Komentari

demetra1.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • Demetra

    Poštovano blogersko društvo ne zamjerite što vas malo, bolje reći ni malo ne pratim i ne komentiram, ali kada se vratim doma vjerujem da ću biti voljnija. Hvala vam svima koji svratite.

    avatar

    22.02.2018. (09:20)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Nema reda, nema moja, tvoja generacija.
    Sve je samo mir, tupa bol i pokušaj zadržati nešto, nekoga, za šta nismo svesni da je otišlo zauvek.
    Svaka sitnica, knjiga, cvet, oblak, izaziva bujicu sećanja, želju još nešto reći, objasniti. Da je bio još samo jedan dan , da li bi bilo drugačije...
    Žao mi je. Da znam reči utehe rado bih ih napisala.
    Sad si hrabrija nego što misliš, i bićeš još jača.

    avatar

    22.02.2018. (09:26)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    primi moju najiskreniju sućut... :)

    avatar

    22.02.2018. (09:27)    -   -   -   -  

  • Donabellina



    : )

    avatar

    22.02.2018. (09:29)    -   -   -   -  

  • Drevni vanzemaljac

    ja bi učinio isto kao i ti, jer ne vjerujem u vrijeme i zaborave, niti vidim nečeg plemenitog u zaboravima, na sve se čovjek navikne, pa i na tu bol koja s vremenom nema više tako oštre rubove, jednostavno se pohabaju od uporabe, i ne režu tako nesmiljeno

    Ljudima u stvari ne smeta tuđa bol, dapače ovako prizemnima nečija bol nam donosi olakšanje, i utjehu jer je eto nekome gore nego nama.
    Ono što ljudima smeta je ljubav, ništa ih ne muči kao što ih muči ljubav, ljubav koju si osjećala i još uvijek osjećaš, koja je točno u gram jednaka boli koju osjećaš, oni koji te vole će razumjeti i imati strpljenja, a oni drugi nisu vrijedni spomena.

    Iskreno mi je žao, ne poznamo se nego po riječima koje ostavljamo ovdje, a tvoje riječi su bile podcrtane samopouzdanjem koje imaju samo voljene žene.

    avatar

    22.02.2018. (09:30)    -   -   -   -  

  • Gurmanka

    Žao mi je zbog tvog gubitka, moja iskrena sućut!

    avatar

    22.02.2018. (09:32)    -   -   -   -  

  • tignarius

    @demi
    nažalost "svi mi imamo dovoljno snage da istrpimo tuđu bol"
    ali svejedno (kao društveno biće) ima nečega u nekoj uzajmnosti i u shvaćanju i preuzimanju tuđih nevolja
    zato, bez obzira što nam se često rađa beznađe, treba imati pouzdanja u "vjeru" u vječnost
    a ako "shvatimo" da je ovaj život samo tren, onda je puno lakše podnositi i nepravdu i poniženja i bol....
    drž se!

    avatar

    22.02.2018. (09:39)    -   -   -   -  

  • Čuvarica pinkleca

    svaka je bol drugačija i svatko se drugačije nosi sa njom, onako kako može i kako mu je u tom trenutku najlakše.....vrijeme ne mijenja bol, ona jedino sa vremenom postaje drugačija....
    šaljem ti zagrljaj i pozdrave iz hladnog, snijegom pokrivenog , Maksimira ....a, kad se vratiš, kava

    avatar

    22.02.2018. (09:39)    -   -   -   -  

  • stara teta

    zagrljaj ti šaljem, no dovoljno si mudra i tiha da ga shvatiš samo kao dodir. u nekim predugim trenucima želimo neosjetljivost, a onda shvatimo da ne želimo ništa za sebe, nego samo da se okrene vrijeme i da ne bude tolike boli i praznine pred očima. da, i onda se bojima tog sivog prostora koji uvlači kao crna rupa iza koje ne znamo više ništa. pa se pomisl kako je bolja ova stvarna bol nego nepostojanje. ovih tjedana bile su dvije smrti kraj mene, no nisu bile neprihvaćene, samo tužne i bolne jer, sama znaš, ni na jednu se ne možemo pripremiti, ma kako neminovna bila. samo znam da se mora preživjeti, i da ti to činiš, svakom minutom, vjeruj, živiš i dišeš, i zamotavaš ranu paučinom, da bude mekša, manje vidljiva, da ne boli barem dok hodaš, a imaš još toliko toga prohodati, znaš i sama, toliko toga još čeka...

    avatar

    22.02.2018. (12:00)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    I ja bih izabrala tvoj način. Dok ga se intenzivno sjećaš, on živi,
    na neki način. I neka ga je. Boljet će te i ovako i onako, a ovako
    je poštenije prema onom lijepom što ste imali.

    avatar

    22.02.2018. (12:09)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    Prošli post-pjesma je prekrasan i pokazuje kako tuga može imati ublažujuću dimenziju kad se izrazi poezijom. (Nije mi dopušteno da tamo komentiram!?)
    "...Dok gledam tu ljepotu,
    ja patnju i strahotu
    pretačem u nju i pjevam!
    Nema mu druge!¨"
    Oca sam izgubila sa 12 godina, vrijeme je učinilo da ne plačem kad ga se sjetim, tek ponekad, ali ga se itekako sjećam, sa zahvalnošću.

    avatar

    22.02.2018. (12:36)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Ako ćeš ga zadržati u trajnom sjećanju on će živjeti dok i ti živiš. (Opet me @lastavica preduhitrila, ali neću obrisati ovaj komentar).

    avatar

    22.02.2018. (14:55)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ Demi..i nemoj bježati! Proživi svaki dan pregršt vaših slatkih trenutaka, poljubaca, šaptanja, nježnosti i smijeha! On je tu, pored tebe, napustilo te samo tijelo, a mi smo više od tijela, daleko više, tih 2 i po grama svetosti osjećat ćeš i grijat će te godinama i zauvijek i njegova Ljubav treperi svud oko tebe, ubrzo ćeš otkriti koliko sjajiš od te njegove ljubavi, samo da ti prođe prvo ovo bolno krvarenje, vidjet ćeš koju ti snagu silnu daje njegova Duša još uvijek prisutna pored tebe...:-*

    avatar

    25.02.2018. (10:58)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...