Komentari

viviana.blog.hr

Dodaj komentar (32)

Marketing

  • viviana

    Mrzim šavove. :) Preinačavanja; skidanje i dodatak drugog materijala na postojeći... tu je i šav...
    Jednom sam progorjela suknju. Što činiti? a da je ne odbacim jer mi je bila draga. Pa sam je skratila :), izrezala do tog dijela gdje sam opazila progoretinu a do dužine kakvu je imala dodala traku od čipke u istoj boji. E, ali ipak to nije ista suknja. A onako, nije bila nosiva. A i ovim dodatkom u komentaru isto popravljam... (s osjećajem za šav, taj osjećaj)
    To je osobina onih kod kojih je i bi i ne bi već riješeno, tako što je prevaziđeno a da je ujedno i ostalo...

    avatar

    06.09.2016. (02:30)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    bez mogućnosti amputiranja svjesti koračamo prostor vremenom sa
    svim šavovma ubrizganim u pamćenje... umrežena sjećanja na ulićne performanse i bijedu slućajnih tragača za istinom... lončić za limozinu, prašnjave cipele... i bol... odživjena katarza... nietzscheansko apolodionizijsko trajanje u zbilji... da, umjetnost je anđeosko poslanje i pitanje... jesmo li se, zbog umjetnosti, otuđili od ostatka svijeta... :)

    avatar

    06.09.2016. (05:42)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    često puta zastanem...

    avatar

    06.09.2016. (10:42)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Možemo li uvijek shvatiti što se krije iza lica u koje jedva smijemo pogledati? Koje tajne kriju?

    avatar

    06.09.2016. (11:03)    -   -   -   -  

  • Wall

    život bi bio prazan bez iluzija, a umjetnost nepostojeća! živjele izluzije i ja s njima, u njima!

    avatar

    06.09.2016. (13:29)    -   -   -   -  

  • Kunigunda

    Suprotno od nepopravljivog @Walla : neću iluzije - hoću ovo što jest pa makar probilo mi kožu i ostavilo krastu.

    Bar znam, da je krasta ostatak životne rane

    avatar

    06.09.2016. (13:49)    -   -   -   -  

  • stara teta

    a možda je najbolje znati istinu, no biti sposoban i za iluziju, maštu i umjetnost. jer, umjetnost nije samo bijeg! umjetnost znade biti i žestok čekić za razbijanje okorjelih iluzija, mašte u koju uronimo pijani i ne znamo se vratiti. umjetnost je obogaćena iluzijom i maštom, ali pomaže trijezno vidjeti stvarnost.

    avatar

    06.09.2016. (15:08)    -   -   -   -  

  • Wall

    "istina", "stvarnost", "kraste" i "životne rane" su također iluzija, matrica, ali i takve, tobože stvarne, precijenjene su. @Anabony, 'nepopravljiv' je kompliment, hvala :))

    avatar

    06.09.2016. (15:28)    -   -   -   -  

  • stara teta

    ne bih se u potpunosti složila, @wall. i istina i stvarnost nisu samo ono što smo sposobni percipirati i kognitivno obraditi prema svojim tjelesno--umnim mogućnostima. obično nikad u potpunosti. nego skup činjenica, uzroka i posljedica koje postoje bez obzira osjetili i spoznali ih mi ili ne. isto tako ne može se govoriti o nekakvim "osobnim" istinama i stvarnostima", jer činjenica je činjenica i uvijek je samo činjenica, ma kako je mi objašnjavali. druga je stvar što, slikovito rečeno, kraste i rane podrazumijevamo kao neugodna sjećanja. no nekima su one iskustveni podsjetnik. možda su samo matrica za uobičajenu pučku deskripciju, iluzorna utoliko što im pridajemo veću važnost nego što je imaju. a precijeniti ih može... malograđanin? onaj koji je sklon korištenju stereotipa? onaj koji je prelijen stvoriti vlastiti izraz? onaj koji je priučen od okoline da baš tako mora osjećati i opisivati što osjeća? hepersenzibilac koji ne zna uravnotežiti svoje emocije, to će reći, možda čak i nedorasla osoba? onaj koji se izražava patetično jer ne zna biti originalan?

    sori, viv, malo sam uzurpirala tvoje šetališta, tako su ugodna, sjenovita i bogata vegetacijom ;) :)

    avatar

    06.09.2016. (16:01)    -   -   -   -  

  • Wall

    @teta, ne boj se! Viviana ima iskustva s filozofiranjem i sličnim raspravama, na nekim portalima je bila glavna u tome:)) nego, teta: sve što si navela stoji, ali vrlo malo u ovoj raspravi i ovom tekstu (ili drukčije: u inicijalnoj misli kod Anabony, kojoj sam oponirao; ogoljeno, u suštini, to su 2 suprostavljene krajnosti-ideala: jedan, ukorijenjen u tzv stvarnosti,gruboj realnosti ( i "krastama" iskustava) i drugi, moj, koji priznaje ili daje prednost iluziji, kakva god bila. ps. tvoja glavna teza, pak, da su činjenice činjenice, ma kako ne/sposobni ljudi bili percipirati ih, ovdje isto ne igra, kad se radi npr o "umjetnosti" ili "bogu"- sve je to percepcija, dakle,iluzija.

    avatar

    06.09.2016. (18:03)    -   -   -   -  

  • viviana

    @Dinaja, ako se osjeća otuđenost, po meni, to je i najbolji pokazatelj da se otuđilo i od onog što se kroz umjetnost može dati, otuđujući se i od stvaralačkog slobodnog pristupa, dostupnosti vlastitom izvoru... Znači, osjeća li se otuđenost treba "izaći u svijet".
    To što je umjetnik sam sa sobom (i najbolje mu samom sa sobom; osim kada nije :)) nešto je sasvim drugo od otuđenja... Otuđenje priječi.
    A morala sam se poslužiti google tražilicom da bih doznala što znači limozina, pa sam se informirala, jer nisam znala. Onda sam se sjetila isto jednog izraza, za kojeg znam od svog prijatelja iz Dalmacije, izrazivši mi istodobno i svoje nesviđanje spram tog izraza. "munita" :)

    @shadow.... da, ali ovo je bila jedna situacija, ne samo taj susret i čovjek kraj kojeg sam zastala već jedan slijed ili skup momenata bez kojih ove priče i ne bi bilo...

    @Ne, Lastavice... :)

    haha, @Wall, stari vuče, znam... :)) Samo razlika je, biti svjestan svojih iluzija ili nečeg takvog čega se ne želiš odreći, svjesno, a drugo nešto ne znati ili ne biti na tragu svjesnosti da su iluzije ono na što pristaješ, uz što si pristao, lijepo usidren... Znači, ako imam kaput u kog je utrošeno podosta materijala iluzija ili je njima prošiven, u koji se rado zaogrćem i toplo mi je u njem, mogu ga i svući i ne nositi, ali sam sklonija priklonit se želji ne odabrati to, drugo je nešto od nositi kaput a i ne znati što imaš na sebi, u što si zakopčan (tako nešto...) ...

    Da, @Annabony, razumijem.... :)

    @stara teta, netko je rekao (sad se ne mogu sjetiti). umjetnost je laž koja nam pomaže shvatiti istinu o stvarnosti. Umjetnost je za nekog možda i bijeg, samo je pitanje ka čemu se otvara pri tom; da li samo da bi tek pobjegao, sklonio se i zaštitio od "surova svijeta" ili u svom pribježištu stvarao premošćujući tako razdjel koji osjeća unutar sebe a u odnosu na svijet... U svijetu umjetnosti sve može postojati. Ima jedna izvrsna pjesma od Szimborske "Radost pisanja": ... Drugi, crno na bijelom, tu vladaju zakoni. Treptaj oka tu će trajati toliko dugo koliko ushtijem, dopustit će da se dijeli na male vječnosti pune zadržanih u letu zrna. Zauvijek, ako zapovijedim, tu se ništa neće dogoditi.
    Bez moje volje čak ni list neće pasti niti će se vlat ugnuti pod točkom malog papka. Postoji dakle takav svijet čiju neovisnu kob ja određujem?
    Vrijeme koje vežem lancima znakova? Postojanje po mojoj zapovijedi trajno? Radost pisanja. Mogućnost zaustavljanja. Osveta smrtne ruke.
    Inače, da nije orijentiranja ili traženja orijentirati se prema istinitom, takve nutarnje potrebe, bila bih netko drugi s drugačijim životom...
    "Bačeni u život" u sebi već nosimo svojstva koja će ga karakterizirati, karakterizirati naš put.... (bilo kakvim odabirima da je usmjeravan; što me sad asocira na onu Arsenovu pjesmu "i kad si išla krivim putem sve te vodilo k meni" što se može prisvojiti i kao "sve me vodilo - k sebi...)

    @stara teta, @Wall; samo vi... :) ja sam sjela na klupicu i čitam; razgledam uokolo.... ispod krošnji u aleji.... :)

    avatar

    06.09.2016. (18:47)    -   -   -   -  

  • viviana

    @Wall, prokaza ti mene. :) A i bez toga, vidi se ka čemu naginjem...

    p.s. samo da dometnem još jer je isteklo vrijeme za edit gornjeg komentara, vezano uz onu misao da je umjetnost laž koja... ja se ne slažem s time da je laž odn. odabirom te riječi, makar mi je jasno "što je pisac htio reći" s tim naglaskom.

    avatar

    06.09.2016. (19:11)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    hvala ti na tragu...umijetnost je ne povesti se za iluzijama... ispisujemo tek ono što osjećamo... to smo mi... naše umijeće... :)

    avatar

    06.09.2016. (20:36)    -   -   -   -  

  • viviana

    :) , Dinaja....

    avatar

    06.09.2016. (20:42)    -   -   -   -  

  • Deseta umjetnost-enigmatika

    Gradove ne volim među inim i zbog toga. Na selu su ovakvi slučajevi rijetkost. Svakodnevno ubacujem novac u škrabice u pošti i trgovačkim centrima.

    avatar

    06.09.2016. (21:20)    -   -   -   -  

  • gali

    a šta kada "pilu " okrenemo naopako pa tvrdim i da je vrijeme iluzija kao i mi što smo ,tek prolaznici samo u ovom vremenu postojanja,plivanja ili proplovljavanja kroz njeg, pa zar nije svijet bez luke, vrijeme val bez žala, prolaznici mi...
    i dok na šentadi sidin puštan se, opuštan se snijuć,pčvajuć u tiho;
    moja viiilaaa,moj užaaar
    moj jediniiii škapular...:-)
    ovo;-sve me svodilo k sebi - ti je vrhunski i zaista tako i mislim, fenomenalna si i gotovo

    avatar

    07.09.2016. (02:27)    -   -   -   -  

  • .

    Sa suknjom bih se snašla, a ne bi mi bio problem napraviti ni novu, istu takvu. Mogla bih uz nju napraviti i novi kaput, kakav god poželim, no, to već dosta dugo ne radim. Ne veseli me. Sad se češće dogodi da nekoga zamolim da mi sam nešto odabere. Imam samo dva-tri uvijeta, nije teško.
    Susreta nalik ovom tvom imam puno, nerijetko i u vlastitom dvorištu. Ponekad im pogledam lice, ponekad ne...no, to je i nebitno, bitan je način na koji sebe poslije gledam u ogledalu...
    Ponekad se danima niti ne osvrnem na njega. Ne znam zašto... možda onda kad ne mogu procijeniti tko je od nas dvoje veći iluzionist.

    avatar

    07.09.2016. (10:57)    -   -   -   -  

  • easy

    ...imamo umjetnost da ne bi umrli od istine....:)

    avatar

    07.09.2016. (13:18)    -   -   -   -  

  • viviana

    @Deseta umjetnost - enigmatika, hvala na posjeti ovom mom predgrađu... ;)

    @gali, nego što! sama sam svoj svodnik, nema drugog!
    :))

    A ako "pilu okrenemo naopako" na način kako tvrdiš, time što smo prolaznici ne znači i da smo iluzija, prolazni, ne znači i nestvarni. :) Samo imamo "rok trajanja". Ovo što si napisao sjetilo me Andrića: "Svi smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo."
    Može se i tako gledati, ali tim prije trebalo bi težiti što ispunjenijim životima....
    Hvala što čuh pismu! :))

    @V, :) znam da bi se snašla - ti si kreativna. A ogledalo.... njemu je "sve ravno do mora", nit mu je dobro niti loše, niti lako niti teško, ni tijesno ni široko, ni nesretno ni sretno, ozbiljno ni neozbiljno - baš ga je briga za sve! Lako je njemu s nama, ali nama katkada nije lako s njime. :)

    @između.... smijem se. Hvala ti. :))

    avatar

    07.09.2016. (15:56)    -   -   -   -  

  • .

    Ne što sam, možda, kreativna...nego što je to nešto što stvarno znam dobro raditi.
    A s tvojim viđenjem ogledala se ne bih složila, no poštujem, moguća, različita iskustva :)

    avatar

    07.09.2016. (16:29)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    pročitah još jednom tvoj tekst i komentare... sjetih se pjesnika
    Nikole Šopa... i njegove pjesme Kuda bih vodio Isusa, on Isusa vodi u posjet malim, skromnim, običnim ljudima, gdje se susreću s ljudskim slabostima i grijesima... poezija je umijeće koje utjelovljuje iluzije... :)

    avatar

    07.09.2016. (17:44)    -   -   -   -  

  • viviana

    :) @V.

    A ovo za ogledalo, ma to je tek jedna crtica ili način između brojnih raznovrsnih na koji se može pisati o samom ogledalu, ovisi.... ništa fiksno ili fiksirano, na način da bi bilo moje viđenje, tek inspiracija u trenutku pisanja, za tako... :)

    @Dinaja, hvala za trud ponovnog čitanja i teksta i komentara jer to jeste trud i zahtijeva i koncentraciju i vrijeme.
    Od Nikole Šopa, čitala sam roman Tajanstvena prela. Nisam pjesmu koju spominješ, ali vidim to, iz ovog što si napisala, kao ideju, namjeru pjesnika da kroz fikciju ("on vodi Isusa u posjet....") opiše ljude i ljudske slabosti.... umjetnost to omogućuje. I Tajanstvena prela bavi se istim, ljudima, iako obiluje fantastičnim prizorima i nestvarnošću.

    avatar

    07.09.2016. (20:35)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    obzirom da se za tobom ne povodim, umjetnik sam. samo sanjaj svoje iluzije i blognjuz. bit cu pristojan, pa ti necu reci sto zasluzujes, ali kuzimo se ... ;)

    avatar

    07.09.2016. (21:21)    -   -   -   -  

  • j.

    kada sam prije dvadesetak godina doselio iz velegrada u gradić, zapanjio me u njemu još i danas vidljiv grafit da je stvarnost samo iluzija izazvana nedostatkom alkohola
    s godinama vidim da je u tom sloganu zapravo potrebno tek brisati posljednju riječ i umetnuti pojam po svojoj želji :)

    avatar

    07.09.2016. (21:31)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    "umjetnost je laž koja nam pomaže shvatiti istinu o stvarnosti"

    Čuveni slučaj: Cezanne ne prikazuje planinu po sebi, kao s fotografije, niti planinu s razglednica, već ono kako planinu re-konstruiraju (i re-konstruiraju i re-konstruiraju) Cezanneove oči.
    A kako je Picasso objasnio svoj slikarski postupak? ''Dajem sve od sebe da izgubim iz vida prirodu. Nastojim težiti sličnosti, dubokoj sličnosti koja je realnija od realnosti, postajući na taj način nadrealna.''
    "Stvarnije od stvarnosti": svijet pojava slikam kako ga mislim, ne kako ga doslovno vidim - poručuje nam - upravo zato da bi mi stvarnost postala jasnija, tako što ću je tek stvoriti, konstruirati.
    Njih su mi dvojica omiljene mušterije kad hoću dočarati tu misao, uvijek ih upregnem (uostalom, pa i ovo što ti upravo pišem ću sto posto iskoristiti još u nekom postu): Cezanne, koji je shvatio da slikar ne prikazuje ''realizam'', stvarnost per se, nego stvarnost propuštenu kroz čovjeka, uvijek nanovo stvaranu stvarnost, ili Picasso, koji nam je onda osvijestio da se predmetni svijet oko nas događa isključivo u dimenziji vremena, ne kreću od toga da daju razonodu, vizualnu ljepotu ili rasplinjavanje u ćutenju - iznad svega darovali su nam spoznaju.

    avatar

    08.09.2016. (09:05)    -   -   -   -  

učitavam...