Komentari

narubupameti.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • FreshCaYg

    Skakanje iz jedne religije u drugu je ne samo gubitak vremena, nego i odraz primadona karaktera, jer to ljudi rade isključivo zbog toga što im se čini da im ta druga neka religija nešto dopušta, što im njihova originalna brani.
    Sve religije od nas traže isto, a to je da ne radimo drugima ono što ne bi da drugi rade nama, sve životne mudrosti stanu u tu jednu rečenicu.

    Onome koji ljubi bližnjeg kao samog sebe, a znamo da je naša ljubav prema nama samima bezgranična, sasvim je svejedno kojoj religiji pripada i kako mu se zove Bog.

    A što se tiče praktičnog vjerništva ključ je u tome kako se svemu tome pristupa, ako se prisustvu obredu pristupa kao treningu da bi se bilo što spremnijim to je ispravan pristup, ako se pak na obrede odlazi kao na partijski sastanak, onda je bolje ne ići, a puno tu ovisi o voditelju obreda, iako u konačnici se uvijek radi o našim odlukama, našim izborima, za koje ne može biti odgovoran niko drugi osim nas.

    avatar

    04.04.2018. (10:37)    -   -   -   -  

  • Dnevnik toka misli

    Slažem se s tobom. Moj problem je uzročno posljedični. Da bi istinski doživio misu kao obred, treba se pričestiti, da bih se mogla pričestiti treba se ispovjediti, da bih se ispovjedila treba se kajati, da bih se kajala moram vjerovati da je ono što sam napravila bilo pogrešno. U tom grmu leži zec. ;) Radim stvari onako kako vjerujem da je ispravno. I ne kajem se. Trenutno imam pauzu od crkve, promatram stvari izvana, vidjeti ću kamo će me to odvesti. :)

    avatar

    04.04.2018. (11:42)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Nitko pa ni Crkva nije nepogrešiv, iako crkvene dogme kažu drugačije, crkvu čine ljudi, a ljudi su nesavršen i nedovršen proizvod ništa drugo, da bi nešto bilo savršeno trebalo bi biti lišeno ljudskog prisustva, ali onda ne bi imali o čemu diskutirati zar ne.
    Ove dileme s djecom tu ti svi mi stariji možemo pomoć kad bi htjeli, djeca su sebične male zvijeri koje ne zaslužuju žrtvu koju roditelji podnose za njih, ali na koncu kad svedeš račune oni su i jedino za što je bilo vrijedno postojati, sve ovo ostalo je šarena laža.

    avatar

    04.04.2018. (11:57)    -   -   -   -  

  • blablalica

    Imam sličan "problem" onom kojeg si opisala u komentaru. Ne mogu (ne želim) se ispovijediti jer živim u "grijehu". Pišem navodnike jer ljubav koja nikome ne čini zlo ne može, prema mojem misljenju, biti grijeh pa se ni nemam potrebu ispovijediti za to.

    avatar

    04.04.2018. (12:01)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    Odavno sam razlučila svoju vjeru od crkve kojoj sam pripala po rođenju, a danas čak razlučujem i religiju od crkve. Potpisujem Freshov prvi komentar. Kada slijedimo te osnovne moralne zakone u nama tak je svejedno kako ćemo zvati Boga ili kako ćemo prakticirati svoju duhovnost. Najispravniji neki put je, po mom viđenju, slijediti svoj unutarnji glas, taj osjećaj.

    avatar

    04.04.2018. (12:17)    -   -   -   -  

  • tijek misli............

    Meni se čini, hoćeš, ići ćeš ponovno u crkvu.
    Iako, crkva je kuća, posebna, i četo vrlo lijepa, čak veličanstvena, ali Crkva su ljudi, zajedništvo, kad čovjek uđe u stanje pobrisanih vlastitih granica, izlijeva se iz sebe, i doživi izlijevanje drugih oko sebe, i s osmijehom i najistinitije sa čvrstim stiskom ruke onima oko sebe, dijetetu, ženi, muškarcu, starcu poželi: mir s tobom.
    Ne idem često u crkvu, ne mogu slijediti obrede jer nisam živjela uvijek po crkvenom zakonu, ali to je moja odgovornost, ne nameće mi crkva osjećaj krivnje, ako sam tako izabrala, jesam. Ne može se imati i ovce i novce. Ako se to pokušava, nešto nije sasvim čisto.

    avatar

    04.04.2018. (12:45)    -   -   -   -  

  • široka perspektiva

    Kad se dogodi da ono u što vjeruješ počne izvirati iz same tvoje nutrine, dileme kojima se sad "zamaraš" nestat će u spontanoj ljubavi koju budeš osjećala za boga, i nikakva religiozna institucija ne može ti to oduzeti. Nastavi tražiti...

    avatar

    04.04.2018. (14:58)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Tako je! Ne treba nikakav posrednik između vjere i Tebe. Pogotovo ne Crkva, koja samo gleda svoju korist. :(((( Odličan post! Pusa, L B G

    avatar

    04.04.2018. (19:27)    -   -   -   -  

  • golden age

    Iako ima zanimljivih komentara meni se čini da se nema što dodati ili oduzeti u postu, a u komentarima ionako govorimo više o sebi

    avatar

    04.04.2018. (19:32)    -   -   -   -  

  • dugoprugash

    Tvjoi postovi prilično su iskreni, analitički. Pišeš o temama koje većina prešućuje. Jasno iznosiš mišljenje i dobro ga argumentiraš, zato rado navratim pročitati Dnevnik toka misli. :)

    avatar

    04.04.2018. (20:32)    -   -   -   -  

  • Mirče

    Ja virujem u Boga i u Svetu Crkvu Katoličku i ponosan sam na to.
    Tko nezna za Boga i vjeru u njega taj nezna ni za sebe samog.
    Taj nezna ni tko je,ni odkud dolazi ni komu pripada.

    avatar

    05.04.2018. (10:15)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Meni Crkva brani da se pričestim recimo jer sam razveden, što je poprilično blesavo, jer eto mogu ubit čovjeka ispovjediti se i nastavit dalje, dok kod nas razvedenih nema pomoći, valjda dok nam bivši bračni drug ne umre.
    Ali sve to skupa nema veze s vjerom, vjera je puno više od obreda, više i od institucije, kršćanstvo je dvije tisuće godina gradnje jednog kolektivnog identiteta, moralnih normi, vrijednosnog sustava, i oni koji napadaju Crkvu u stvari napadaju taj civilizacijski okvir.
    Inače što se religije tiće siguran sam da svako na ovom svijetu se svome Bogu obraća iz istih pobuda i na isti način, bez obzira kako se taj Bog zove.
    E da ja sam bio svjestan pravila svoje Crkve, kad sam se razvodio, i za kršenje tih pravila mogu bit odgovoran samo ja, nitko me ne tjera da budem kršćanin, ali mi to nitko ne može ni zabranit, tako da se uopće ne uzbuđujem oko toga :))

    avatar

    05.04.2018. (10:26)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    odličan post! Sve više ljudi promišlja o gubitku vjere u religiji, nažalost jer većina propovjednika stiće obilje na naivnim vjernicima kojima zagovaraju da se žrtvuju. Jedina ispravna religija je ljubav, sve ovo su korijeni predaka kojih se možemo i ne moramo držati na crkvenim oltarima, bitno da poštujemo sebe pa ćemo i druge,a to ćemo jedino i ako si dozvolimo izbor onoga što nas čini ispunjenima i sretnima, ne slijepe sljedbenike nečega u što niti ne vjerujemo niti živimo.
    Jedna sam od sretnica okružena ljudima različitih nacija i religija, moji roditelji su me odgajali da budem čovjek i taj čovjek prepoznaje čovjeka uvijek. Vjera nam je ljubav, nasljeđe nešto drugo, to nas nikada razdvajalo jer nas je ljubav spajala. Oltar je moje srce.

    avatar

    05.04.2018. (12:29)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    Potpisujem Odu:))

    avatar

    05.04.2018. (23:23)    -   -   -   -  

  • Mirče

    O - da životu,da je tako bilo onda nebi ni došlo do pokolja nedužnih Hrvata devedesetih i prije.Vridi i za ono u Bosni.

    avatar

    06.04.2018. (06:23)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...