Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • Galaksija

    Lijepa promišljanja.

    avatar

    17.11.2020. (17:00)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Na ovim prostorima je uvijek bio dug put do pameti,
    a kratak put do uništenja.

    avatar

    17.11.2020. (17:04)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    palim svijeću za zvjerski ubijene i poginule u obrani... :(

    avatar

    17.11.2020. (17:39)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Na počektu teksta sam još i pomislila da imam nešto za reći, do kraja si me ostavio u tišini misli
    Ovom postu ću se vratiti još jednom, pa vjerovatno još jednom...

    avatar

    17.11.2020. (17:49)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    ovo je poetski težak tekst izmedju života i smrti s preživljavanjem u sredini....
    Oni, koji su odabrali braniti svoje su mali, veliki heroji i moja dva lampaša unatoč buri što huče gore njima u čast

    avatar

    17.11.2020. (17:58)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Svijeće u Vali. Pustoj ljudima, al ne i srcem.

    avatar

    17.11.2020. (18:42)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    Pocivali u miru.

    avatar

    17.11.2020. (18:51)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Ja ne mislim da su oni koji su pucali na nas radili to iz mržnje, čak mislim da ni oni koji su napravili pokolj u Vukovaru, nisu to radili iz mržnje, ljudi uvjeren sam rade zlo a da ne osjećaju mržnju, većinom ljudi rade zlo jer su glupi, i to je pravi problem, s mržnjom bi nekako izašli na kraj, ali ljudska glupost je sveprisutna i neiskorjenjiva.

    avatar

    17.11.2020. (19:52)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Da ne ostane neizgovoreno, šljam koji ti nazivaš piscima i misliocima, bi da su njihovi pobijedili, pisa biografiju, generala Mladića, veličajući njegovu hrabrost i vojnu vještinu, veličao bi taj šljam i ove naše ratne profitere, samo ih nitko nije htjeo,’otud dolazi ta frustracija od neželjenosti.

    avatar

    17.11.2020. (20:03)    -   -   -   -  

  • luki2

    Predivno! Nekako tako i ja osjećam. Emotivno, nadasve emotivno - a opet toliko racionalno, realistično i istinito. Objektivno. Odličnan tekst. Pozdrav, L+B+G

    avatar

    17.11.2020. (21:09)    -   -   -   -  

  • Sarah

    "....zahvališ jer nisi nikoga morao ubiti, i onda živjeti."

    Tako On voli.

    Užasna je to lekcija čovječanstvu, svima nama.
    A lekcija niti nema bez krvi i umiranja.
    Mržnja rađa mržnju.
    Svjetlost i Ljubav rađaju Svjetlost i Ljubav.

    Nek imaju spokoj i mir sve žrtve.
    Ne daj nam Bože više takvoga zla.

    avatar

    18.11.2020. (11:00)    -   -   -   -  

  • Nepoznata

    Gledano najdalje, najdublje...........
    ....tamno nebo s trakom sunca, tamna, vlazna, blatna suma, izlazak na suncanu livadu........
    Prvo tama, onda svjetlo. Biblijski.
    Tisina i mir. Moj sin mi je rekao ,radi takvih zelja, da je to teznja nezivotu. Kaos je zivot.
    Sve price o jednom zauvijek padaju u vodu, Jer je onda u pitanju nista ili sve. Zamrznuto. A i to se mora otopiti ili ispariti. Jednom.

    Konkretno, pojedinacni , osobni dozivljaj je razlicit od drustvenog, politickog. A ovdje je politika rata s njegovim brojnim tragedijama i nevoljama potekla sa jedne strane. Pitanje odgovornosti, krivnje jest vazno upravo u politickom smislu. Iako, pitanje gubitka i boli jednako snazno boli svakoga.

    avatar

    18.11.2020. (11:15)    -   -   -   -  

  • astrosailor

    Politika je k.rva a rat javna kuća. Oprostite k., niste vi ništa krive, to je samo jezična figura.

    avatar

    18.11.2020. (21:48)    -   -   -   -  

  • j.

    Hvala svima od srca na komentarima.
    Fresh, glupost jest trajna vrijednost, ali ona, čini mi se, nije tolikog naboja da bi pokretala tako snažno poput mržnje. Što se pak tiče ideja, projekata ili hagiografija, jako teško mogu zamišljati što bi bilo kada bi bilo; previše je varijabli koje valja uzeti u obzir i ljudsko ponašanje nije jednako ponašanju papučice ili filodendrona. Puno mi je lakše sagledati ono što je bilo, pa temeljem toga ponešto zaključiti - jer jedni su pisali slavopojke i prije i kasnije, i mislim da ih ne treba nabrajati, a drugi (kojih je puno manje) nisu ih pisali nikada do sada – pa me to upućuje na zaključak da teško da ikada i bi. Ljude, kako nam je zapovijeđeno, ne smijemo suditi (već samo riječi ili djela, odnosno nedjela), pa tako ne prihvaćam tešku riječ koja je napisana; ja mogu tek polemizirati sa tvrdnjama i idejama, a nipošto sa ljudima ad hominem. Zato i uzimam pravo pisati da su neke tvrdnje pogrešne (a moguće da su sazdane na njihovoj mržnji i frustraciji prema onome što je nastalo, ali to je njihov problem, a ne moj), kako sam gore i napisao i argumentirao (o propalim projektima, odnosno izvedbi istih, odnosno razlici između tih tvrdnji). Ako su pak ljudi koji su se suprotstavljali autoritetima otkada ih pamtim, počesto i nezgrapno i nakaradno, poput slonova u staklanama - spali na to da su sami i napušteni, onda to ponajprije pokazuje kako je ljudsko društvo nažalost sazdano prvenstveno na strahu i šutnji; dapače - kako bi rekli značajni liberali - društvo je iluzija, i ono niti ne postoji.
    Valjalo bi stoga malo studioznije pristupiti obrani tvrdnje o tome da je potonji projekt imao svrhe, barem kao obrana od ruševina prijašnjeg (koji se, ako ništa drugo - izjalovio, i čije su ruševine prijetile besprizornim životom za generacije koje slijede, na obje strane), što vjerujem da nije teško argumentirati.
    Dovoljno je samo prisjetiti se kako je izgledala ta i takva vlast u Konavlima, Slunju, Bijeljini ili Ravnome. Čak niti s „one“ strane nema značajnijih djela koja bi je opravdavala ili veličala, tako da – da se ostvario san generala Adžića o špriceru kojeg bi pili na Trgu Republike, nisam posve uvjeren u to da sa prve bandere na uglu Splavnice ne bi prvi visjeli baš ovi koji sada tvrde da je Hrvatska propali projekt, kao dokazani izdajnici one ideje još iz nekih sedamdesetih, dok bi svi ostali bili na nekim novim Bleiburzima i Ovčarama. Ovdje su ipak sačuvali glavu na ramenima.
    Ova moja konstrukcija (koja nije ništa više od toga, pa može biti sasvim pogrešna) ne daje samim time baš nikakvu argumentaciju njihovim tvrdnjama, osim što nas tjera da ih prihvatimo kao ravnopravne sugovornike.
    Jer, ako to ne učinimo, ono što će ostati iza nas zaista neće biti ništa bolje od onoga protiv čega je ta borba bila uperena.

    avatar

    19.11.2020. (12:03)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    NE ponovilo se nikada...više volim žuto sunce nego upaljenu sveču z razlogom:(((
    Tebi Hvala!!!

    avatar

    19.11.2020. (13:35)    -   -   -   -  

  • Cosmo

    ljudi su dokazano loši učenici

    avatar

    19.11.2020. (17:41)    -   -   -   -  

  • luki2

    Tvoj komentar kod mene: pekmez je ispao odličan. Stavila sam malo šećera, ali je ova tura mandarina sama po sebi slatka, tako da je taman!!!!!!! Pozdrav, L+B+G

    avatar

    21.11.2020. (06:56)    -   -   -   -  

  • luki2

    Još jednom moram: odavno nisam pročitala ovakav dobar tekst, kao i opširan komentar na njega! Bravo! Pozdrav, L+B+G

    avatar

    21.11.2020. (07:01)    -   -   -   -  

  • luki2

    Tvoj koemntar kod mene: ostavila sam i svježe mandarine, obožavam ih jesti i svježe. Kolač - obavezan! :))) Pozdrav, L+B+G

    avatar

    21.11.2020. (07:07)    -   -   -   -  

  • luki2

    Tvoj komentar kodm mene: daaa, pisanje.....Čehov...Ma, divota! Zadovoljstvo mi je bilo pročitati "moga" Rusa....:)))) Pozdrav, L+B+G

    avatar

    21.11.2020. (20:38)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...