Mrzim što moja intima izlazi pred strance, na poslu, na ulici, počesto izvan moje kontrole.
Mrzim što je moj slučaj takav, da je to tako. Mrzim.
Imam racionalno objašnjenje (nekima je možda preludo, ali ga imam) imam i motivaciju za disanje dalje, ali to je skroz jedna druga priča, koja ti ništa ne pomaže u trenutku zapljuska.
11.01.2020. (12:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, baš lijep tekst, ma čiji bio. Jedino ne mislim isto o veličini vala...moji navaljuju jednakom visinom...a ono između je, valjda, život omeđen stranicama internog Bermudskog trokuta ;*...
11.01.2020. (12:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam to mi je sve skupa nekako previše osobno pa mi svaka percepcija čini gotovo jednako besmislena,’inače ovo sam već negdje sreo. Ne postoji ispravan a pogotovo ne pogrešan način tugovanja.
11.01.2020. (14:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ma, ganula si me... samo ti piši ono što ti srce želi iskazati... tko zna, možda se čita tamo negdje, tko zna...to je baš tako...neki ljudi su lajt motiv naših života i koliko god upoznavali drugih ljudi, lajt motiv je uvijek tu negdje...čuči i čeka svoju priliku...ali to je tako i s tim se treba pomiriti...s druge strane, to je i neki oslonac, nitko nas ne može povrijediti, jer uvijek imamo to što nam nitko ne može oduzeti...
@ sarah i lil, ne opterećujte se time što netko zna ono što inače ne biste htjele da zna...to je samo vama važno, a taj ima stotinu svojih briga i njemu je to vjerojatno već izvjetrilo iz glave....eh, koliko puta u životu sam sama sebi spočitnula što sam se izbrbljala, umjesto sačuvala u sebi....pa evo, godine prošle, uopće to nije bilo važno..niti se više ja sjećam, niti se taj netko sjeća... ono što je važnije, je da vam bude lakše ako se pojadate pred bilo kim...a to je ono što je dobro za zdravlje. katkad naši strahovi prevladaju, ali uvijek treba imati na umu da se 95% onoga čega nas je strah, nikada ne ostvari, a strijepiti zbog onih 5% je besmisleno... to vrijedi i za grižnju oko toga jeste li igdje rekle više nego što ste trebale. kissić objema!
11.01.2020. (16:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Lili, vjerojatno ti se čini da su nenadani. Prije bih rekla da ih neki dio tebe priziva i traži. To je proces ozdravljivanja. Tvoje iskustvo nije usamljeno. Ta činjenica je neutralna i nije tu da bi tješila. Možda samo da se manje ljutiš zbog svoje ranjivosti pred potpunim strancima. I ja mrzim kada me se žali. I ne volim kurtoaziju. Al naši titraji, naše (ne) snalaženje u osami, očaju ili tjeskobi, doista mogu nekome biti podstrek da nastavi dalje. Meni je to misao vodilja, pa dijelim svoje ožiljke i rane. Nekada i radosno..vidi me, živa sam. @ May, i meni se nekada čini da ti valovi nisu nimalo niži. Nekada mi se čine i silovitiji. Opasniji. Nema pravila. Catch je u tome, u kakvom me stanju zadese., kakva ih ja primam. Ne znam autora, potpisala bih ga. Lijep mi je tekst jer mi je baš utješan jako. Bermudski imaš?;-))) i iz njeg zoveš mayday mayday:-)))? @ Tokica točkasta moja:-* @ Otočka:-) htjela sam ovaj tekst podijelit s vama..lijepo je znat da nisi sam i da su sva ljudska stanja slična. @ Freš, na mom fb- u si sreo. Ne postoji. Al utješno je znati da se osjećaj bolnog nedostajanja ipak mijenja... @ sve ok Ane:-)
11.01.2020. (16:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Lion, pisala sam ti kom, al nije prošao. Napisala sam da nisam nikada izbjegavala ogoljavanje. Čak ni kada sam saznala da me se čita u njegovom gradu. Niti kada me tu napala jedna poznata blogerica. Voljela sam. Bila voljena. Bila nečije sunce barem pred kraj njegova života. Nikoga ugrožavala, ništa narušavala i nikome željela zlo. To su mi postulati. Osjećaje sam dijelila ovdje, jer smo se ovdje upoznali.
11.01.2020. (17:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Divim se ljudima koji o svojoj boli mogu pisati javno dok je proces u tijeku. Ja to sve pustim, odfermentiram, istaložim, pustim da zrije... Izranjavam se, izbušim pluća, gotovo prestanem disati... ali držim za sebe. Kad sam spremna napišem, ali samo za sebe. Pa čitam, tako da opet pravim friže, i opet i opet dok konačno ne probavim. A onda spalim. I kažem, ok dosta je. Ako opet o tome nešto napišem, modificirano je, odležano, s drugom aromom, u drugom liku, na drugom mjestu, samo meni prepoznatljivo, nakon puno puno vremena i s puno manjim intenzitetom boli.
11.01.2020. (17:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sjećam se tog vremena...bila su to neka drukčija, ljepša vremena...ni u snu ne bih mogla pomisliti da će to proći... moj kom je više bio upućen lili, jer je ona napisala tako težak komentar... nije dobro gristi se zbog nečeg takvog, to sam htjela reći... jednostavno treba se moći prihvatiti svoju "hirovitost", kad ti se priča, pričaj, kad ti se tihuje (hvala, Dinaja) tihuj, kad ti se žaluje, žaluj...ali bez daljnjih analiza i grižnji... ti to dobro činiš, a lili se tek treba priviknuti na to da ima pravo reći što hoće, kako bi sebi olakšala patnju.
11.01.2020. (18:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Lijep tekst, valjda i točan.
Trenutno sam u onoj fazi nenadanih zapljusaka.
Mrzim što moja intima izlazi pred strance, na poslu, na ulici,
počesto izvan moje kontrole.
Mrzim što je moj slučaj takav, da je to tako. Mrzim.
Imam racionalno objašnjenje
(nekima je možda preludo, ali ga imam)
imam i motivaciju za disanje dalje,
ali to je skroz jedna druga priča,
koja ti ništa ne pomaže u trenutku zapljuska.
11.01.2020. (12:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mayday
Da, baš lijep tekst, ma čiji bio.
Jedino ne mislim isto o veličini vala...moji navaljuju jednakom visinom...a ono između je, valjda, život
omeđen stranicama internog Bermudskog trokuta ;*...
11.01.2020. (12:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dnevnik toka misli
....
11.01.2020. (13:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska iz dubina
Scars are a testament to life.
Lijepo. Uvijek lijepo od tebe!!!!
11.01.2020. (13:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg
Ne znam to mi je sve skupa nekako previše osobno pa mi svaka percepcija čini gotovo jednako besmislena,’inače ovo sam već negdje sreo.
Ne postoji ispravan a pogotovo ne pogrešan način tugovanja.
11.01.2020. (14:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
nisam pročitala, sorry
11.01.2020. (15:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
ma, ganula si me...
samo ti piši ono što ti srce želi iskazati... tko zna, možda se čita tamo negdje, tko zna...to je baš tako...neki ljudi su lajt motiv naših života i koliko god upoznavali drugih ljudi, lajt motiv je uvijek tu negdje...čuči i čeka svoju priliku...ali to je tako i s tim se treba pomiriti...s druge strane, to je i neki oslonac, nitko nas ne može povrijediti, jer uvijek imamo to što nam nitko ne može oduzeti...
@ sarah i lil, ne opterećujte se time što netko zna ono što inače ne biste htjele da zna...to je samo vama važno, a taj ima stotinu svojih briga i njemu je to vjerojatno već izvjetrilo iz glave....eh, koliko puta u životu sam sama sebi spočitnula što sam se izbrbljala, umjesto sačuvala u sebi....pa evo, godine prošle, uopće to nije bilo važno..niti se više ja sjećam, niti se taj netko sjeća... ono što je važnije, je da vam bude lakše ako se pojadate pred bilo kim...a to je ono što je dobro za zdravlje.
katkad naši strahovi prevladaju, ali uvijek treba imati na umu da se 95% onoga čega nas je strah, nikada ne ostvari, a strijepiti zbog onih 5% je besmisleno... to vrijedi i za grižnju oko toga jeste li igdje rekle više nego što ste trebale.
kissić objema!
11.01.2020. (16:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
@ Lili, vjerojatno ti se čini da su nenadani. Prije bih rekla da ih neki dio tebe priziva i traži. To je proces ozdravljivanja.
Tvoje iskustvo nije usamljeno. Ta činjenica je neutralna i nije tu da bi tješila. Možda samo da se manje ljutiš zbog svoje ranjivosti pred potpunim strancima.
I ja mrzim kada me se žali. I ne volim kurtoaziju.
Al naši titraji, naše (ne) snalaženje u osami, očaju ili tjeskobi, doista mogu nekome biti podstrek da nastavi dalje. Meni je to misao vodilja, pa dijelim svoje ožiljke i rane. Nekada i radosno..vidi me, živa sam.
@ May, i meni se nekada čini da ti valovi nisu nimalo niži. Nekada mi se čine i silovitiji. Opasniji. Nema pravila. Catch je u tome, u kakvom me stanju zadese., kakva ih ja primam.
Ne znam autora, potpisala bih ga. Lijep mi je tekst jer mi je baš utješan jako.
Bermudski imaš?;-))) i iz njeg zoveš mayday mayday:-)))?
@ Tokica točkasta moja:-*
@ Otočka:-) htjela sam ovaj tekst podijelit s vama..lijepo je znat da nisi sam i da su sva ljudska stanja slična.
@ Freš, na mom fb- u si sreo.
Ne postoji. Al utješno je znati da se osjećaj bolnog nedostajanja ipak mijenja...
@ sve ok Ane:-)
11.01.2020. (16:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
@ Lion, pisala sam ti kom, al nije prošao.
Napisala sam da nisam nikada izbjegavala ogoljavanje.
Čak ni kada sam saznala da me se čita u njegovom gradu. Niti kada me tu napala jedna poznata blogerica.
Voljela sam. Bila voljena. Bila nečije sunce barem pred kraj njegova života. Nikoga ugrožavala, ništa narušavala i nikome željela zlo. To su mi postulati. Osjećaje sam dijelila ovdje, jer smo se ovdje upoznali.
11.01.2020. (17:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Olja
Divim se ljudima koji o svojoj boli mogu pisati javno dok je proces u tijeku.
Ja to sve pustim, odfermentiram, istaložim, pustim da zrije...
Izranjavam se, izbušim pluća, gotovo prestanem disati... ali držim
za sebe. Kad sam spremna napišem, ali samo za sebe. Pa čitam,
tako da opet pravim friže, i opet i opet dok konačno ne probavim.
A onda spalim. I kažem, ok dosta je.
Ako opet o tome nešto napišem, modificirano je, odležano, s drugom
aromom, u drugom liku, na drugom mjestu, samo meni prepoznatljivo,
nakon puno puno vremena i s puno manjim intenzitetom boli.
11.01.2020. (17:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
Ti si diskretna..i posebna. Ja se tebi divim..da imaš snage to odradit sama sa sobom.
A ja odma zvonim na uzbunu;-)
11.01.2020. (18:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smjehotvorine
far from the shallow...
11.01.2020. (18:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
sjećam se tog vremena...bila su to neka drukčija, ljepša vremena...ni u snu ne bih mogla pomisliti da će to proći...
moj kom je više bio upućen lili, jer je ona napisala tako težak komentar... nije dobro gristi se zbog nečeg takvog, to sam htjela reći... jednostavno treba se moći prihvatiti svoju "hirovitost", kad ti se priča, pričaj, kad ti se tihuje (hvala, Dinaja) tihuj, kad ti se žaluje, žaluj...ali bez daljnjih analiza i grižnji... ti to dobro činiš, a lili se tek treba priviknuti na to da ima pravo reći što hoće, kako bi sebi olakšala patnju.
11.01.2020. (18:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
@ Ma Lili je snažna i ekstrovertirana ovdje s nama:-) tako smo se nas dvije i prepoznale..
11.01.2020. (20:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Hvala vam svima. :)
11.01.2020. (22:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...