepne, ali takvi ne prolaze dobro, znaš već kako takvi završavaju pa niš...ja bih to skratila: ako ti se pomaže, pomaži i ne daj da ti plate ni na koji način, ako ne, naplaćuj usluge po nekoj tarifi i sve okej. Mi smo samo ljudi
17.12.2022. (17:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lagana - Vermieterin
I nisam sigurna je li dobrota prirođena ljudima, jesi li prirodno dobrice koji ne bi dlaku jedan drugome iščupali samo ih eto, neka nevolja natjera da potežu noževe ali oni to zapravo ne bi, ili su ljudi po prirodi agresivni, predatori, opasni, koji jedni drugima otimaju šta se može oteti, samo eto, zakon, moral, religijske ili društvene norme ih u tome sprječavaju i zapravo smo svi samo dobro ukroćene zvijeri..Koje je od to dvoje prirodno stanje?
17.12.2022. (18:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
@Lagana - Vermieterin, pazi, dobar ne znači nužno bit i naivan. Može se bit dobar i zauzet se za sebe, a ako drugi misle da si budala, nek misle. :)
A sad šta je prirođeno ljudima, to je teško procijenit, sposobni smo i za dobro i zlo, ali mislim da u globalu, ovako gledano van naših umova, dobro je primarno, a zlo je devijacija tog primarnog.
18.12.2022. (20:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Činiti dobro bez svjesnosti o tome da ja činim dobro zapravo je varijacija duhovne probuđenosti u kojoj se više ne doživljava činitelj. Dobrota je svakako jedna duhovna činjenica i dobro je da si ukazao na razliku između Dobrote i nesvjesne dobrostivosti dobričine. Zdrav razum i opći stav dobre volje (koje na vanjskom globalnom planu simboliziraju i utjelovljuju Ujedinjeni narodi) pravi su začeci duhovne Dobrote. Racionaliziranje i palamuđenje psihologije koja se bazira na materijalističkoj paradigmi tu nisu ni od kakve pomoći, no uglavnom i religije sa svojom dogmatskom pravovjernošću promašuju supstanciju. Tako ja to shvaćam. Dakle, mislim da se ne može dati neka jasna definicija duhovne Dobrote. Sathya Sai Baba je ponavljao: "Voli sve, služi svima" pa tko je shvatio, shvatio je. :))
19.12.2022. (02:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
Dobro rečeno Mariano. :)
19.12.2022. (23:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...