Komentari

viviana.blog.hr

Dodaj komentar (25)

Marketing

  • Gurmanka

    Jako lijepo, sviđa mi se :)

    avatar

    21.03.2017. (11:29)    -   -   -   -  

  • Kunigunda

    gdje mir stoji usidren kao ogroman brod u luci
    zaklonjen krošnjama stabala što se prostiru oko kuće
    Oduševljava me slika mira jer imam utisak, da može izazvati voljne i nevoljne vibracije jedne duše......

    avatar

    21.03.2017. (11:35)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Uvala pod srcem neba, bože koja lijepa figura
    Skoro da mogu osjetiti svaki ton, prelijepo Viviana, uistinu

    (ne moraš me ni pitati, bila bi mi i čast i zadovoljstvo da se ikada nađe među tvojim retcima)

    avatar

    21.03.2017. (11:45)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    kao poezija oceana snova... divno... tvoje štivo oplemenjuje...
    osjećam ga kao poeziju trenutka... i titraj srca u kojem vjekuje proljeće... :)

    avatar

    21.03.2017. (12:09)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    ''Možda bih otkrila odakle onaj duboki ton što nastaje i iz samo jednog pljeska o površinu vode i kad je krilo što je okrznulo perom toliko daleko
    da ga nisam mogla vidjeti ..."

    - neovisno od ljepote teksta, možda bih se mogla umiriti uz ove tvoje riječi i negdje u dubini sebe osjetiti baš ovo što si napisala ....

    avatar

    21.03.2017. (12:50)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Sve u oku piše.
    I početak, i vrhunac i kraj...

    avatar

    21.03.2017. (14:11)    -   -   -   -  

  • viviana

    @Gurmanka, raduje me!

    @Annabony, dok sam pisala, i imala sam taj osjećaj mira u duši, ali onaj inspirativni...

    @Hvala, Nisa!

    @Dinaja, lijepo si ovo kazala
    i titraj srca u kojem vjekuje proljeće...
    (između ostalog)

    @shadow-of-soul, možda... pokušaj, ali meni je već i zvuk ovoga što pišeš sukladan tom miru...

    @Lastavice, zato se iz očiju može čitati...

    avatar

    21.03.2017. (14:59)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Prije nekog vremena pokušao sam dodirivati distancu vremena sve do Uskršnjih otoka. Ukopani čuvari dozivali su svojom tajanstvenošću sadašnjost iz nekih davnih procijepa vremena kada je tek nastajao govor. Ponekad se pitam jesmo li svjesni onog čistog životinjstva čiji smjer prema govoru doveo je do humanosti u ophođenju prema drugima i prema svemu? Ili smo zapeli u ćorsokak u kojem riječi predstavljaju alibije u nerazumijevanju? Mala digresija. Ali, u svemu znakovita odstupnica od vlastitih sebe koji bi trebali biti bolji. Zašto je teško ostvariti razumijevanje, uspostaviti dvosmjernu komunikaciju, istovrijedno razmjenjivati misli? Možda zbog uniformnosti, nametnutog obrasca koji ne trpi ništa što je izvan njegovg gabarita. Koliko je dugo svijet disao u geslu- svijet je ravna ploča? Koliko je u tom vremenu bilo ugušeno odličnih sudbina? I danas ravne ploče dominiraju. Određuju kako se ponašati prema idealima, kako se zaboraviti, kako razoriti svog inventivnog sebe. Vjerujem kako odmak od svih takvih prisila možemo pronaći upravo na obali koja je široko otvorena moru, jer je to savršena artikulacija izbora pred mogućnostima koje bi se eksponencijalno trebale širiti zahvatom u buduće vrijeme. Ova sadašnjost je suviše statična i suviše dovoljna samoj sebi.

    avatar

    21.03.2017. (15:38)    -   -   -   -  

  • Drevni vanzemaljac

    uvijek postoji neko možda, i neko ali

    ili možda ipak

    avatar

    21.03.2017. (17:11)    -   -   -   -  

  • viviana

    Divnog li ovog svega što si napisao @johannes, i ako 'riječi su vjetar osim onih koje ostaju sjeme u živim dušama' (riječi mog prijatelja koje navodim ovom prilikom), neka i ove tvoje budu takvo sjeme.
    I nadovezala bih se samo na tvoju rečenicu 'Ukopani čuvari dozivali su svojom tajanstvenošću sadašnjost iz nekih davnih procijepa vremena kada je tek nastajao govor', stihom Monize Alvi, jer si me podsjetio na njenu pjesmu Hindi Urdu Bol Chaal (bol chaal: dijalog) ... ' a ja tražim onu grudu zvuka, tu srž jezika' ...

    avatar

    21.03.2017. (17:14)    -   -   -   -  

  • viviana

    vjerojatno, @FreshCaYg ;)

    avatar

    21.03.2017. (17:17)    -   -   -   -  

  • viviana

    Hindi Urdu... str. 512...

    avatar

    21.03.2017. (17:46)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Biti jedno s prirodom i njenim kretanjima, ciklusima, čarobnim oblicima, zvucima...znači biti jedno sa samim sobom.
    Jer ta uvala...ona je u nama.

    avatar

    21.03.2017. (23:37)    -   -   -   -  

  • viviana

    Znaš, Kintsukoroi.

    I otkrivatiu međupovezanosti, svjedočiti im, biti sudionikom..... svijet zna ostaviti bez daha kad ga udahneš.
    Duša je jedro kojim se plovi svijetom.

    avatar

    22.03.2017. (11:18)    -   -   -   -  

  • easy

    kad bi ostala dovoljno dugo, nestala bi, ne bi bilo ovog putovanja
    ....:))

    avatar

    22.03.2017. (13:19)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    I kako bismo bez svih tih tonova, čak i onih bezbojnih, čuli obrise melodije koju sami stvaramo? Klišej ili ne, i vrijeme i prostor treba upiti i razliti u taj kadar. Dvoje. I jedno cijelo.

    avatar

    22.03.2017. (14:16)    -   -   -   -  

  • viviana

    Dobro primjećuješ, @easy. :)

    Treba, @Zadihana.... o, treba.... :)

    avatar

    22.03.2017. (15:29)    -   -   -   -  

  • Potok

    Zapravo svi imamo svoje mjesto otvoreno prema moru, svoj dio obale života koja predstavlja i kraj i početak. I to, iz oba smjera. Iz smjera mora prema kopnu-smiraju, usidravanju, stalnosti, i iz smjera kopna u smislu naše potrage neotkrivenog, očekujućeg, zapanjujućeg, novog... Istovremeno stajati na obali pred daljinama, i stajati na obali, a imati iza sebe dostignuto-izazov je koji znači da je smisao života življenje samo, potraga za samim sobom, dokazivanje bez prestanka. Čežnja.

    avatar

    22.03.2017. (17:00)    -   -   -   -  

  • viviana

    Dirnuo me silno tvoj komentar. Divan je!
    Mislim... kad pročitah i zadnju rečenicu i u očima mi ona ostade, riječ Čežnja, ostaje li i ona do samog našeg kraja, do onog posljednjeg daha...

    avatar

    22.03.2017. (20:58)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    hvala ti na tragu kod mene... na izdvojenom stihu
    ljiljan,
    marijansko znamenje
    u oknima vode
    to je zvuk koji čujem kada stojim na obali oceana sna...
    šapat svetog Cvijeta u nutrini... a tvoje štivo
    čujem kao lahorasti titraj iz knjige snova... :)

    avatar

    23.03.2017. (07:53)    -   -   -   -  

  • viviana

    I u knjigu snova se vraća....
    a jednom
    jednom će i sve što pričamo ovdje, zvučati kao šapati...

    avatar

    23.03.2017. (10:12)    -   -   -   -  

  • evezmajevska

    pedantno viviana.

    avatar

    27.03.2017. (11:31)    -   -   -   -  

  • viviana

    :)
    istina
    ... tako sam i radila nad ovom pjesmom.

    avatar

    27.03.2017. (14:14)    -   -   -   -  

  • gali

    fenomenalana i gotovo

    avatar

    27.03.2017. (14:37)    -   -   -   -  

  • viviana

    fala gali.

    avatar

    27.03.2017. (15:32)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...