Dobar ti dan draga Dinaja. Kaže se i meni se čini da je to istina da u svakom zlu ima i nečeg dobrog isto tako i obrnuto. Ovo mi se posebno dopada: "Ožiljci, ti nježni čuvari svjesnosti oplemenjuju prohujalo vrijeme… ispisuju kronologiju događanja… iscrtavaju reljef nutarnje kozmogonije… iz tragova prohujale boli izranja nadahnuće…"
Ništa nikada nemiruje, sve se nešrestano kreće, tako i tugu zamijenjuje sreća itd.
Ugodan ti dan draga.
06.04.2019. (12:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kada naiđem na tekst koji zbilju pretače u poeziju, koji oplemenjuje i dotiče vječnost u stvarnisti ove prolaznosti, ne zamjeri mi što sam tvoj tekst obradio na svoj način i tugu sveo na prve tri kitice a sve dugo je tvoj hod u ljubavi i vremenu prema pobjedi nad tom našom tužnom suputnicom koja vrlo rado nestane onda kada nestane njen uzrok (evo mog komentara): Prolaznost tuge
U punini doživljaja korača tiho, elegantno, kao crna pantera u snu kad spušta se noć... ruke tuge tiču ko, ruke neba nad prozorom... budi se u tišini, u zvjezdanom isčekivanju...
Naša zvijezda štiti nas kada dotiče tišinu tuge na srebrnom sagu mjesečine rasipa njen trag dok zvjezdana prašina pleše svoj prvi tango i zapliće stvarnost u vir snova, zagrljaja noći
Snovi tuge prepuni su urlika nedosanjane zbilje kada vrište sjene u paklenom kotlu prolaznosti ko goruće sunce kad" pruža ruke prema oganju… želeći spriječiti spaljivanje ružnih uspomena…
Već odavna ćutiš sukob sjećanja i zaborava… rat svjetova urušenih na bojišnici Jungove teorije… sanjala si u snu… arhetip…prolaznih svjetova kolektivnu nemoć u bjesnilu pomaka vremena…
Tako su iz vatre izranjaju slike i nestaju u tmini na terasi preko usnulog cvijeća, tražila si dodir svoj ljubičasti ogrtač po kojem se uspinje zora i zatvara snove u sunčanu kutiju prožimanja...
Sad prosipaš svježinu od umornih zagrljaja, a pored tebe smješi se pjesnik…nadanja i tuge, dok uranjaš u tišinu, osluškuješ disanje istine… i ćutiš da si obgrljena ljepotom novog svitanja…
Zaokružila si bezgraničje trenutka budnosti… podsvijest nije đavolje čudovište nego lumin koji tinja i brani od hvatanja u mrežu spletkare nespretno bačenoj tugi u prostornost života…
San je učilište, poetika koja oplemenjuje zbilju… poslanje nutrine koju obrazuje um… vrisak duše koja se bori sa izazovima zla…na nosilima tmine, i ostavlja sjećanja bolna, o kojima šapuće pjesnik…
Opusti se zato, zavoli dan u kojem se budiš, zavoli misli i sjećanja… dozvoli srcu da diše… i slušaj pjesnika kada došapne taj davni stih… obznani snov, i ružne, osvijetli ih… zavoli ih…
Nedozvoli podsvjesti da zavlada tvojim umom… rijeka zaborava odnosi boli, ostaju samo ožiljci kao ožiljci sjećanja na vrijeme tihog umiranja… ti čuvari svjesnosti koji oplemenjuju prohujalo
Dok vrijeme ispisuje kronologiju događanja… i uporno iscrtava reljef nutarnje kozmogonije… pretoči ga u štivo… iz tragova prohujale boli kada to saznaš - od kuda izranja nadahnuće…
Napiši tu anatomiju tugaljivih uspomena… uokviri je u pamćenje i oprosti sebi zabludu… dak iz pijeska i pjene izranja bijela golubica, i krilima kupi zvjezde, rađa se mladi dan…
a pogled se širi u nedogled svjetlozorja!
06.04.2019. (15:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
ti nježni čuvari svjesnosti oplemenjuju prohujalo vrijeme
kao i bore : ne posustaju, niti ih se odričemo........To smo mi
06.04.2019. (10:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
nemilosrdno odbacujem divne pjesme prošle
06.04.2019. (10:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Nemoj me danas tugom...
06.04.2019. (11:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Dobar ti dan draga Dinaja.
Kaže se i meni se čini da je to
istina da u svakom zlu ima i nečeg dobrog
isto tako i obrnuto.
Ovo mi se posebno dopada:
"Ožiljci, ti nježni čuvari svjesnosti oplemenjuju prohujalo vrijeme… ispisuju kronologiju događanja… iscrtavaju reljef nutarnje kozmogonije… iz tragova prohujale boli izranja nadahnuće…"
Ništa nikada nemiruje, sve se nešrestano kreće, tako i tugu zamijenjuje sreća itd.
Ugodan ti dan draga.
06.04.2019. (12:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
Kada naiđem na tekst koji zbilju pretače u poeziju, koji oplemenjuje i dotiče vječnost u stvarnisti ove prolaznosti, ne zamjeri mi što sam tvoj tekst obradio na svoj način i tugu sveo na prve tri kitice a sve dugo je tvoj hod u ljubavi i vremenu prema pobjedi nad tom našom tužnom suputnicom koja vrlo rado nestane onda kada nestane njen uzrok (evo mog komentara):
Prolaznost tuge
U punini doživljaja korača tiho, elegantno,
kao crna pantera u snu kad spušta se noć...
ruke tuge tiču ko, ruke neba nad prozorom...
budi se u tišini, u zvjezdanom isčekivanju...
Naša zvijezda štiti nas kada dotiče tišinu tuge
na srebrnom sagu mjesečine rasipa njen trag
dok zvjezdana prašina pleše svoj prvi tango
i zapliće stvarnost u vir snova, zagrljaja noći
Snovi tuge prepuni su urlika nedosanjane zbilje
kada vrište sjene u paklenom kotlu prolaznosti
ko goruće sunce kad" pruža ruke prema oganju…
želeći spriječiti spaljivanje ružnih uspomena…
Već odavna ćutiš sukob sjećanja i zaborava…
rat svjetova urušenih na bojišnici Jungove teorije…
sanjala si u snu… arhetip…prolaznih svjetova
kolektivnu nemoć u bjesnilu pomaka vremena…
Tako su iz vatre izranjaju slike i nestaju u tmini
na terasi preko usnulog cvijeća, tražila si dodir
svoj ljubičasti ogrtač po kojem se uspinje zora
i zatvara snove u sunčanu kutiju prožimanja...
Sad prosipaš svježinu od umornih zagrljaja, a
pored tebe smješi se pjesnik…nadanja i tuge,
dok uranjaš u tišinu, osluškuješ disanje istine…
i ćutiš da si obgrljena ljepotom novog svitanja…
Zaokružila si bezgraničje trenutka budnosti…
podsvijest nije đavolje čudovište nego lumin
koji tinja i brani od hvatanja u mrežu spletkare
nespretno bačenoj tugi u prostornost života…
San je učilište, poetika koja oplemenjuje zbilju…
poslanje nutrine koju obrazuje um… vrisak duše
koja se bori sa izazovima zla…na nosilima tmine,
i ostavlja sjećanja bolna, o kojima šapuće pjesnik…
Opusti se zato, zavoli dan u kojem se budiš,
zavoli misli i sjećanja… dozvoli srcu da diše…
i slušaj pjesnika kada došapne taj davni stih…
obznani snov, i ružne, osvijetli ih… zavoli ih…
Nedozvoli podsvjesti da zavlada tvojim umom…
rijeka zaborava odnosi boli, ostaju samo ožiljci
kao ožiljci sjećanja na vrijeme tihog umiranja…
ti čuvari svjesnosti koji oplemenjuju prohujalo
Dok vrijeme ispisuje kronologiju događanja…
i uporno iscrtava reljef nutarnje kozmogonije…
pretoči ga u štivo… iz tragova prohujale boli
kada to saznaš - od kuda izranja nadahnuće…
Napiši tu anatomiju tugaljivih uspomena…
uokviri je u pamćenje i oprosti sebi zabludu…
dak iz pijeska i pjene izranja bijela golubica,
i krilima kupi zvjezde, rađa se mladi dan…
a pogled se širi u nedogled svjetlozorja!
06.04.2019. (15:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@AnnaBoni... da, to smo mi... :)
06.04.2019. (17:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@NF... u njima je zgusnuta tuga... :)
06.04.2019. (17:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Lastavica...neka bude radovanje u Radovanju... :)
06.04.2019. (17:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@teuta... da, prohujale boli i tuga su često izvori nadahnuća...
kada im darujemo svoju krv, ritam srca i dišnice prestaju biti noćne more...
ugodnu ti večer želim... :)
06.04.2019. (17:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@EuM... hvala ti što osjećaš napisano... što štivu daruješ novu odoru... :)
06.04.2019. (17:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska iz dubina
...sanjala sam san u snu....Dinaja draga, ti si buket rječitosti.....predivno..
06.04.2019. (18:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smjehotvorine
uvijek moćne i pitke tvoje riječi...uvijek :)
06.04.2019. (18:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razmišljanja jedne žene
Ožiljci, ti nježni čuvari svjesnosti oplemenjuju prohujalo vrijeme… ispisuju kronologiju događanja… iscrtavaju reljef nutarnje kozmogonije… iz tragova prohujale boli izranja nadahnuće…
Dug i težak je put do ove spoznaje. Samo hrabri i duhovno jaki ovakvu spoznaju nauče.:))
06.04.2019. (21:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
bijele golubice su uvijek znak necega novoga,..
06.04.2019. (22:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...