Komentari

nessunodivoi.blog.hr

Dodaj komentar (38)

Marketing

  • NetkoOdVas

    kako biti blag prema sebi?

    avatar

    04.05.2022. (17:07)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Jednom prilikom sam dogovorila trčanje s prijateljicom, ona me je trebala pokupiti ulicu niže od moje kuće. Autom smo se dogovorile dovesti do šume po kojoj ćemo trčati jer obje ne volimo grad, asfalt....
    Imala sam takav išijas da se činilo kako ću na pola puta, a to je bila tek polovica kraće ulice početi urlikati i sjesti na pod jer nisam mogla od oštre boli napraviti ni korak dalje.
    U tom trenutku sam se upitala gdje je granica mog ludila? Nekako sam se dovukla do mjesta gdje smo se dogovorile i po sjedanju u auto bila sam sigurna kako ću naći neko mjesto u šumarku gdje ću leći i čekati je da istrči.
    Taj dan sam istrčala deset kilometara. Nakon dva sam se zagrijala i bilo je bolje.

    Vjerujem nikada i nisi bio profesionalac nego si bio amater, rekreativac.

    Ni nokti, ni maraton previše ni sitne ozljede trčanju ne mogu stati na put.
    Može stati ozbiljna povreda. Ali ozbiljna, ona od koje nema oporavka. Ona ozbiljna dijagnoza.
    Prijateljica o kojoj sam ti pričala, trkačica ima 8mm pomaknut disk.
    Znaš što joj je liječnik na koncu rekao? Trčite, nemojte samo činiti nagla skretanja. Žena iz zafrkacije u nedjeljno jutro istrči polumaraton. Prevelika je korist koju joj trčanje donosi kako bi stala. :)

    Ti kao ozbiljan trkač znaš kako se na duge staze trči iz glave.
    Trkači, a ne odnosi se na tebe jer te ne poznajem, nego pričam o onima koje znam odustaju zbog manjka unutrašnje snage, a obično se opravdavaju ozljedama.

    Trčati na duge staze je teško, bolno, neugodno, ali kada staneš nema boljeg osjećaja. :)))
    U trčanju se kondicija brzo gubi pa kad napraviš pauzu i onda iznova kreneš si "bijedni početnik". :)

    Trkači su strašno izdržljivi ljudi i posloženi u glavi. Gaze prepreke, boli, ne odustaju, pobjeđuju sami sebe, izdržavaju jake mentalne i fizičke boli...

    U jednom trenutku sam imala tri potpuno crna nokta, to je stvar redovna. Nisu to ozljede.... To su tek sitne neugodnosti...
    .... Počni trčati....:P
    Večeras, najkasnije sutra! :)

    (Oprosti na neumjesnom komentaru, morala sam obzirom je tema trčanje)!

    avatar

    04.05.2022. (19:51)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Moram još komentirati, izdrži ili jednostavno nemoj pročitati komentare! :))

    U postu si stavio naglasak na teške strane trčanja, a gdje je sva korist i blagodat.
    Gdje su sve izvrsne posljedice trčanja. Nisi o njima napisao ni riječi.

    U nekim periodima je potrebno odmarati u drugima boraviti u zoni komfora, ali tamo "sreće" dugoročno nema.

    Ne moraš trčati, ne, ali bilo bi poželjno da trčanje i posljedice trčanja sagledaš objektivno.

    Svaki sport, tako i trčanje (što se ne odnosi i na profesionalni sport) za posljedicu ima čvrsto i izgrađeno tijelo i mozak.

    Takvi smo stvoreni, kretanje nam je u prirodi. Korištenje mišića koje imamo ne mogu vidjeti negativnim osim ako zaista postoji opravdan razlog da se ne krećemo.

    Oprosti. Oprosti što gnjavim.

    avatar

    04.05.2022. (20:48)    -   -   -   -  

  • DreamOfStone

    Ypsilonka blago tvom muzicu pored tako pametne zene Jel skupa đogirate?

    avatar

    04.05.2022. (22:47)    -   -   -   -  

  • NetkoOdVas

    Ma ne gnjaviš!!!! Bilo mi je tesko pisati o ovoj temi. Mučio sam se u glavi, jos vise kad sam se latio tastature. Trudio sam se da ostane koncizno. I nisam zadovoljan, al šta ću. Cijela moja prica, koju sam htio pojednostaviti, je zapravo prica puna loših procjena , krivih tumačenja i zakasnjelog shvaćanja.

    Što sam dobio jednom trčeći s gadnom mučninom, i došao u cilj sat kasnije od ocekivanog....izbezumio curu koja me čekala? Iscrpio se. Odbio par puta Hitnu da me pokupi....

    I o Tropskoj utrci sam dugo pričao kao da sam napravio herojski pothvat. A samo nisam znao prihvatiti odustajanje.

    A o posloženosti u glavi...svakvih trkača ima.

    Mučio sam se, velim, sa ovim tekstom.

    avatar

    04.05.2022. (23:06)    -   -   -   -  

  • DreamOfStone

    Sorry na neumjesnom komentaru znam da je tema trcanje

    avatar

    04.05.2022. (23:29)    -   -   -   -  

  • NetkoOdVas

    A nije tema trčanje....fulao sam....trebala je tema biti prepoznavanje uzroka i posljedica u životu.
    Mogla je podloga biti ljubavna. Sto je uzrok a sto posljedica raspada veze.... Ma briga me, i blog s kojim nisam sretan , a objavim ga, meni puno znači. Ne blog, nego objavljivanje. Ne objavljivanje. Nego izlaganje. Ne izlaganje nego prihvaćanje da mozeš nesto napraviti loše i prezivjeti. Evo ta metarmofoza, posljedica i uzroka je trebala biti tema.
    Al ovaj put nisam uspio. Drugi put bit će bolje.

    avatar

    04.05.2022. (23:44)    -   -   -   -  

  • .Annabonni

    svidja mi se tvoj zadnji komentar sebi napisan
    tu se krije istina nama : hoće li i kad na vidjelo da nam bude mrvic lakše.
    ja ne trčim ni za autobusom...

    avatar

    05.05.2022. (00:13)    -   -   -   -  

  • DreamOfStone

    PS A ja ti bas nisam za zenidbu pa Neka Bahre mirnije spavaju Laku noc

    avatar

    05.05.2022. (00:27)    -   -   -   -  

  • luki2

    Sve si obrazložio. Mislim da se ovdje ne radi o blagosti ili neblagosti prema sebi - nego svjesno nereagrianje na problem, koji je nastao naprosto zbog Tvoga insistiranja da pod svaku cijenu trčiš, i to u vrlo teškim uvjetima. Da si odreagirao odmah - vjerojatno bi puno bolje prošao.
    Biti blag prema sebi - znači razumjeti sebe i neforsirati, ako se zna da čovjek ima reurse i snage koliko ima - i da psihičko ne prati fizičko. Fizičko je puno slabije.
    No, lekciju si naučio. Znači, vrijedilo je na kraju.Hvala na tragu kod mene! Ljubim!

    avatar

    05.05.2022. (00:46)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Na Tropskoj utrci i jesi napravio herojski pothvat.
    Jesi, dobro si pričao. Istinu.

    Ne moraš nastaviti trčati ako ne želiš. Sve se mijenja u životu, ali ne može se promijeniti činjenica kako je Tropska utrka bila herojski pothvat.

    Ako me razmeš! :(

    avatar

    05.05.2022. (04:35)    -   -   -   -  

  • DreamOfStone

    Ypsilonka ako trebaš insstrukcije iz trcanja mogu ti dati par besplatnih savjeta kako da stesaš linijuPS mislim na liniju da ti ne padne na pamet da na nesto drugo

    avatar

    05.05.2022. (08:25)    -   -   -   -  

  • NetkoOdVas

    Sadržaj komentara Spam Odaberi
    05.05.2022.
    (09:20)
    Link posta
    NetkoOdVas
    Hej Y! Cijenim tvoju energiju u komentarima. Thx živcira me (i dalje) moje gubljenje u temi.
    Tropska utrka bila je prije skoro 20 godina na Plitvicama. Na +50c i sa vlagom u zraku od 100%. Nekoliko puta sam bio odtrčao Plitvički maraton, ulazio u cilj zadovoljan, sretan, odlučan da nagodinu bude još bolje.
    Ta Tropska utrka je bila nepotrebna, suvišna, suluda. Nema puno herojskog u mučenju sebe. Godinama sam bio ponosan na tu trku....dok nisam shvatio posljedice koje je ostavila. Neki zapis u mitohondrijima...neki limit. Kao kad zimske gume vozimo po žezi, pa izgube grip. Ili kao bluza koju prekuhaš u perilici. Oblik je isti izvana, kvaliteta se izgubila ...
    Imao sam kasnije puuuuno gadniju ozljedu i vratio sam se. Trčim i sad, imam predivnu i prezgodnu trenericu :)))) trudim se samo i isključivo uzivati u putovanjima, druženjima, natjecanjima

    avatar

    05.05.2022. (09:23)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Sve je okej. Meni je @prijatelj bloger rekao kako povremeno ima dojam kako ne znam izraziti misli! Hehe, pokušao je u komentaru odgonetnuti što ja ustvari želim reći. Bit će da su to bili oni komentari u kojima ni sama nisam znala što želim reći.:D

    Uživancija je čitati o tvojim utrkama.

    Nešto ostavi traga na nas. Svašta ostavi trag.
    Na meni je ostavila trag stijena na koju sam porezala nožni prst, ni u školu nisam išla i danas imam ožiljak. Traga je ostavilo i to što sam s dvadeset godina odbila dečka koji je bio dvije godine mlađi od mene i to mi je bio razlog! :0 A bio je tako zgodan, topao, nježan i miran dečko. Ni danas nisam preboljela. :)))

    Život, ništa posebno. ;))
    Nekako se moramo potrošiti i zdoći. :D

    avatar

    05.05.2022. (10:15)    -   -   -   -  

  • astrosailor

    Dio Tvog teksta zvuči kao dio ičijeg od nas AT (anonimni trkači, parafraza anonimnih alkoholičara). Ja sam istrenirao na tropskim vrućinama na Tajvanu pa znam o čemu pričaš, polumaraton na +36 cels sam ne jednom istrčao-istina, ne u javnim trkama nego onima sa sobom, nikada ne "nastupam", ja sam od onih koji "piju" pred ogledalom. Ypsilonka di Ti trčiš, mora da je ispod toga spaljena zemlja do Moho-sloja, tolko + energije! Slažem se 100%, od nečega treba otegnut papke, koja korist od savršenog leša!?

    avatar

    05.05.2022. (16:11)    -   -   -   -  

  • DreamOfStone

    https://youtu.be/gv5f-DTVxHw

    avatar

    05.05.2022. (18:49)    -   -   -   -  

  • Unusual suspect

    Definitivno je ova vrsta pisanja zapravo samom sebi dio tzv. rada na sebi. Iskreno, da je pola mojih klijenata toliko samosvjesno koliko si ti, ne bi bilo potrebe za terapijom :D Zanimljivo mi je ovo sve jer i sam trčim, ali nisam ni približno toliko "došao do ruba" koliko si došao ti. Do granica nekih mogućnosti, kada zimske gume gube grip, itd. Međutim, mene u tom kontekstu more druge, suprotne stvari: mislim da sam profućkao ono zlatno doba mladenaštva i ne znam hoću li vidjeti neki bolji rezultat od sebe. No, nije mi to bitno baš. Bitno mi je ostati zdrav i koliko toliko realan u svezi mojih sposobnosti. Kao što astrosailor kaže, želim si zamišljati da sam AT, ali me onda nazovu prijatelji koje ne mogu odbiti pa se prijavim npr. na Sljemenski maraton, ali štafetno (svaki po 14 km) i to mi je ok. Takvi trailići, štafetice po planinici. Iako znam ljude koji su sjebali koljena u mladosti na tim mjestima. Em nisam više mlad, em mi se čini da neću ići toliko u iznemoglost da bih pretjerao i uništio grip. Ma tko zna što se može dogoditi. Htio sam se samo zahvaliti na dijeljenju svog iskustva i uvida s nama. Post je super, nema razloga za nesigurnosti. Svi mi blogeri smo na kraju samo ljudi. Lijepo je ponekad vidjeti greške, to nas čini autentičnima :) LP!

    avatar

    05.05.2022. (20:56)    -   -   -   -  

  • j.

    Trčao sam jedno kraće vrijeme, prije nekoliko godina; nije to bilo ništa posebno - možda tri kruga po Novim dvorima, sve skupa tri ili pet kilometara dnevno, nekako s vremenom malo duže; trajalo je možda sedam ili osam mjeseci, od ožujka do najkasnije studenoga... pokušavao sam promatrati sam sebe i uviđati neke promjene, ali gotovo sve su bile orijentir prema nekom općem osjećaju o puno mučenja i odricanja a jezivo malo zadovoljstva; shvatio sam da osim nekih općih fizičkih tegoba (bol u zglobovima i koljenima koja je jednostavno nestala kada sam prestao trčati) osjećam i priličan napor u duhu, sabijen u taj neki vremenski i prostorni kavez... nigdje slobode koju mi daje hodanje; nigdje izigradnje one neograničenosti, uzvišenosti, samosvjesnosti koju ti daje kretanje i opredjeljivanje, izabiranje puteva... vjerojatno sam ja to sve nešto krivo i počeo i nastavio, ali hodanje ti je meni majka svih bitaka... zašpuram se ja brzo, i držim kilažu i kondiciju u stalnoj poziciji, ali sve je to nekako sekundarno; taj osjećaj kada negdje nakon pola sata pobijediš sebe u rečenici "što mi je to trebalo" i kada si pomiren sa sobom i svijetom kao mala beba... velim, osim zglobova i koljena nisam kod trčanja osjećao nešto većih problema; imam neku visinu i težinu koja - koliko ja to osjećam - ne pruža baš veliko zadovoljstvo u trčanju... zato se divim ljudima koji se toliko odriču i imaju takvu upornost, iako sam i ja krenuo zadnjih godina sa duljim hodačkim turama od tridesetak kilometara koje uopće nisu nezahtjevne... ma, važno je ipak osjećati sebe i svoje zadovoljstvo, nekakav dobar odnos sa svemirom i čvrstinu kao jamstvo takvih stvari i u budućnosti... pozdrav :)

    avatar

    05.05.2022. (22:42)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Neodustajanje, inat, tvrdoglavost, ludilo:-)) ne trčim, al ima puno stvari u kojima se ponašam slično, mazohistički i bez sagledavanja realnih uzroka i posljedica, ustrajem u cilju koji sam si postavila. Blagost prema sebi? To je voljenje sebe u cijelosti, prihvaćanje sebe sa svim limitima. Da, limitima, čuješ:-)) ? Al ne, ne.. mi prebacujemo normu svakodnevno. U raznim segmentima života, ne slušamo svoje tijelo, ne cijenimo svoje zdravlje, ne tetošimo se i ne mazimo dovoljno, sve da bi u svojim očima bili veliki, moćni i jaki!
    Apsurd. Velik si kada spoznaš svoje granice. Prihvatiš ih i zavoliš. Cijeniš i uvažavaš. Ovo mogu, ovo ne mogu. I ne muči me što ne mogu. Nisam stroj. Nisam super heroj.
    U tvom tekstu, najvažnije je: "nepotrebno doveo tijelo u zonu iscrpljivanja".
    Tu bi negdje bio odgovor- tebi je to potrebno, to probijanje vlastitih granica. To je tvoj izazov. Borba sa boli.
    Usudit ću se pitati, ne očekujući odgovor, naravno: koje se to duševne boli pokušavaš ovako riješiti?
    Suosjećaj sa sobom. Budi blag. Nađi si stotinu izgovora da si budeš kralj.

    avatar

    05.05.2022. (23:51)    -   -   -   -  

  • NetkoOdVas

    @ svi:. Uhhhh. Koliko lijepih komentara za blog koji me izmučio! Hvala svima.- probat ću odgovoriti

    @sarah (a i Unusual suspect).... biježao sam od depresija i anksioznosti koje su me mučile. Rođen sam kao disleksik i rubni asperger. Funkcionalan sam, visokoobrazovan muskarac, obitelj, karijera, sport, pisanje,bla bla bla

    Pomoć sam tražio prije 10tak godina i dobio od svoje predivne prof. T., kliničke psihologinje. Dugo smo (bili) u terapijskoj zajednici. Dugo je trebalo da skupim snage i da poradimo na uzroku. Patio sam od Primarne disocijacije osobnosti. Psihički poremećaj sličan shizofreniji (koja je bolest a ne PD- psychical disorder). O iskustvima sam pisao (Dječak u rukavicama...tako mi se zove priča na koju sam jako ponosan).
    Eto...

    avatar

    06.05.2022. (01:43)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    Vidim da voliš trčanje, aktivnost, da ti treba. Ukoliko ti stvarno stvara probleme, možda da u konzultaciji sa nekim nađeš druge aktivnosti koje neće biti toliko zahtjevne, a biti će jednako ispunjavajuće i nadahnjujuće.
    Mislim da vrijedi probati.

    avatar

    06.05.2022. (09:22)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Mislim da bi neki tečaj razumijevanja teksta zlata vrijedio na ovom blogu, iako u stvari mislim da su u pitanju narcistički poremećaji koji nas spriječavaju da doživimo druge.

    Inače savršeno jasno si razlikovao uzrok i posljedice, i da u pravu si previše vremena u životu potrošimo na saniranje posljedica, a tako se jednostavno čini djelovati na uzrok, ali ta slabost nas između ostalog čini humanim, ja barem ne bi volio biti među bezgrešnima.

    avatar

    07.05.2022. (20:24)    -   -   -   -  

učitavam...