Komentari

dvitririchi.blog.hr

Dodaj komentar (23)

Marketing


  • Dvi, tri riči...

    good point?

    avatar

    08.08.2022. (06:32)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Posvuda se nađe isti primjer. Ja mirno mogu reći da moja dalmatinskog porijekla mene trideset i kusur godina uvjerava kako najbolju šalšu radi i da trebam to i ovo, tako i vako, ja poslušam i ne pravim šalšu. Što će Slavonki šalša? Ona to ne bi razumjela. Tako mi u našoj ulici zname sve o šalši i to svake godine ponovo čim paradajzi krenu. Plutaj, samo plutaj jer sve drugo je umor.

    avatar

    08.08.2022. (07:00)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    ..al plivačica misli....dobar savjet zlata vridi:-)))

    avatar

    08.08.2022. (07:30)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Kad izađem ponosno iz vode koliko sam dugo plivala, obično me dočeka
    -Minut plivanja i dvadeset plutanja :))

    avatar

    08.08.2022. (07:39)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    ***Dematra, točno. Ove naše kad odu bilo di, ka da imaju misiju širiti šalšu po svitu. Iritantno do beskraja :)
    **morska, a dobro je napisa naš poznati emigrant:
    Zaludu me svitovala mati
    Kad sam tija poć na more
    Sve šta uzme nikada ne vrati
    Niti jude, nit' vapore
    ***meco, a...ljudi su brutalni kad su iskreni :)

    avatar

    08.08.2022. (09:22)    -   -   -   -  

  • AnnaBonni

    za plutanje imam onu gumenu cijev koju dječak mali iz Bg na plai zove "plava vršla" : legnem ramenima i plutam li ga plutam...Ne vjebam ni noge ni bokove, to je odradio pilates prije lita

    avatar

    08.08.2022. (11:14)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    osim šalše i brujet. koliko ti stavljaš sastojaka u brujet ako ne računaš sol i papar koji idu po difoltu?

    avatar

    08.08.2022. (11:31)    -   -   -   -  

  • Blumi

    na konto tvoje priče o uljezima u Rimu, nekada sam mislio da bi Dalmoši koji žive u Zagrebu trebali prihvatiti Zagreb kao svoj, uglavnom, bar toliko koliko već Zagreb prihvaća njih, da pak ne uspoređujem s Hercegovcima, kojima je Zagreb blizak kao nama iz Zagreba, ali eto, totalno sam odustao, dapače, zadovoljan sam kad vidim da kod nekih nema ekstremne mržnje prema mom gradu, koju u Dalmaciji ispoljavaju drsko i otvoreno, npr. vlasnik apartmana gdje sam ljetovao mi je pokrio auto ceradom uz obrazloženje, nov je, šteta da ga bace u more, razbiju ili bar izgrebu, uh jebem ti miša, gdje ja živim, a vidim, ni tebi nije lako :)))

    avatar

    08.08.2022. (12:16)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    ****čim više vrsta ribe, najbolje su one masne, ali ovisi je li uvatimo ili kupimo, puno kapule na polumisec, ulja svoga, luka materinog, pomidora svojih, petrosimula svoga, kvasine (ili limuna svojih, ovisi) - ne znan - ne brojin.

    ****ane, viršla??? omg!

    avatar

    08.08.2022. (12:22)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    gindo... ajde, priznajem (samo tebi, samo danas, samo ovdje) da sam upala bila u stereotipiju, odnosno, nakuckala sam onu provokaciju ni ne razmišljajući previše o stvarnim problemima vas koji dolazite.
    moj pravi strah i boljku nisam još niti napisala, nisam još niti zagrebala po njoj.
    Volim ja vas, nemam problem s time da ljetujete di vas je volja, naravno, dok možete.

    avatar

    08.08.2022. (12:48)    -   -   -   -  

  • j.

    E sad, da razbijem idilu, upitat ću: a kako bismo mi molit ću lijepo, uopće živjeli ove svoje komplicirane i često grbave živote i životiće, kada ne bismo do daske bili uvjereni u ispravnost sebe i svoga koncepta, ha? :)
    Gadno u tom času postaje saznanje kako - nije to što sami provodimo svoja pravila (i još pri tome ne lupamo druge baš po glavi), ali jest gadno kada ih uobličujemo u kolektivni život; kada nešto bude poduprijeto snagom i imenom kakve mase, pa se onda ti tome suprotstavi; i utoliko mi se ova gospođa Chance nekako ne čini nesimpatičnom; vidim je kako u sumrak odmiče rivom prema svome boravištu praćena nekolicinom dugih i zamišljenih pogleda, kao da napušta legendarno boćalište na kojemu je sada pala treća doturluiđijeva balota ne shvaćajući koliko je njen luk dosegao vječnost.
    Sav ovaj moj trud i pisaniju možeš slobodno baciti niz vjetar, jer taj su problem već davno sjajno opisali Milan, Koja, i VD u pjesmi "O, o, o" sa svoga jedinog albuma, stihom koji spominje kako je svijet prepun ljudi koji znaju šta treba da rade.
    Baš tako: svet je pun ljudi koji znaju šta treba da rade.
    Moš misliti.
    Ne biti toliko uvjeren u svoju ispravnost, možda - predstavlja prvi korak prema nekakvom duševnom miru; prihvaćanju drugih i drugačijih kao istih, sebi bliskih, dobrih. Gledati nekoga tko radi potpuno suprotno od onoga što radiš ti, i biti zadovoljan - što u tome ima lošega?
    Na koncu, osobno bih se, nasuprot svojoj Najdražoj, koja kada se kupa - pliva, svakako mogao prije ubrojiti u vesele, neobvezujuće plutače. Ne zato što sam doista nekakav poluproizvod (poluDalmoš, četvrtZagorec, četvrtGoranin, polunešto i poluništa, koji s radošću što je stariji prihvaća kako ne pripada nikome i ničemu, i kako ga sve ovo neko pripadanje, tradicija, moraš ovo i moraš ono, moraš ovako i moraš onako - otežava i vuče nekamo kamo ne bi želio), nego zato što je upravo po tome more daleko više naklonjeno blaženstvu i uživanju: probaj plutati u Uni :))))

    avatar

    08.08.2022. (12:50)    -   -   -   -  

  • Blumi

    o možemo ljubavi, i naravno, ljetujemo gdje želimo, tj. što ti veliš možemo,
    eto, ja već desetljećima u Istri, koja je meni neusporedivo ljepša i ugodnija od Dalmacije,
    i jasno, ni ja nemam problem s time da vi neki drugi živite u iluziji,
    volja vas vjerovati da ću vam ja obrati maslinu,
    i uplaćivati previše za ništa ;)
    p.s.
    samo ti meni budi živa, zdrava i prpošna,
    i tjeraj turiste, jer ionako vama svima "dole" idu neopisivo na jetra :)))
    p.p.s.
    kad vas stranci kupe, biti ćete u situaciji ljetovati na "svom", ali za svoju lovu, sretno vam svima
    p.p.p.s.
    da ne bude zabune, ima "dole" i divnih ljudi, samo su se malo izgubili među vama tipičnima, koji ste eto posebni u potrebama

    avatar

    08.08.2022. (13:12)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    nemoj se sekirati :)*

    avatar

    08.08.2022. (13:25)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    ja podržavam razmišljanje kolege đeja. sve te nametnute norme tradicije, svjetonazora i obrazovanja samo sputavaju slobodan razvoj kritičkog uma usmjerenog ka postizanju savršenstva kako ne činiti ništa i to raditi po cijeli dan

    avatar

    08.08.2022. (13:44)    -   -   -   -  

  • j.

    Kupus, upravo to. Još je veliki Blaise Pascal, zvani Blaž, kojeg se ne mnogi katolik ne bi postidio nazvati „svojim“, ustvrdio kako zapravo svi problemi ovoga svijeta potječu iz činjenice da ljudi nemaju snage sjediti sami sa sobom u miru svoje sobe. Osjećaju da su u lošem društvu, pa traže druge; traže potporu, masu, počelo i opravdanje; traže pretvaranje svoga ponašanja u opće pravilo – da bi zadobili smisao i snagu.
    Sjedenje u granicama četiri zida pri tome – barem po meni – nije doslovno, jer tu se u stvari ne radi o zidovima sazidanim od cigli, nego od vlastitih umova. Utoliko izvitoperujući riječi gospona Blaža, često razmišljam o njemu dok, makar i sam, prtim po nekim svojim gorama, šumama i rijekama, shvaćajući kako bi sama pomisao da sam bolji samo zato što sam u pravu – mogla dovesti do zla koje bi se u najmanju ruku moglo očitovati u tome da mislim kako imam pravo gledati na druge svisoka. Jedan drugi veliki mislilac, gospon Brodski, na tu je temu izrekao sasvim prikladnu maksimu o tome kako zlo počinje tamo gdje jedan čovjek pomisli da je bolji od drugoga, a u današnjem smo svijetu na dnevnoj razini svjedoci takvih događaja u milijunima, i ne možemo reći da time isti – ovaploćen u potrebi hektičnog i masovnog djelovanja, naspram mirovanju i neaktivnosti – ide u dobrom smjeru.
    Čovjek je –barem prema aparatu kojim raspolažemo a osjetimo ga svakoga jutra prvoga časa kada otvorimo oči - u dovoljnoj mjeri snažno, osmišljeno i konzistentno biće, pa bi bezmalo svatko od nas trebao umjeti sam sebi, ne čekajući da to za njega učine drugi, i ne daveći i gnjaveći pri tome ljude oko sebe, stvoriti vlastite tradicije, počela, norme, bumo rekli, ideologijice bez iskrivljavanja, koje bi se ponajvećma ticale njegova mišljenja i duhovnog svijeta; dakle onog mjesta na kojemu bismo se svi trebali željeti pronalaziti u smislu, punini i radosti. Utoliko spominjanje kritičkog uma u kontekstu nečinjenja i implikacije velikog gospona Imanuela uopće ne doživljavam kao nešto loše; u svijetu koji polako ali sigurno i nesporno odlazi kvragu nečinjenje se tako samo objavljuje kao nesumnjiva vrlina. Iliti, kao još bolje – protest, ako treba i u velikoj švejkovskoj maniri: putovat ćemo stotinama kilometara da bismo nadređenima javili kako u nekoj krčmi ne toče toplo pivo.
    Ako u nečinjenje smijemo ubrojiti i to da netko, ničim izazvan, na noge natakne neke cipele sa debelim potplatom, pa luta besciljno pustopljinama, ne srećući živa čovjeka satima – još bolje. Vrijeme, u oba smisla te riječi – tada ga polako ali sigurno počinje čistiti od sveg taloga potreba, moranja i naloga što nam ih osmišljavaju dobro ekipirani i kao slučajno osokoljeni Drugi, s nerijetkim porivom da se zapravo, kako prizemno - od svega toga izvuče neka korist. Da bismo toj raboti dali neki viši smisao, pride ćemo takvo što nazvati profitom, kao vrhunaravnim smislom i počelom svega. Zaogrnut ćemo ga u neki plašt ideologije, i naučavati kao vrlinu. Činjenje, braćo – pročišćava; ne gubite vrijeme; život je dragocjen jer čovjek mora postići samoostvarenje.
    On sam mora se ostvariti, a sam sa sobom ne umije biti pet minuta u zatvorenoj sobi. Kako dosljedno.
    Nasuprot tome, čovjek sam besciljno luta. Ili jednostavno sjedi sam u svojoj sobi; isto je. Biva i ne biva istodobno; gubi želje i potrebe; nestaje polako ali sigurno znajući da je od Jednoga potekao i u Jedno se vraća. Ne brine tjeskobno za sljedeći dan, ugledajući se u ptice nebeske. Jest, i nije. Dapače, sve to manje jest, a sve više nije.
    Ili, kako bi rekao Andrić: bez aktivnih ljudi svijet ne bi bio moguć. Bez pasivnih – ne bi bio podnošljiv.

    avatar

    08.08.2022. (18:46)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    gindo, ako misliš da si mi otkrio toplu vodu - nisi. Hvala.
    Galaksy... zbog nečijeg mišljenja? Ne brigaj.

    Vjetre, .................................................... .

    avatar

    08.08.2022. (19:28)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    eto. a šta san ja reka :)))

    avatar

    08.08.2022. (20:49)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    a ti si sve dobro reka, ka i uvik.
    čitan opet post i ne vidin što san ja krivo rekla.
    ne kužim ništa.

    avatar

    08.08.2022. (21:07)    -   -   -   -  

  • Blumi

    ovaj puta se skroz slažem s tobom, mislim, kad kažeš da ne kužiš ništa, valjda osim tople vode, to je fakat simpa ;)

    p.s.
    a simpa mi je bilo i kada si mi rekla kod mene da sam napokon i ja nešto shvatio,
    eto vidiš, desi nam se, ali ne baš uvijek, zar ne :)))

    avatar

    08.08.2022. (21:30)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    pa kad ne kužim... fakat.

    avatar

    08.08.2022. (21:39)    -   -   -   -  

  • Blumi

    kaj onda, da je bitno, brijem da bi ;)
    samo se opusti, uživaj i budi svoja,
    moje frustracije su skroz nebitne

    avatar

    08.08.2022. (22:55)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Koliko sam uživao u tvom postu, toliko sam uživao i u tvojim komentarima, naročito u tvom komentaru @Vjetru i @davu. ;)) Isprva sam mislio da kad govoriš o jednoj ženi, miloj, finoj, kulturnoj, dragoj, koja tu živi jer tu se udala, da na šaljiv način govoriš o sebi, no do kraja posta sam se zbunio. :)

    avatar

    09.08.2022. (02:21)    -   -   -   -  

  • Litterula

    eh, neki ljudi uporno i uporno pokušavaju druge učit pameti,
    i nikad ne odustaju

    avatar

    09.08.2022. (08:49)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...