Komentari

nissnisa.blog.hr

Dodaj komentar (29)

Marketing

  • modrinaneba

    Draga Nissa predobrooo znam o čemu pričaš...na bolovanju sam skoro 4 godine i ni jedan sa posla me nije do danas nazvao kako sam...možda misle da sam več pokojna...vjerovala ili ne ni moja mama me ne zove...ja zovem nju...imam 13 god mlađeg polabrata a on i njegova djeca ji znači više...ne ja...tužna i razočarana sam....ali život ide dalje...pozitivka sam i nedam se...možem ja i dalje bez svih takvih...Veliki zagrljaj Tebi!!!

    avatar

    19.02.2017. (17:21)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Eh moja @Modrina- to je to, ona strana ljudskosti koja će jednostavno samo pitat pa kako si. Ne pričam o površnim odnosima i površnim ljudima s kojima sam se mimoišla u životu nego s onima s kojima sam gradila odnos dugi niz godina, onima koji su od mene očekivali isto u nekim svojim teškim životnim periodima. I za koje sam bila tu.
    Naravno da se ne daš i pozitivno grabiš dalje, životne situacije su dobar životni filter, barem znaš što od koga možeš očekivati
    Čuvaj mi se
    :)

    avatar

    19.02.2017. (17:27)    -   -   -   -  

  • Zvonka

    podsjetila si me na prijateljicu, koja to više nije,
    kojoj 30-godišnje prijateljstvo nije značilo ništa
    u najtežem periodu mog života.
    na koncu, valjda sam si ja to tako posložila,
    ispalo je da su mi se zatvaranjem tih vrata,
    otvorila mnoga druga, puno vrijednija i postojanija.
    sve se dogodilo kad i kako je moralo
    u trenutku kad sam, iako najranjivija, bila spremna na promjene.
    tuga neće proći, ali će ti vremenom, pomisao na drage ljude
    izazvati lijepa sjećanja i razvući usne u osmjeh.
    bude li sreće i ispuni li mi se plan, vidimo se ovoga ljeta :-)))

    avatar

    19.02.2017. (17:41)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Prekrasne, prekrasne slike.

    Rijetki su koji prođu taj test izdržljivosti.
    To je jedina istina.
    Hoćemo li im to zamjeriti, ili jednostavno izvuči poučak za vlastitu autokorekciju. (neku u budućnosti)......ne znam.

    (Osobno , mogu računati na muža, buraza (s time da s bratom nisam osobito bliska, ali znam da mogu računati s njim) i jednu frendicu. I još jednu - dvije pomalo, eventualno......
    sva stara prijateljstva su se potrošila....

    Sad kad sam to izračunala, čini mi se u stvari puno.
    Mislila sam da sam samija.)

    Htjela sam ti još onomad napisati, prekrasan mi je post 'Vikend šetnja' . Tako mi je pasalo gledati te boje i tu ljepotu......
    A iz prethodnog posta , ona zadnja, ljubičasta , čipkasta sa kapljicom - prekrasno......

    avatar

    19.02.2017. (17:47)    -   -   -   -  

  • RandomHeart

    Sunce zađe samo zato da bi moglo ponovno izaći.
    Dobro, možda još poradičega, ali uglavnom zato.

    avatar

    19.02.2017. (17:47)    -   -   -   -  

  • Kunigunda

    Još si vrlo ranjiva i ovaj cijeli post zapravo je velika sjeta u tebi.
    Možda ovi koji su te nazivali " po svojoj procjeni" su htjeli biti samo uvidjavni a ne sebični ....Pokušaj tako shvatiti ljudske postupke .....
    Sjećam se nekolicine iz moje škole koji su me nazivali još dok je otac ležao kući....a ja u suzama se javljala
    sjećam se mlade liječnice iz HP koja je došla utvrdi smrt i mene uplakane koja sam otvorila vrata, a ona s osmijehom pita :"profesorice kako ste"...samo je htjela biti pristojna jer------smrt se uvijek dogadja drugima.
    Zato se smiri, jer svi smo drukčiji u očekivanjima

    avatar

    19.02.2017. (17:59)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    razumijem te... tužno je to... prošla i preživjela takvu izdaju... da,stvarno boli... ali ipak postoje prijatelji, pravi
    osjetila sam i moć pravog prijateljstva...
    bilo je to vrijeme našeg tihog umiranja... suprug na vratima smrti,
    ja u vrtlogu strahova... a oni prijatelji nazivaju svaki dan... pričaju viceve, pjevaju... šalju darove s juga... dolaze kroz snijeg i oluje...
    i vjeruj mi to se ne zaboravlja... a oni koji nisu osjetili njegovu patnju i moju bol... njih se više i ne sjećam...
    pravo prijateljstvo je najuzvišeniji oblik ljubavi...
    i kako @RandomHeart napisa...
    sunce zađe samo zato da bi moglo ponovo izaći...
    vjeruj, Sunce je uvijek tu... i postoje oni koji su zauvijek uz tebe... :)

    avatar

    19.02.2017. (18:02)    -   -   -   -  

  • Nisa

    @Zvonka- Mene su neki ljudi tako i toliko ugodno iznenadili da sam još uvijek pod dojmom i to ljudi od kojih ne da nisam ništa očekivala, nije mi bilo ni u primisli
    A s druge strane, oni za koje ruku u vatru... ostala sam baš razočarana i iznenađena.
    Nema veze, sve je to životna škola koju odvalimo na ovaj ili onaj način
    Slušaj ti, moja ti, ne dođeš li ti vamo, eto mene tamo kod tebe :-D
    ;)

    @Lili- Osim posljednje, koja je današnja, ostale fotografije su mislim od prošlog ljeta, ali su mi se nekako uklapale u raspoloženje.

    Nisam ni ja sigurna, ne zamjeram puno, zapravo kad zamjerim onda se i odnosi mjenjaju.
    Kako sam stalno u nekim razmišljanjima, ja se zapravo nikad nisam ni oslanjala na ikoga niti očekivala od ikoga išta. Do nedavno. Trebali su mi moji ljudi samo da su tu negdje, da pričamo o vremenu ili sjedimo u tišini, a onda je to izostalo. Prijateljstva koja su i prešla okvire prijateljstva i pretvorila se u obitelj, ma...

    Drago mi je što si uživala, to mi je baš veliki kompliment
    Hvala ti :)

    @Random- Mehanika, čuvanje energije, centrifugalne sile koje uravnotežuju jednu drugu, to su ti izlasci/zalasci i najgore, gledao ti negledao svejedno se dešavaju
    :))

    avatar

    19.02.2017. (18:05)    -   -   -   -  

  • Gurmanka

    Tužna sam , znam kako boli kad te izdaju prijatelji... sutra je novi dan, zatvorena vrata na jednoj strani, a neka nova će se sutra otvoriti baš za tebe, drži se mila!

    avatar

    19.02.2017. (18:07)    -   -   -   -  

  • Nisa

    @Anne- Naravno da smo svi drugačiji u svojim procjenama.
    Jesam i ranjiva sam i tužna, preispitujem se na sto načina, ali bit posta i nije samo u tim mojim prijateljima i odnosima, cijelo društvo marginalizira probleme. Danas je veliki neuspjeh reći ukoliko si nezadovoljan, tužan, bolestan, to se ne uklapa u profil današnjeg čovjeka kojem sve (mora) je savršeno.
    Ajde reci u jednom periodu da si tužna i nesretna, što će ti ljudi reći; Sutra je novi dan, sunce uvijek izađe, misli pozitivno, da nema kiše ne bi bilo ni duge. I je tako, sve to stoji, ali zatrpajmo sve uzroke, sve posljedice, sve ono ružno što se dešava jer će sutra negdje osvanuti sunce. Ljudski je ponekad posrnuti i raspasti se i dozvoliti si to,a danas
    nemaš taj "luksuz" nezadovoljstva samo kako bi se ukalupio u instant generaciju nasmješenih ljudi.
    Ne hodam ja svijetom ni uplakana ni turobna, najviše emocija i priča o bolesti tate i svega što sam emocionalno prosula, prosula sam ovdje na blogu. Imam taj otpor pokazivanja slabosti, na van

    @Dinaja- Postoje, naravno da postoje prijatelji. Imam malih tisuću primjera za potkrijepiti tu tvrdnju.
    Ponekad nas neki ljudi razočaraju, ponekad oduševe
    Već sam rekla kako su određeni životni periodi i dobri filtri za mnoge stvari, pa i za ljude koji nas okružuju.
    Vjerujem ja suncu :)
    Jako mi je žao što ste morali prolaziti kroz sve to, ali i neizmjerno drago što je krivulja na vašoj strani
    :)

    @Gurmi- I otvorila su se već, iznjedrilo je sve skupa i neke jako lijepe stvari i razumjevanje u drugim okvirima
    :*

    avatar

    19.02.2017. (18:22)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    ne znam, odavno sam prestao biti prestrog prema ljudima, odnedavno sam prestao maltretirat i sam sebe, prestao sam očekivati bilo što od bilo koga pa i od sebe samoga, i nekako mi je lakše
    mi svi kao ljudska vrsta smo zaboravili živit zajedno, u trenutcima oholosti smo umislili da možemo sve sami, počeli smo kupovat život umjesto da ga živimo u zajednici s drugim ljudima
    a to što si tužna, a kakva bi molim te trebala bit, nekad prije je bilo pristojno otugovati, a sad bi svi trebali pronalaziti neke unutarnje snage, po već nečijem receptu, čemu zbog koga, ionako je svima oko nas više manje svejedno, i šta bi sad trebali prestati tugovati da ne bi nekome kvarili izmišljenu hellou kitty sliku
    ako si tužna, budi to je tvoja tuga koja se nikog na ovom svijetu ne tiče, baš nikoga

    avatar

    19.02.2017. (18:33)    -   -   -   -  

  • Mi. Ljudi s rupama

    Ljudi zbog straha, nelagode, podsjećanja na vlastite tuge čudno reagiraju na tuđu tugu. Na kraju to ispadne grubo :(
    Želim da ti najteže što prije prođe...

    I preda mnom je jedno zbogom. I ni sama ne znam kako ni gdje sa svim tim bojama i slojevima tuge :(

    avatar

    19.02.2017. (18:40)    -   -   -   -  

  • Nisa

    @Fresh- počeli smo kupovat život umjesto da ga živimo u zajednici s drugim ljudima- to
    Mehanizirani roboti, samoživi, zaboravljamo da smo ipak krvavi ispod kože, svi, bez iznimke
    Tuga kao mjerna jedinica se ne uklapa u propagiranje sreće :)

    @Rupo- moja, žao mi je :(
    Ako išta, ikako, na bilo koji način mogu pomoć, olakšat, ublažit ...

    avatar

    19.02.2017. (18:50)    -   -   -   -  

  • fantasy_

    Čini mi se, uprkos svemu, da ne postoji opravdanje za to kad nekoga ne pitamo kako je bez obzira ima li konkretnih razloga za to jer takvo pitanje se ni ne postavlja zbog nekog očitog zaključka već nas zanima. I šta bismo mogli da izgubimo ako pitamo tako nešto nekog čoveka? Kad je reč o ovoj temi sa mnom su stvari vrlo proste - ne težim nekvalitetnim odnosima, pričama i poprilično sam veliki ceh platio a i dalje plaćam da me drugi ljudi ne bi učinili jeftinim, a sa samoživim (robot-čovekom) zaista ne planiram da se inatim u nedogled; takvi ljudi brzo završe karijeru (neki nakon dugog tolerisanja) i što se mene tiče cela stvar može ostati na tome na čemu je. I kad to okončam ne vrtim film ko je šta mogao i kome je bolje budući da sam svestan da je sav taj odnos bio na vrlo jake mišiće a mislim takođe da zaslužujem nešto dublje od lepršavog. Kroz moj život je prošlo masu ljudi kojima bi sve odgovaralo da je sve u mom životu lepo ali kad sam malo bolje razmislio (znam da zvuči okrutno) pre bih u takvom lepom i dobrom periodu "dangubio" sa ljudima s kojima sam bio okružen i dok mi nije bilo dobro nego odjednom išao sa tim drugim ljudima jer eto okolnosti nas čine zabavnim ljudima koji ne zamaraju, ne kukaju ili nešto treće. Prirodno, jasno je da taj odnos neće potrajati. Naravno, tu je bilo i onih sebičnih ljudi koji misli da su bogom dani, koji gledaju samo svoje dupe, koji očekuju a za druge im je sve mrsko i dosadno.... u takvim situacijama mislim da ne treba nešto prisilno održavati koliko god godina se ljudi znali ili ne jer ljudi se menjaju jer kad nekome kažeš nešto što ti smeta a neko ti odgovori u stilu da su ljudi takvi kakvi su i da je njima jako žao ako će se prijateljstvo preknuti ali oni ne mogu ovo ili ono, da niko ne može sebe da prilagodi nekome a očekuje da se ti prilagođavaš drugima a pritom da imaš na umu da su ti drugi ljudi "prepuni nesvesnih mana" (po mom razmišljanju: voli da se pravi glup/a oko nečega očitog), pa znaš šta - fuck them all! :) Kad se iole unormale neka se jave ako ne, nema veze, ne moramo.
    E, ovo zvući ko neki nesrećni ljubavni slučaj, hoooooo! :)))

    avatar

    19.02.2017. (19:30)    -   -   -   -  

  • nisan EL DIABLO

    nema smisla mudrovati...
    potpisujem @ Annaboni i @ Mi. Ljudi s rupama
    a i slike si tako posložila.. iza zaalaza... vedrina ! :)

    avatar

    19.02.2017. (19:51)    -   -   -   -  

  • Čuvarica pinkleca

    šutim i grlim te .....drago mi je da pišeš....sjećam se tvojih postova od prije 4 godine koje si u istom danu izbrisala, a bili su, kao i ovaj odlični ( usprkos boli )

    avatar

    19.02.2017. (19:51)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    žao mi je da se tako osjećaš, ali to je normalan i zdrav osjećaj, jer što je čovjek bez osjećaja tuge? obična napuhana mišina. svatko je tijekom svog života izgubio nekog svog bliskog ili bio u situaciji di mu je od bližnjih bila potrebna podrška, ne kažem pomoć. svaki gubitak povlači za sobom proživljeno kao i ono što bi željeli da bude, bez tog osjećaja emocije koja nas ispunjava bili bi hladni roboti. iz tog razloga ne držim puno do inih šta kažu 'što te ne ubije to te ojača' jer to je krivo. to nas svrstava u ljude bez emocija. čovjek treba odtugovati svoje, prihvatiti da je nešto tako kako je i pronaći način da se podigne i krene dalje. slažem se sa frešom kad kaže da ne sudi više strogo ljude, i očekuje bilo što od ikog. da, to je bolno pogotovo kada su ljudi za koje si mislila da su ti bliski u pitanju ali, puniti sebe dodatnim osjećajem tuge samo te vrača unazad, i ona primarna je dovoljno jaka da te poklopi.

    avatar

    19.02.2017. (20:07)    -   -   -   -  

  • Nisa

    @Nisan- Je, ako ćemo tražiti opravdanja
    Ne pričam o slučajnim prolaznicima kroz život niti o poznanicima, pričam o osobi koju poznam preko 20 godina, koja i pozna mene preko 20 godina, kojoj kad je bilo teško sam provela s njom dana i dana, kuhala joj ručkove i slušala je kad joj je bilo potrebno. Niti je ovo glorificiranje mog lika i djela niti očekujem zahvalnost, sve je to rađeno iz ljubavi i prijateljstva, ali da ta osoba nakon 20 godina skoro svakodnevnog druženja eto nema potrebu nazvat i reć Sanjo kako si, nego izbrisat svaki kontakt sa mnom jer njoj to eto teško pada, ma u klinac i ti i što se ne znaš ponašat u takvim situacijama. I teško mi je preko toga preći

    @Kvoco- Trenutačno izbacivanje frustracija, moje piskaranje odavno je zahrđalo iako hvala ti :)
    Grlim ( i ja)

    @Fantasy- Kroz moj život je prošlo masu ljudi kojima bi sve odgovaralo da je sve u mom životu lepo - to
    Ako sažmemo sve što smo nabrojali, to su ti ljudi. Kojima je odlično kada si ti taj koji titra oko njih, zabavn, lijep, šarmantan, nasmijavaš i vodiš
    Poklekni, pa zbroji :)

    @Kupus- Ma što ja znam, ako je vjerovati psiholozima postoje te faze tuge koje treba rješavati, a ponekad se isprepletu jedna s drugom, pa izazovu mali kaos.
    Prolazna stanica neke akumulirane tuge i razočarenja ili prebacivanje fokusa s jedne na drugu, ne znam, sad već baljezgam
    Hvala na razumjevanju

    Mislim, hvala svima na komentarima
    Sad kad smo se ovako napričali mogli bi na jedan dupli stock

    avatar

    19.02.2017. (20:12)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    bez ikakve idealzacije svog života i bez ikakve dramatizacije sam danas zapalila svijeću zbog 25 godina otkad je moj tata otišao u Nebo, samo sam rekla suprugu: zapalit ću tati svijeću, pričali smo o tom danu, a u duši se skupio onaj grumen boli koji nikad nije otplovio i samo je još malo jače zabolio kao što boli svaki dan, ali bez da sam išta rekla - sve je pročitao u mojim očima

    dok sam kroz studeni i prosinac 2016. prolazila križni put života, samo me dvoje ljudi pitalo kako sam, samo njih dvoje ...

    "prijatelje ne treba zvati - oni dolaze sami" - nepoznati autor

    avatar

    19.02.2017. (20:45)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Žao mi je @Shadow-, zbog svega lošeg što se dešavalo :(
    A ima tih nekih ljudi koji se vrzmaju po našim životima, stalno su tu negdje i kad treba i ne treba, a onda kad nastupi neka nesvakidašnja, teška situacija pogube se

    Prijateljstvo počinje kad otvorite vrata drugima, usamljenost kad ih oni zatvore, a samoća kada ih zaključaš. Kada izgubiš ključ, počinje alzheimer.
    -tako nekako

    avatar

    19.02.2017. (21:10)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Nisam ni trepnula! Znam da nije utješno, ali moram reći da nisi
    jedina, ljudi su skloniji pjevati nego plakati, premda sam se
    uvjerila da su najsretniji kad ti je "onako". Ne prihvaćam od
    prijatelja tezu kako ne znaju kako će se ponašati u našim teškim
    trenucima..., neka šute, neka gledaju u pod, samo budite tu, ne
    bježite od prijatelja kad vas trebaju. Što reče Zvonka, jedna
    vrata se zatvore, druga se otvore, hvala joj za "njezina vrata" kao
    i još nekima koji su bili u pravo vrijeme gdje treba. Nadam se da
    nećeš dugo čekati otvorena vrata:)

    avatar

    19.02.2017. (21:33)    -   -   -   -  

  • toma juda

    Ne znam. Ja sam se prema svemu odavno postavio kao prolaznom. Pa tako je i s prijateljstvom. To je posljedica mog duhovnog puta.

    Fotografije Sunca su fenomenalne. Takvi prizori me neopisivo umiruju.

    avatar

    19.02.2017. (22:17)    -   -   -   -  

  • Perina

    Šta reći nakon prethodnih komenatara. Uglavnom, svi redom iskazujemo sućut, podršku, razumjevanje, empatiju...ali sigurno smo i sami napravili poneki propust prema nama dragim i bliskim osobama. Ne moguće da nismo, nekad iz vlastitog nemara, nekad iz žurbe, nekad i bez razloga, odnese nas voda na neku drugu stranu..vrti se taj život, i ne primjetimo... ako ću govoriti o sebi, davno još, svjesno ili nesvjesno, nekako sam se postavila prema životu tako da od nikoga ne očekujem i ne tražim ništa. apsolutno ništa. Tako mi je lakše..I koliko se god zbog toga, ponekad ćinilo da se udaljavam od drugih, nisam.. a sa sobom sam čak najbliža..Sve tuge imaju svoj proces, svoj tijek, vrlo različit, osoben..ne osvrči se...osim kada pričaš sa onima kojih nema,,e tada im se prepusti, podsjeti na neke trenutke, sa smješkom i sa suzama...tako sam ja... drži se!

    avatar

    19.02.2017. (23:08)    -   -   -   -  

  • nisan EL DIABLO

    je Saanjo... imaš pravo, to nema opravdanja !
    jednostavno nisan tija dolivat ulje na vatru a znan kako ti je :(

    avatar

    19.02.2017. (23:43)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Nažalost, u pravu si. Uglavnom smo svima dobri dok smo
    nasmijani i dok im činimo...a kada nama treba utjeha, broj
    onih koji će naći pravu riječ ili makar pravi stisak ruke svodi
    se na veoma mali...

    avatar

    20.02.2017. (06:38)    -   -   -   -  

učitavam...