Komentari

luki2.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • mecabg

    Počele su jelkice dolaziti u naše domove...

    avatar

    13.12.2022. (07:35)    -   -   -   -  

  • modrina - neba

    Krasna jelkica i ljepa gesta što si dobila drugo šalicu i to celu.

    avatar

    13.12.2022. (08:14)    -   -   -   -  

  • starry night

    Lijepo, odmah i super ideje za božićne poklone - jelkica, anđelčić, šalica...

    avatar

    13.12.2022. (08:24)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Neka te anđelčić čuva:-)

    avatar

    13.12.2022. (09:17)    -   -   -   -  

  • j.

    Ovaj anđeo podsjetio me na božićni nakit kojeg imam još od moje bake; na nekim kutijicama (jer malo se toga sačuvalo) pišu još godine otprije onog rata. Nisam baš neki fan kićenja; više mi se sviđaju instant plastični borići koje staviš na regal, ali ne možeš ti to samo tako kraj moje Najdraže; zato imamo plastičnu jelku već godinama (bile su na akciji u onom prvom centru, Mercatoneu, u kojeg smo mala i ja obično išli biciklima umjesto autom, nekad čak i pješice…), pa ja na nju objesim i dva ili tri ta neka stara anđelčića, kuglice, zvončića, što li već, neka se nađe. Posljednji puta smo pravu jelku kitili kada smo jednom kasno navečer išli na Badnjak kući nakon njenog posla, pa je ekipa koja prodaje praktički davala da ne baci. Taj miris ne možeš zamijeniti ni s čim, zato nekada za tih praznika znadem na šetnji šumom podići neku otpalu grančicu jelke sa tla i donijeti kući pa ugurati u onaj plastični bor ili vjenčić na stolu.
    Obično me kićenje bora na Badnjak uvečer (nikad - koliko se sjećam - ranije) kod nas navodilo na to da - do klinci kite jelku koju sam ja nasadio - sviram na gitari, umjesto Youtubea. Sada je sin počeo sam svirati gitaru kako treba (ja sam inače uvijek imao naštimanu na dur akord pa tamburao po pragovima, kao ritam gitaru), zato mi se ne da raštimavati mu priču, pa smo i taj Youtube sad uveli u igru, što ćeš, polako ali sigurno nestaje stari svijet i naše navike s njime.
    Ne znam, zapravo, zašto se uvijek kod nas bor kitilo isključivo na Badnjak uvečer, prije večere; sada vidim da ljudi imaju lampice po dvorištima još od Svete Kate; valjda su onda i unutra okitili, ili je ovo samo radi susjeda - ranije na takve stvari zbilja nikada nisam obraćao pažnju; kadgod bih kod nekoga došao zadnja stvar je bila da pratim kite li ljudi bor ili ne.
    Možda je stvar sa našim „kasnim“ kićenjem u tome da je djed radio kod vojske (koja god vojska da je bila od cara Franje nadalje, on je imao dva zanata - kovački i bravarski - to je onda bilo kao danas dva fakulteta, pa je radio kao civilni majstor jer su ga trebali, a poslije dobio vojnu penziju) pa su se plašili da netko ne bane doma i provjerava imaju li zaposlenici kod vojske svoj okićeni bor (sjećam se da je mama nešto takvo znala pričati, čak da su jednom ona i dvije sestre uspjele raskititi bor u dvije minute kada je došla takva neka „inspekcija“ u kožnim jaknama; budući da je jedna teta umrla mlada, to je onda moralo biti negdje oko četrdesetosme kada s takvim stvarima sigruno nije bilo labavo . lako za posao, letjele su i glave).
    Djed je uvijek naime, ovima poslije rata bio malo sumnjiv, jer je križni put izbjegao tako što je u Sarajevu - gdje su ga iz Zgba negdje četrdesetičetvrte radi toga što su drugi krali naftu - poslali po kazni - izašao iz posljednjeg domobranskog vlaka i skrio se u wc-u blizu kolodvora tri dana kada su ulazili partizani - i onda uhvatio neku vezu jer je znao u kvartu gdje je bio na stanu - koji su koji, pa se javio "pravima" i tako spasio glavu - kao nekakav Švejk; oduvijek mi je to onda poslije bio orijentir kako se ponašati po svim vojskama). I tako je umjesto na križnom putu, djed ostao u Sarajevu još bar pola godine, već su moja baka i njihove kćeri doma mislile da ga više nema - ali se šutjelo o tome, kako je to već onda bilo, a onda negdje u jesen četrdesetipete banuo na vrata sa svojom poslovičnom torbom za alat na ramenu, pješke iz Bosne do Kruškovca ili stopom nekim kamionima, nije onda ni cesta bilo a kamo li vlakova koji bi vozili. Znao je od drva napraviti štogod si zamislio, a bome i rašarafiti i sastaviti puno mašina, to mu je valjda spašavalo glavu gdjegod bi došao jer su ga svi bez obzira na boju i orijentaciju trebali radi toga što je znao napraviti rukama - i bilo svim njegovim potomcima sjajna pouka za život. Poslije je imao puno štofa za priče navečer uz gemište...
    E kuda sam ja otišao od jednog anđelčića, ne zamjeri :)

    avatar

    13.12.2022. (09:20)    -   -   -   -  

  • TEATRALNI

    Eto napokon šalica u kamadu :) ps mislim da sam već nešto slično komentirao u vezi bora imao sam davne 97 živ s korijenom pa smo ga presadili na dvorište pred viksom i živio je kojih 15 godina dok se nije isčupao iz zemlje ubilo ga vjerovatno što je previše otišao u visinu.

    avatar

    13.12.2022. (10:43)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Lijepo, ipak imaš cijelu šalicu. Volim ovakve sa korijenom u tegli i može se poslije presaditi u vrt ili negdje u šumi. Ne raspoznajem o kojoj se biljci radi jer su ti fotke premale (kad ćeš već staviti veće?), više mi liči na čempres nego na jelu ili smreku.

    avatar

    13.12.2022. (11:25)    -   -   -   -  

  • U zvijezdama piše

    Baš lijepo što si dobila ponovno novu šalicu i anđela

    avatar

    13.12.2022. (11:31)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    divna gesta od darovatelja...

    avatar

    13.12.2022. (11:37)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Baš lijepa pažnja, da stigne nova šalica.

    avatar

    13.12.2022. (12:27)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Očito je anđelak ovu šalicu pazio. Pozdravljam

    avatar

    13.12.2022. (16:21)    -   -   -   -  

  • luki2

    @Modrina - neba: Jako sam se obradovala šalici (skupljam ih; baš me razveselilo), a jelkica je baš lijepa i odmah nakon što sam je kupila, okitila sam je. Ljubim!

    avatar

    13.12.2022. (22:35)    -   -   -   -  

  • luki2

    @Teatralni: Hvala Ti na komentaru. Svakako će jelka biti spašena, i neka raste i živi, koliko god bude mogla. Ljubim!

    avatar

    13.12.2022. (22:42)    -   -   -   -  

  • luki2

    @Gogoo: Cijelu šalicuuuu! Skupljam šalice, pa me ovo neizmjerno obradovalo! Još jedna draga šalica za kavu! Nema većih fotki! :)))) Tek kada promijenim mobitel! :)))) Mala jelkica je u pitanu.Ljubim!

    avatar

    13.12.2022. (22:45)    -   -   -   -  

  • luki2

    @Lastavice: jako sam zahvalna i za anđelka i za šalicu! Ljubim darovateljicu! Tebe grlim najjače!

    avatar

    13.12.2022. (22:51)    -   -   -   -  

  • luki2

    @j (Vjetar u granama): savršen opis nekih prošlih i današnjih vremena; kićenja jelke, mirisa...Iskreno, ne volim plastične borove, puno su mi draži ovakvi, pravi...Makar i manji, ali pravi. I lijepo je kititi. Onako svečano i s posebnim zadovoljstvom, prisjelajući svih naših dragih, a kojih danas više nema....Ja sam generacija 69, pa se ne sjećam da je ikaome išta bilo zabranjeno - dapače, još sam je ja osjećala "izopćena" jer su svi moji dragi prijatelji (neki ostali i do današnjih dana) odlazili na Ponoćku, jer su pohađali vjeronauk, koji je tada bio izvan školskih aktivnosti. Ja, svojim vlastitim izborom, nisam. Zvali su na Ponoćku, ali mi je bilo čudno da se sad tamo iznebuha pojavim - a ne znam ni molitve ni pjesme. Anđeličić je očito poticajan, a nije čudo jer je i njegova darovateljica posebna. Ljubim!

    avatar

    13.12.2022. (23:00)    -   -   -   -  

  • j.

    Da, slažem se za tu plastiku, zato sam i napisao da uvijek odem u šumu po neku grančicu jelke s poda da mi zamiriše. Svakako da u doba kada smo mi odrastali to nije bilo zabranjeno, ja sam ovdje gore pisao o nekom drugome dobu (kada je moja najstarija teta koju nikada nisam niti upoznao, a mama mi je uvijek govorila da sam po naravi ista ona), jer po mome mišljenju bivša država imala je dva lica - jedno do Staljinove smrti, i drugo koje se polako gradilo i počelo pokazivati negdje baš nakon toga. U doba kada smo mi već odrastali dalo se čak primijetiti kako naš narod ima talenta za sjedenje na dvije stolice, samo da bi odabrao gdje će biti bolje. Ti si očito od onih kojima je to strano, što jako cijenim.
    Morat ću jednom napisati nešto o mojoj pokojnoj teti - i svakako otići na njen grob u Beču; zamisli - čak sam pronašao gdje je na internetu. Pozdrav :).

    avatar

    14.12.2022. (08:46)    -   -   -   -  

  • luki2

    j. (Vjetar u granama):Plastika je plastika...Đole bi rekao - nevolem :)))) Da, slažem se. Staljinova smrt je bila prekretnica u mnogo čemu. O, da - sjedenje na dvije stolice je za mnoge "normalno", ali - nikada nisam bila takva. Ovo za tetu - fascinantno!!!!!! Obavezno, Beč nije daleko! Ljubim!

    avatar

    14.12.2022. (21:04)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...