Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (30)

Marketing

  • Lastavica

    Tišina nekad govori mnogo više i bolje od riječi,
    a ne povređuje toliko.

    avatar

    25.05.2017. (07:52)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Lastavica...osjećam taj oksimoron kao istinu...
    kao moć tišine... čujem je... :)

    avatar

    25.05.2017. (07:58)    -   -   -   -  

  • Kunigunda

    Ovo nije moja dosanjana budućnost ( a ni stvarnost )

    avatar

    25.05.2017. (08:33)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Annaboni...ovo je moja utopija... možda prestane biti utopija... :)

    avatar

    25.05.2017. (08:40)    -   -   -   -  

  • dražeN ;)

    Da, razna vjerovanja su najčešće naš bijeg od stvarnosti,
    a vjerovanje da moćnici rukovode našim životom,
    u principu, bijeg je od vlastite odgovornosti ;)

    avatar

    25.05.2017. (09:53)    -   -   -   -  

  • NF

    jako lijepa slika, a nekako me odbija sve dosanjano ;)

    avatar

    25.05.2017. (11:20)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Moje tišine su ili plave ili bez boje. Slavno crno sunce me čini nervoznom i ne vjerujem da bih ga ikad stavila na zid i gledala. Sunčan je dan, krasan, toplo je, pravo ljetno, irsko ljetno vrijeme. Pozdrav ti šaljem.

    avatar

    25.05.2017. (11:29)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @...dražeN ;)...bjeg od odgovornosti... da, u političkom smislu
    nam ne preostaje ništa drugo... ipak, osobni život je nešto drugo...
    tu ne dozvoljavam nikome, a najmanje moćnicima uplitanje...

    U romanu zločin i kazna je Raskoljnikov, oksimoronski lik izgrađen na kontrastu, siromašni student; inteligentan, samozatajan, podvojena ličnost; progonjen idejom o izvršenju više pravde; emocionalno nesiguran, jak individualac čovjek suprotnosti... u njemu je i dobar i loš, i ubojica i samilostan čovjek...
    svi mi nosimo u sebi upravo te suprotnosti... proizlaze iz karaktera i skupa socijalnih okolnosti .... proizlaze u trenutku odluke... sličan je i čin stranca u Camusa... zato nemamo pravo osude... jer ne možemo mijenjati svijet... možemo samo mijenjati sebe... i onda možemo razmišjati o oksimoronskim likovima... ukjučujući i sebe... iz takvog ramišljanja je izrastao gornji tekst... iz percepcije zbije i želje da svatko od nas osjeti u sebi svoje fenomenooško ja... da ućini inventuru nutarnjih pojavnosti... da postane svjestan sebe i svoje kobi... jer promjene se ipak događaju samo iz nutra... a onda osanjane utopije postaju u osobna zbilja... :)

    avatar

    25.05.2017. (11:30)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @NF...i meine je ta oksimoronska slika nadahnula... :)

    avatar

    25.05.2017. (11:32)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Demetra...vjerujem ti. draga prijteljice.. moje nutarnje sunce je ljubičasto...
    crno sunce ne postoji u mojoj viziji zbilje... ali čitajući francusku teoretičarku Juliu Kristevu, njenu knjigu o depresiji i melankoliji koju je naslovila arhetipskim oksimoronom Soleil noir (Crno sunce), osjetih njeno napisano..
    Onda se susretoh s tim oksimoronom u poeziji francuskg romantičara Georges Nerval. pa u slici Alberta Caldera odlučih se za ilustraciju... razumijem te, ne sviđa ti se... ja eto s vremena na vrijeme sama u sebi preispitujem oksimoronski lik... mene u meni... ima me, samo ponekad i u takvoj viziji trenutka... na sreću, brzo se oslobodim tog osjećaja i dozvolim ljubičastom suncu da bdije nad mojim osjećanjima...Divan je to osjećaj... svitanja davnih jutrenja 1986... ljubičsata svitanja... prohujalo vrijeme i ljepota uspomena... piše snovitost zbije... uživaj u lutanju zelenim otokom... i budi sretna... :)

    avatar

    25.05.2017. (12:32)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Okrenuti se sebi i svomu suncu koje nema crne zrake, pomoć
    tražiti u sebi samima, jedini je način izlaska u vedra svitanja:)

    avatar

    25.05.2017. (12:35)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @nema garancije... hvala ti draga... osjetila si moć
    mog ljubičastog sunca i želje... neka utopije prestanu
    biti utopije... usrećuješ... :)

    avatar

    25.05.2017. (12:55)    -   -   -   -  

  • Sjedokosi

    Makni crne misli od njih ploda nema
    Nižu se slike nevidjive pomalo stidljive
    Ničemu ne vode do li ponoru
    Opravdanje neko životnom umoru
    U tom mraku uvijek svjetlost ima
    Čovjek se onda za to prima
    U hladnoj noći putovanja kraj naziru
    To je onda uzrok našem nemiru
    Uvijek se nađe ruka neka
    Vječnost samo na to čeka

    avatar

    25.05.2017. (14:50)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Sjedokosi...crno sunce je samo oslikani oksimoron...
    moje misli su bistre kao i moje nutarnje ljubičasto sunce...
    kao boja vjenčanice kojom svjetlost kiti mladi dan,
    kao purpur sutona i carpaccio svitanja...
    kao ljubav koja oplemenjuje zbilju,
    kao sjaj očiju boje sna,
    kao odsanjana utopija koja se slijeva u ovo ovdje i ovo sada...
    gornji tekst je samo zaborav jednog odkucaja srca,,
    promjena ritma u trenutku slušanja vijesti
    o trenutačnom događanju na sceni
    velikog svjetskog tetra... :)

    avatar

    25.05.2017. (16:05)    -   -   -   -  

  • Sjedokosi

    vjenčanica i ljubičasta boja je priča za sebe :)

    avatar

    25.05.2017. (16:30)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Sjedokosi... boja vjenčanice kojom svjetlost kiti mladi dan,
    moji ljubičasti snovi i moje ljubičasto sunce, moja zbirka Odakle dolazi ljepota... tri desetljeća uvijek ista tema... jednostavno ljubav... to je moja priča...
    Osluškuju čudesne tonove oblaka koji dolaze s juga,
    trag proljeća u odlasku i ljeta u dolasku,
    jedini put u koji vjeruju da ih ne proguta tuga.

    Tiho i elegantno kao crna pantera se spušta noć, teške od zvjezda vise ruke neba nad prozorom. Velika Gala predstava traje, a ti nisi shvatio koliko sam jaka da mogu biti slaba u ljubavi.
    Nebom je klizila ponoć, crvena Luna, ponoćno sunce širilo miris navlažene svile.
    Na terasu se preko usnulog cvijeća u ljubičastom ogrtaću uspinjala zora, zatvorila snove u sunčanu kutiju. Ljubičasti tepih u predvorju dana, dva goluba poletješe u nebo, tišina na tren zustavi okretanje zemlje, pojača sjaj gorućeg sunca.
    Šapnula je, sada, na rubu mladosti darujmo ljubavi još jednu šansu,

    dali smo joj... i eto traje... :)

    avatar

    25.05.2017. (17:07)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    "živimo li u skladnom kaosu
    u zoni logične nezamislivosti
    nespojive i neshvatljive
    realnosti?"

    izdvajam iz tvojih kao i uvijek više nego lijepih stihova:)))

    avatar

    25.05.2017. (18:12)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    Život je pun suprotnosti i nepredvidljivosti, ali ipak je "svaki čovjek svoje sreće kovač" jer može birati između Ljubavi i Mržnje!

    avatar

    25.05.2017. (19:37)    -   -   -   -  

  • Deseta umjetnost-enigmatika

    ... "Zazivam rječitu tišinu" ... - o ovomu bi se redku mogao napisati cijeli ogled. Kako tišina može biti rječita? Samo ukoliko govori više od tisuću riječi. Krasni stihovi.

    avatar

    25.05.2017. (19:43)    -   -   -   -  

  • dejmon

    Bježi od oštroumne ludosti....

    avatar

    25.05.2017. (19:58)    -   -   -   -  

  • Aneta

    Živimo u haotičnom skladu u kome je sunce izgubilo sjaj .. :-)

    avatar

    25.05.2017. (21:59)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Volim, baš volim ljubičasto...Pusa, L+B+G

    avatar

    25.05.2017. (22:01)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Da, u pravu si draga s komentarom kod mene - ništa ne učimo iz povijesti...Baš ništa :((((( Susret je bio iznenađujući i vrlo lijep....Divna iznenađenja uvijek razvesele...Pusa, L+B+G

    avatar

    25.05.2017. (22:20)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Razmišljanja jedne žene... hvala ti draga... :)

    avatar

    26.05.2017. (07:19)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Sjećanje i osvrti...da, sve ovisi o nama samima... :)

    avatar

    26.05.2017. (07:20)    -   -   -   -  

učitavam...