Komentari

idragi28.blog.hr

Dodaj komentar (28)

Marketing

  • eum

    Od pamtivijeka Bog poziva čovjeka da sudjeluje u životu Presvetoga Trojstva. „Ovaj poziv na vječni život je nadnaravan“ (Katekizam Katoličke Crkve, 1998).[1]Kako bi nas doveo do ovog nadnaravnog konačnog cilja, Bog nam već ovdje daruje početak ovog dioništva koje će doseći svoju puninu u nebu, a koje Sv. Toma Akvinski naziva „predokus slave.“

    avatar

    28.03.2019. (10:26)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    ''A, ono što činimo sa ljubavlju i iz ljubavi
    čini se u stanju radosti, koja nastaje onda
    kada znamo da su naša djela naše i riječi
    u skladu s nutarnjim glasom savjesti,
    kada su naše nakane po volji Božjoj.''

    - nema ljepšeg, nego učiniti nekome dobro bez ikakvih očekivanja - to je jedan stvarno poseban osjećaj

    avatar

    28.03.2019. (10:31)    -   -   -   -  

  • teuta

    Drgi prijatelju lijepo i poučno napisano a ja bih izdvojila baš ovaj dio:

    "Čine za druge sve sa ljubavlju i iz ljubavi,
    jer, ako se darivanje ne čini iz ljubavi
    ono ponižava onaga kome se daruje."

    Jako lijepo je to napisala shadow-of-soul, ja isto to mislim kao i ona.

    Ugodan i sretan tdan prijatelju.

    avatar

    28.03.2019. (11:22)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Uvijek glasam za ljubav

    avatar

    28.03.2019. (14:13)    -   -   -   -  

  • Pozitivka

    Ljubavlju se uvijek borimo protiv mržnje, mislim da ni ne postoji drugi lijek. Najveći inat mrziteljima je naše bivanje puno ljubavi. ;)

    avatar

    28.03.2019. (15:27)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Ljubav pobjeduje ali ne kod svih...ne kod svih enako...kod mene je tako...bolj si dobar, bolje si magarcu podoban (sličan) ne valja to za sve...tako sam se osječala...ništa više...sada grlim sebe...svoj život...ne kažem da mi je lako...daleko od toga ali sigurno ljepše...imam još života pred sobom...imam i NE dozvolim više da se me kamenja sa riječima...nigdje….previš je toga bilo u godini dana...idem dalje...sa rana ma na srcu...ali nedam se više nikome...htjeli so...ali sam bila jača od njih...Veliki Pozdrav Tebi i Hvala!!!

    avatar

    28.03.2019. (17:12)    -   -   -   -  

  • eum

    Duboko u sebi

    Nudim ti srce rastrgano u razne oblike
    bez opsjenarstva, iluzija i ludih snova
    zaleđeno tako u apstraktne figurice jave,
    raspoređeno u segmentima tjeka vremena...

    Znam, srca se ne stapaju u pravilnom ritmu
    dok gibamo se između zvjezdanih krugova
    nekog nama nepouzdanog protoka vremena
    kada se spajaju noći života i tragovi nestanka...

    Prema odsjaju blagog pogleda vidim te u noći,
    na tamnom nebu tražiš pogled mog plaviog oka,
    te kristalnim krijesnicama osvijetljavaš moj put,
    i prosipaš zlatni prah sjećanja u tami ove noći...

    Put između naša dva svijeta nema granica...
    dubina sjete uronjena je u duboko skrivenu tajnu
    u svjetlost na putu što se grli sa mojim sjenama
    izniče drugi dio tebe u tebi niče drugi dio mene...

    Na bolno mjesto stavljam otisak crvene ruže,
    da bi zarasle rane dobivene od uboda njena,
    znam, mi smo ovdje za nas, drugačiji od svih,
    i naša pronalaznost je tajni ključ tog otkrivenja...

    U pričama što kruže ne vjerujmo u opsjenarstvo,
    u iluzije ludih snova i tamne dubine svih pogleda,
    te priče često su lutanja putokaza lažne slobode,
    mi vjerujmo u tragove, tragovi uvijek nekud vode!

    (Pjesma nastala danas kao odgovor/komentar na sadržaj izuzetne pjesme na blogu @shadow-of-soul)

    avatar

    29.03.2019. (11:56)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Hvala Ti punooo duša moje duše...Nočni Pozdrav Tebi!!!

    avatar

    29.03.2019. (23:02)    -   -   -   -  

  • eum

    More nas grli

    Nema nas noći, noći nas nema,
    na obali što li se opet sprema
    prazna klupa opet noću drijama, a
    noćna svjetiljka u moru je sjena...

    Za mrvu ljubavi, ljubav ni za mrvu,
    vuče me srce, na obalu i bonacu
    zagrliti sa tobom, praznu klupu tu,
    nek svjetiljka noći nama sjenu budi,

    more nas grli, kraj mora smo ljudi...

    (Srtočeno prema fotografiji prezne neoćne klupe na blogu "modrinaneba")

    avatar

    29.03.2019. (23:03)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    "Ako šutiš - šuti iz ljubavi.
    Ako govoriš - govori iz ljubavi.
    Ako opominješ - opominji iz ljubavi.
    Ako opraštaš - oprosti iz ljubavi
    Unutrašnji korjen neka bude ljubav,
    Iz ovog korjena može izrasti samo dobro.”

    Sv. Augustin

    avatar

    30.03.2019. (08:19)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Večerni Pozdrav Tebi u prolazu!!!

    avatar

    30.03.2019. (19:33)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    U izboru se slažem s @Teutom.

    avatar

    31.03.2019. (13:12)    -   -   -   -  

  • teuta

    Dragi prijatelju želim ti laku noć i lijepe snove...

    avatar

    31.03.2019. (23:01)    -   -   -   -  

  • eum

    Ribar i more

    Samo ribar tajnu zna
    kad je puna brodica
    koliko ga more ljubi
    tad galebu ribu nudi

    Samo more ljubit zna
    kag se sunce sakriva
    ono tajnu čuvat zna
    kad je puna brodica

    Samo ribar tajnu zna
    koliko ga more ljubi
    kada ribu drugom nudi
    kad galeba doziva...

    (Sročeno prema prekrasnoj fotografiji na blogu modrinaneba)

    avatar

    01.04.2019. (09:15)    -   -   -   -  

  • teuta

    Tvoje umijeće je nepresušno i dobro da je tako dragi prijatelju. Usrećuješ nas i obogaćuješ. Hvala ti na tome.

    Ugodan ti dan želim prijatelju. Ahoj!

    avatar

    01.04.2019. (13:29)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    hvala, dragi prijatleju @EuM na prelijepim stihovima

    avatar

    01.04.2019. (16:06)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    -Budi čovjek koji prašta.
    Budi čovjek koji voli ,koji ne osuđuje i ne sudi.
    Budi istina i ljubav.Samo jedan je čovjek.
    Svi smo mi....Ljudi.

    (stih iz moje pjesme- Čovjeku)

    avatar

    01.04.2019. (20:09)    -   -   -   -  

  • eum

    Zaboravljeno vrijeme

    Neka nama povratka, i nema kajanja,
    neka spavaju sve tišine u tišini snova,
    i neka se ne oplakuju trenuci čuđenja
    kada zgasnu iskre tog hoda vremena...

    Pamtim početak kada nisi znala ništa,
    imala si viziju, a objavila ti se stvarnost
    tog vremena, u zanosu traženja čarolija
    tiho si ušetala u prolaznost svog lutanja..

    Od tog trenutka nema povratka unatrag,
    prošlo je i otišlo, a ljubav što se objavila,
    nastanila se u dolasku novog vremena
    i bila je čarobnica trenutka nastale zbilje..

    Jednostavno, izgledala si nevjerno vjerna,
    i danas čujem da te doziva starica iz tame,
    njen plač, da ponovo kreneš istim putem,
    da od tamo koračate ugarcima vrememna..

    Vidi nju, ona ispod masline zalegla i spava,
    znam, ispod masline bih ostavila svoje srce,
    pokrila ga medom i čokoladom i nestala
    nekamo da uživaš u zvjezdanoj prašini noći..

    Sa punim Mjesecom da rasplamsaš taj sjaj
    zlatni sjaj onog svog nedosanjanog neba
    i da znaš, sve sam to pročitao u tvojoj pjesmi, i
    lako je reći, nećemo provjeravati već provjereno...

    (Odgovor na pjesmu prijateljice na blogu: shadow-of-soul)

    avatar

    01.04.2019. (23:04)    -   -   -   -  

  • Šušunjara

    Dragi EuM, samo da te pozdravim i da ti kažem da sam imala veliku milost "upoznavši" tebe. Tako lipo obrađuješ teme na svoj poseban i jedinstven način. Ugodan ti dan!

    avatar

    02.04.2019. (07:19)    -   -   -   -  

  • Aneta

    Samo kroz ljubav čovjek može dozrjeti. Bez nje ostaje "zelen". :-))

    avatar

    02.04.2019. (09:40)    -   -   -   -  

  • Petra

    Ljubav je neiscrpna tema, nepotrošiva, da bi je je bilo za sve dok je svijeta i vijeka. ;)

    avatar

    02.04.2019. (09:42)    -   -   -   -  

  • NEMA RAJA NA ZEMLJI

    Hvalospjev ljubavi.
    A u zbilji zbiljski je sve zakrpa ovozemaljske zajebancije.

    avatar

    02.04.2019. (12:06)    -   -   -   -  

  • eum

    Pomiren u svom biću

    Ostajem pomiren u nemiru svoga bića,
    bez mira, bez znanja u tom sveznanju,
    iako utopljen na samom dnu isčekivanja,
    čekam svjetlo nade da mi obavije dušu..

    Dok čeznem za svijetlom u vlastitoj tami,
    u predvorju snova ističem bijelu zavjesu
    jer ne spoznah drugu bjelinu u tvom stanu
    ja namam spoznaje da išta mogu bolje..

    Čini mi se da kršim zakon običnog života
    samim pojavljivanjem na ovom planetu,
    ja bojim se čuvara sna na pragu pustoši
    a tvoj mladi mjesec tješi me, visoiko stoji..

    Ipak, pokaži mi tvoja tajna vrata iz pjesme
    što vode do bagrema rascvjetalog u proljeće
    na proplanku svjetlosne planine sveznanja,
    i reci mi što li još ostaje na vratima gnjeva...

    Dok razmišljam što li stoji na kraju duge
    na mekom jastuku, odmaraju se suze
    i otapaju ledene komadiče ta dva srca,
    gdje se klonuli umor skrio od bježanja...

    Ćutim bol utapanja u vodama praznine,
    umoran od besmrtnosti tog isčekivanja,
    dok pominjem nepoznato ime što dolazi,
    ime čovjeka koji diše, da se nebu dodvori...

    čovjeka u sjeni, u sebi, u ritmu otkucaja srca!

    (Pjesma na pjesmu, kao komentar posta na blogu prijateljice shadow-of-soul)

    avatar

    02.04.2019. (14:09)    -   -   -   -  

  • eum

    Pjesma na pjesmu kao komentar posta na blogu @Dinaja:

    Spoznaja tvog vremena

    Prepoznajem Dianu u vjetru početka,
    u kolijevki smjeha, dječjeg plača i sreće
    izniklu u sreći tog vječnog svjetla života
    u snovima moći, istinskog događanja...

    Na dolasku vremenom, srela je praroditelje,
    vidjela rađanje sunca, i početak svijeta,
    spoznla ljubav kako otvara vrata vremena
    iza kojih se u svjetloj dimenziji smješi život

    Događanje nije materija, to je energija,
    naše postojanje počima sa vremenom
    onda kada ujedinjujemo u sebi mitove
    ovjenčane alegorije ljudske inteligencije

    Vremenom osjećaš prisustvo boga u sebi
    otkrivaš njegovo transcendentno postojanje
    kada to postane kao trenutak spoznaje istine
    i slijeva se u poetičan dijalog sa stvoriteljem

    Poetični zanos ne gubi mistično značenje
    nego se u tvom pogledu ogleda mladi dan
    i potopljena ljepota profanog vremena,
    snovitost svetosti, na izvorištu ljepote...

    Tako u zanosu jantarnoga sjaja tvojih očiju
    izranjaju zlatne niti i upliću se u kovitlac
    one dnevne svjetlosti naše nadogradnje
    spiralnim ljestvama između nas i vječnosti..

    Susretnem se stobom u vrtlogu vremena
    i ponekada pomislim, izgubljeni smo u stihiji
    u ovoj nepredvidivoj zbilji, u nekom carstvu…
    pa opet osjećam darovitost koja nas vodi dalje

    I dok na svom putu oplemenjujemo sudbinu
    ona nas vodi i stvarno nam je naklonjena, i
    ispisuje nam sinopsis života bez didaskalija, a
    titrajuće strune grade put između tebe i mene

    Sretna, naslućuješ pomak vremena, nagnuće
    u trenutku otpuštanja iluzija i pronalaženju
    uzročnika uskrsnuća u zbilji, u hramu ljubavi,
    u odsjaju zlatne zavojnice minule premostivosti..

    Danas, prepoznajem te u tišini koja oplemenjuje
    iz koje ljubav izranja i očarava svojim moćima…
    dok predaješ se njenom bitku, nesvrsishodnosti,
    i živiš njenu tankoćutnost ljepote ovog svijeta

    u poetičnom bitku, ljubav je tvoja religija.

    avatar

    02.04.2019. (15:32)    -   -   -   -  

  • teuta

    Hvala ti dragi prijatelju na komentaru kod mene, ostavila sam ti tamo i odgovor da ne kvarim tvoj post drugim temama. Samo ću ti reći da te iznimno cijenim upravo zato što si takav kakav jesi.

    Ugodna ti večer prijatelju.

    avatar

    02.04.2019. (20:51)    -   -   -   -  

učitavam...