Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • .Annabonni

    vidjea sam sinoć u dnevniku: kažu, kuće obiteljske u nizu, plamen je bio snažan i brz jer su nestala krovišta...... Najgore je osjećati svoj strah udružen strahom drugih-----puno nevolje, nešto se strašno kotrlja ovim životom do neizvjesnosti za sve

    avatar

    02.09.2022. (23:19)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    ako nije u pitanju pomoć, strašan mi je taj čin promatranja.

    avatar

    03.09.2022. (00:39)    -   -   -   -  

  • luki2

    Baštako! Možda još ljepše i bolje - vjerujem da kad se male ruke slože - pomoći će se i sve će biti opet dobro...Zapravo, sve je dobro dok smo živi. Sve se može napraviti, sve se može ispraviti...Ljub!

    avatar

    03.09.2022. (00:54)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Još jedan divan post. Da žena ne spava, pitala bi me zašto su mi oči pune suza ponovno nakon dvadeset minuta (prvi put zbog čitanja o paprikama među kapima kiše). :) Pomalo je glupo izricati kako ti je dobar post tamo gdje je riječ o nesretnim sudbinama ljudi koji su ostali bez svog doma, ali eto, mi možemo simultano funkcionirati na više paralelnih registara, zar ne? :) U istom trenutku čovjek može biti veoma ganut i sasvim trezven - naša psiha, da ne kažem duša, umije i zna živjeti u tom paralelizmu. Ne samo od veljače, od agresije na Ukrajinu, nego oduvijek kad čitam ili gledam o sudbinama ljudi koji ostaju bez svojih domova, pa makar ti domovi bili i slamnate potleušice, čak i manje od toga, steže mi se srce u tjeskobi i tuzi jer mi je jasno koliko je dom jedan silno intiman pojam, mjesto u kojem ne samo da naša duša diše, već i mjesto kojim naša duša diše. Mi dišemo svojim suprugama, svojim majkama i očevima, svojom djecom, svojim domovima - mi dišemo svim tim. Ponajmanje dišemo plućima. Valjda svojim patnjama krojimo jednu divnu budućnost univerzuma - to je moja tiha nada. Primijetio si - ne samo Zemlje.

    avatar

    03.09.2022. (01:18)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Proživjela sam velike požare na otoku...plameni jezici lizali su zidove kuća...s mora sam gledala i molila da tata preživi jer je ostao branit svoje...dvije manje kuće izgorile...u tjedan dana se skupio novac, materijal i udružile susjedske ruke...i život se nastavio...izgleda da smo najbolji kad je najteže... samo je, danima iza, sparušena šuma i crni kamen potsjećao kako smo mali pred stihijom...i kako smo veliki kad zagusti..

    avatar

    03.09.2022. (06:44)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    ljudsko suoesjećanje i solidarnost čine ovaj svijet boljim i ljepšim...

    avatar

    03.09.2022. (07:39)    -   -   -   -  

  • j.

    U strašnoj sam gužvi, preskačem tipfelere kao komade odbačenih tetrapaka po pločnicima i nemam vremena posjećivati bologove, pa niti odgovarati svakome ponaosob, čak niti na prošli post, a kamo li na ovaj, i molim za razumijevanje - a svim vam od srca veliko hvala, i ako sam koga uspio potaknuti na razmišljanje, odustajanje od osuđivanja, blagost - onda sam uspio ono što sam tako nezgrapno naumio :)).

    avatar

    03.09.2022. (08:07)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Glavno je da ljudi nisu stradali

    avatar

    05.09.2022. (06:14)    -   -   -   -  

  • konobarica

    Nek je glava na ramenu.
    Riješit će se zidovi i crijepovi.
    Mada, ne može čovjek ostati ravnodušan...

    avatar

    05.09.2022. (20:20)    -   -   -   -  

  • dugoprugash

    Ovo je normalno ponašanje i razmišljanje kad se dogodi nešto loše. Pogledaj možeš li pomoći. Ako ne, makni se i pusti one koji mogu. Slikanje i naklapanje o uzrocima požara ostavi onima koji nemaju pametnijeg posla. Sigurno nije lako kad se uruši krov. Vjerojatno izgleda kao da se ruši svijet. Vjerujem da će takvi kao ti pomoći da se i takva tragedija lakše prebrodi. Poz!

    avatar

    06.09.2022. (07:52)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Vatra je često potrebna za restartiranje, mnoge se rane njome liječe. Intimno vjerujem da u svakome od nas lepeće feniks ptica, željna uništiti se do pepela, samo da bi se ponovno i nanovo izgradila. Tako i svijet kojega smo dio, teži samouništenju. Naizgled uništenju. Na požarištu sve klija, buja, raste bolje.
    U tom kontekstu, ovo nije bila samo susjedska vatra, ovo je bila i tvoja vatra i svih nas koji smo te s razumijevanjem i blagošću čitali.

    avatar

    06.09.2022. (12:29)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Odgovorio sam ti tamo kod mene u vezi stiha 37. :)

    avatar

    07.09.2022. (01:05)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...