Pisanje je potreba. Ne može sve što napišemo biti jednako dobro. Samokritika nam je neophodna da bismo bolje pisali. Naprimjer, sređujući materijal za četvrtu knjigu, najteži dio posla je bio - izbacivanje. Mnogo čitanja ponovo i svaki put nešto izbačeno, jer nije dovoljno dobro, a ne može se dovoljno popraviti. A ti, samo piši :)
13.01.2017. (07:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Lastavica...da, nije sve što napišemo za izdavanje... kao što reče Ranko, stidim se onih koji su pisali prije nas i darovali nam svoje istinsko umijeće... korekture tekstova, izbacivanje suvišnog... balansiranje između Dostojevskog i Čehova... danas Imam vremena... na tisuće napisanih stranica u trenucima između djelovanja u radnom procesu treba korekturu... kritiku znalaca i samokritiku... da, pisat ću... danas razumijem misao Kaštelana i rado koračam stazama pokore... :)
13.01.2017. (07:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svi osjećaju ljubav. Neko ima talenat da je pretvori u reči i izrazi osjećaje onih koji to ne mogu... Zato se rasplačemo čitajući neke stihove, sa nekima se smijemo...a retko ko nas ostavi ravnodušnim...
13.01.2017. (09:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@mecabg...kada čitam poeziju Igeborg Bachmann, Nelly Sachs prolaze me trnici... osjećam, njihovu bol, isto je sa Sylvia Plath... ona kao lady Lazarus... i njena želja za odlaskom... moćnice tužnog izričaja... Cvetajevu i Ahmatovu doživljavam drugačije... Vesnu Parun drugačije a muški pjesnici uranjaju nalakše u misaoni režeanj... da bogatvo tog napisano ostavlja u nama neizbrisive tragove... :)
13.01.2017. (09:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
umjetnost riječi. kako kažu, nije važno što, nego kako. i, kako kažu, sve su teme već potrošene, stvar je u tomu kako ih pojedinac nanovo uskrsava i predočava.
kako da se riješimo daimona stvaralaštva? kako da, zapravo zašto uopće? da se pitamo zbog čega nas tako uporno tjeraju već spoznate sile da posredujemo između stvarnosti i druge stvarnosti svojom riječju? da iskoristimo svoje misli i ruke, svoj glas i tjelesni oblik, pokret i zadnji dah za oblikovanje nečeg tako neuhvatljivog kao što je djelo umjetnika? je li uopće umjetnost? što ga čini umjetničkim djelom? smijemo li biti toliko bahati da ga puštamo da tako samoslano i samosvojno lebdi pod našim potpisom, tako tašto ponosni što je nastalo od naših sposobnosti i vještine?
sjajno je to rekao g. Gojkov. koja je razlika između diletanta i umjetnika? u umjetnosti smo svi zapravo amateri. znanje o onomu što radimo, uvid i kontrola poboljšavanja koju imamo nad vlastitim djelom, ponosom, taštinom i neznanjem kamo će odletjeti novorođeni zmaj pušten iz uzice naših ruku i misli, skromnost, sumnjičavost i sagledavanje istine iznad vlastitog ega i zanesenosti ljepotom... eh, to razlikuje diletanta od umjetnika. stvaranje djela ne podliježe samo evaluaciji javnosti, stručnjaka, antologija, historijata. stvaranje nam donosi sreću! i baš nas briga za loše kritike, za dobre pohvale, za negodovanje ili ovacije, za egzaltaciju i skriboreju...
g. pranger je savladao sve, sve scile i haribde umjetničkog djelovanja. na nama je samo da uzmemo knjigu u ruke i čitamo...
13.01.2017. (09:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@stara teta...da ponekada mi izgleda, sve je ve jednom napisano... oduvjek su oni prije bili uzor dolezećima... Marin Držić je svoju Tirenu napisao prije Shakespeare San ljetne noći... svaki je na svoj nain doarao vilinski svijet... a umjetnost, eh to je široka tema... moj suprug tvrdi da umjetnost izvire u onoj točki u kojoj se grle čovjek i svemir... umjetnost mi je bliskai daleka u isto vrijeme... kao djete glumice odrastah u tom svijetu... dijelim život s umjetnikom, ali još uvijek nisam dotakla onu točku svemira... ostajem amater pisanja bez titule pisac ili pjesnik... neznalica nisam... čitanje knjiga nihi doitavanje proitanih je na mom dnevnom redu... još uvijek prolazim scile i haribde... tek nekoliko ukorienja nije svjedočanstvo titule... a prangera treba čitati, on je umjetnik pisane riječi... :)
13.01.2017. (10:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja nisam čitala njegovu knjigu ali sam pročitala post o darivanju .. zaista divno piše. ;) A ti, ...koga bi uošte moglo opteretiti tvoje pisanje. Ljubav je (jedna) jedina pojava da što je više ima, sve smo lakši, gotovo spremni poletjeti :-)
13.01.2017. (12:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pisanje je moja potreba! Davno sam prestala sanjati da će mi ono donijeti priznanje da sam umjetnik i sl. Sretna sam ako nekoga moja riječ dotakne a ograničavam se na blog jer ne mislim da bi moja izdana zbirka bila tražena. Umišljam da su bar neke moje pjesme prava poezija, i zahvaljujem Bogu na daru, smatrajući da se od svakoga traži onoliko koliko mu je dano.
13.01.2017. (16:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Sjećanja i osvrti...ukorićavanjem prve zbirke zaokružila sam jedno poglavlje životne priče... skoro tri desetljeća jednostavno pisah... nutrinu slijevah u riječi, rečenice, stihove... zbirkama Mostovi pod kojima se budim i Nestvarno stvarni zaokružih 28 godina ljepote... i kraj vremena provedenog u svijetu... okrunila sam povratka u domovinu... i susret sa starim i novim prijateljima... evo već tri godine poslije toga dalje pišem... razumijem te... mirovina mi omogućava ugodan život i daruje mogućnost čitanja... novih spoznaja, nadogradnju postojećih... i druženja sa srodnim dušama... čitam tvoje pjesme... uranjaju u dušu, osjećam ih... Bog ti je darovao nadarenost... a ti njeguješ zrno kreativnosti u sebi... nadahnuća pretaeš uu stihove... kako u krugu naših prijatelja ima nekoliko priznatih pisaca i pjesnika vodimi duge razgovore s njima... njihov savjet je... piši, igraj se riječima pa šta ispadne... a knjiga života je je još uvijek nenapisana... divno je što smo se susrele u ovom virtualnom svijetu... hvala ti na svim dosadašnjim i dolazećim tragovima u mom svijetu... :)
13.01.2017. (17:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Treba njegovati ono što omogućuje pisanje. A mjera dolazi nekako sama po sebi, jer postoji neki tijek koji staje ondje gdje napisano tvori (organsku) cjelinu. U svakom slučaju pisanje je nešto što se treba voljeti raditi. Ima i jedna knjiga poodavno je izašla: Pisci o pisanju - tamo svaki od uvrštenih poznatih pisaca opisuje kako piše i ono što je za njeg specifično u tom pogledu, i vrlo je zanimljivo čitati. A Pranger među nama blogerima već je odavno potvrđen izvrstan pisac, meni drag, i dugo ga poznajem.
13.01.2017. (19:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja, upravo tako, osjećam i njegujem u sebi ZRNO kreativnosti, a umjetnost je inače neuhvatljiva i nedokaziva, ona se ne utvrđuje racionalno, ona se osjeća, a osjećaji su individualni. Naravno da ako ljudi od struke i s velikim iskustvom nekoga vide kao pravog umjetnika riječi, to se mora priznati, a posebni dokaz neupitne kreativnosti je ako pisana riječ nadživi svog autora. Uglavnom u svemu što radimo, od svakodnevnog održavanja domaćinstva, do znanstvenog i kreativnog rada, trebamo davati sve od sebe, a i biti svjesni svojih granica. Sjećam se da je Janica jedanput rekla da kad skija ne razmišlja o rezultatu, jednostavno daje sve od sebe, a rezultat sam dođe.
13.01.2017. (20:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Razmišljanja jedne žene...ikod tebe me jutros dočekala ljepota tvog izričaja... anđeli nam tišinom daruju anđđeosku bjelinu... a ti riječima i fotkom bijelu bajku... :)
14.01.2017. (05:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@viviana...pisanje je ljubav... energija koja se ne gubi, samo mjenja oblike... od prostih i prostoproširenih rečenica kojima smo rješavali školske i domaće zadače, preko prvih pjesmuljaka do ovoga što smo danas... riječima stavljamo svoju dušu na dlan vremena... tko piše srcem ne piše da bi se nadmetao... sjećam se naših misaonih dijaloga u vremenu filozofije kruga... bila je to poezija tadašnjeg vremena... a poezija uspomena daruje snovitost zbilji... sretna sam što smo se ponovo susrele... svaki tvoj trag je stih sadašnjem vremenu... :)
14.01.2017. (05:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Sjećanja i osvrti...da, umjetnost je neuhvatljiva i nedokaziva... osobni doivljaj umjetničkog djela je naša qualia, ono neopisivo i neusporedivo u nama... u razgovorima s umjetnicima saznajem ... i njohov osjećaj, njihova djela je svaki put drugaiji... sjećaju se trentaka kada su ih stvarali, ali i to nadahnuće je istinski neopisiv... slikari daruju ime svojoj slici... a onda kasnije kažu, danas bi je drugačije nazvao... glumci nam pri svakoj novoj izvedbi daruju drugačiji dio sebe... napisana djela, ona ukorćena su nepromjenjiva... ali sami pisci često pri drugom, trećem izdanju istoga unose promjene... to je umijeće umjetnosti... moje amatersko piskaranje je zrcalo svih promjena u meni... ogled onih proustijanskih bića koja su udomljena u mojoj svijesti... koja meni desetljećima žive... tužna i radosna, nesretna i sretna... misaona, strasna, nestvarno stvarna... pišući knjigu "Umijeće svakodnevnog pokreta" sam željela upravo do zrno kreativnosti dotaknuti u čitaocu... :)
14.01.2017. (05:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Pisanje je potreba. Ne može sve što napišemo biti jednako
dobro. Samokritika nam je neophodna da bismo bolje pisali.
Naprimjer, sređujući materijal za četvrtu knjigu, najteži dio
posla je bio - izbacivanje. Mnogo čitanja ponovo i svaki put
nešto izbačeno, jer nije dovoljno dobro, a ne može se
dovoljno popraviti. A ti, samo piši :)
13.01.2017. (07:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Lastavica...da, nije sve što napišemo
za izdavanje... kao što reče Ranko, stidim se onih
koji su pisali prije nas i darovali nam svoje istinsko umijeće...
korekture tekstova, izbacivanje suvišnog... balansiranje između
Dostojevskog i Čehova... danas Imam vremena... na tisuće
napisanih stranica u trenucima između djelovanja u radnom procesu
treba korekturu... kritiku znalaca i samokritiku...
da, pisat ću... danas razumijem misao Kaštelana i
rado koračam stazama pokore... :)
13.01.2017. (07:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
ma kakvo opterecivanje,samo nastavi
13.01.2017. (07:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Euro...hvala ti... ugodan vikend... :)
13.01.2017. (07:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kunigunda
Mnogi pokušavaju, a rijetki uspiju isplivati tešku dionicu riječi...
Pročitala sam kritiku : naš bloger-pisac je uspio !
13.01.2017. (08:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Annaboni...da, on je uspio... svaka mu čast...
i divno ga je imati za prijatelja... :)
13.01.2017. (08:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mecabg
Svi osjećaju ljubav.
Neko ima talenat da je pretvori u reči i izrazi osjećaje onih koji to ne mogu...
Zato se rasplačemo čitajući neke stihove, sa nekima se smijemo...a retko ko nas ostavi ravnodušnim...
13.01.2017. (09:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@mecabg...kada čitam poeziju
Igeborg Bachmann, Nelly Sachs prolaze me trnici...
osjećam, njihovu bol, isto je sa Sylvia Plath...
ona kao lady Lazarus... i njena želja za odlaskom...
moćnice tužnog izričaja... Cvetajevu i Ahmatovu
doživljavam drugačije... Vesnu Parun drugačije
a muški pjesnici uranjaju nalakše u misaoni režeanj...
da bogatvo tog napisano ostavlja u nama neizbrisive tragove... :)
13.01.2017. (09:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
umjetnost riječi. kako kažu, nije važno što, nego kako. i, kako kažu, sve su teme već potrošene, stvar je u tomu kako ih pojedinac nanovo uskrsava i predočava.
kako da se riješimo daimona stvaralaštva? kako da, zapravo zašto uopće? da se pitamo zbog čega nas tako uporno tjeraju već spoznate sile da posredujemo između stvarnosti i druge stvarnosti svojom riječju? da iskoristimo svoje misli i ruke, svoj glas i tjelesni oblik, pokret i zadnji dah za oblikovanje nečeg tako neuhvatljivog kao što je djelo umjetnika?
je li uopće umjetnost? što ga čini umjetničkim djelom? smijemo li biti toliko bahati da ga puštamo da tako samoslano i samosvojno lebdi pod našim potpisom, tako tašto ponosni što je nastalo od naših sposobnosti i vještine?
sjajno je to rekao g. Gojkov. koja je razlika između diletanta i umjetnika? u umjetnosti smo svi zapravo amateri. znanje o onomu što radimo, uvid i kontrola poboljšavanja koju imamo nad vlastitim djelom, ponosom, taštinom i neznanjem kamo će odletjeti novorođeni zmaj pušten iz uzice naših ruku i misli, skromnost, sumnjičavost i sagledavanje istine iznad vlastitog ega i zanesenosti ljepotom... eh, to razlikuje diletanta od umjetnika.
stvaranje djela ne podliježe samo evaluaciji javnosti, stručnjaka, antologija, historijata. stvaranje nam donosi sreću! i baš nas briga za loše kritike, za dobre pohvale, za negodovanje ili ovacije, za egzaltaciju i skriboreju...
g. pranger je savladao sve, sve scile i haribde umjetničkog djelovanja. na nama je samo da uzmemo knjigu u ruke i čitamo...
13.01.2017. (09:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sewen
Lako je živjeti s umjetnicima, kad si i sam - umjetnik!
:-))))
13.01.2017. (09:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@stara teta...da ponekada mi izgleda, sve je ve jednom napisano...
oduvjek su oni prije bili uzor dolezećima... Marin Držić je svoju Tirenu napisao prije Shakespeare San ljetne noći... svaki je na svoj nain doarao vilinski svijet... a umjetnost, eh to je široka tema... moj suprug tvrdi da umjetnost izvire u onoj točki u kojoj se grle čovjek i svemir... umjetnost mi je bliskai daleka u isto vrijeme... kao djete glumice odrastah u tom svijetu...
dijelim život s umjetnikom, ali još uvijek nisam dotakla onu točku svemira... ostajem amater pisanja bez titule pisac ili pjesnik... neznalica nisam... čitanje knjiga nihi doitavanje proitanih je na mom dnevnom redu...
još uvijek prolazim scile i haribde... tek nekoliko ukorienja nije svjedočanstvo titule...
a prangera treba čitati, on je umjetnik pisane riječi... :)
13.01.2017. (10:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@sewen...hvala ti prijatelju... on je umjetnik... ja sam amater... :)
13.01.2017. (10:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evora
Ja nisam čitala njegovu knjigu ali sam pročitala post o darivanju .. zaista divno piše. ;)
A ti, ...koga bi uošte moglo opteretiti tvoje pisanje. Ljubav je (jedna) jedina pojava da što je više ima, sve smo lakši, gotovo spremni poletjeti :-)
13.01.2017. (12:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gurmanka
Zapise koje dijeliš s nama uvijek rado čitam i uživam u njima, hvala ti!
13.01.2017. (14:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Evora...da, on odlično piše... post o darivanju je Divan
do suza... :)
13.01.2017. (15:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Gurmanka...hvala tebi što si tu... :)
13.01.2017. (15:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjećanje i osvrti
Pisanje je moja potreba! Davno sam prestala sanjati da će mi ono donijeti priznanje da sam umjetnik i sl. Sretna sam ako nekoga moja riječ dotakne a ograničavam se na blog jer ne mislim da bi moja izdana zbirka bila tražena. Umišljam da su bar neke moje pjesme prava poezija, i zahvaljujem Bogu na daru, smatrajući da se od svakoga traži onoliko koliko mu je dano.
13.01.2017. (16:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Sjećanja i osvrti...ukorićavanjem prve zbirke zaokružila
sam jedno poglavlje životne priče... skoro tri desetljeća jednostavno pisah... nutrinu slijevah u riječi, rečenice, stihove... zbirkama Mostovi pod kojima se budim i Nestvarno stvarni zaokružih 28 godina ljepote... i kraj vremena provedenog u svijetu... okrunila sam povratka u domovinu...
i susret sa starim i novim prijateljima... evo već tri godine poslije toga dalje pišem... razumijem te... mirovina mi omogućava ugodan život i daruje mogućnost čitanja... novih spoznaja, nadogradnju postojećih... i druženja sa srodnim dušama... čitam tvoje pjesme... uranjaju u dušu, osjećam ih...
Bog ti je darovao nadarenost... a ti njeguješ zrno kreativnosti u sebi...
nadahnuća pretaeš uu stihove...
kako u krugu naših prijatelja ima nekoliko priznatih pisaca i pjesnika vodimi duge razgovore s njima... njihov savjet je... piši, igraj se riječima pa šta ispadne...
a knjiga života je je još uvijek nenapisana...
divno je što smo se susrele u ovom virtualnom svijetu... hvala ti na svim dosadašnjim i dolazećim tragovima u mom svijetu... :)
13.01.2017. (17:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razmišljanja jedne žene
svaka tvoja pjesma je priča za sebe, svaka tvoja zbirka dio neba.
Tvoje pisanje usrećuje
13.01.2017. (18:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Treba njegovati ono što omogućuje pisanje. A mjera dolazi nekako sama po sebi, jer postoji neki tijek koji staje ondje gdje napisano tvori (organsku) cjelinu.
U svakom slučaju pisanje je nešto što se treba voljeti raditi.
Ima i jedna knjiga poodavno je izašla: Pisci o pisanju - tamo svaki od uvrštenih poznatih pisaca opisuje kako piše i ono što je za njeg specifično u tom pogledu, i vrlo je zanimljivo čitati. A Pranger među nama blogerima već je odavno potvrđen izvrstan pisac, meni drag, i dugo ga poznajem.
13.01.2017. (19:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjećanje i osvrti
Dinaja, upravo tako, osjećam i njegujem u sebi ZRNO kreativnosti, a umjetnost je inače neuhvatljiva i nedokaziva, ona se ne utvrđuje racionalno, ona se osjeća, a osjećaji su individualni. Naravno da ako ljudi od struke i s velikim iskustvom nekoga vide kao pravog umjetnika riječi, to se mora priznati, a posebni dokaz neupitne kreativnosti je ako pisana riječ nadživi svog autora.
Uglavnom u svemu što radimo, od svakodnevnog održavanja domaćinstva, do znanstvenog i kreativnog rada, trebamo davati sve od sebe, a i biti svjesni svojih granica.
Sjećam se da je Janica jedanput rekla da kad skija ne razmišlja o rezultatu, jednostavno daje sve od sebe, a rezultat sam dođe.
13.01.2017. (20:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
zanimljivo, baš mi preporučen za čitanje taj uvodničar ludvig bauer ;)
13.01.2017. (20:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Razmišljanja jedne žene...ikod tebe me jutros dočekala
ljepota tvog izričaja... anđeli nam tišinom daruju anđđeosku bjelinu...
a ti riječima i fotkom bijelu bajku... :)
14.01.2017. (05:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@viviana...pisanje je ljubav... energija koja se ne gubi, samo mjenja oblike... od prostih i prostoproširenih rečenica kojima smo rješavali školske i domaće zadače, preko prvih pjesmuljaka do ovoga što smo danas... riječima stavljamo svoju dušu na dlan vremena... tko piše srcem ne piše da bi se nadmetao... sjećam se naših misaonih dijaloga u vremenu filozofije kruga... bila je to poezija tadašnjeg vremena... a poezija uspomena daruje snovitost zbilji... sretna sam što smo se ponovo susrele... svaki tvoj trag je stih sadašnjem vremenu... :)
14.01.2017. (05:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Sjećanja i osvrti...da, umjetnost je neuhvatljiva i nedokaziva... osobni doivljaj umjetničkog djela je naša qualia, ono neopisivo i neusporedivo u nama... u razgovorima s umjetnicima saznajem ... i njohov osjećaj, njihova djela je svaki put drugaiji... sjećaju se trentaka kada su ih stvarali, ali i to nadahnuće je istinski neopisiv... slikari daruju ime svojoj slici... a onda kasnije kažu, danas bi je drugačije nazvao...
glumci nam pri svakoj novoj izvedbi daruju drugačiji dio sebe... napisana djela, ona ukorćena su nepromjenjiva... ali sami pisci često pri drugom, trećem izdanju istoga unose promjene... to je umijeće umjetnosti... moje amatersko piskaranje je zrcalo svih promjena u meni... ogled onih proustijanskih bića koja su udomljena u mojoj svijesti... koja meni desetljećima žive... tužna i radosna, nesretna i sretna... misaona, strasna, nestvarno stvarna... pišući knjigu "Umijeće svakodnevnog pokreta" sam željela upravo do zrno kreativnosti dotaknuti u čitaocu... :)
14.01.2017. (05:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...