Komentari

viviana.blog.hr

Dodaj komentar (25)

Marketing

  • viviana

    gornja slika, nije originalna o kojoj je riječ, već jedna od njenih verzija

    avatar

    18.02.2017. (18:36)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    i onda dođeš ti s ljepotom impresionističkog psihologa...
    vučeš me u nutrinu događanja... usrećuješ...
    ma hvala ti ... divan je osjećaj čitati
    tvoje štivo... i biti sudionik tvojih
    osjećanja... oplemenjuješ.. :)

    avatar

    18.02.2017. (18:39)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    "...kad bi samo bilo još mogućnosti vremena da i dalje slika i daje sve što može - ali iz dubine kruga moralo je već izranjati otvoreno lice smrti."

    i onda - kao slučajno, a da nisi znala, bilo je to dan prije njegove smrti ... neobičan tekst i još neobičniji doživljaj.... a događa se

    avatar

    18.02.2017. (18:44)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Ne sjećam se da sam u Albertini vidjela ovu prekrasnu sliku.
    Ili nije bila u postavci ili sam je nekako preskočila...

    avatar

    18.02.2017. (18:52)    -   -   -   -  

  • viviana

    hvala tebi, Dinaja, na refleksiji - komentaru.

    shadow-of-soul.... da, bilo je baš kako sam i opisala, zapisala zapravo kao jednu bilješkicu, podsjetila sam je se ovih dana i otud i ovaj zapis....

    Možda nije bila u postavci, Lastavice, ali ova nije ni bila, već jedna njena verzija, boje su drugačije, ljubičasto, bordo, plavo....

    avatar

    18.02.2017. (19:00)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    i to je to draga @viviana... impresionizam...moć sadašnjeg trenutak...
    ljepota izričaja moćnika ljepote... usrećuju još uvijek... usrećuješ i ti
    sljedbenice trajanja u moći sadašnjeg trenutaka... :)

    avatar

    18.02.2017. (19:17)    -   -   -   -  

  • Kunigunda

    Za ovako što napisati, treba imati dušu, a ne samo sliku ili oči.....To je to!

    avatar

    18.02.2017. (19:18)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Noć je tamnija pred zoru...
    Boje bukte pred sam kraj ljeta...
    Ljudi se nekada boje gorjeti,
    idu mlako kroz život, da ne bi izgorijeli..
    A ljepota za koju vrijedi živjeti, zapravo je puna suprotnosti, pa i kontradiktornosti, zbunjujući nas, nadahnjujući nas na uvijek novo istraživanje..srcem, jer riječi su u biti nemoćne pred osjećajem.
    Riječi se tvoje osjećaju klanjaju ničice.
    Zbog toga volim tvoje riječi- priznaju svoju nemoć i nama čitateljima daju dovoljno slobode da..osjetimo.
    Da plamtimo i..ne umremo.
    Dosta mi je smrti.

    avatar

    18.02.2017. (19:40)    -   -   -   -  

  • viviana

    Dinaja, hvala još jednom, i za ovaj bonus. :)

    Annabony, hvala ti. i mislim kao i ti: treba imati dušu.

    Kintsukoroi, kako si ovo prelijepo rekla, nadahnuto, prođu trnci čitajući... hvala!
    :)

    avatar

    18.02.2017. (20:01)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Hodamo kroz ovaj život u stalnom strahu, grču, neizvjesnosti, računi, plaća, zdravlje, djeca, manje i veće brige kao bremeni duše, cijeli svemir problema na ramenima
    A zapravo toliko prolaznosti u sutra da se i ne sjećamo oko čega se želudac grčio jučer.
    Valjda se tek nadomak gubitka o svemu što znamo i na što zaboravimo uživati, otvore vidici optimizma i želje, za životom, ljubavlju, pokretačima
    Kasno, možda

    avatar

    18.02.2017. (21:06)    -   -   -   -  

  • easy

    nemreš vjerovat, baš si ovo donijela, onako...:))
    vidiš, ja nikad ne bih rekla za ovu sliku. možda ona crna točka u dnu...

    avatar

    18.02.2017. (23:04)    -   -   -   -  

  • j.

    Srce, čiji plam ne umire i ne zgara. Kakve predivne riječi! Za takvo što zaista vrijedi živjeti.
    Srce bez plama poručilo bi, međutim, da je sve to manje-više plod obične mrene.
    A ovo drugo sjetilo bi se na to nekih stihova kao nedvojbenog dokaza smisla ljepote

    "Što dublji mi je bio bol,
    U većem sjaju je umino.
    I tako vršim poziv svoj:
    Od suza praveći vam vino."

    Pozdrav!

    avatar

    19.02.2017. (10:43)    -   -   -   -  

  • viviana

    Nisa, 'kasno, možda', dobro kažeš a i toliko si u pravu sa svime što si rekla... Sjetih se kako je netko rekao: 'imamo puno vremena kojeg nam uzmanjka tek kad ga ponestane', i to mi se čini isto točno...
    :)

    easy, ... :))) a crnu točku u dnu evo tek sad ugledah kad si ti rekla pa sam obratila pažnju. ne, to je onako u cjelini gledajući... a i ima tih bilješki još.
    :)

    j. - predivno je! predivni stihovi.
    hvala....

    Hvala svima.
    :)

    .

    avatar

    19.02.2017. (13:25)    -   -   -   -  

  • Mi. Ljudi s rupama

    Ako čovjek nije otvoren ništa ga ne može dirnuti.
    Ja sam se jednom, jer jednostavno nije više bilo drugog izbora, otvorila boli. I tu sam negdje krenula živjeti.

    avatar

    19.02.2017. (15:57)    -   -   -   -  

  • viviana

    To je bilo mudro, Mi. Ljudi s rupama. Neke boli moraju se prozivjeti a svaki pokusaj rijesiti ih se na neki nacin uzaludno je... Imas znanje sto je plod tvog iskustva, dragocjeno.

    avatar

    19.02.2017. (17:39)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    ovdje je ugodno kao i obično :-) lijepi pozdrav

    avatar

    22.02.2017. (14:02)    -   -   -   -  

  • viviana

    :) lijepo te vidjeti, opet. :)

    avatar

    22.02.2017. (14:36)    -   -   -   -  

  • evezmajevska

    mir i samo mir tu osjetim.

    avatar

    22.02.2017. (16:49)    -   -   -   -  

  • viviana

    :) ... Eve.

    avatar

    22.02.2017. (17:48)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    i dođeš u moj svijet... i ostaviš trag ljepote... hvala ti... :)

    avatar

    23.02.2017. (11:53)    -   -   -   -  

  • Potok

    Najjača si kada esejiziraš druge u sebi i sebe u drugima. Pišeš li ti samo za svoj blog ili se javljaš još negdje? Naime, iznad si amaterskog.

    I dobronamjerna si. Baš hoćeš pronaći ono najbolje što svi mi koje posjećuješ pisuckamo u svojim blogovima.

    avatar

    23.02.2017. (15:11)    -   -   -   -  

  • viviana

    Potok, hvala tebi za ono što je meni vrijedan feedback.
    I izvrsno detektiraš upravo ono što je meni najdraže i što volim. Mogućnost esejiziranja drugih u sebi i sebe u drugima, kako si ti to lijepo označio, mogućnost bit kreativna na taj način, inspirira me i pokreće. To je isto eros.
    ...
    A ovaj post potaknut je tvojim prošlim komentarom. Sjetila sam se tog doživljaja, našla bilješku, pa iako i jesam i nisam htjela to napisati na blogu, kljucalo je i kljucalo... dok nisam i napisala. :)

    Ne, ne javljam se pišući više nigdje osim na blogu.
    Hvala na visokom mišljenju, u svakom slučaju. :)
    Ja se divim tvom pisanju. ;)

    avatar

    23.02.2017. (17:58)    -   -   -   -  

  • viviana

    Dinaja, tvoj svijet izmami takav trag. To je zasluga ljepote štiva ili nečeg u njemu, za nas same.....

    avatar

    23.02.2017. (18:09)    -   -   -   -  

  • easy

    htjela sam reći, kao prvo naslov...uplivala sam s onim the house, a to je meni jedino "of the rising sun",
    tako da me već u početku stegla toplina, zatim riječ ružičnjak me uvijek asocira na nešto ružičasto i onda "šipak" :), eto narančaste boje (barem je na mom monitoru tako)
    krenem na čitanje, a ono rijeka, ma što rijeka, jezero se ulijeva u more,
    osjećam kao da sam ja pred slikom, mazim ju pogledom, milujem,
    obasulo me "uzbuđenje" ove lirske duše koja piše,
    i onda rekoh sebi, ej, stani..........:)
    dalje je sve kao u filmu, imala si viziju, samo tvoju, i predivno si to iznijela iz sebe, eto, obogaćeni smo za još jednu zvijezdu,
    od tog dana samo mislim kako ću naći vremena za posjetiti barem jednu izložbu "starih majstora"

    inače, za jedan rođendan sam dobila od kolegice jednu malu džepnu knjižicu sa slikama poznatih majstora, među njima je i on i ružičnjak...

    :)

    avatar

    24.02.2017. (12:05)    -   -   -   -  

  • viviana

    Ej, baš si me obasula laticama, i divno je i začuđujuće, pa ti hvala za taj dar. A na ovo 'šipak' sam se nasmijala (i još se smijem) :), ali narančastu sam odabrala zbog sukladnosti s bojama bloga, dajući prednost voditi se tim osjećajem, jer se ionako na slici u drugim bojama, kakva je bila ta pred kojom sam stajala, ne bi vidjelo 'to', jer se sa slikom mora biti 'uživo'. Licem u lice, oči u oči. Svojim bićem u susretu s bićem slike.

    Želim ti puno ispunjujućih doživljaja i opažanja kada budeš hodala izložbenim prostorom, među slikama, i svakako - nađi za to vremena - i uživaj u obilasku!
    Još bih samo spomenula jedan detalj, možda će ti biti interesantno, ako već nisi upoznata. Talijanski pjesnik Giambattista Marino, bio je i veliki, strastveni kolekcionar slikarskih djela. I pisao pjesme njima nadahnut.
    Njegovo lirsko djelo 'Galleria' nastalo je temeljem ideje da se poezijom mogu opisati slikarska djela a svaka pjesma u njemu nastala je na osnovu određene slike.... (više o tom svemu možeš, ako te zanima, potražiti na netu) :)

    Hvala ti na divnom komentaru, a zauzvrat, ja tebi: :)
    The House of the Rising Sun

    avatar

    24.02.2017. (15:38)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...