A kaj da ti velim, hvala. Je, jasno je, ali mislim da je bilo i prije, I dalje vjerujem da je jako dobro mišljenje o sebi poglavito obrambeni mehanizam, a zahvalnost ne vežem toliko za radost koliko za poniznost, mada radi se o vrlini koja se gotovo u potpunosti izgubila u bespuću danas sveprisutnog samoljublja, koje se pred sobom i drugima pravda na bezbroj načina, do te mjere da se sama poniznost smatra manom. Problem je što se poniznost često vidi kao ponižavanje i pokornost pred drugima. Ja je gledam kao uvažavanje dostojanstva druge osobe i kao temelj osobne borbe s ciljem da smo bolji kao ljudi. Kada sebe vidim iznad drugih, osobito kada to objavljujem, meni zvone sva zvona na uzbunu u glavi, pa zastanem, i priznam si da nisam ja taj koji će o tome suditi. Jasno, nisu ni drugi, bar ne u nekom bitnom dijelu, ali da sada ne ulazim u sferu onoga iznad, neka ostane na tome da bi morao biti moralni slijepac da zatvaram oči pred vlastitim manama. I to je ono čime se bavim, pokušajem da popravim sebe, a prvi korak je vidjeti se onakvim kakav jesam, a to je itekako krvav ispod kože, i to ne u božanski plavo, nego čisto ljudski, bolno crveno. E sad, nikakav problem nije zatajiti loše o sebi, dapače, mnogi su eksperti u tome, i upravo su to ti koji vrlo spremno dociraju, a meni će lakoćom reći da se pravim važan, glumatam, filozofiram i pametujem. Oni blagonakloniji prema meni reći će samo da bespotrebno ironiziram ili da sam prekritičan prema sebi. Možda nisam normalan, ali nemam potrebu isticati ono dobro što činim, ili bar za što vjerujem da je dobro. Ne kažem da ne griješim u mnogočemu, dapače. Prečesto ističem ego kao izvor mnogih zla na ovome ludom svijetu, i tu si potpuno u pravu. Trebao bi napraviti distinkciju prema taštini. To bi sasvim sigurno bilo ispravnije, ali dobro, razumiješ o čemu govorim. Dakle, niti najmanje ne sporim pozitivnu ulogu ega, samo brljam kada ne ističem onaj njegov dio koji od nas čini bezveznjake. Pogledaj svjetske vođe, naše političare, pa i one s krajnje posebnim potrebama ovdje na blogu. Taština pršti kao gnoj iz gnojnog prišta. Ne moraju to u osnovi biti loši ljudi, kamoli neuspješni, glupi i slično, ali enormna taština ih čini putlerima, plemenitim jazavcima, karijesom s Pantovčaka, depiliranim sljedbenicima Loleka i Boleka, i još svom silom podlosti i pakosti koja je u njima samima. Zašto to njima treba i zašto se oni tako osjećaju veći, bolji ili bolje, znaju oni sami ili pak osobe stručnije od mene. Utjeha da je to obračun s kretenima je kretenska sama po sebi. I kod ekstrema, ali i sasvim prosječnih ljudi, na žalost, potreba za umirivanjem vlastite savjesti je toliko jaka da se lako izgubi realna slika o sebi. Nedvojbeno, taština je onaj truli dio ega, i ja ću je preispitivati dok sam živ, prvenstveno kod sebe, ali ne mogu je ne vidjeti i kod drugih. Valjda mi je nezgodno biti previše otvoren, jer znam da ljudi ne podnose one koji ih ne vide onako kako oni žele da ih se vidi. Upravo zato sam često nedvosmisleno oštar prema sebi. U sebi vidim bar dio onoga lošeg što vidim i u drugima, pa mi se čini primjerenije biti grub prema sebi, nego njima. Reći ono što ljudi žele čuti je prelako, i to vidim kao nepoštivanje, mada, i ovo što ja tupim, dosadno je već bogu i ljudima, pa ću si vjerojatno pomalo početi podmetati ideju svrhovitosti kao primarnu u odnosu na ono što smatram vrijednim u odnosima. Neću tu svoju falingu imenovati iskrenošću, kamoli to prikazivati vrlinom, neovisno što je usmjerena uglavnom na one koje cijenim. Na moju žalost prečesto sve poprimi poprilično negativnu konotaciju u konačnici, što mi fakat ne treba, jer izuzetno umara i opterećuje moja ionako krhka leđa. Ovaj komentar nije nešto direktno usmjereno prema tebi, dapače. Radi se o asocijativnoj reakciji na pročitano, kao i na to da vjerujem da su tvoje mogućnosti shvaćanja šire od velike većine ljudi ovdje, pa si povremeno dozvoljavam i disonantne tonove, tj. eto, samo malo pričamo, uz moje puno uvažavanje i poštivanje tebe kao intelektualca, drage, uspješne i vrijedne osobe, te žene kao takve. Ima vas par ovdje čije postove pročitam i nekoliko puta i uvijek mi je drago kada me kritizirate, direktno ili indirektno, jer upravo je to ono što i ja sam volim činiti. Naravno, nije to zato što se osjećam manjim, dapače, to je čista uobraženost i taština kroz koju se osjećam sebi vrjedniji. Jasno, radi se o kontradiktornosti, a malo se kao i šalim, ali što ćeš, nije to baš tako rijedak slučaj među nama čudnovatim kljunašima, cvrcnutim merkatima, olinjalim udavima i sličnim evolucijskim stepenicama do čovjeka kakav bi htio biti. Eto, hvala, još jednom, ne zamjeri, srdačan pozdrav i svako ti dobro ;)
21.04.2022. (03:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vjerujem da nema dvoje koji bi o svemu mislili jednako ili činili isto. Možda jednojajčani blizanci, ali sumnjam. Prihvaćam tu različitost. Kakva sam osoba, koje su mi mane, koje vrline važne su onima u stvarnom životu. U ovom virtualnom nemam potrebu objašnjavati sebe niti razmišljati o manama ili vrlinama drugih. Da li je ono što i o čemu pišemo odraz naših vrlina ili mana ne znam. Pišemo po tim virtualnim agendama jer je to 21. stoljeće koje nas je uvuklo u sasvim drukčiji život. Jesmo li time postali bolji ili lošiji ostaje pitanje kojim se bave stručni timovi zdravlja. Uh što si otvorila temu za zanimljivu raspravu. Pozdrav!
21.04.2022. (08:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobro je rekla Demetra, a meca istaknula ključno. :) Ne bih se opravdavala nikome, razlagala ništa, a niti prozivala. Najpametnije je pisati ono što nas zanima, a sve ostalo što nisu moje sfere - baj baj. :))
21.04.2022. (13:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo,stvar prošljakala mislim na jebeni blog bar zasad jer mi je otvorilo na prvi "klik" karticu s komentarima pa mogu ostaviti komentar. Prvo svaka čast na postu a posebno na stavu! o lažnim filantropima zapravo direktno kao i uvjek jebenim licemjerima sam sve rekao u postu ispod u koju spada i jeda nepoželjan padobranac na našim blogovima, a ista spada i u kategoriju repersivnih agresivnih vaksera a ti su najgori. Upravo oko toga ovdje želim povući crtu s kojim oni pravom teroriziraju nas da se "moramo cjepiti" da smo mi "odgovorni za zaražene i umrle" da smo "psihopati" "sociopati" i "ubojice" vjerovatno po tom rezoniranju bi trebala upravo to-odreći se svojih koji se nisu cjepili ili bi se moji koji se neki jesu trebali odreći mene. Najači "argumenti" osim ovih gore navedenih su im i "ativakseri" (koji ne postoje,postojimo samo mi koji iz ovog ili onog razloga ne uzimamo cjepiva, niti provjerena neprovjerena još manje) umislili su si da su bogovi koji misle da mogu kontorlirati naše živote i lijepiti na etikete takvih agresivnih bolesnih vaksera je pun blog. Sve to je kamuflirano u lažnu filantropiju a to su zapravo osobne frustracije jer ne znaju kakvim smećem su se zapravo napucali i koje su dugoročne posljedice uzimanja istog, pa sve oko sebe uvjeravaju da je "cjepivo sigurno" da je toliko umrilh "sa ili od korone" da "cjepivo nikog nije ubilo" i slična sranja. To je zapravo samo jedan od ekstremnijih primijera, moglo bi ih se navesti još mali miljun tipa ovi koji se samo deru "slava Ukraini" a ništa konkretno ne poduzmaju. Ili oni koji imaju potrebu docirati o onom što na koji način napiše u postu a kao "argument" koristi ili svoje godine ili godine na blogu. A tu spadaju i oni koji se u svemu nađu pa na jedan post kmeče protupostom sad će garant zaradit hrpu komentara jer dramatiziranje i privlačenje pažnje je nekima krajnji cilj. Ps što se tiče bloga ja ga ne vidim kao "osobni prostor" jer je ipak dostupan široj javnosti, nego kao moj prostor na kojem ostavljam svoje tekstove ideje, itd na kojem imam svoju politiku (recimo tko je nepoželjan, agresivni vakseri,primitivci i njima slični)
21.04.2022. (13:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam što da ti kažem. Uvijek će biti onih koji se slažu s nama kao i obratno. Važnije je biti ono što jesi i pisati ono što osjećaš. Čudno bi bilo da bude drugačije. Osobno mi se ne da nikome više ništa objašnjavati jer bi to samo kompliciranje stvari, a to si rijetko tko želi priuštiti. Imala sam par okršaja sa blogerima, neešto smo raščistili, sa onim nadobudnijim sam se pozdravila.... Jedno je misliti da ti je stav ispravan, a nešto posve drugo da je jedan i jedini. ;)
21.04.2022. (19:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U dvojbi - radost ili tuga, svakako ću uvijek stati na stranu prostodušnosti, radosti, jednostavnosti (nedavno sam u tom smislu stajao i na toj istoj strani kada se ljudima koji uživaju u buđenju proljeća spočitavalo da se u stvari - aludirajući na Ukrajinu - nemaju čemu radovati). Happy go lucky, veli stara engleska, a ako itko znade s uzrečicama - onda su to oni. Netko će u radosti prepoznati bedastoću, površnost, neobveznost - ali što bismo na drugoj strani mogli prepoznati u tuzi, ozbiljnosti, zabrinutosti - nego opomenu po čuvenom ključu "ne brinite tjeskobno za sutrašnji dan" :).
21.04.2022. (22:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zahvalnost i radost su kao prozor u svijet. Oni su ogledalo svake osobe. Ako ne radiš iz ljubavi nemoj ni započinjati. Izbjegavaj nepotrebno, budi svoj, radi što voliš.
I evo jednog citata: Budite dobri ljudi. Dobar čovjek je poput onoga koji hoda po pijesku. Ne čuje mu se hod, ali tragovi ostaju. Sean Connery.
Nastavi u svom lijepom svijetu.. i ostavi trag.:))
22.04.2022. (00:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Teatralni: ma, uopće ideja da dođeš nekome na blog i kažeš: znaš, Ti takav i takav....Ne znam, meni nikada nije palo na pamet napraviti tako nešto. Galaxy je jednom odlično rekla: razumjela bih da su djeca u pitanju, ali odrasli ljudi....:(((( Sujeta, zavist i osuđivanje - samo zato jer si određeni nick koji nekome ne paše. A da je to napisao netko drugi - bilo bi bravo!:)))) Svašta! Hvala na komentaru - slažem se. Jednostavno, neke se stvari ne rade. Moraš valjda imati u sebi neke granice, neke kočnice - i onaj osjećaj što je primjereno, a što nije...:(((( Ahhhh....Ljubim!
22.04.2022. (00:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@dav gindo: vidiš kakvu si lijepu diskusiju potaknuo! Odlično! Slažem se s Tobom da je rad na sebi uvijek nužan, a ja sam osoba koja jako voli učiti i usvršavati se na svim područjima - a time i rad na sebi smatram poboljšavanjem sebe s ciljem da svakim danom budem bolja nego što sam bila u prethodnom. Da, taština je nešto posve drugo. I tu i treba napraviti dinstinkciju. Hvala Ti na komentaru, znači mi jako puno - a drago mi je da dolazi od Tebe, kojeg cijenim i volim. Ljubim!
22.04.2022. (00:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blumi
A kaj da ti velim, hvala. Je, jasno je, ali mislim da je bilo i prije, I dalje vjerujem da je jako dobro mišljenje o sebi poglavito obrambeni mehanizam, a zahvalnost ne vežem toliko za radost koliko za poniznost, mada radi se o vrlini koja se gotovo u potpunosti izgubila u bespuću danas sveprisutnog samoljublja, koje se pred sobom i drugima pravda na bezbroj načina, do te mjere da se sama poniznost smatra manom. Problem je što se poniznost često vidi kao ponižavanje i pokornost pred drugima. Ja je gledam kao uvažavanje dostojanstva druge osobe i kao temelj osobne borbe s ciljem da smo bolji kao ljudi. Kada sebe vidim iznad drugih, osobito kada to objavljujem, meni zvone sva zvona na uzbunu u glavi, pa zastanem, i priznam si da nisam ja taj koji će o tome suditi. Jasno, nisu ni drugi, bar ne u nekom bitnom dijelu, ali da sada ne ulazim u sferu onoga iznad, neka ostane na tome da bi morao biti moralni slijepac da zatvaram oči pred vlastitim manama. I to je ono čime se bavim, pokušajem da popravim sebe, a prvi korak je vidjeti se onakvim kakav jesam, a to je itekako krvav ispod kože, i to ne u božanski plavo, nego čisto ljudski, bolno crveno. E sad, nikakav problem nije zatajiti loše o sebi, dapače, mnogi su eksperti u tome, i upravo su to ti koji vrlo spremno dociraju, a meni će lakoćom reći da se pravim važan, glumatam, filozofiram i pametujem. Oni blagonakloniji prema meni reći će samo da bespotrebno ironiziram ili da sam prekritičan prema sebi. Možda nisam normalan, ali nemam potrebu isticati ono dobro što činim, ili bar za što vjerujem da je dobro. Ne kažem da ne griješim u mnogočemu, dapače. Prečesto ističem ego kao izvor mnogih zla na ovome ludom svijetu, i tu si potpuno u pravu. Trebao bi napraviti distinkciju prema taštini. To bi sasvim sigurno bilo ispravnije, ali dobro, razumiješ o čemu govorim. Dakle, niti najmanje ne sporim pozitivnu ulogu ega, samo brljam kada ne ističem onaj njegov dio koji od nas čini bezveznjake. Pogledaj svjetske vođe, naše političare, pa i one s krajnje posebnim potrebama ovdje na blogu. Taština pršti kao gnoj iz gnojnog prišta. Ne moraju to u osnovi biti loši ljudi, kamoli neuspješni, glupi i slično, ali enormna taština ih čini putlerima, plemenitim jazavcima, karijesom s Pantovčaka, depiliranim sljedbenicima Loleka i Boleka, i još svom silom podlosti i pakosti koja je u njima samima. Zašto to njima treba i zašto se oni tako osjećaju veći, bolji ili bolje, znaju oni sami ili pak osobe stručnije od mene. Utjeha da je to obračun s kretenima je kretenska sama po sebi. I kod ekstrema, ali i sasvim prosječnih ljudi, na žalost, potreba za umirivanjem vlastite savjesti je toliko jaka da se lako izgubi realna slika o sebi. Nedvojbeno, taština je onaj truli dio ega, i ja ću je preispitivati dok sam živ, prvenstveno kod sebe, ali ne mogu je ne vidjeti i kod drugih. Valjda mi je nezgodno biti previše otvoren, jer znam da ljudi ne podnose one koji ih ne vide onako kako oni žele da ih se vidi. Upravo zato sam često nedvosmisleno oštar prema sebi. U sebi vidim bar dio onoga lošeg što vidim i u drugima, pa mi se čini primjerenije biti grub prema sebi, nego njima. Reći ono što ljudi žele čuti je prelako, i to vidim kao nepoštivanje, mada, i ovo što ja tupim, dosadno je već bogu i ljudima, pa ću si vjerojatno pomalo početi podmetati ideju svrhovitosti kao primarnu u odnosu na ono što smatram vrijednim u odnosima. Neću tu svoju falingu imenovati iskrenošću, kamoli to prikazivati vrlinom, neovisno što je usmjerena uglavnom na one koje cijenim. Na moju žalost prečesto sve poprimi poprilično negativnu konotaciju u konačnici, što mi fakat ne treba, jer izuzetno umara i opterećuje moja ionako krhka leđa. Ovaj komentar nije nešto direktno usmjereno prema tebi, dapače. Radi se o asocijativnoj reakciji na pročitano, kao i na to da vjerujem da su tvoje mogućnosti shvaćanja šire od velike većine ljudi ovdje, pa si povremeno dozvoljavam i disonantne tonove, tj. eto, samo malo pričamo, uz moje puno uvažavanje i poštivanje tebe kao intelektualca, drage, uspješne i vrijedne osobe, te žene kao takve. Ima vas par ovdje čije postove pročitam i nekoliko puta i uvijek mi je drago kada me kritizirate, direktno ili indirektno, jer upravo je to ono što i ja sam volim činiti. Naravno, nije to zato što se osjećam manjim, dapače, to je čista uobraženost i taština kroz koju se osjećam sebi vrjedniji. Jasno, radi se o kontradiktornosti, a malo se kao i šalim, ali što ćeš, nije to baš tako rijedak slučaj među nama čudnovatim kljunašima, cvrcnutim merkatima, olinjalim udavima i sličnim evolucijskim stepenicama do čovjeka kakav bi htio biti. Eto, hvala, još jednom, ne zamjeri, srdačan pozdrav i svako ti dobro ;)
21.04.2022. (03:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mecabg
pomozi, ali ako ne možeš - makni se i bar nemoj otpomoć
Kad bi svi tako mislili i radili...
21.04.2022. (06:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Demetra
Vjerujem da nema dvoje koji bi o svemu mislili jednako ili činili isto. Možda jednojajčani blizanci, ali sumnjam. Prihvaćam tu različitost. Kakva sam osoba, koje su mi mane, koje vrline važne su onima u stvarnom životu. U ovom virtualnom nemam potrebu objašnjavati sebe niti razmišljati o manama ili vrlinama drugih. Da li je ono što i o čemu pišemo odraz naših vrlina ili mana ne znam. Pišemo po tim virtualnim agendama jer je to 21. stoljeće koje nas je uvuklo u sasvim drukčiji život. Jesmo li time postali bolji ili lošiji ostaje pitanje kojim se bave stručni timovi zdravlja.
Uh što si otvorila temu za zanimljivu raspravu. Pozdrav!
21.04.2022. (08:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Dobro je rekla Demetra, a meca istaknula ključno. :) Ne bih se opravdavala nikome, razlagala ništa, a niti prozivala. Najpametnije je pisati ono što nas zanima, a sve ostalo što nisu moje sfere - baj baj. :))
21.04.2022. (13:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
TEATRALNI
Evo,stvar prošljakala mislim na jebeni blog bar zasad jer mi je otvorilo na prvi "klik" karticu s komentarima pa mogu ostaviti komentar. Prvo svaka čast na postu a posebno na stavu! o lažnim filantropima zapravo direktno kao i uvjek jebenim licemjerima sam sve rekao u postu ispod u koju spada i jeda nepoželjan padobranac na našim blogovima, a ista spada i u kategoriju repersivnih agresivnih vaksera a ti su najgori. Upravo oko toga ovdje želim povući crtu s kojim oni pravom teroriziraju nas da se "moramo cjepiti" da smo mi "odgovorni za zaražene i umrle" da smo "psihopati" "sociopati" i "ubojice" vjerovatno po tom rezoniranju bi trebala upravo to-odreći se svojih koji se nisu cjepili ili bi se moji koji se neki jesu trebali odreći mene. Najači "argumenti" osim ovih gore navedenih su im i "ativakseri" (koji ne postoje,postojimo samo mi koji iz ovog ili onog razloga ne uzimamo cjepiva, niti provjerena neprovjerena još manje) umislili su si da su bogovi koji misle da mogu kontorlirati naše živote i lijepiti na etikete takvih agresivnih bolesnih vaksera je pun blog. Sve to je kamuflirano u lažnu filantropiju a to su zapravo osobne frustracije jer ne znaju kakvim smećem su se zapravo napucali i koje su dugoročne posljedice uzimanja istog, pa sve oko sebe uvjeravaju da je "cjepivo sigurno" da je toliko umrilh "sa ili od korone" da "cjepivo nikog nije ubilo" i slična sranja. To je zapravo samo jedan od ekstremnijih primijera, moglo bi ih se navesti još mali miljun tipa ovi koji se samo deru "slava Ukraini" a ništa konkretno ne poduzmaju. Ili oni koji imaju potrebu docirati o onom što na koji način napiše u postu a kao "argument" koristi ili svoje godine ili godine na blogu. A tu spadaju i oni koji se u svemu nađu pa na jedan post kmeče protupostom sad će garant zaradit hrpu komentara jer dramatiziranje i privlačenje pažnje je nekima krajnji cilj. Ps što se tiče bloga ja ga ne vidim kao "osobni prostor" jer je ipak dostupan široj javnosti, nego kao moj prostor na kojem ostavljam svoje tekstove ideje, itd na kojem imam svoju politiku (recimo tko je nepoželjan, agresivni vakseri,primitivci i njima slični)
21.04.2022. (13:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pozitivka
Ne znam što da ti kažem. Uvijek će biti onih koji se slažu s nama kao i obratno. Važnije je biti ono što jesi i pisati ono što osjećaš. Čudno bi bilo da bude drugačije. Osobno mi se ne da nikome više ništa objašnjavati jer bi to samo kompliciranje stvari, a to si rijetko tko želi priuštiti. Imala sam par okršaja sa blogerima, neešto smo raščistili, sa onim nadobudnijim sam se pozdravila.... Jedno je misliti da ti je stav ispravan, a nešto posve drugo da je jedan i jedini. ;)
21.04.2022. (19:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sokolova
Upravo tako,srž svega je zahvalnost...zahvalnost je ono što treba biti prva pomisao u buđenju i zadnja u lijeganju.
Grlim!
21.04.2022. (22:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
U dvojbi - radost ili tuga, svakako ću uvijek stati na stranu prostodušnosti, radosti, jednostavnosti (nedavno sam u tom smislu stajao i na toj istoj strani kada se ljudima koji uživaju u buđenju proljeća spočitavalo da se u stvari - aludirajući na Ukrajinu - nemaju čemu radovati). Happy go lucky, veli stara engleska, a ako itko znade s uzrečicama - onda su to oni. Netko će u radosti prepoznati bedastoću, površnost, neobveznost - ali što bismo na drugoj strani mogli prepoznati u tuzi, ozbiljnosti, zabrinutosti - nego opomenu po čuvenom ključu "ne brinite tjeskobno za sutrašnji dan" :).
21.04.2022. (22:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
°•BlueRose°•
Zahvalnost i radost su kao prozor u svijet. Oni su ogledalo svake osobe. Ako ne radiš iz ljubavi nemoj ni započinjati. Izbjegavaj nepotrebno, budi svoj, radi što voliš.
I evo jednog citata:
Budite dobri ljudi. Dobar čovjek je poput onoga koji hoda po pijesku. Ne čuje mu se hod, ali tragovi ostaju. Sean Connery.
Nastavi u svom lijepom svijetu.. i ostavi trag.:))
22.04.2022. (00:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
@j: Apsolutno! Meni znači što u sitnicama znam prepoznati radost i sreću. A ako misliš tjeskobno - tako će Ti i biti u životu. Slažem se! Ljubim!
22.04.2022. (00:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
@Teatralni: ma, uopće ideja da dođeš nekome na blog i kažeš: znaš, Ti takav i takav....Ne znam, meni nikada nije palo na pamet napraviti tako nešto. Galaxy je jednom odlično rekla: razumjela bih da su djeca u pitanju, ali odrasli ljudi....:(((( Sujeta, zavist i osuđivanje - samo zato jer si određeni nick koji nekome ne paše. A da je to napisao netko drugi - bilo bi bravo!:)))) Svašta! Hvala na komentaru - slažem se. Jednostavno, neke se stvari ne rade. Moraš valjda imati u sebi neke granice, neke kočnice - i onaj osjećaj što je primjereno, a što nije...:(((( Ahhhh....Ljubim!
22.04.2022. (00:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
@dav gindo: vidiš kakvu si lijepu diskusiju potaknuo! Odlično! Slažem se s Tobom da je rad na sebi uvijek nužan, a ja sam osoba koja jako voli učiti i usvršavati se na svim područjima - a time i rad na sebi smatram poboljšavanjem sebe s ciljem da svakim danom budem bolja nego što sam bila u prethodnom. Da, taština je nešto posve drugo. I tu i treba napraviti dinstinkciju. Hvala Ti na komentaru, znači mi jako puno - a drago mi je da dolazi od Tebe, kojeg cijenim i volim. Ljubim!
22.04.2022. (00:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...