Komentari

jekatisine.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • Annabonni

    tvoji tekstovi i jesu životni >: mnogi imaju iste radosti i boli ali ih ne ostavljaju kao trag - drže ih u sebi kao svojinu više od straha osude, nego sebičnosti...
    Držim, da svako zapisivanje nije pisanje , ali svaki zapis je dio nas

    avatar

    10.07.2020. (13:46)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    vršci prstiju su produžetak misli... oni materijaliziraju osjećanje osjećaja... nulom i jedinicom slikaju sliku koja se evo za nas zrcali u ovom štivu... :)

    avatar

    10.07.2020. (14:38)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Čini kako možeš. Fizička ograničenja te ne sprečavaju da
    ostaviš izuzetno pismene tekstove.

    avatar

    10.07.2020. (14:56)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    :))

    avatar

    10.07.2020. (15:19)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    @AnaBonni: da, slazem se. Gle, neke stvari nije lako iskazati.

    @Dinaja: elektricni signal iz mozga putem zivaca zavrsava na kozi.

    @Lastavica: ma mogu ja i pisati na papiru, samo je necitko.

    @Kockavica::)))

    avatar

    10.07.2020. (15:24)    -   -   -   -  

  • sewen

    Meni je uvik žaj tih spaljenih misli.... Al navikne čovik živit s tim...

    avatar

    10.07.2020. (15:27)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    @sewen: bilo mi je drago osloboditi se nekih misli. Pa makar i u vatri.

    avatar

    10.07.2020. (15:33)    -   -   -   -  

  • Nos u knjizi

    Zanimljivo

    avatar

    10.07.2020. (15:43)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    @Nos u knjizi: ma nije. Tekst je nastao neplanirano.

    avatar

    10.07.2020. (15:48)    -   -   -   -  

  • .

    Ništa mi nije kao misao, baš ništa - u jednom njegovom bljesku ispisanih je nekoliko stranica, pa se onda i ne trudim pretjerano oblikovati ga u slova. Moje misli su mi godinama bile jedino društvo u bezbrojnim danima ležanja u zamračenoj sobi, pa u vremenu sljepila i oporavka nakon operacija. U više od dva desetljeća borbe sa svojim tijelom u glavi sam tražila saveznika... i molila ga da ostane tu prisutan i zdrav...

    Brojim godine s fazama potpune fizičke slabosti, ponekad skoro do potpune nepokretnosti koja bi se skoro svakodnevno izmjenjivala s normalnim stanjem, pa ponovno s promjenama iz sata u sat, iz minute u minutu... kada si malo zdrava mlada osoba, pa malo potpuno bespomoćna starica. Nemam tremor u rukama, ali često imam potpunu slabost i nemogućnost bilo kakve radnje ili samo s jednom rukom uz pridržavanje druge... pa tako obične radnje kao što su: umivanje, pranje zubi ili češljanje budu pravo mučenje.
    Fotografija na mom blogu je od prije deseta godina... nastala je jedno veče ispred monitora s otvorenom blog stranicom. Malo asocira na onaj buljooki avatar kojeg kasnije zamijenimo nekim svojim pa možda izgleda kao da sam namjerno tako pozirala... ali ne ,ja tako skoro uvijek sjedim za kompom - umore mi se oči i onda imam dvoslike jer ih ne mogu oba držati u istoj ravninim i ovako mi bude lakše... a ujedno i glavu pridržava rukama - ako nisam uspravljena, ao ju malo nagne naprijed onda ju vrat ne može dugo držati. I tako... već desetljeća brojim kako moram brojiti svaki svoj korak, svaki pokret, sve planirati, a znati da je teško bilo što isplanirati (to čisto ako netko pomisli kako je drugima lako :))

    Puno suza, puno odustajanja pa inaćenja/vraćanja je iza mene. Bez svog jakog saveznika ne bih nikako uspjela do sada. Trenutačno sam u remisiji, sve mi je puno lakše kao nikada do sada, sve od moje sedamnaeste godine... a sutra ćemo vidjeti - možda se opet vrati nemoćna starica, pa ću svoga saveznika trebati više nego ikada. No za sada joj ne dam(o) da se previše približi :)

    avatar

    10.07.2020. (16:36)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    @V: tremor se javio kao posljedica uzimanja antipsihotika. Od 22. godine uzimam akineton da maknem nuspojave. Sad u trudnoci ne smijem.

    Moj problem je glava i tu nema saveznika. U njoj je poceo rat. I u njoj ce zavrsiti.

    Ali vjerujem da sam vise-manje pod kontrolom.
    Vjerujem da si i ti.

    avatar

    10.07.2020. (16:47)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    najbolje je spontano pisanje, ostavljanje svog traga na bijeloj površini monitora

    avatar

    10.07.2020. (16:56)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    @shadow-of-soul: slazem se. :)

    avatar

    10.07.2020. (17:00)    -   -   -   -  

  • .

    Ma jesam, dobro sam.. počnem pisati komentar prateći tvoju priču i tražim nekakvu potvrdu u tome što ti želim napisati, pa mi ispadne najlakše da naglasim sličnosti. Nisam to pisala kao žalopojku, nemam problem s tim, zapravo, mogla sam ne napisati ništa... ali ajd, povremeno i ja zbog sebe nešto izbacim čisto da se podsjetim zašto mi je u nekim situacijama neke osobe, pa i one bliske, lako otepsti s vrata (nema ovo veze s tobom, nemoj ni pomisliti, samo se prisjećam jednog jutrošnjeg razgovora :))

    avatar

    10.07.2020. (17:11)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    @V: u redu je podijeliti misao. :)
    I svoju pricu, koliko god teska bila.

    Meni danas ruka malo trne, valjda sam zato spomenula tremor.
    Vecinu dana mi i ne smeta. Onda dodje.

    Drago mi je da si podijelila ovo sa mnom. :)

    avatar

    10.07.2020. (17:27)    -   -   -   -  

  • j.

    zašto pišemo? istina, valjda zato da ostane trag, pa nekako - hajdemo biti iskreni - pomalo sujetno mislimo i na buduće vrijeme, u kojemu će netko pročitati što smo napisali i obratiti pažnju na nas, prošle i gotovo zaboravljene...
    ali ima i taj snažan razlog koji se tiče sadašnjosti, a to je pronalaženje srodnih duša koje će razumjeti, uvidjeti što nas muči, veseli, kako ćemo s njima pronaći neku istu frekvenciju i kako ćemo samim time i sebi postati vredniji, smisleniji, puniji...
    čovjek ima potrebu nešto reći, nacrtati, skladati a često uostalom i ne zna zašto; takve su stvari prilično teško objašnjive na racionalnoj razini; dapače - često se sjetim kao je u Zagrebu teško upisati srednju školu za umjetnost i obrt, dok u jednom gradu na obali (vidio na primjeru šogorove djece) na takvo što gledaju kao na rasadnik danguba i niškoristi... što će im fotografi, dizajneri, nek djeca ako neće učiti, kopaju ili se bave nekim smisleni poslom... a gdje je garnica smislenog i besmislenog posla, to nitko ne kaže; nego recimo korona :))
    ili, još bolje :((

    sorry ako sam previše zadivanio, nisam imao namjeru gnjaviti, pozdrav

    avatar

    10.07.2020. (18:50)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    @j.: Zapravo je pisanje impuls koji imam otkad sam zapisala svoje prve rijeci kao dijete. Omiljeni sati u skoli su bili kad smo morali pisati sastavke/zadacnice.

    U jednom komentaru na neki prijasnji tekst sam napisala da prvenstveno pisem za sebe, a tek onda za druge. Ovaj blog smatram osobnim prostorom kojeg sam spremna dijeliti.

    Ipak, uvijek mi je drago kad susretnem ljude sebi slicne. :)

    Zavrsila sam fakultet koji s pisanjem veze nema. Kemiju. Ali to mi je pomoglo da napravim balans izmedju racionalnog iracionalnog dijela sebe.

    avatar

    10.07.2020. (19:23)    -   -   -   -  

  • eum

    Tesko je komentirati nesto tvoje meni nepoznato, no znam da nisam sam autor svojih pjesama ili napisanih uradaka, po tome znam kada me iznenade svojom posebnoscu ili necim cega sam nisam bio svjestan a nastalo je.. tp

    avatar

    12.07.2020. (19:27)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...