vjerujem da progovara i o ljudskom životu... ( o takvom pasjem životu u piščevim riječima ne želim ni misliti :( grozi me pomisao koliko je patnje u ovom grubom svijetu, i ljudske i životinjske :( )
24.04.2018. (16:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Točno... surovo do kocena. Možda zato što katkada i mi cvilimo skutreni u kutu ne mogavši si pomoći! A tek koji "kontrapunkt" u naslovu knjige! Već je otišao "Onaj koji (tek) treba doći"...! Skoro pa biblijska scena: "Eli, lama sabachthani"...
24.04.2018. (16:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Kad ovo pišem gledam dva vrapčića kako se kupaju u lokvi vode i djeluju mi neizmjerno sretni zbog toga....Gledam te vrapčiće kako su "sretni" zbog kupanja u lokvi vode, i poželim da sam jedan od njih, pa da i ja mogu biti sretan kupajući se u lokvi vode."... ovo sam napisao u svom prvom postu prije 10 godina, i sjetih se toga kad sam pročitao tvoj post... sloboda jest sreća...
24.04.2018. (18:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovo je tužna priča i tužan konac ima. Ovo je tužna priča o ljudima i psima. ... posudih pjesmu s interneta... zrcali trenutak... moj , tvoj, njihov... Naš...
Dane i tjedne sami, prosla je zima i ljeto, u sobi nekog hotela zivjehu covjek i pseto. Jeli su ista jela, pili su ista pica. Covjek je zivio pseci, jer to je tuzna prica.
Pas se je zvao Petar, covjek se zvao Sava. U svakome psu je covjek, u covjeku pseto spava. Godine tako su prosle, postoje takve krize, covjek, uz narav psecu — dobije zelju da grize.
Ista ih sudba prati, isto ih grije ljeto. Ne zna se tko je covjek, ne zna se tko je pseto. Zajedno laju na mjesec — samoca, jad i bijeda. Covjeku dlaka je bijela, a psu kosa je sijeda.
No jednog jesenjeg dana (jer, u jesen lisce zuti, u jesen svaka ljubav svoj tuzni konac sluti), gospodar hotela je spavao na svome radnome mjestu i osmoro dlakavih nogu izislo je na cestu.
Posli su korakom sloznim u susret psecoj sudbini. Oboje vidjese nebo i zvijezde u daljini.
No odjednom, ocajni jauk razbije grad na pola: iz prvog ugla banu siva sinterska kola, i Sivi razapne mrezu na cetiri strane svijeta. Uzdrhtala je zemlja k'o srce velikog pseta.
Covjek il' pas — svejedno, oboje stanu da laju. Sada u kolima istim voze se istome kraju. Jer, ovo je tuzna prica i tuzan konac ima. Ovo je tuzna prica — o psima i o psima.
Vratar je sanjao vrata, velika i od zlata, i kitu krizantema, i ljubav koje nema. No, cetiri para nogu, dva podvijena repa, osmoro dlakavih sapa i cetiri oka slijepa prosli su pored njega. (Covjek i pseto skupa). Napolju bijase hladno, i kisa ulicu kupa.
Zvonimir Balog
(1932 - 2014)
)
[/I]
24.04.2018. (19:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Dinaja, jako mi je dobro poznata ta pjesma. Ali kad to ispjeva Arsen Dedić, onda se stvarno sažalimo i nad čovjekom i psom...
Međutim u ovom postu nije poanta u psu i mučenju pasa već u zaključku: Zar to nije htjenje mladog bića da pobjegne iz takvog života u kojem, i kad te oslobode lanaca, i dalje ostaješ vezan nevidljivim lancem bivših robova? Nismo li i mi u sličnoj situaciji i ne znajući za to?
Tu autorovu misao izrazio sam svojevremeno 'mudroslovom': U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Noćas, na Noć knjiga, čitah intervju s filozofom Žižekom u knjizi Dobroslava Silobrčiać "50 ljudi otkriva Hrvatsku" u kojem kaže: "Sve više smo svi kontrolirani od obavještajnih i sigurnosnih agencija (kao što smo nekad od UDB-e, op. s.c.) To je dio života koji je potpuno tajan. To je dio struktura javnih vlasti, a nije javan. Ta kontroliranost se uklapa s privatnim našim iskustvom slobode. To je, za mene, najtužnije danas. Mi toga uopće nismo svjesni, mislimo da smo slobodni a nismo."
24.04.2018. (19:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@deseta...Ovim svojim jedinim romanom izazvao je u Mađarskoj, a i u svijetu, veliki interes i smatralo ga se kontroverzim piscem iako mu biti romansijer nije bilo glavno zanimanje (bio je pjesnik). Godinu dana nakon objavljivanja tog romana počinio je samoubostvo u Debrecinu.
24.04.2018. (20:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@smisao života, i sam sam jednom zgodom napisao priču o dva vrabca, prikažavši ih kao ljubavni par, dok sam gledao kako se valjaju u prašini mog dvorišta u Biogradu na moru.
24.04.2018. (20:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@smjehotvorine, i ti si na tragu onog što sam mislio kad sam pisao post. Nažalost to je dosta drugačije od onog što ti pišeš pokušavajući kroz satiru i humor prozboriti o lošim stvarima. Ja, ako nisam direktan, onda se poslužim cinizmom.
24.04.2018. (20:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Anna-Bonni, ne iznenađuješ me, očekivao sam i više sličnih komentara. No, kao što rekoh u predhodnim odgovorima na komentare, poante posta nije u prikazu mučenja pasa, već u refleksiji na slične situacije kad se radi o ljudima.
24.04.2018. (20:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjećaš li se pjesme Bijelog dugmeta - Pristao sam biću sve što hoće ... Od mladog čovjeka traži se prilagoditi. Zar ne? otkako znam(o) za sebe svi tako nešto traže - počev od uže pa do šire zajednice društva u kojem se rađamo i stasavamo, odrastamo... Bunt je izraz nepristajanja 'nositi kako ti ga skroje', nepristajanja na obrasce i lance, uniformnost, potčinjavanje. Tj. prilagođavanje - svemu onom što se od tebe očekuje. Svijet danas, to kažu mnogi dovoljno upućeni u stanje stvari, unatoč golemim pomacima u osvajanju sloboda, generalno - kroz ljudsku povijest a težnja za slobodom trajan je proces - nikad nije bio porobljeniji, samo na taj 'nevidljivi' način, skriven, skriveno podjarmljen. Gdje je bunt, danas, protiv takvog svijeta? U čemu sve drugom se iscrpljuje? A postoji i jedna korumpiranost komformizmom. Opisane užase sa psom, neću komentirati; svakako da opis ima i svoje preneseno značenje; izraženo i riječima: Toga se ja bojim. zato sam radije zamislio da sam ja slobodan pa mogu letjeti.....
Ostavit ću još i samo dva retka iz pjesme Izeta Sarajlića 'Tražim ulicu za svoje ime':
Važno je da u njoj bježeći pred hajkom uvijek mognu da se sklone i čovjek i pas
24.04.2018. (22:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@viviana, kako se ne bih sjećao, a nastavak tog stiha je baš u duhu ovog posta: Pristao sam bicu sve sto hoce evo prodajem dusu vragu svome i ostacu samo crna tacka poslije ove igre kad me slome kad me mirno slome pristao sam bicu sve sto hoce
24.04.2018. (23:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@more ljubavi..., možda bi i meni bilo bolje (obzirom na psihofizičko stanje) da se odmaram, a ne zamaram takvim temema. Ali, eto, ne ide, tako sam skrojen.
24.04.2018. (23:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potpisujem Vivianu; teško mi je bilo čitati ovaj tekst; rastužim se...Mislim da ipak nemamo mi, kao ljudi, tako težak i podjermljan život kao psi...:(((( Moja wuf sigurno ne! :)))) I to me veseli! Pusa, vole vas L+B+G
25.04.2018. (00:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala Ti na lijepom koemntaru kod mene - i bravo za Tvoju Noć knjige, odnosno čitanja .....Baš mi se to sviđa! Tvoja osobna Noć.....Bravo! Treba se dosjetiti....Pusa, vole vas L+B+G
25.04.2018. (01:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sjetih se kad napisah jutrošnji post da sam bio kod tebe, pročitao, nisam komentirao, rekoh idem umjesto komentara radije pisati tekst o ropskom u nama, dobar si odlomak odabrao, ja inače ne volim baš knjige pisane iz navodne dječje perspektive, ni grassov limeni bubanj mi se nije svidio, dobro, film još nekako
25.04.2018. (09:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@NF, donekle se slažem s tvojim stavom glede pisanja iz dječje perspektive. Ovo je treća knjiga pisana na taj način koju sam pročitao. Jdna je "Sjećanje šume" od Damira Karakaša, a druga našeg mještanina koji ima ambicije za pisanje. Od svih triju, ova o kojoj sam pisao mi se najviše dojmaila.
25.04.2018. (12:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@luki, možda nemaju ljudi u tvom okruženju, no postoje i oni koji su izvan našeg vidokruga a koji žive daleko gore od života ovog psa kojeg autor uzima kao povod da bi progovorio o životu ljudi na koje ja mislim svaki put kad vidim da djeca neće jesti što im se nudi i silne ljubavi prema kućnim ljubimcima. Što mogu, takav sam - semper contra.
25.04.2018. (12:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
To je čista usporedba psećeg života s ljudskim ili pak obrnuto. U svakom slučaju jadno i ponižavajuće. Kažeš dječja perspektiva? To nije mana, to je vrlina nek se zna. LP
25.04.2018. (14:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Donabellina
pročitala sam samo dio citata : surovo, nisam dalje, ne mogu o zlostavljanju ni čovjeka, ni psa
24.04.2018. (16:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smjehotvorine
vjerujem da progovara i o ljudskom životu... ( o takvom pasjem životu u piščevim riječima ne želim ni misliti :( grozi me pomisao koliko je patnje u ovom grubom svijetu, i ljudske i životinjske :( )
24.04.2018. (16:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Klik
Točno... surovo do kocena.
Možda zato što katkada i mi cvilimo skutreni u kutu ne mogavši si pomoći!
A tek koji "kontrapunkt" u naslovu knjige! Već je otišao "Onaj koji (tek) treba doći"...! Skoro pa biblijska scena: "Eli, lama sabachthani"...
24.04.2018. (16:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
"Kad ovo pišem gledam dva vrapčića kako se kupaju u lokvi vode i djeluju mi neizmjerno sretni zbog toga....Gledam te vrapčiće kako su "sretni" zbog kupanja u lokvi vode, i poželim da sam jedan od njih, pa da i ja mogu biti sretan kupajući se u lokvi vode."... ovo sam napisao u svom prvom postu prije 10 godina, i sjetih se toga kad sam pročitao tvoj post... sloboda jest sreća...
24.04.2018. (18:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Deseta umjetnost-enigmatika
Za ovoga književnika ne čuh, ali izgleda da je dobar. Naša Lastavica namjerno se tako nazvala. Sigurno je pročitala ovaj ulomak.
24.04.2018. (19:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
sjetih se ove pjesme...
Ovo je tužna priča i tužan konac ima.
Ovo je tužna priča o ljudima i psima. ... posudih pjesmu s interneta... zrcali trenutak... moj , tvoj, njihov... Naš...
Dane i tjedne sami, prosla je zima i ljeto,
u sobi nekog hotela zivjehu covjek i pseto.
Jeli su ista jela, pili su ista pica.
Covjek je zivio pseci, jer to je tuzna prica.
Pas se je zvao Petar, covjek se zvao Sava.
U svakome psu je covjek, u covjeku pseto spava.
Godine tako su prosle, postoje takve krize,
covjek, uz narav psecu — dobije zelju da grize.
Ista ih sudba prati, isto ih grije ljeto.
Ne zna se tko je covjek, ne zna se tko je pseto.
Zajedno laju na mjesec — samoca, jad i bijeda.
Covjeku dlaka je bijela, a psu kosa je sijeda.
No jednog jesenjeg dana (jer, u jesen lisce zuti,
u jesen svaka ljubav svoj tuzni konac sluti),
gospodar hotela je spavao na svome radnome mjestu
i osmoro dlakavih nogu izislo je na cestu.
Posli su korakom sloznim u susret psecoj sudbini.
Oboje vidjese nebo i zvijezde u daljini.
No odjednom, ocajni jauk razbije grad na pola:
iz prvog ugla banu siva sinterska kola,
i Sivi razapne mrezu na cetiri strane svijeta.
Uzdrhtala je zemlja k'o srce velikog pseta.
Covjek il' pas — svejedno, oboje stanu da laju.
Sada u kolima istim voze se istome kraju.
Jer, ovo je tuzna prica i tuzan konac ima.
Ovo je tuzna prica —
o psima i o psima.
Vratar je sanjao vrata, velika i od zlata,
i kitu krizantema, i ljubav koje nema.
No, cetiri para nogu, dva podvijena repa,
osmoro dlakavih sapa i cetiri oka slijepa
prosli su pored njega. (Covjek i pseto skupa).
Napolju bijase hladno, i kisa ulicu kupa.
Zvonimir Balog
(1932 - 2014)
)
[/I]
24.04.2018. (19:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
@Dinaja, jako mi je dobro poznata ta pjesma. Ali kad to ispjeva Arsen Dedić, onda se stvarno sažalimo i nad čovjekom i psom...
Međutim u ovom postu nije poanta u psu i mučenju pasa već u zaključku:
Zar to nije htjenje mladog bića da pobjegne iz takvog života u kojem, i kad te oslobode lanaca, i dalje ostaješ vezan nevidljivim lancem bivših robova? Nismo li i mi u sličnoj situaciji i ne znajući za to?
Tu autorovu misao izrazio sam svojevremeno 'mudroslovom': U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Noćas, na Noć knjiga, čitah intervju s filozofom Žižekom u knjizi Dobroslava Silobrčiać "50 ljudi otkriva Hrvatsku" u kojem kaže: "Sve više smo svi kontrolirani od obavještajnih i sigurnosnih agencija (kao što smo nekad od UDB-e, op. s.c.) To je dio života koji je potpuno tajan. To je dio struktura javnih vlasti, a nije javan. Ta kontroliranost se uklapa s privatnim našim iskustvom slobode. To je, za mene, najtužnije danas. Mi toga uopće nismo svjesni, mislimo da smo slobodni a nismo."
24.04.2018. (19:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
@deseta...Ovim svojim jedinim romanom izazvao je u Mađarskoj, a i u svijetu, veliki interes i smatralo ga se kontroverzim piscem iako mu biti romansijer nije bilo glavno zanimanje (bio je pjesnik). Godinu dana nakon objavljivanja tog romana počinio je samoubostvo u Debrecinu.
24.04.2018. (20:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
@smisao života, i sam sam jednom zgodom napisao priču o dva vrabca, prikažavši ih kao ljubavni par, dok sam gledao kako se valjaju u prašini mog dvorišta u Biogradu na moru.
24.04.2018. (20:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
@klik, ti si najbliži u shvaćanju onog što htjedoh reći ovim postom.
24.04.2018. (20:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
@smjehotvorine, i ti si na tragu onog što sam mislio kad sam pisao post. Nažalost to je dosta drugačije od onog što ti pišeš pokušavajući kroz satiru i humor prozboriti o lošim stvarima. Ja, ako nisam direktan, onda se poslužim cinizmom.
24.04.2018. (20:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
@Anna-Bonni, ne iznenađuješ me, očekivao sam i više sličnih komentara. No, kao što rekoh u predhodnim odgovorima na komentare, poante posta nije u prikazu mučenja pasa, već u refleksiji na slične situacije kad se radi o ljudima.
24.04.2018. (20:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
vjerujem da je dobra knjiga
24.04.2018. (20:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
@euro, jeste, pročitao sam je na dah.
24.04.2018. (22:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Sjećaš li se pjesme Bijelog dugmeta - Pristao sam biću sve što hoće
...
Od mladog čovjeka traži se prilagoditi. Zar ne? otkako znam(o) za sebe svi tako nešto traže - počev od uže pa do šire zajednice društva u kojem se rađamo i stasavamo, odrastamo... Bunt je izraz nepristajanja 'nositi kako ti ga skroje', nepristajanja na obrasce i lance, uniformnost, potčinjavanje. Tj. prilagođavanje - svemu onom što se od tebe očekuje.
Svijet danas, to kažu mnogi dovoljno upućeni u stanje stvari, unatoč golemim pomacima u osvajanju sloboda, generalno - kroz ljudsku povijest a težnja za slobodom trajan je proces - nikad nije bio porobljeniji, samo na taj 'nevidljivi' način, skriven, skriveno podjarmljen.
Gdje je bunt, danas, protiv takvog svijeta? U čemu sve drugom se iscrpljuje? A postoji i jedna korumpiranost komformizmom.
Opisane užase sa psom, neću komentirati; svakako da opis ima i svoje preneseno značenje; izraženo i riječima: Toga se ja bojim. zato sam radije zamislio da sam ja slobodan pa mogu letjeti.....
Ostavit ću još i samo dva retka iz pjesme Izeta Sarajlića 'Tražim ulicu za svoje ime':
Važno je da u njoj bježeći pred hajkom
uvijek mognu da se sklone i čovjek i pas
24.04.2018. (22:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
More ljubavi
Previše toga za razmišljanje, a vijuge tako zapetljane, željne odmora
24.04.2018. (23:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
@viviana, kako se ne bih sjećao, a nastavak tog stiha je baš u duhu ovog posta:
Pristao sam bicu sve sto hoce
evo prodajem dusu vragu svome
i ostacu samo crna tacka
poslije ove igre kad me slome
kad me mirno slome
pristao sam bicu sve sto hoce
24.04.2018. (23:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
@more ljubavi..., možda bi i meni bilo bolje (obzirom na psihofizičko stanje) da se odmaram, a ne zamaram takvim temema. Ali, eto, ne ide, tako sam skrojen.
24.04.2018. (23:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Potpisujem Vivianu; teško mi je bilo čitati ovaj tekst; rastužim se...Mislim da ipak nemamo mi, kao ljudi, tako težak i podjermljan život kao psi...:(((( Moja wuf sigurno ne! :)))) I to me veseli! Pusa, vole vas L+B+G
25.04.2018. (00:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Hvala Ti na lijepom koemntaru kod mene - i bravo za Tvoju Noć knjige, odnosno čitanja .....Baš mi se to sviđa! Tvoja osobna Noć.....Bravo! Treba se dosjetiti....Pusa, vole vas L+B+G
25.04.2018. (01:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
sjetih se kad napisah jutrošnji post da sam bio kod tebe, pročitao, nisam komentirao, rekoh idem umjesto komentara radije pisati tekst o ropskom u nama, dobar si odlomak odabrao, ja inače ne volim baš knjige pisane iz navodne dječje perspektive, ni grassov limeni bubanj mi se nije svidio, dobro, film još nekako
25.04.2018. (09:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
@NF, donekle se slažem s tvojim stavom glede pisanja iz dječje perspektive. Ovo je treća knjiga pisana na taj način koju sam pročitao. Jdna je "Sjećanje šume" od Damira Karakaša, a druga našeg mještanina koji ima ambicije za pisanje. Od svih triju, ova o kojoj sam pisao mi se najviše dojmaila.
25.04.2018. (12:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
@luki, možda nemaju ljudi u tvom okruženju, no postoje i oni koji su izvan našeg vidokruga a koji žive daleko gore od života ovog psa kojeg autor uzima kao povod da bi progovorio o životu ljudi na koje ja mislim svaki put kad vidim da djeca neće jesti što im se nudi i silne ljubavi prema kućnim ljubimcima. Što mogu, takav sam - semper contra.
25.04.2018. (12:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Diadema
To je čista usporedba psećeg života s ljudskim ili pak obrnuto. U svakom slučaju jadno i ponižavajuće.
Kažeš dječja perspektiva? To nije mana, to je vrlina nek se zna. LP
25.04.2018. (14:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
Ovo je svijet ne više pasa na lancu, nego ovaca koje same sebe čuvaju.
25.04.2018. (20:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...