Književna večer sa Sibilom Petlevski

četvrtak , 30.06.2005.


Gošća ovotjednog Poetskog četvrtka u organizaciji Hrvatskog društva pisaca (HDP) je književnica Sibila Petlevski. Tribina će se održati u prostorijama Društva, Basaričekova 24, s početkom u 20 sati. Voditeljica programa je Dorta Jagić.

O autorici


Sibila Petlevski rodjena je 11.5.1964.
Magistrirala i doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
Predaje književnost na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.
Bila urednica časopisa Republika pri Društvu hrvatskih književnika, a od 2003. je urednica Književne republike pri Hrvatskom društvu pisaca.
Urednica poezije na medjunarodnoj stranici interneta www.poetryinternational.org
Bila predsjednica Hrvatskog centra PEN-a.
Dopisna članica francuske pjesničke akademije L'Academie Mallarme.
Pjesnikinja, spisateljica, teoretičarka,dramska spisateljica, prevoditeljica i urednica.
Piše poeziju, prozu, eseje, kritike i kritičko-znanstvene tekstove.
Prevodi s engleskog i makedonskog jezika.
Piše na hrvatskom i engleskom.

Objavila:
- Kristali; (s Nevenkom Arbanas); pjesme; Zagreb 1988.
- Skok s mjesta; pjesme; Split 1990.
- Skok od mesto; pjesme; Skopje 1990.
- Sto aleksandrijskih epigrama; pjesme; Zagreb 1993.
- Francuska suita; roman; Zagreb 1993.
- Kazalište suigre; eseji o teoriji glume Branka Gavelle; Zagreb 1998; 2001.
- Simptomi dramskog moderniteta; studija; Zagreb 2000.
- Koreografija patnje, Zagreb 2002; 2003.
- Libitina (s T. Lončarom), Zagreb 2002.
- Knjiga o vodi, Zagreb 2004.i dr.

Priredila i prevela:
- Antologija novijega američkog pjesništva, Zagreb 1990.
- Spin off - mala antologija novijeg američkog pjesništva ; esejistika, prijevodi; Zagreb 1991.

Uredila:
- izbor južnoamericke nobelovke Nadine Gordimer, 1994.
- Velika Europa - mali narodi; zbornik politoloških eseja, 1994.
- Branko Gavella: Dvostruko lice govora; teatrološko-publicisticki tekstovi; S. Petlevski: Prostor razmjene - Uvodna studija o Gavellinoj potrazi za metodologijom kulturalne povijesti; CDO - Centar za dramsku umjetnost, Zagreb 2005.

Nagrade:
1987. - Vladimir Nazor - godišnja nagrada za zbirku pjesama Sto aleksandrijskih epigrama
1999. - Libreto "Cagliostro Forever" izabran na natječaju za poeziju i glazbu grada Verone i UNESCO-a
- Petar Brečić - nagrada za doprinos teorijskoj dramaturgiji:
2001. - za Kazalište suigre;
2002 - za studiju Simptomi moderniteta;
2005. - Nagrada Poeteka ( The First International Poetry Festival, Durres 2005.)
2005. - Drama "Ledeni general" nagradjena u okviru projekta nove europske drame tt Stueckmarkt festivala Theatertreffen Berliner Festspiele (Berlin 2005)





Steve i Samoula odgovaraju na vaša pitanja

srijeda , 29.06.2005.

Kao što vas već izvijestih, dugoočekivan roman Nomadovog dvojca Lazić&Kožul 'Gori domovina' nedavno je ugledao svjetlo dana, a akcijski par iz romana Steve i Samoula na AGM-ovoj web stranici (www.agm.hr), vjerovali ili ne, odgovara na vaša pitanja. Kako to otprilike izgleda prikazat ću vam u nastavku :



PITANJE :
Dragi Steve i Samoula!

Ja sam student ekonomije iz zemlje bez nade, a vi ste Ameri iz zemlje koja ima visok standard i gdje se vrti dobar novac. Pa me zanima vaše mišljenje o problemima u hrvatskom gospodarstvu. Naime, ukratko: mnoge velike tvrtke su uništene u privatizaciji i ratu, inozemni dug Hrvatske vrtoglavo raste, banke su mahom u vlasništvu stranaca koji isisavaju kapital, a nerealni tečaj kuna sputava proizvodnju i izvoz, dok se s druge strane deprecijacija kune čini gotovo kataklizmičnom opcijom zbog kredita s deviznom klauzulom. Kako izaći iz začaranog kruga? Marko


ODGOVORI :
SAMOULA: Dragi Marko, za početak, čini mi se da je ipak izlaz u deprecijaciji kune, ma koliko god to bio bolan proces u početku. Vjeruj mi!

STEVE: Ja se ne bih složio sa svojim kolegom, mislim da ne biste bogznašto postigli depilacijom kune. Iako se slažem kako je depilacija bolan proces.

SAMOULA: Vi Hrvati trebate poticati proizvodnju i izvoz. I možda biste se trebali ugledati na tzv. model "države blagostanja" skandinavskih zemalja.

STEVE: Šta, misliš kao Nizozemska? Lako je njima biti u blagom stanju kad su non-stop napušeni do jaja!

SAMOULA: Nisam na to mislio, Steve...

STEVE: Iako, znaš, ima neke istine u tome šta kažeš. Hrvatski turizam bi dobio injekciju novčanog adrenalina kad bi se legalizirala marihuana. Još bolje, da legalizirate i ekstazije! Mislim, znam da nisam jedini kojem je pun kurac toga da ubodem bombon od neke bitange i onda skužim da mi je uvalio andol, a on se negdje izgubio pa mu ne stignem ni pičku razbit! Kontrola države nad drogama bi rezultirala boljom drogom.

SAMOULA: Isuse, Steve, ne mogu vjerovati da si baš sad izabrao trenutak za svoje suludo slavljenje štetnih opojnih sredstava... još će nas i pohapsiti zbog tvoje ludosti!

STEVE: Tako ti je to, crnčugo, s neshvaćenim vizionarima. Njihove vizije su... neshvaćene.

SAMOULA: Hajde onda vizionaru, prosvijetli nas. Kako se još hrvatsko gospodarstvo može oporaviti osim legaliziranjem droge?

STEVE: Pa ono, mislim, legalizacijom prostitucije! Ali znaš, imam još jednu ideju, koju već neko vrijeme razvijam. Zamisli da netko proba spojiti... ekstremne sportove i igre na sreću! Nisam još skroz smislio kako bi se to izvelo, ali mislim da bi se mogla iskemijati neka luda kombinacija, recimo, ruleta i bungee jumpinga.

Izvor : www.agm.hr


Steve i Samoula željno očekuju i vaša pitanjca...


Blogeri čitaju Ekran priče

utorak , 28.06.2005.

U zadnjoj knjizi Ekran_priče 03 koja je rezultat Iskonovog internet natječaja za kratku priču izašlo je 20-tak priča autora koji su u blogovskom univerzumu poznati pod raznim nadimcima.
Mnogi među njima čitati će danas, u 20:30 h u Booksi svoje priče. Koga ćete sve u Booksi moći slušati, gledati i preklinjati za autogram, saznajte na ovom linku.

Pazinski Festival fantastične književnosti

ponedjeljak , 27.06.2005.


U Pazinu se 1. i 2. srpnja održava 4. medjunarodni festival fantastične književnosti čiji je glavni i jedini program čitanje SF i srodnožanrovskih priča uživo pred publikom, te druženje i tulumarenje SF pisaca, urednika, prevoditelja, promotora, ilustratora, i svih poklonika SF književnosti.

Program Festivala počinje u petak, 1. srpnja, kada će se učesnici izmedju 16 i 18 sati okupljati u pazinskom Spomen domu, i zatim krenuti za Trviž, mali gradić desetak km zapadno od Pazina, gdje se u 20 sati održava prva festivalska večer.
Druga festivalska večer je u subotu , 2. srpnja u 20 sati u dvorištu tisućljetnog pazinskog Kaštela.Za subotu u ranim poslijepodnevnim satima planiran je i okrugli stol o medjunarodnoj suradnji SF pisaca, časopisa, klubova, i ostalih.

Na čitanjima u petak i subotu može nastupiti tkogod želi, uz uvjet da se organizatoru festivala Davoru Šišoviću unaprijed javi na mail davor.sisovic@pu.htnet.hr kako bi se usaglasili što bi se i koliko čitalo. Preporučljivo
vrijeme čitanja je desetak minuta po autoru (2-3 kartice teksta).
U subotu nakon službenog programa biti će prikazan kratki igrano-dokumentarni film "Vampir moga zavičaja" pazinskih gimnazijalaca, o vampiru iz Kringe Juri Grandu.
Za tradicionalni off-program Festivala planiran je SF-rap, pa organizator poziva sve sudionike da pokušaju unaprijed napisati nešto u tom stilu.

Za sudionike i goste Festivala osiguran je besplatan smještaj u bivšem đačkom domu, u tro- i četverokrevetnim sobama (nažalost, sa zajedničkim sanitarijama). Druge mogućnosti smještaja u Pazinu, ali na vlastiti trošak, postoje u Motelu Lovac i u privatnom smještaju, informacije o tome mogu se dobiti u Turističkoj zajednici, tel. 052-622-460.

Organizator : Davor Šišović
davor.sisovic@pu.htnet.hr
http://www.ice.hr/davors/

NOVO : Milorad Bibić - 'Zakon pjace' (Fraktura, 2005.)


Knjiga Zakon Pjace poznatog splitskog sportskog novinara Milorada Bibića jedna je od najljepših knjiga o odrastanju ispričanih na ovim prostorima. U šezdeset kratkih priča i s mnogo dokumentarnih fotografija, Milorad Bibić pripovijeda o odrastanju u šezdesetima u najluđem gradu na svitu - Splitu. Od prijatelja, preko poznatih osoba, od osnovne škole do gimnazije, od rodne Tršćanske ulice, preko Rive, do Pjace, od NK Split, do Hajduka, od Mornara do Đurđice Bjedov, Milorad Bibić priča intimnu, vlastitu, a opet univerzalnu priču. Od borbi za mjesto u klapi, sukoba s roditeljima, školskih nepodopština, preko otkrivanja svijeta glazbe, mode i sporta, do prvih ljubavi, zaljubljivanja i seksualnih iskustava, Zakon Pjace je knjiga koja se čita s lakoćom bez obzira kada ste odrastali, knjiga koja se uz to i gleda jer fotografije izvučene iz arhiva i obiteljskih albuma pokazuju pop kulturu kada je bila mlada, prve vespe, prve navijače, prve odlaske na plesove u prve disko klubove.
Zakon Pjace pisan je nostalgično, ali s mnogo humora u svakoj pojedinoj epizodi da se brk čitatelja ne prestaje smiješiti. Ovo je knjiga koja je spomenik Splitu i njegovim generacijama koje su šezdesetih ime grada pod Marjanom zahvaljujući sportu i glazbi pronijele diljem svijeta.

Promocija knjige


U utorak 28. 6. 2005. u 20.00 u MUSIC CLUBU O'HARA na bazenu POŠK-a održat će se promocija Zakona pjace.
O knjizi će zboriti Seid Serdarević, urednik i izdavač, Davor Štambuk, ugledni svjetski karikaturist, Ivica Ivanišević, novinar i publicist, Milorad Bibić, autor knjige.
Nakon promocije uživajte u šezdesetima uz lude hitove iz vremena kada je rock'n'roll bio mlad a nitko nije ni sanja da će ga držati retromanija


ZAKON PJACE U PRODAJI OD SRIJEDE 29. lipnja 2005. u svim boljim knjižarama diljem Hrvatske po cijeni 149,00 kuna za 260 stranica s više od 200 mahom neobjavljenih autentičnih fotografija.


O SPLISKIN ŠEZDESETIMA :

Đurđica Bjedov: "Boje, mirise i zvukove moga Splita iz šezdesetih nosit ću u sebi dok ne umren."
Arsen Dedić: "U Splitu sam 1964. sagradio Kuću pored mora u kojoj i danas živim, ali ne stanujem."
Giuseppe Giergia: "Šetajući tada Splitom osjećao sam se kao da istodobno šetam svojim rodnim Zadrom i talijanskim Napuljem, a humor Splićana onda je bio posebniji nego ikad."
Davor Grčić Gaga: "Svit u Splitu je u to vrime živija srcen, a ne razumon i bija je puno sritniji nego danas."
Petar Nadoveza: "Split je onda bija tri puta manji nego sad, ali je više svita dolazilo gledat treninge Hajduka na Stari plac nego šta ih danas dođe gledat prvoligaške utakmice u Poljudu."
Nikola Pilić: "Bile su to godine spliskog romantizma kad svit nije mislija samo na pineze, nego je živija život uživajući u svin njegovin radostima."
Siniša Škarica: "Meni i ostalim članovima grupe Mi svaka svirka u podrumima Dioklecijanove palače bila je svečanost."
Davor Štambuk: "Tih godina svaka spliska kala još je vonjala po Mediteranu!"




KRITIKA : Muharem Bazdulj - 'Koncert' (VBZ, 2003.)

subota , 25.06.2005.

U povodu od Naklade Zoro upravo objavljenog novog romana Muharema Bazdulja pod naslovom Đaur i Zulejha - A Turkish Tale, donosim vam svoju kritiku njegovog prethodnog romana Koncert


KRITIKA : Muharem Bazdulj - 'Koncert' (VBZ, 2003.)


Da je Muharem Bazdulj (26-godišnji književnik iz Travnika sa već tri objavljene zbirke priča iza sebe) veliki fan irske rock grupe U2 , i otprije je poznato.
Naime, ako i niste čitali njegovu zbirku Travničko trojstvo (izdanje Durieux, 2002.) u kojoj osim mnogobrojnih citata U2 stihovlja, Bazdulj čak i nekoliko poglavlja naslovljava po pjesmama te rock skupine, to ste ipak mogli naslutiti po naslovu njegove prve zbirke priča – One (like a song).
Za njega je kao istinskog, strastvenog i zagriženog ljubitelja glazbe banda od kojega je stariji tek godinu dana potpuno bila isključena mogućnost da propusti taj danas već legendarni sarajevski koncert najdraže mu rock družine. Nakon toga, za očekivati je bilo da, to za njega vjerojatno jedno od najupečatljivijih životnih iskustava, prenese na papir, te mi tako naposljetku i dobismo kratki romančić Koncert. Na kojem mu, u ime svih koji uz glazbu U2 odrastasmo, a ne bijasmo u mogućnosti tog 23. rujna 1997. godine pohoditi Sarajevo, osobno od srca zahvaljujem.

Kao rockeru u duši i također velikom fanu te irske škvadre (no, ipak zaključno s albumom Achtung baby, nakon kojeg, po meni, slijedi njihov osjetan kreativni pad) sasvim mi je razumljivo koliko Bazdulju znači taj septembarski datum 1997. i upravo zbog toga na neke od mana njegovog rukopisa morat ću (barem na jedno oko) zažmiriti.

Kratki roman Koncert (dug jedva stotinjak stranica) zapravo je osobno autorovo subjektivno viđenje (gotovo reportaža) tog legendarnog sarajevskog koncerta U2, obogaćeno fikcionalnim dionicama koje su sigurno jako bliske stvarnim pričama nekih iz mnogoljudne publike tog koncerta.
U prvoj polovici romana, nizom kratkih poglavlja (3-4 stranice) Bazdulj nas upoznaje sa 7-8 mladih ljudi koji se sa raznih strana upućuju u Sarajevo na koncert, da bi se u drugoj polovici svi redom našli na Koševu, u masi od 50 000 duša, gdje se njihove sudbine isprepliću, ili pak tek okrznu jedna o drugu . Tako tu imamo i vojnika koji, da bi prisustvovao koncertu bježi iz kasarne s odsluženja vojnog roka, zatim zaljubljeni par iz Tuzle kojima je koncert izlika da zadnje sjedište auta napokon zamijene posteljom, kao i djevojku koja pomoću koncerta pokušava preboljeti u ratu poginulog brata. Isto je tako na koncertu i tridesetogodišnji splitski novinar koji je tamo “po zadatku”, pa par mlađahnih Dubrovčanki koje su maturalac u Prag zamijenile koncertom u Sarajevu, ali i strastveni navijač “Želje” koji Koševo pohodi isključivo da bi uživao u gaženju travnjaka omraženog mu rivalskog FK Sarajeva.
No, među njima izdvaja se lik Marka, u kojem zapravo prepoznajemo autorov alter ego te nam Bazdulj pomoću Markovih promišljanja o koncertu ustvari donosi svoje vlastito viđenje tog slavnog rock hepeninga (inače, i godinama nakon tog koncerta Bono, Larry, Edge i Adam jednoglasni su u ocjeni da im je upravo to najdraži live nastup u karijeri).

Marko je odistinski zagriženi ljubitelj U2 pjesmarice i kroz njegova usta Bazdulj nam donosi svoja nadahnuta tumačenja Bonova stihovlja koja on iščitava na više razina, pri čemu u njima pronalazi razne tragove, od Andrića, Saramaga i Borgesa sve do Kierkegaarda i MacLuhana, uz poseban naglasak na mnoštvu biblijskih citata i referenci na Isusa.
Inspirativna Bazduljeva tumačenja Bonove pjesmarice iznimno su lucidna i zanimljiva (posebno poznavateljima tih pjesama), ali ponekad su ipak pretjerano mistifikatorska, jer ipak ne treba baš kod svake ljubavne balade tražiti metafizičke dimenzije. Ljubavna pjesma ponekad je ipak “samo” – pjesma o ljubavi ... i ništa više. A to je i dovoljno, zar ne ?

Takvim postupkom Bazdulj svoju prozu subjektivizira i osim esejističkim fragmentima obogaćuje ju i emocionalno, no, time se ipak ruši dotad uspostavljeni prozni obrazac te se gubi distinkcija između autora i fana. No, kao što u početku i rekoh, upravo iz takvog fanovskog autorovog statusa i pristupa tematici proizlaze i spomenuti nedostaci, koje mu ipak ne trebamo previše uzimati za zlo. Tim više što čak i u najosjetljivijim epizodama (npr. spajanje bošnjačkog vojnika s djevojkom iz Beograda) kao i unatoč erupciji emocija koju je taj koncert kod njega izazvao, Bazdulj ni na trenutak ne pada u patetiku.
A upravo spomenuta epizoda o simpatiji između beogradske djevojke i bošnjačkog vojnika, koja bi se da ih ne dijele stotine kilometara, bez sumnje pretvorila u ljubav, ovu kratku jednostavnu prozu - zazivajući oprost, pomirenje i suživot - podiže na višu razinu.

A iako Travničanin, Muharem Bazdulj svoj roman sitnim tipičnim sarajevskim epizodama (npr. ono vječno rivalstvo između nogometnih klubova Željezničar i Sarajevo, zbog čega navijač "Želje" ide na koncert isključivo da bi uživao u prizoru tisuće nogu koje gaze koševski travnjak) odaje počast tom gradu-legendi, ali on istovremeno piše i dokument vremena i svjedočanstvo o događaju koji je pokrenuo vlakove, zatvorio škole, ali i otvorio granice ... te ujedno napokon i simbolički okončao jedan stravični rat.

A time i Bonova “I can’t change the world but I can change the world in me...” poprima nove konotacije i dimenzije ...

(Napisao : Božidar Alajbegović, rujna 2003.)


Nešto za hrvatske pisce i one koji se takvima osjećaju!

petak , 24.06.2005.


Iz pouzdanih izvora saznah da ovaj blogić mnogokoja/i hrvatski spisatelj/ica svakodnevno iščitava, pa bi red bio da jedan post i njima namijenim. Puno sreće drage moje/i, želi vam K.Moljac!


Ministarstvo kulture Republike Hrvatske na temelju članka 9. Zakona o financiranju javnih potreba u kulturi ("Narodne novine" br. 47/90 i 27/93) i članaka 2.,3. i 4. stavka 1. točke 19. Pravilnika o izboru i utvrđivanju programa javnih potreba u kulturi ("Narodne novine", br. 7/01 i 60/01) objavljuje

Javni poziv za dodjelu potpora za poticanje književnog stvaralaštva u 2005. godini

1.

Ministarstvo kulture dodjeljivat će potpore autorima za književno-umjetnički, prevoditeljski i istraživački književnoteorijski rad.
Potpore će se dodjeljivati autorima za iznimno vrijedne projekte:
- djela suvremene domaće književnosti i publicistike
- prijevodi na hrvatski jezik djela koja predstavljaju opća kulturna dostignuća
- priprema sabranih, odabranih i kritičkih izdanja djela hrvatskih autora.

2.

Pravo podnošenja ponuda na Javni poziv imaju fizičke osobe, državljani Republike Hrvatske.

3.

Dodjeljivat će se:
- četiri godišnje potpore u iznosu od 84.000,00 kn bruto
- šest polugodišnjih potpora u iznosu od 42.000,00 kn bruto
- petnaest tromjesečnih potpora u iznosu od 21.000,00 kn bruto.
Potpore će se isplaćivati autorima u mjesečnim obrocima od 7.000,00 kn bruto.
Nakon korištenja potpore autori se tri godine ne mogu prijavljivati na Javni poziv za poticanje književnog stvaralaštva.

4.

Uz kratki životopis i bibliografiju, autori su dužni dostaviti detaljan opis projekta - sinopsis i ogledni arak te prijedlog plana realizacije.
Potrebno je dostaviti dvije recenzije prijavljenog autorskog projekta. Recenzenti moraju biti relevantni stručnjaci za pojedino područje i to :
- književni kritičar ili teoretičar
- urednik ili izdavač.

Prijavnica dostupna na www.min-kulture.hr/novosti/natjecaji/poziv_knjiz_stvaralastvo_05_fr.htm

5.

Sve u roku pristigle ponude s potpunom dokumentacijom razmotrit će posebno formirano povjerenstvo te uputiti prijedlog ministru kulture koji će donijeti odluku o dodjeli potpora autorima.
S korisnikom potpore za poticanje književnog stvaralaštva sklopit će se ugovor kojim će se urediti prava i obveze autora i Ministarstva.

6.

Ponude sa svom traženom dokumentacijom mogu se poslati poštom ili osobno predati u Ministarstvu kulture, Zagreb, Runjaninova 2.
Nepotpune ponude neće biti razmatrane.
Priložena dokumentacija neće se vraćati podnositeljima, ali je isti mogu preuzeti u Ministarstvu kulture.

7.

Ponude na ovaj javni poziv mogu se podnositi od dana objave do 1. rujna 2005. godine.

Zagreb, 15. lipnja 2005.
Klasa: 612-10/05-01/93
Urbroj: 532-07-01/3-05-01

'Uliks' na velikom ekranu!

U starim lošim vremenima cenzura je bila ta koja je djela Jamesa Joycea udaljavala od velikih ekrana, no novi je film u čast piščevog klasika "Uliks" odgađan iz drugih razloga. Naime, filmski projekt postao je prava oda ljubavi, tolika da je režiseru Seanu Walshu trebalo deset godina da ga dovrši. Toliko je, naime, trebalo vremena za pisanje scenarija koji će sažeti kompleksan roman poput "Uliksa" u manje od dva sata prikazivanja, ali i prikupljanje financijskih sredstava za snimanje.
Ovaj tjedan film "Bloom" svoju je svjetsku premijeru imao u Belfastu u kinu Queen's Film Theatre. Premijera se zgodno, i namjerno, poklopila sa šesnaestim lipnjem, danom koji je u svijetu stotinu i jednu godinu poznat kao Bloomsday - šesnaesti lipanj 1904. dan je, naime, kada je židovski trgovac Leopold Bloom u Joyceovu "Uliksu" počeo epsko putovanje kroz Dublin.
U ulozi Leopolda i Molly Bloom nastupaju Stephen Rea i Angeline Ball, prikazujući tabue koji su šokirali cenzore prije samo nekoliko godina, poput sado-mazohizma i transvestizma.
"Uliks" je prvi puta objavljen 1918. godine kao serijal, no njegovo objavljivanje obustavljeno je 1920. godine nakon što su novine u kojima je izlazio optužene zbog publiciranja opscenosti. Roman je objavljen u Parizu tek 1922. godine, no u SAD-u i Velikoj Britaniji zabranjen je do 1936. godine. Zabrana filmske verzije iz 1967. godine u Irskoj je ukinuta tek 2000. godine.

Izvor : Kis

Natječaj za kratku SF priču

četvrtak , 23.06.2005.

Osječka Udruga ljubitelja znanstvene fantastike, fantasyja i društvenih igara GAIA raspisala je natječaj za kratku priču, dužine do deset kartica, žanrovski vezanu uz SF, fantasy ili horror.

Neobjavljene priče možete slati kao .rtf dokument u privitku e-mail poruke na adresu vanda@numerica.hr. Rok za slanje priča je 31. kolovoza 2005. godine.

Žiri kluba GAIA izabrat će tri najbolje priče i nagraditi ih paketima knjiga poznatih domaćih SF&F izdavača.

Klub GAIA zadržava pravo objavljivanja priča pristiglih na natječaj u tiskanoj ili elektronskoj zbirci.

Podrobnije informacije o natječaju potražite na na adresi vanda@numerica.hr.

NOVO : Thomas Bernhard - 'Gubitnik' (Meandar, 2005.)

Naklada Meandar objavila je novi naslov u ediciji Izabrana djela Thomasa Bernharda - roman GUBITNIK u prijevodu Borisa Perića.

Riječ izdavača


Roman GUBITNIK austrijskog pisca Thomasa Bernharda, objavljen 1983, čitljiva je priča iz umjetničkog miljea, obilježena, poput mnogih drugih Bernhardovih djela, ritmičko-sugestivnim jezikom i otrovnim austrijskim lokal-pesimizmom. Radnja romana donekle je vezana uz autorovu biografiju: Kao mladić Bernhard je izbliza doživio kanadskog pijanista Glenna Goulda, koji je zahvaljujući svojoj virtuoznosti ubrzo postao kultnom figurom u svijetu glazbe. U fiktivnom svijetu za pripovjedača i njegova prijatelja Wertheimera prijateljstvo s Gouldom, započelo tijekom zajedničkog studija klavira u Salzburgu, pretvara se u tragičan događaj koji će obojici obilježiti daljnju sudbinu. Jedan i drugi mogli su započeti karijeru pijanista, no za to im, po vlastitom priznanju, nedostaje Gouldov talent. Dok prvi u potpunosti odustaje od klavira, drugi, “gubitnik” Wertheimer,” posvećuje se “duhovnim znanostima”, piše bilješke i aforizme, a da ništa od toga ne objavi, i na kraju si oduzima život. Salzburg, a s njime i čitava Austrija, pritom se razotkrivaju kao nesnosna kulisa radnje romana, “neprijateljski nastrojeni prema duhovnosti i umjetnosti.” No, Bernhard svojim romanom daje više od mješavine puke glazbeničke priče i mržnje spram Austrije: U kontekstu ideala savršenstva, utjelovljenog u liku Glenna Goulda, nazire se i egzistencijalna dvojba je li preživljavanje uopće moguće i na koji način.


Do sada su ediciji, osim romana GUBITNIK objavljene četiri knjige Thomasa Bernharda :
IMITATOR GLASOVA, priče
WITTGENSTEINOV NEĆAK, roman
TRG HEROJA, izbor drama
PODRUM, roman.
U pripremi su roman UZROK i priče MIDLAND NA STILFSU i JA.

NOVO : Aleksandar Bubanović - 'Sav taj jazz' (Durieux, 2005.)

srijeda , 22.06.2005.


Izdavačka kuća Durieux upravo je objavila knjigu istaknutog zagrebačkog jazz glazbenika Aleksandra Bubanovića 'Sav taj jazz. Moja galerija slika i druge priče'.

Sav taj jazz. Moja galerija slika i druge priče istovremeno je autorova autobiografija i jazz biografija grada Zagreba kroz gotovo pola stoljeća. S jednim od najznačajnijih hrvatskih jazz gitarista pratimo glazbenu povijest grada Zagreba, tada, kolijevke jazza na ovim prostorima.
Knjiga se sastoji od 28 priča u kojima upoznajemo sve značajne ličnosti i događaje sa zagrebačke jazz scene u drugoj polovici 20. stoljeća. Autor kroz ležerno i, s puno humora, napisanih priča daje sveobuhvatan, ali i osoban pogled na to glazbeno bogato razdoblje. Pritom nikad ne zaboravlja istaknuti i mjesto koje su zagrebački jazz glazbenici imali na svjetskim pozornicama i u svjetskim jazz analima. Tu su se našla imena svih značajnih zagrebačkih jazz glazbenika i orkestara: Zagreb Sinchopaters, Hot Club Zagreb, Night Swingers, orkestar braće Johan, orkestar Bojana Hohnjeca, Quick Swingers, Collibri Jazz...

Autor na ambiciozan i hvalevrijedan način knjigu završava kronološkim pregledom i opisom jazz orkestara koji su u tom trenutku djelovali na zagrebačkoj jazz sceni.
Jazz je, kao neizostavni dio glazbene povijesti grada Zagreba, ovom knjigom napokon dobio svoje zasluženo mjesto.

O autoru


Aleksandar Bubanović rođen je u Zagrebu 1923. godine, gdje je završio gimnaziju i muzičku školu. Usavršavao se je na odjelu za filmsku glazbu na akademiji Chigiana u Sieni. Napisao je glazbu za gotovo stotinu crtanih, dokumentarnih i igranih filmova, među kojima se ističu: Nestašni robot i Cowboy Jimmy oba u režiji D. Vukotića, Premijera N. Kostelca, Kod fotografa V. Mimice, Dioklecijanova palača Š. Šimatovića, Martin u oblacima B. Bauera i Đavolja posla Z. Grgića. Za glazbu u filmu Osvetnik dobio je nagradu na festivalu u Annecyju. Scensku glazbu napisao je za pedesetak kazališnih djela, između kojih se osobito izdvajaju: Hotel za luđake, F. Hadžića, Poslije pada A. Millera, i Policajci S. Mrožeka. Svoj najviši domet je ostvario simfonijskom fantazijom O, more (1965.), u kojoj je sjedinio obilježja simfonijskog jazza i impresionizma. Bavi se i slikarstvom te je bio član likovne grupe Zagreb 69 od 1988. godine. Samostalno izlaže u Zagrebu, Varaždinu i Karlovcu, a izložbe nose naslov All that jazz, jer mu je slikarstvo tematski vezano za tu glazbu. Bubanovićeva ljubav prema glazbi, slici i riječi, rezultirala je televizijskim feljtonima Naši slavni umjetnici o Franji Bosancu, Ivanu Padovcu, Vjekoslavu Karasu, Vlahi Bukovcu, Emanuelu Vidoviću, Vladimiru Beciću, Oskaru Hermanu, Otonu Postružniku i Miroslavu Kraljeviću, koje je režirao po svojim scenarijima. Također je napisao roman Gitaroedos namijenjen mladim glazbenicima.

Nagrada 'Meša Selimović' za 2004. Ognjenu Spahiću

utorak , 21.06.2005.

Dvadesetsedmogodišnji crnogorski književnik Ognjen Spahić dobitnik je književne nagrade "Meša Selimović" za najbolji roman na štokavskom narječju za svoj roman "Hansenova djeca"

Romanu "Hansenova djeca" Ognjena Spahića u okviru tradicionalnih tuzlanskih književnih susreta "Cum grano salis" dodjeljena je nagrada "Meša Selimović" za najbolji roman koji je u 2004. godini objavljen na govornom području Hrvatske, Bosne i Hercegovine, te Srbije i Crne Gore.
Na svečanosti u Tuzli Spahiću je dodijeljena velika diploma, skulptura "Pero i mastionica" kipara Petra Jelisića i dvije tisuće i pet stotina eura.
Roman je napisan u Crnoj Gori, ali kako mu je tamo nisu htjeli tiskati objavio ga je zagrebački Durieux.
O pobjedniku četvrte po redu nagrade za najbolje prozno djelo odlučivao je žiri u sastavu Ivan Lovrenović (predsjednik), Enver Kazaz, Nedžad Ibrahimović, Svein Monnesland (Oslo) i Boguslaw Zielinski (Varšava).
U konkurenciji za najbolje prozno djelo uz laureata bili su Vladimir Tasić ("Kiša i hartija") iz Srbije, Goran Samardžić ("Šumski duh") i Zdenko Lešić ("Knjiga o Tari") iz Bosne i Hercegovine, te Suzana Abspoel Đođo ("Snajperist") iz Hrvatske.

O nagrađenom autoru


Ognjen Spahić rođen je 1977. godine u Podgorici. Radi kao novinar redakcije za kulturu podgoričkog nezavisnog dnevnika Vijesti. Živi u Podgorici. Objavio je knjigu priča "Sve to" i roman "Hansenova djeca", uzbudljivu i zastrašujuću priču o sudbini zatočenika u posljednjem europskom leprozorijumu, na jugu Rumunjske; zaboravljenih tijekom pada jednog totalitarnog režima.


Prijašnjih godina laureati su bili Marinko Koščec, nagrađen za roman "Netko drugi", Irfan Horozović za djelo "William Shakespeare u Dar es Sallamu" te Ivica Đikić za svoj romaneskni prvijenac "Cirkus Columbia".

Da se malo pohvalim (po n-ti put)...

Ne znam da li znate, ali odnedavno u mogućnosti ste pratiti redizajnirani i sadržajem obogaćeni web portal tjednika Nacional.
Ako niste znali reći ću vam i to da se moja malenkost ubacila među suradnike spomenutog web portala, pa tako na stranicama kulture Nacionalovog web portala (www.nacional.hr/kultura) već možete pročitati jednu moju književnu kritiku.
O kojoj se knjizi radi i što moja malenkost o njojzi misli saznajte klikom na ovaj link

borg.cromma.com

ponedjeljak , 20.06.2005.

Blogerska Organizacija Raspisanih Građana koja okuplja ambicioznije blogere vične peru (zasad nekih 40-tak članova), a koje ste nedavno mogli slušati i gledati u Booksi (a 28.06. u 20:30 tamo su ponovo) pokrenula je svoj internet portal. Iako su stranice još u izradi, odnosno kako sami kažu "u probnom pogonu", tamo se već može pročitati nekoliko tekstova a i forum je već zaživio te se na njemu odvija nekoliko vrlo zanimljivih rasprava.
Dakle, svi ste pozvani da redovito pratite B.O.R.G. portal (http://borg.cromma.com) te i na tom mjestu čitate neke od najpopularnijih blogera.

Lucidne misli o književnosti


Olivier Adam (r.1974.) francuski je književnik koji je prošle godine za svoj kratki roman 'Preživjeti zimu' ovjenačan Goncourtovom nagradom. U povodu izlaska tog romana u hrvatskom prijevodu (izdavač VBZ) Marinko Koščec za Jutranji list razgovarao je sa tim francuskim piscem, a ja vam iz intervjua prenosim nekoliko njegovih vrlo zanimljivih misli, koje će vas nadam se potaknuti na razmišljanje... i eventalan komentar.


Golema većina čitatelja traži ugodu, optimizam, razonodu. Dovoljno je provjeriti koje se knjige i diskovi najbolje prodaju, koji su filmovi najgledaniji. Osobno, nikad nisam shvatio od čega bi se to trebalo razonoditi. Književnost mi se čini upravo prostorom zabrinutosti, nemira, mjestom gdje se život gleda u oči, čak i ako to izaziva vrtoglavicu. Njome se, vjerujem, mogu odagnati strahovi, tjeskobe, može ih se zauzdati.



Minimalističko pismo izdigne se iz škrtosti, suhoparnosti, jedino ako se umetnu praznine u koje čitatelj propadne, koje tekstu daju širinu, više od onog što zaista jest ako se računa samo zbroj riječi koje ga tvore. Minimalizam bez toga je potpuna književna bijeda.



Utjehu u književnosti, čini mi se, nadasve može donijeti ljepota. Ljepota, čak i najcrnja, nikada ne uništava, nego nas ojačava, galvanizira, tješi, uspravlja.



Književnost nas poziva da se uvučemo u tuđu kožu, da uza svoj živimo još tisuću života. A to je istodobno oslobađanje i uzdizanje, način da se proširi znanje o sebi, o svijetu i o drugima.


KRITIKA : Mian Mian - 'Bombon' (Celeber, 2004.)

subota , 18.06.2005.

U utorak, 21.06.2005. na kioscima bi se trebao naći novi broj mjesečnika za kulturu VAL, a u njemu i moje malenkosti književnokritičarsko djelce koje vam u nastavku donosim


KRITIKA : Mian Mian - 'Bombon' (Celeber, 2004.)

'Bombon' je roman pseudonimom Mian Mian (pravo ime Sheng Wan) zakrabuljene kineske spisateljice (rođ. 1970.g.) koji govori o kineskoj «generaciji X», adolescentima koji 'sex, drugs and rock'n'roll' otkrivaju krajem '80.-tih godina prošlog stoljeća i predaju im se u potpunosti i bez zadrške. Radnja prati 17-godišnju kineskinju Hong koja 1989.godine, u jeku studentske (kontra)revolucije (ugušene poznatim pokoljem na trgu Tiananmen), napušta rodni Šangaj i školu te odlazi na jug, u gradić Shenzen, oazu hedonizma smještenu usred novootvorene tzv. Specijalne ekonomske zone prepune u ostatku zemlje tada još zabranjenih barova i noćnih klubova. Hong tamo postaje barska pjevačica i odaje se promiskuitetu, alkoholu i drogi, te u romanu pratimo njezinu neveselu sudbinu obilježenu više puta prekidanom i ponovo obnavljanom ljubavnom vezom sa rock-glazbenikom Sainingom, te svjedočimo brojnim fazama Hongovog moralnog srozavanja i dekadencije, s kulminacijom u heroinskoj ovisnosti. Nasreću, zahvaljujući roditeljskoj pomoći Hong se uspijeva othrvati narkomanskoj ovisnosti da bi na koncu o vlastitim iskustvima napisala roman, što dodatno pojačava dojam autobiografičnosti 'Bombona'.

'Bombon' je površna proza koja igra na kartu provokativnosti, te umjesto povoda i uzroka nudi šok, a umjesto emocije – kič i patetiku. Roman je sadržajno i stilski prilično konfuzan, osnovni pripovjedni glas u prvom licu (Hong) pri kraju rukopisa biva iznenadno na momente zamijenjen novim pripovjednim subjektima (Hongini prijatelji) ali nije uvijek razvidno koji je lik preuzeo ulogu naratora. Likovi su psihološki nerazrađeni, plošni i na razini skice, određeni tek pojedinim obilježjem ili funkcijom (gitarist, prostitutka, narkoman isl.) te su međusobno teško raspoznatljivi.

Strukturu romana obilježava rascjepkanost; građa je podijeljena u vrlo brojna, kratka poglavlja i stječe se dojam da je rukopis nastajao u dužem periodu, te da je postupkom kolažiranja sastavljen od niza, vjerovatno dnevničkih, bilježaka. Osjetan je nedostatak stroge uredničke ruke koja bi građu pročistila te otklonila ponavljanje motiva i sličnih ili istih fabularnih obrazaca. Premda autorica opisuje tešku (osobnu?) kalvariju, u rasponu od alkoholizma i prostitucije pa sve do narkomanske ovisnosti, te je autentičnost većine opisanih događaja vrlo vjerovatna, zbog stilske neujednačenosti, patetike i kiča ( 'Naša je krv čitavo vrijeme vođena sljepoćom', 'Ne možeš shvatiti ljepotu ako nikad nisi uistinu nekog volio' , 'Sjećanje je poput dva komada stakla postavljena na mračni hrbat nosa', i tome slično) prevladava ipak dojam pozerstva i afektacije. Iako o svojim emocijama likovi često, nadugo i naširoko razglabaju, osjećaje autorica ne uspijeva prenijeti na čitatelja već oni ostaju na papiru, gubeći se među riječima.
Međutim, roman ima i svojih uspješnijih dionica (npr. stranice koje donose naturalističke prikaze višekratnog boravka pripovjedačice u klinici za odvikavanje od droge ili one o Honginom prijatelju koji pogrešno misli da je obolio od AIDS-a) a to je u pravilu onda kada dokumentarizam preuzima primat pred forsiranom liričnošću (koja se ne odmiče puno dalje od srednjoškolske poezije).

Iako Hong i njezine prijatelje politika nije zanimala pa tadašnje krvave događaje oni međusobno uopće ni ne komentiraju, vlast ih je tretirala kao protivnike, a u romanu se spominje da su narkomani i bolesnici od AIDS-a u Kini bili izopćavani, zatvarani. 'Bombon' je u Kini kratko nakon objavljivanja zabranjen, ali je piratsko izdanje među tamošnjim čitateljstvom (nenaviklom na takvu vrstu literature) postalo pravi bestseller i od autorice Mian Mian stvorilo heroinu kineske underground scene. Međutim, hrvatski će čitatelj, sa svih strana već godinama bombardiran produktima slične vrste i tematike, u prozi Mian Mian teško naći nešto novo...

Napisao : Božidar Alajbegović, travnja 2005.


'Gori domovina' s popustom + poklon CD!!!

petak , 17.06.2005.


Dugoočekivanu knjigu "Gori domovina: Steve i Samoula u Hrvatskoj" Lazića&Kožula,
akcijsko-špijunsku camp-satiru , u kojoj se umire muški u hrvatskom South Parku,
za pojavljivanje u kojoj su uloge davno razgrabljene i brandovi plaćeni,
knjigu koja je postala najcitiranija vijest iz hrvatske književnosti ikada na svjetskim siteovima,
možete ekskluzivno kupiti, s popustom od 20 %, a prvih 69 kupaca pri tom dobiti i poklon CD sa soundtrackom knjige i 2 bonus tracks by "Vruće kitice posse", po želji i potpise autora :


u subotu, 18. lipnja

od 10-12 h u knjižari AGM-a u Importanne centru
od 12.30-14.30 h u Profilovu Megastoreu u Bogovićevoj 7
(a od ponedjeljka u svakoj dobroj knjižari)


Isti dan će se na www.agm.hr pojaviti i mailbox "Pišite Steveu i Samouli"
(na:agencija@agm.hr) koji će, ubuduće, vrijedno odgovarati na sva vaša pitanja!

Dobrodošli po knjigu i CD!


Predstavljanje zbornika 'Zagrijavanje do 27'


U Knjižnici i čitaonici Bogdan Ogrizović u petak, 17. lipnja 2005. u 19 i 30 bit će predstavljen zbornik 'Zagrijavanje do 27', u kojemu su objavljeni radovi pisaca koji živom čine mladu zagrebačku književnu scenu.

Ovaj projekt Knjižnice i čitaonice Bogdana Ogrizovića i Ureda za kulturu grada Zagreba, koji za cilj ima otvaranje prostora kreativnosti i afirmacije mladih autora, ostvaren je uz pomoć književnog časopisa Quorum i medijsko pokroviteljstvo T-Portala, a tijekom 2004. i 2005. u sklopu 'Zagrijavanja do 27' zagrebačkoj je književnoj publici predstavljeno više od 50 pjesnika i prozaika mlađe generacije, rame uz rame s priznatim & poznatim domaćim književnicima poput Zorana Ferića, Ede Popovića, Branka Čegeca, Marinka Koščeca...


U zborniku 'Zagrijavanje do 27' tekstove su objavili Zoran Lazić, Marijana Šutić, Vlado Bulić, Goran Bogunović, Željko Špoljar, Silvestar Vrljić, Ivana Bodrožić, Krešimir Pintarić, Stevo Đurašković, Branislav Oblučar, Mima Simić, Marko Tomaš, Grgić & Pavlov, Ivan Šamija, Dorta Jagić, Nenad Stipanić, Maša Kolanović, Martina Štuka, Slađan Lipovec, Darija Žilić, Tomislav Bogdan, Mirna Belina, Goran Habjanec, Hrvoje Pancer, Zrinka Šamija, Tihomir Matko Turčinović, Dane Hodak, Jelena Gluhak, Marina Kožul i Ivana Peruško, a ova knjiga koja prilično dobro iscrtava kartu i najmlađe hrvatske književne scene bit će podijeljena urednicima, nakladnicima i književnim kritičarima.


Zbornik 'Zagrijavanje do 27' predstavit će voditelj Simo Mraović i kritičar i urednik Kruno Lokotar, a uvršteni autori pročitat će neke od svojih radova.

Izvor: T-portal


NOVO : Erland Loe - 'Naivan. Super.' (AGM, 2005.)

Erlend Loe : "Naivan. Super."
prevela: Željka Černok,
biblioteka Jako dobra knjiga
izdavač : AGM

Dvadesetpetogodišnjak napušta studij, otkazuje stan i rasprodaje svoje stvari. Zatvara se u bratov stan kako bi otkrio o čemu se tu uopće radi. Život i te stvari. Piše popise. Postaje opsjednut protokom vremena. Preispituje sebe i svoju prošlost, analizira stvarnost...
Erled Loe kombinira krajnje jednostavan jezik i vrlo ozbiljne teme, toplo i nepretenciozno oslikava psiho-dramu. Opčinjavajuće emotivan i duhovit, Naivan. Super. je istodobno autobiografija, parabola, komedija, romansa i rasprava. Silno bliska i bitna, ovo je roman koji neusiljeno potiče na čitanje, pisanje, mišljenje...

O autoru


Norvežanin Erlend Loe (1969.) je radio kao novinar, režiser kratkih filmova i spotova, prevoditelj, nastavnik i asistent u psihijatrijskoj bolnici. Napisao je četiri romana i četiri knjige za djecu. Roman Naivan. Super. (1996.) odmah postaje kult knjiga, do sada prevedena na dvadesetak jezika.


"Šarmantan debut. Loe posjeduje Salingerovu lakoću, a često i komičan glas pripovijedača koji podsjeća na Holdena Caulfielda."
The Times, SAD

"Predviđam da će Erlend Loe kod svojih čitatelja ovom knjigom pobuditi veliko zanimanje za filozofska pitanja, kao Jostein Gaarder."
Vart land, Norveška

"Fascinantno je koliko toga ovaj mladi autor može izraziti jednostavnim jezikom - vrhunski talent. "
Oldenburgisch Volkszeitung, Njemačka



Promocija knjige 'U potrazi za blagostanjem'

četvrtak , 16.06.2005.

Profil vas poziva da u četvrtak, 16. lipnja 2005., u 19 sati dođete u Profil Megastore, Bogovićeva 7, povodom promocije knjige: U potrazi za blagostanjem. O povijesti dokolice i potrošačkog društva u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih autora Igora Dude i izdavača Srednja Europa

Knjigu će predstaviti :
prof. dr. Miroslav Bertoša
prof. dr. Marijan Maticka
mr. sc. Magdalena Najbar-Agičić,urednica
mr. sc. Igor Duda, autor

O knjizi


Knjiga Igora Dude govori o dosad posve zanemarenoj problematici u hrvatskoj gospodarskoj i kulturnoj povijesti, o tome kako su hrvatski građani 1950-ih i 1960-ih provodili svoje slobodno vrijeme. Autor je dao vrlo pregledan uvod kako je u svjetskoj historiografiji istražena povijest dokolice, a potom se pozabavio opisom stanja u Hrvatskoj. Tijekom priprema na izradi knjige Duda je koristio opsežnu literaturu i izvore, novine i časopise, poput Vjesnika, Arene, Studija, Vikenda.
Knjiga je podijeljena na nekoliko poglavlja u kojima autor njegovanim stilom piše o životnom standardu i potrošačkoj kulturi u poslijeratnoj Hrvatskoj, o načinu provođenja slobodnog vremena, putovanju, provođenju vikenda, odmoru na moru i općenito provođenju godišnjeg odmora.


Promocija knjige poezije Zala Koppa


Svi ste pozvani na


PROMOCIJU KNJIGE POEZIJE “POD MOSTOM MOGA TIJELA” osječkog pjesnika Zal Koppa u Zagrebu, 16. lipnja, s početkom u 19,00 sati u maloj dvorani Pučkog otvorenog učilišta, Ulica grada Vukovara 68.


Promociju će otvoriti Zdenka Đurinovac-Hudorović, dipl.oec, a knjigu će predstaviti Ljubica Šego, prof.
Prisutnima će stihove kazivati Dubravko Sidor, dramski umjetnik i spiker hrvatskih radija. Za glazbenu atmosferu brinuti će šansonijer Zdravko Doveđa Donovan.

U svakom slučaju, dobar izbor za provesti veče, svakom ljubitelju poezije i lijepe riječi.

Više o pjesniku Zalu Koppu saznati možete na njegovoj web stranici www.sjaj.hr/zalkopp/

NOVO : Mate Ćurić - 'Povratak' (Fokus komunikacije, 2005.)


Iz tiska je upravo izašao roman Povratak urednika kulture u dnevnom listu Glas Istre Mate Ćurića u izdanju Fokus komunikacija, sestrinske naklade Profila.
To je roman o ljudima iz sjene, o ljudima izvan sustava, o onima koji su pokraj nas, no izabrali su drugačiji život. Oni nose vatru kao simbol topline, obiteljskog okupljanja, svjetla i nepokolebljive vjere u sebe. Ova je priča i pokušaj afirmacije pozitivnog antijunaka koji se ne želi igrati Boga, moralizirati i revolucijama mijenjati svijet. Njemu sve što je ljudsko nije strano.

O autoru


Mate Ćurić urednik je kulture u dnevniku Glas Istre, filmski je kritičar i publicist. Nakon monografije Marulići, koja je objavljena 1987.g., objavio je i publicističku knjigu Rađanje i obnavljanje 1998. Od osamdesetih objavljuje poeziju, priče, eseje i putopise dok je njegov dramski tekst Poljubac u leđa predviđen za izvođenje u Istarskom narodnom kazalištu.
Povratak je njegov prvi roman.

Ismail Kadare dobitnik prve Man Booker International Prize

srijeda , 15.06.2005.

Ismail Kadare, albanski romanopisac od 1990. godine nastanjen u Francuskoj, osvojio je prvu Man Booker International Prize, sestrinsku književnu nagradu slavnog Bookera.

Kadare je "univerzalni pisac koji piše u tradiciji koja vuče korijene od Homera", istaknuo je ocjenjivački sud kojim je predsjedao britanski književnik John Carey.
Novoutemeljena međunarodna nagrada Man Booker International Prize pobjedniku donosi šezdeset tisuća funti, a dodjeljivat će se svake druge godine. Za nagradu se mogu natjecati autori i autorice bilo koje nacionalnosti, pod uvjetom da su im djela objavljena (i) na engleskom jeziku. U tom se slučaju dodatna nagrada u iznosu od petnaest tisuća funti dodjeljuje prevoditelju. Ove se godine u samoj završnici našlo dvadesetak "jakih" književnih imena, poput Guentera Grassa, Naguiba Mahfouza, Kenzaburo Oea, Philipa Rotha, Garcia Marqueza, Muriel Spark, Doris Lessing i Iana McEwana.
Laureatu će nagrada biti uručena 27.06. na ceremoniji u Edinburghu.

O autoru


Ismail Kadare je rođen 1936. godine u Albaniji, a od 1990. živi u Francuskoj koja mu je dala politički azil. Šezdesetdevetogodišnji Kadare autor je, među ostalim, "Spritusa", "Albanskih proljeća" i "Prelomljenog aprila". Svoj prvi roman napisao je 1963. godine; "Generala mrtve vojske", studiju poslijeratne Albanije, koja se tiskala u više od četrdeset zemalja. Nekoliko godina kasnije zabranjeno je tiskanje njegovih djela na tri godine. Posljednje djelo mu je "Proljetno cvijeće, proljetni mraz". Nominiran je na Nobelovu nagradu za književnost i često citiran kao mogući dobitnik. U svojoj domovini postao je sinonim za borca protiv represije i diktature komunističkog režima Envera Hoxhe.


"Pisac sam s Balkanske granice, dijela Europe koji je dugo vremena bio poznat gotovo isključivo po vijestima o ljudskim opačinama. Čvrsto se nadam kako će europska i svjetska javnost shvatiti da regija kojoj moja zemlja, Albanija, pripada, može proizvesti i drugačije vijesti i postati domovinom mnogih dostignuća," izjavio je pisac, kojeg, međutim, smeta naziv "balkanski pisac" jednako kao i "politički", kojima su ga "počastili" britanski mediji. "Takve oznake nemaju nikakvog smisla. Svi pisci dolaze iz neke zemlje, regije, kontinenta, no njihov se rad ne svodi na to odakle dolaze", govori.
"U mojoj je zemlji teško. Izolirana je i u njoj vlada diktatura. No to je u isto vrijeme i plodno mjesto za književnost. Albanija je epska zona; mjesto gdje je rođena velika epska poezija".
Na telefonu je, međutim, s britanskim novinarima bio manje formalan. "Učinio sam nešto potpuno normalno. Samo što sam to učinio u nenormalnoj zemlji".

Izvor : Kis

'Dobro jutro more'


Pjesnička manifestacija "Dobrojutro more" godišnji je susret pjesnika koji će se ove godine održati po deveti put, a od trećeg do petog kolovoza okupit će u Podstrani dvadesetak pjesnika iz zemlje i inozemstva.
Među domaćim pjesnicima koji su najavili svoj dolazak su Luko Paljetak, Drago Štambuk, Igor Zidić, Tonko Maroević, Mila Pavičević, Enes Kišević, Jakša Fiamengo, Ante Stamać i Zlatko Tomičić. Očekuju se i gosti iz Irske, Italije i Bosne i Hercegovine.
U sklopu manifestacije "Dobrojutro more" tradicionalno se održava i izložba likovnih radova osnovnoškolaca na temu mora, a svoj interes za ovu izložbu pokazale su i institucije iz Beča i Budimpešte. Tijekom susreta u Podstrani će biti otvorena i prva hrvatska specijalizirana prevoditeljska kuća koja će raditi po uzoru na strane institucije te vrste. U dogledno vrijeme planiraju se još tri takve kuće u Zagrebu, Dubrovniku i Puli.

Kis

Natječaj za kratku priču

utorak , 14.06.2005.


"Književni krug" Karlovac raspisuje natječaj za kratku priču.

Svaki autor smije prijaviti po jedan rad, s time da on ne smije biti duži od pet kartica.

Priče moraju biti na hrvatskom jeziku i ne smiju biti objavljene.

Prva nagrada na natječaju pobjedniku donosi 2.000 kuna, druga iznosi 1.500, a treća 1.000 kuna. Nagrađeni radovi bit će i objavljeni.

Priču treba poslati u tri primjerka kuvertiranu pod šifrom, te zasebnu kuvertu s rješenjem šifre. Ta kuverta treba sadržavati ime i prezime autora, adresu, JMBG, broj žiro računa i telefonski kontakt.

Priču treba poslati na adresu: "Književni krug" Karlovac, za natječaj, Banjavčićeva 8, 47000 Karlovac.

Rok za slanje : 31.10.2005.



Puno sreće!!!!


NOVO : Pero Kvesić - 'Slavujevac, zaboravljeno pjesništvo' (Asteroida, 2005.)


Pero Kvesić bez sumnje je jedna od osebujnijih osobnosti hrvatske književne scene. Još od Uvoda u Peru K. iz kasnih sedamdesetih, preko erotskih priča pa do danas, Pero K. gotovo redovito "pogodi" u bit stvari. Njegova prva zbirka poezije u kojoj je izabrao pjesme nastajale su od književnih mu početaka pokazuje Peru K. kao vrsnog pjesnika. Pero Kvesić poeziju je odlučio objaviti upravo u najteže vrijeme za poeziju uopće, u vrijeme kada se poezija gotovo ni ne objavljuje, a kamoli čita. Njegove pjesme oslikavaju vrijeme u kojem su nastajale. Pero Kvesić u svojoj se poeziji poigrava riječima, ali i pjesničkom formom.
SLAVUJEVAC - Zaboravljeno pjesništvo - Viši stadij evolucije, kako i naslov kaže pjeva o pjesništvu i životu, o tome kako poeziju treba čitati slovo po slovo, riječ po riječ, kako je poezija ta koja jezik i život oplemenjuje.
Autor želi za pjesništvo zainteresirati širok krug publike. Pjesme su duhovite, društveno angažirane - sarkazma, ironije i autoironije tu ima na pretek. Zanimljiva je i Kvesićeva metoda iskazivanja poštovanja prema poznatim pjesnicima - dekonstrukcijom.
- Kad sam već uvidio da su sve najbolje pjesme već napisane shvatio sam da mi jedna stvar ipak preostaje - da ih uništim - opisao je Kvesić svoju tehniku kroz šalu.

Prvi rođendan 'Knjiškog moljca'

ponedjeljak , 13.06.2005.

Eto, družimo se već godinu dana, pa s time u vezi evo i malo statistike...



Datum i vrijeme prvog posta: 13.06.2004. (15:40)
Zadnji post napisan: za objavu u budućnosti
Ukupno postova: 478
Broj postova u zadnjih 30 dana: 59
Broj postova u tekućem mjesecu: 22
Prosjek postova po tjednu: 9.4
Prosjek postova po mjesecu: 43.5
Mjesec s najviše objavljenih postova: svibanj, 2005. (52 postova)
Mjesec s najmanje objavljenih postova: siječanj, 2005. (17 postova)
Najveći broj neaktivnih dana između postova: 13
Broj dana bez postova: 65
U koje doba dana najčešće pišete postove: tijekom jutra (7 - 11 sati)
Ukupno riječi u svim postovima: 204608
Prosjek riječi po postu: 429
U prosjeku pišete duže postove (više od 250 riječi po postu).
Broj postova sa slikom: 0 (0%)
Broj postova bez slike: 478 (100%)
Nalazite se na 7. mjestu od ukupno 26024 blogova po broju objavljenih postova
Nalazite se na Cool listi



I da ne zaboravim : hvala vam na 39.300 posjeta dosad!!!

Idemo dalje...



NOVO : Carlos Fuentes - 'Inezin instinkt' (Profil, 2005.)

Profil je u svojoj biblioteci Velimir Visković bira za Vas upravo objavio dugo očekivan roman Inezin instinkt meksičkoga književnika Carlosa Fuentesa

Ubrzo nakon objavljivanja 2001. godine kritika je Inezin instinkt proglasila jednim od najboljih ikad napisanih fantastičkih romana. Pisan osebujnim stilom, iznimno zanimljive narativne konstrukcije, roman se zasniva na preplitanju dvaju paralelnih sižejnih tokova: jedan je pripovijedan iz vizure suvremenosti kao pripovijest o ljubavi dirigenta Gabriela i operne pjevačice Inez (njihova ljubavna mimoilaženja iscrtana su na fonu Berliozova La Damnation de Faust), drugi je pak pripovijedan iz prahistorijske vizure kao susret muškarca i žene u praskozorju čovječanstva.
Likovi iz jedne priče prelaze u drugu što stvara pesimističnu sliku evolucije čovječanstva koje za sobom vuče teško nasljeđe ne uspijevajući naći trajna rješenja.
Inezin instinkt je kompleksan roman koji propituje smisao ljubavi, čovjekove osamljenosti; on je prožet postmodernističkom intertekstualnošću; posebno istražuje odnos glazbe i riječi.
Remek-djelo velikoga meksičkog pisca, višestrukog kandidata za Nobelovu nagradu.


Carlos Fuentes rođen je 1929. u Ciudad de Mexicu. Studirao je pravo u Meksiku i Čileu te političke znanosti u Ženevi. Ostvario uspješnu diplomatsku karijeru. Objavio je niz knjiga eseja, priča i dramskih tekstova, ali je najpoznatiji po svojim romanima koji su mu donijeli svjetsku slavu.
Erudit, izvanredan poznavatelj suvremenih tehnika naracije, u svojim romanima virtuozno kombinira razne pripovjedne metode baveći se različitim geografskim prostorima i razdobljima civilizacije. Knjige su mu zasićene simbolima i mitovima; vrlo često prožete elementima fantastike. Zanima ga osobito područje erotizma. Najvažniji romani su mu Smrt Artemija Cruza, 1962., Promjena kože, 1967., Sveto područje, 1967., Rođendan, 1969., Terra nostra, 1975., Hidrina glava, 1978., Daleka obitelj, 1980., Stari gringo, 1985., Diana ili boginja koja lovi sama, 1994., Godine s Laurom Diaz, 1999.


KRITIKA : Patrick Modiano - 'Mali dragulj' (Fraktura, 2005.)

subota , 11.06.2005.


KRITIKA : Patrick Modiano - 'Mali dragulj' (Fraktura, 2005.)

Patrick Modiano (rođ. 1945.) jedan je od najznačajnijih suvremenih francuskih književnika, sa više od dvadeset objavljenih djela, ali u nas dosad nedovoljno prijevodno zastupljen.
»Mali dragulj» tek je prvo hrvatsko izdanje nekog Modianovog romana nakon daleke 1980. godine kada je Zlatko Crnković u svojoj poznatoj biblioteci Hit objavio njegovu, Gouncourtovom nagradom ovjenčanu «Ulicu mračnih dućana». Baš kao i u tom romanu gdje je amnezijom pogođeni lik tragao za vlastitim identitetom, Modiano se i u «Malom dragulju» bavi intimnom prošlošću glavnog protagonista, u ovom slučaju devetnaestogodišnje Therese.

Jednog dana u vrijeme najveće gužve na stanici pariškog metroa, u masi koja je klizila pokretnom trakom Therese ugleda stariju ženu u izblijedjelom žutom kaputu koja ju je zapanjujuće podsjetila na majku. Therese se odlučuje na praćenje te žene kako bi ušla u trag svome djetinjstvu te eventualno razotkrila tajne prošlosti i spoznala povode koji su majku nagnali da je napusti u ranoj dobi. Praćenjem te žene Theresin se život stubokom mijenja jer iz podsvijesti izranjaju slike prošlosti koje u velikoj mjeri rastaču stvarnost i izazivaju buru zatomljenih emocija. Njezina sadašnjost biva u sve većoj mjeri iskidana sjećanjima, a Therese postupno gubi tlo pod nogama i doživljava emocionalni slom, premda se saznanja o prošlosti ne odmiču daleko od naznaka, obrisa i slutnji...

Prevladavajuća atmosfera romana je bluzerska, melankolična, a i unatoč svojevrsnoj finalnoj katarzi, pročišćenju i slutnji novog početka (uslijed Theresine spoznaje da ma koliki trud uložila, «izgubljeno se više nikada neće pronaći» a tijek je prohujalih događaja nemoguće promijeniti) rukopis se ipak ne može okarakterizirati drukčije doli pesimističnim.
Modianov je stil metaforičan, filigranski izbrušen, pročišćen od suvišaka te oglodan od i najmanjih naznaka banalnosti; rečenice su mu kratke, jezgrovite i poetski dotjerane, krhke i treperavo fluidne, baš poput krhotina sjećanja koje iz podsvijesti izranjaju u valovima, nakratko oplahujući svijest da bi se postupno, uz tihi šum povukle, iza sebe ostavljajući tek pjenovit trag slutnji i nepostojanosti.

Patrick se Modiano u «Malom dragulju», baš kao i u prijespomenutoj «Ulici mračnih dućana», iskazuje legitimnim baštinikom Marcela Prousta, a njegovi junaci postaju novovjekim tragačima za izgubljenim vremenom koji u onome minulom i prošlom prepoznaju (odnosno, preciznije: tek naslućuju) temelje vlastitih identiteta koje od fragmenata prošlosti nastoje dozidati i nadograditi. No nažalost, uglavnom neuspješno... jer je prošlost toliko trošna, krhka, nepouzdana i naprosto nedokučiva u svojoj relativnosti, pa svaki novi uvid otvara više pitanja no što odgovora donosi.

Roman je pisan u prvom licu, Theresin je pripovjedni ton ispovjedni, autoterapeutski, te ona s vremenskim (iako ne i emocionalnim) odmakom odmata priču a kako bi prošlost, koja putem sjećanja na momente postaje njezina jedina sadašnjost i stvarnost, vratila gdje joj je mjesto. U podsvijest.
Radnja se odigrava na autentičnim pariškim lokacijama, u kratkom odsječku vremena (ne više od nekoliko dana) pred-prevratničkih ranih šezdesetih godina, i odvija se blago i usporeno (ali nikako ne i nezanimljivo) a likovi su malobrojni i ostaju na razini skice, sjenke, konture, sasvim u skladu sa temeljnim Modianovim motivom sjećanja kao nečeg sfumatoznog, magličastog, fluidnog i neuhvatljivog. A upravo je takva i Modianova proza - baš poput kakve tihe, sjetne, slutnjom neke fatalne, mračne, neizrečene tajne i lelujavim cigaretnim dimom obavijene, klavirske jazz balade...

(Napisao: Božidar Alajbegović, travnja 2005.)


Jose Luis Peixoto u Zagrebu

petak , 10.06.2005.


Danas, 10.06.2005. u 19 h u Boombar baru (Branimir centar, nasuprot VBZ knjižare, Kneza Branimira 29, Zagreb) održat će se promocija romana Nijedan pogled portugalskog pisca Jose Luisa Peixota.

Sudjeluju :
Jose Luis Peixoto, autor
Tanja Tarbuk, prevoditeljica,
Nenad Rizvanović, urednik


José Luís Peixoto rodio se 1974. u Galveiasu, u Portugalu. Diplomirao je moderne književnosti i jezike; radio kao profesor u srednjim školama i surađivao u raznim novinama i časopisima. Godine 2000. objavio prvu prozu pod naslovom Umro si me (Morreste-me). Nakon toga slijedi roman Nijedan pogled (Nenhum olhar), 2001. za koji dobiva Nagradu José Saramago od Fundacije Círculo de Leitores. Iste godine piše dramu Lisabon/Zagreb zajedno s Vanjom Ratković, koja je postavljena na scenu u lisabonskom Teatru Taborda. Slijedi roman Kuća u mraku (Uma casa na escuridăo), 2002., te izvrsna zbirka poezije Oronulo dijete (A criança em ruinas), 2003. i zbirka priča Protuotrov (Antídoto), 2003.
José Luís Peixoto je već kao dvadesetogodišnjak pobjeđivao na natječajima poezije mladih koje su organizirali lisabonski književni časopisi. Prilikom dodjele nagrade za njegov prvi roman Nijedan pogled, na kojoj je portugalski Nobelovac José Saramago istaknuo kvalitetu njegove proze, Manuel Frias Martins, uručitelj nagrade, rekao je: »Ujednačenost proznoga ritma i teme, filozofska zrelost određenih misli i ljepota slika, neki su od nepobitnih elemenata ovoga romana«.
Tema koju obrađuje Peixoto u svom romanu Nijedan pogled, jest obitelj u maloj ruralnoj sredini, iz koje je i sam ponikao. »Obitelj je«, kaže Peixoto u razgovoru s Améliom Pais, »osnovni prostor za iskazivanje osjećaja koji sačinjavaju moj život. A u životu samo dvije stvari smatram nepovratnima: smrt i spoznaju. Nikada više nismo jednaki nakon jednog od tih iskustava.« Obitelj je toliko iskonska za Peixota da naracija poprima gotovo biblijski ton, prateći spori ritam jedne male portugalske sredine u kojoj se izmijenjuju glasovi osamljenosti, tuge, beznađa i smrti.


Poezija Zala Koppa



Knjiga osječkog pjesnika Zal Koppa "Pod mostom moga tijela" odjevena u plavičasti ovitak iz kojega izranja bujno, mlado žensko tijelo, vjerujem da malo kojem muškarcu neće zapeti za oko, bude li izložena u izlogu knjižare. No, to će biti i posljednja poveznica između golog tijela, muškog pogleda i sadržaja knjige poezije. U smislu današnjeg vremena u kome se to žensko tijelo koristi za reklamiranje svega i svačega, a u tome zalazi do krajnjih granica neukusa kojim se zapravo vrijeđa ženu kao osobu sugerirajući na besmisao njena postojanja od trenutka kada dobije prvu boru ili, ne daj Bože, do pojave prvih znakova celulita na bedrima. Tada može u reciklažu (najbolje pod prešu). Ovo je nekako posljednjih godina ustaljeni stav kod "bezvremenskih i savršenih muškaraca" međutim tragedija je u tome što se i većina žena dala zaluditi tim istim stavom i tako prešutno prihvatila ulogu lutaka iz izloga ili pak onih na napuhavanje. Čitava bit ženina postojanja svodi se tako na težnju postajanja objektom koji se sviđa muškom oku i o njega se spotiče. Poželjno je naravno da, kad se već spotakne onda i padne, pod to oko.

"Pod mostom moga tijela" knjiga je erotske poezije. No, erotika je ovdje dovedena na razinu finoće paške čipke. Nema tu nepotrebnih sirovih riječi radi kojih se erotika (za koju su i božanstva bila zadužena) pretvori u pornografiju (koja pak izvlači iz čovjeka ono životinjsko što se u redovnom životu tako licemjerno sakriva i čega se još licemjernije sramimo, a istina je da nam je u globalu svima bliža i da u njoj ima tako malo "božanskog", a toliko prizemnog). Kao i ženu, i erotiku se vrijeđa kad je se poistovjećuje s pornografijom i to u tolikoj mjeri da se zaboravilo da je erotika zapravo umjetnost, odnosno jedan njezin pravac.

Spomenuti osječki pjesnik, Zal Kopp, svojom se knjigom poezije pojavio u pravi trenutak kako bi dokazao, pokazao i rekao glasno svima kako griješe i u pogledu žena i u pogledu erotike. Došao je spasiti svojim stihovima dostojanstvo i žene kao osobe i erotike kao smjera u umjetnosti (barem one u kojoj je sredstvo izražavanja pisana riječ).

On će riječima ženi sagraditi spomenik, ljubeći je istom strašću u svakoj životnoj dobi koju zajedno s njome prolazi. U ženi će pronalaziti životnu snagu i u njoj tražiti utočište. Kao iscjelitelj duše, on će ponovo iz ponora u koji smo je okrutno bacili ismijavajući je pri tom činu barbarstva, izdignuti ljubav iznad svega, jer samo iz ljubavi i za ljubav pod mostom muškog tijela skladno i mirno teći će žensko i zajedno će činiti sklad kakvoga jedino još netaknuta priroda ponegdje oku nudi.

Dakle, Zal Kopp:



POD MOSTOM MOGA TIJELA

Tu pod mojim mostom, teče tvoje tijelo,
moji prsti klize, tamo gdje ti želiš,
poklanjaš mi bedra, razdijeljena noću,
moram ih stići, posjetiti cijela ...



Napisala :Ida
Izvor : Lupiga


Ana Brnardić gošća KIC-ove tribine

četvrtak , 09.06.2005.


Ana Brnardić predstavit će u zagrebačkom KIC-u u četvrtak, 9. lipnja u 19 sati svoju zbirku poezije 'Valcer zmija', za koju je ove godine na Kvirinovim poetskim susretima u Sisku dobila nagradu za najbolju knjigu pjesama autora mladjeg od trideset i pet godina objavljenu u 2004./2005.

Poezija Ane Brnardić plijeni kompleksnim i zrelim pjesničkim izrazom. Svečanost poezije Ana Brnardić otkriva u svom jeziku. U riječima koje žuljaju, kreću prema značenju, stvaraju. Pronalazeći onu najfiniju točku između nevinosti, bojažljivosti u pisanju i, s druge strane, zanosa, zaleta koji stih za stihom rađa, pjesnikinja stvara svoj specifičan, vrijedan poetski izraz.
Katarina Mažuran

NOVO : Pierre Merot - 'Sisavci' (OceanMore, 2005.)

Nakladnička kuća OceanMore upravo je objavila autobiografski roman francuskog pisca Pierrea Merota pod naslovom 'Sisavci', u prijevodu Ite Kovač.

Uvredljivi, tragikomični i nepopustljivo iskreni, Sisavci su okrutna priča o ljubavi, obitelji, alkoholizmu, nezaposlenosti i samoći. Ova autobiografska proza otkriva nam urbanog loosera - četrdesetogodišnjeg pariškog profesora, neprilagođenog emotivca, koji u srazu sa stvarnošću doživljava samo poraze. Raščlanjujući vlastiti život i živote svojih bližnjih, Pierre Merot u Sisavcima je stvorio začuđujuće hrabru sliku suvremenoga društva s galerijom disfunkcionalnih likova, sliku u kojoj ne postoje tabu teme, sram ni nelagoda.

"Smijemo se. Smijemo se i sebi samima. Preko volje se smijemo slijedeći ovu autopsiju naše mediokritetske epohe, lišeni sna da ćemo promijeniti život"
Le Monde, rujan 2003.

"Merot ne treba nikakve reference: njegovi Sisavci riznica su humora, polaganog očaja, samoizrugivanja, njihovo ubojito pero transformira najodvratnije situacije u male književne dragulje"
L'Express, rujna 2003.

O autoru:


Pierre Merot rođen je u Parizu 1959.godine i prije Sisavaca objavio je još tri romana : Pays soeur (1987.), Crucifiction (1992.) i Petit camp (2001.).
Sisavci su njegovo prvo djelo koje je doživjelo velik uspjeh kod kritike i publike. Roman je nakon objavljivanja 2003. godine postao najvećim iznenađenjem francuske književne jeseni, a dobio je i Prix de Flore - nagradu autorima koji pokazuju originalnost, nezavisnost i buntovništvo pa je u književnim krugovima karakteriziraju najrockerskijom nagradom u Francuskoj


Predstavljanje Paulettinih 'Bjegunaca'

srijeda , 08.06.2005.

MMC Luka u Puli u suradnji s Hrvatskim društvom pisaca priredjuje promociju knjige Ivana Paulette 'Bjegunci', u izdanju Durieuxa. Knjigu će danas, 8. lipnja u 20 sati u MMC Luka predstaviti Nenad Popović (u ime izdavaca), Gorka Ostojić Cvajner, Daniel Načinović te sam autor.
Više o romanu saznajte u postu od 30.05.

NOVO : Lucia Etxebarria - 'Sasvim obična ljubavna priča' (OceanMore, 2005.)

Sasvim obična ljubavna priča upravo izišla knjiga priča Lucie Etxebarrie (prijevod Gordana Matić) knjiga je sastavljena od petnaest samostalnih priča povezanih ženskim glasovima koji u prvom licu ispovijedaju svoje tragične sudbine. Sve su to začudne "ljubavne" priče u kojima, gotovo uvijek, glavne junakinje kreću ka otkrivenju, sazrijevanju, odrastanju i samospoznaji. Sama autorica u pogovoru naslovljenom Stvarnost nadilazi fikciju objašnjava kako je riječ o pripovjednom materijalu temeljenom na činjenicama, na stvarnim životima žena koje su imale hrabrosti javno ispričati svoja iskustva. Gotovo svaka priča progovara o tabuima i predrasudama građanskog društva: prostituciji, nemogućnosti suočavanja sa seksualnim opredjeljenjem, psihološkim devijacijama i bolestima, mitu o ljepoti, izbjegličkim kampovima u Hamadi, kućnom nasilju, kompromisofobiji, vanmatrimonijalnirn ljubavničkim odnosima, silovanju, samohranom majčinstvu...
Kao i u većini svojih romana, i u ovirn kratkim prozama Lucia Etxebarria traga za ženskim sentimentalnim prostorom, ispituje osjećaj ljubavi u najrazličitijim okolnostima i nadareno i vješto daje nam šokantnu bilancu ženskih sudbina.

O autorici


Lucía Etxebarria rođena je 1966. u Bermeu.Studirala je književnost i novinarstvo u Madridu. Prije nego što se profesionalno posvetila pisanju, desetak je godina radila kao konobarica, prevoditeljica, redaktorica i predstavnica za tisak. Do sada je napisala nekoliko romana: Ljubav, znatiželja, prozac i sumnje (1997.), Beatriz i nebeska tijela , za koji je 1998. dobila nagradu Nadal, te Mi koje nismo kao druge (1999.). Osim romana, objavljuje eseje i pjesme, a sudjelovala je i u pisanju scenarija za nekoliko filmova.
Svojim je djelima izazvala brojne polemike. Dok ju je dio etablirane španjolske kulturne javnosti vrijeđao, drugi su je hvalili, pogotovu u Njemačkoj i Francuskoj, gdje su njezini romani po godinu dana bili na vrhu top-lista bestselera. Godine 2000. Sveučilište u Aberdeenu dodijelilo joj je počasni doktorat za književnost.

'Priče s blogerske strane weba' u Booksi

utorak , 07.06.2005.


Booksa je napokon objavila svoj program za LIPANJ. A tamo piše da se u subotu, 11.06. u 20:30h održava književna večer pod nazivom "Priče s blogerske strane weba".

Blogeri koji će čitati svoje prozne uratke su:



1. Sudden Sid
2. Lucy Fair
3. Kontemplativa
4. Debelkurac
5. Osvetnik
6. NoisyD
7. Collisioncourse
8. Porto + gost iznenađenja



Svakodnevno ih čitate a nemate pojma tko su i kako izgledaju?
Onda, pravac Booksa na jednu pravu groznicu subotnje večeri!


A ti goste iznenađenja, nemoj da se ne pojaviš jer ću onda svima otkrit' o kojoj se to blogerskoj kukavici radilo!!!


Meni je Zg malo daleko :-( , ali bit ću s vama u mislima...


'Muha u juhi', nova besplatna elektronička knjiga od DPKM


Društvo za promicanje književnosti na novim medijima (DPKM) objavilo je na mrežnim stranicama projekta 'Besplatne elektroničke knjige' novu knjigu Marija Brkljačića - njegovu treću zbirku pjesama 'Muha u juhi'.

U nastvaku pročitajte dvije izabrane pjesme



za rat je kriv uvijek onaj drugi

za rat je kriv uvijek onaj drugi
kao i za svađu
okršaj u birtiji
prometni udes

uglavnom, čovjek je u svakom slučaju u pravu
bio on s ove ili one strane istine

bijesan i izdan
eno ga kako tumara ulicom spreman na osvetu

sjetite se vašeg susjeda
onog mirnog i povućenog čovjeka
koji vas je uvijek uljudno pozdravio
u liftu u mesnici ili na ulici

sjetite se njega
bio je uvijek počešljan i uvijek obrijan
uvijek tih

ali
jednog je jutra ispalio metak u glavu svoje žene
i odmah zatim i u svoju

ja se pitam tko pere krv i komadiće kostiju i mozga s parketa i tapeta
a vi se pitate tko je kriv za sve to

slušajte, jasno je da vi niste;
krivac je područje pojačanog tlaka zraka
nesretno djetinjstvo
žena kurva
ili
muha u juhi

*******


gledam te dok spavaš

i hrčeš
i jaučeš
i trzaš glavom na demone sna
sjedim u naslonjaču i pijem prvo pivo
pušim prvu cigaretu
slušam vijesti na walkmanu;
ubio čekićem bivšu
Sudac slika vlastitom krvlju
Sanader vjeruje u početak pregovora 17. ožujka
strašno je hladno
ožujak je okrutan mjesec
miš je kliznuo ispod kauča
ne znam što me to umrtvljuje
već godinama ne pronalazim razlog
za nešto više
ne čitam, ne želim ništa, ništa me ne zanima
sad ću morati posrati se
otići u dućan
donijeti kući hranu
pojesti je i otići na posao



O autoru

Mario Brkljačić rođen 1966. godine u Zagrebu, gdje živi i radi. Objavljivao u Godinama novim, Libri Liberi, Quorumu, Republici, Trećem trgu, Vijencu i Zarezu.
Pobijedio na SC-ovom natječaju za prvu knjigu 2003./2004. zbirkom pjesama "Gledaj me u oči" (Studentski centar u Zagrebu, 2004.).
Objavio:
Nikad nije plesao pogo [besplatno elektroničko izdanje], DPKM, 2004.
Gledaj me u oči, Studentski centar u Zagrebu, 2004.
Gledaj me u oči [besplatno elektroničko izdanje], DPKM, 2004.
Muha u juhi [besplatno elektroničko izdanje], DPKM, 2005.




Književna nagrada Mali princ Arsenu Dediću za 'Dječje oči'


Književna nagrada Društva prijatelja knjige Mali princ iz Tuzle, za najbolje ostvarenje za djecu na jezično govornom području BiH, Crne Gore, Hrvatske i Srbije, dodijeljena je Arsenu Dediću za zbirku pjesama za djecu 'Dječje oči', priopćeno je iz Knjižnica grada Zagreba.


Nagrada Mali princ ustanovljena je prošle godine, a dodjeljuje se na književnim susretima, krajem svibnja u Tuzli. Iz svakog jezično-govornog područja sudjeluju po dvije knjige, a dobitniku pripada diploma, statua Malog princa i 3.000 kuna.

Hrvatski centar za dječju knjigu, koji djeluje pri Knjižnicama grada Zagreba već drugu godinu nominira hrvatske autore. Prošle godine nagrada je pripala klasiku hrvatske književnosti za djecu Zvonimiru Balogu za knjigu priča "Zmajevi i vukodlaci".

Na ovogodišnjim književnim susretima u Tuzli za nagradu "Mali princ" predložen je, uz Dedićevu zbirku, i roman za mladež Tomislava Zagode "Balada o Buginim gaćicama".

Stjepan Čuić novi predsjednik DHK-a

ponedjeljak , 06.06.2005.


Slavka Mihalića, koji je odradio dva mandata kao predsjednik Društva hrvatskih književnika (DHK), na subotnjoj je izbornoj skupštini na toj poziciji zamijenio Stjepan Čuić. Čuić je trogodišnji mandat osvojio dobivši 77 glasova, naspram 45 glasova, koliko je osvojio njegov protukandidat Hrvoje Hitrec. Glasovalo je 122 od ukupno 534 članova DHK.
Kao prioritete svojeg mandata Čuić je istaknuo uvođenje promjena u rasporedu građe u školskim čitankama, zalaganje za snažnije pozicioniranje hrvatske književnosti u medijima i školskoj lektiri te aktivnu suradnju s izdavačima, Maticom hrvatskom i Leksikografskim zavodom kako bi se u budućnosti izbjegle netočne interpretacije.
Za potpredsjednike su izabrani Maja Gjerek Lovreković i Srećko Lipovčan. Osim Čuića za mjesto predsjednika Upravni odbor kandidirao je i književnika Mira Gavrana koji je kandidaturu odbio zbog profesionalnih obveza u Hrvatskoj i inozemstvu.
Gavran još je prije dva tjedna Upravnom odboru poslao pismo u kojemu obrazlaže razloge zbog koji se ne želi kandidirati, no pismo je jučer prvi put javno pročitao da, kako je rečeno, ne bi bilo medijskih špekulacija o razlozima njegova odustajanja od kandidature.
Ovom prilikom iznesene su i odluke o dodjeli književnih nagrada »Miroslav Krleža« i »Tin Ujević«.
Nagradu »Miroslav Krleža« dobit će Slobodan Novak za svoj novi roman »Pristajanje«, dok će godišnjom nagradom »Tin Ujević« biti nagrađena zbirka pjesama pod nazivom »Tijat«, pjesnika Borbena Vladovića.

Izvor : Novi list

KRITIKA : Branko Maleš - 'Male ljubavi' (Naklada MD, 2000.)

subota , 04.06.2005.


KRITIKA : Branko Maleš - 'Male ljubavi' (Naklada MD, 2000.)

Čitate li upravo ovu moju pisaniju, onda se neizostavno nalazite u nekoj prostoriji, sobi; sjedite na nekakvoj stolici, držeći miš svoga PC-a u (junačkoj) desnici ruci, sa možda čašom kakvog napitka nadohvat joj, i okruženi još mnoštvom raznoraznih predmeta različitih boja, oblika i namjena. Sad stanite malo i razmislite: iskoračujete li bar ponekad iz svoje egocentrične učahurenosti u vlastitu samodostatnost i nezajažljivost da bi se zapitali žive li svi ti predmeti možda kakav svoj vlastiti unutrašnji svijet, izvan izričite svrhe svog postojanja koja se ogleda u njihovoj upotrebljivosti, odnosno pukom služenju nama - homo sapiensima. E, vidite, Branko Maleš svojom knjižicom "Male ljubavi" čini upravo to, podastirući nam svoju konkretnu, opipljivu, ali i onu emotivnu, intimnu geografiju svog svakodnevlja i potvrđujući time ponovo onu poznatu o "pjesnicima kao čuđenju u svijetu" .

Male ljubavi tanka je (jedva 100 stranica) knjižica koja predstavlja Branka Maleša kao autora iznimne lucidnosti kojom on svoje dovitljive, oštroumne misli o običnim, svakodnevnim (samo naizgled) trivijalijama i sitnicama pretvara u neizmjerno šarmantne kratke asocijativne, fenomenološko-esejističke tekstove, kojima oneobičuje i očuđava neke sasvim obične stvari iz svakodnevnog života (poput npr. gljiva, lovora, loze travarice ili video-kasete) i time im pridaje značenja još neotkrivena, te ih omata aurom posebnosti. Time ponovo dokazuje neponovljivost i unikatnost svake pojedine, najmanje i naoko beznačajne sitnice i stvari koja tako dobiva na svojoj važnosti i specifičnoj težini, istovremeno uspostavljajući integritet i identitet čovjeka i mikrosvijeta koji ga okružuje predmetima, stvarima i pojavama koje inače uzimamo zdravo za gotovo, ne obraćajući veću pažnju na njih. Maleš nam svojim šarmantnim literarnim postupkom indiskretno otvara oči i nagoni nas da uživamo u svijetu u svoj njegovoj punini i ne budemo slijepi kraj zdravih očiju, te se dokazuje kao minuciozan observer, ali i svjedoči o neprolaznosti i nepobitnosti one poznate o pjesnicima kao čuđenju u svijetu.

Njegovi kratki prozni tekstovi u sebi sadrže i dalje sve one sastojke koji su odlikovali njegovo dosadašnje pjesničko stvaralaštvo, pa treba reći da se radi o prozi iznimne liričnosti i poetičnosti, sa čestom pop-referencijalnošću u kojoj se očituje autorov liberalni duh, opuštenost i rockerski svjetonazor, i koja nerijetko radi ritmičnosti zaobilazi interpunkcijska pravila, čime samo dobija na šarmu i eleganciji.

Usredotočujući se na mikrosvijet svog vlastitog življenja Maleš kao da pledira za napuštanje i konačan silazak iz sfera mitomanskih, ideologiziranih, "visokih" povijesno-nacionalnih tema u sferu malog, običnog, građanskog svakodnevlja, što predstavlja duboko humanistički, filantropski postupak povratka čovjeku - pojedincu i individualcu, ali i udaljavanje od zavičajno-čoporativne matrice. Svojim iznimno senzibilnim, lucidnim, emotivnim, šarmantnim i duhovitim rukopisom Maleš se, poput svakog pravog poete, ne usteže uspostavljanja dirljive prisnosti sa recepijentom koji čitanjem ove knjižice dobija uvid u njegov intimni svijet i svjetonazorno-emotivni habitus. Tako čitatelja pretvara u znatiželjna carinika koji pretura po emotivnoj popudbini autorova svakodnevlja.
On nerijetko svoj intimističko-poetički literarni postupak prekida esejističkim fragmentima kojima se ne narušava uspostavljena značenjska i estetsko stilska matrica, nego se ona time čak nadograđuje i usložnjava. Takvim asocijativnim fenomenološkim pristupom sitnicama koje život znače autor nam podastire konkretnu i opipljivu, ali i osobnu emotivnu geografiju svoga svakodnevlja i odgonetava i raščlanjuje intimitet mikrokozmosa u kojem obitava, otkrivajući nam toponime i referentne točke, ali i vlastite afinitete kojima se povodi i koje mu ovu vremenski ograničenu smrtnost čine podnošljivijom i ugodnijom, istovremeno nam oslikavajući i svoju osobnu duhovnu i svjetonazornu strukturu. Njegov rukopis otkriva ranjivog emotivca, ali i eruditu moćnog i razigranog intelekta, s tekstovima kojih poante nerijetko, nakon prvog čitanja ostaju nedokučive, što povećava čitateljski užitak, ali i pretvara ovu knjižicu u svojevrstan intelektualni izazov, čime se njena kvalitativna razina podiže na viši nivo.
A da se uvjerite u simpatičnost, šarm i lucidnost kojima Malešovi tekstovi obiluju, donosim vam jedan odlomak iz kratke cjeline posvećene Zvuku :

"Znam sve o zvuku osim gdje se rodio, kako se isprva zvao, zašto nema prezime, tko mu je tata i što se htjelo s tim zvučnim djetetom. Znači, ništa ne znam o zvuku osim sve ostalo.
Fizika, ah ta dobroćudna fizika, karitativno objašnjava, naravno, sve pa i energijski i valoviti život jednog zvuka, ali kako ni dan-danas ne zna što je miris kako da joj povjerujem u sve njene doktorske kartice o zvuku.
Po bučnoj teoriji nastajanja svemira, po tzv. "velikoj ševi" ili "big bangu" zvuk je u najmanju buku, tj. ruku larma koja se nekad davno oslobodila pri prvom ginekološkom poslu od veće genetske investicije. Recimo da je "big bang" teorija u pravu barem dok traje ovo čitanje jer ćemo, u protivnom, zaglaviti u dernjavi brojnih konkurentskih teorija o životu i nama kao paktikantima toga teškog dara. Ipak, i unutar teze o "velikoj ševi", koja se usput čula nadaleko, nepristojno pitanje i dalje visi u impozantnoj tišini neznanja; naime, i prije spoznaje o svemiru i njegovoj švercerskoj mobilnosti, taj je gospodin-prostor, dakako i obilato, postojao; tj. zvuk je očito, po analogiji, bio i prije nego što smo ga zaista dobro čuli, ali je za nas dotad bio nijem. Ukratko, da pobjegnemo iz suviše demokratskih spekulacija, zvuk je, držim, vezan za uho. Samo tada i tek tada mi dolje na Zemlji, u cjelodnevnoj prirodnoj modi krzna za svaku sezonu, znamo za zvuk kad ga prvi put čujemo i kažemo na mumljajućem jeziku/zvuku: čuj stari, nekaj lupa, brenči, zavija, dreči, štekće, cvili pa i tuli.
Jedan život zvuka, dakle, vezan je uz naše prastaro masno uho: zvuk se čuje, osluškuje pa i prisluškuje. Gotovo bi se reklo da je zvuk po ljudima i njihovu slušanju, osluškivanju i prisluškivanju - policijsko dijete... "

(Branko Maleš - Male ljubavi, Naklada MD, Zagreb, 2000. g., str. 24)

(Napisao : Božidar Alajbegović, veljače 2003.)

NOVO : Jonathan Lethem - 'Tvrđava samoće' (Fraktura, 2005.)

petak , 03.06.2005.

Zaprešićka Fraktura upravo je objavila roman Tvrđava samoće (tvrdi uvez, 645 str., prijevod Marina Čubrić) američkog pisca Jonathana Lethema poznatog nam po izvrsnom krimiću Brooklyn bez majke

Tvrđava samoće priča je o dva dječaka: Dylanu Ebdusu i Mingusu Rudeu. Oni su prijatelji i susjedi, no njihovo prijateljstvo otežava činjenica da je Dylan bijelac, a Mingus crnac. To je i priča o brooklynskoj četvrti u kojoj prevladavaju crnci, iako već postoje i naznake onog što će postati poznato kao "gentrifikacija". Ovo je priča o Americi u sedamdesetima i vremenu kada su i najjednostavnije ljudske odluke – kakvu glazbu slušati, razgovarati ili ne s onim u klupi do tvoje, predati ili ne svoj novac za užinu – vodile u potencijalnu političku, socijalnu i rasnu katastrofu. Ovo je i priča o devedesetima, kada za to više nikoga nije bilo briga. Ovo je priča o punku, toj lakomislenoj bjelačkoj pobuni, i o cracku, toj čudovišnoj kugi. To je i priča o usamljenosti avangardnih umjetnika i o boomu crtanja grafita. Ovo je priča o onome što bi se dogodilo kada bi dva dječaka opsjednuta likovima iz stripova zaista imala njihove moći: upropastili bi si živote. Ovo je priča o ugodnim popodnevima i uličnom bejzbolu, i o godinama u kojima se strepilo od iznuđivanja na školskim dvorištima. Ovo je priča o tome kako je teško pripadati društvu koje te ne prihvaća. Ovo je priča o zatvoru i koledžu, o Brooklynu i Berkeleyu, o soulu i rapu, o ubojstvu i pokajanju. A Jonathan Lethem je kao stvoren da je ispriča upravo on.

O autoru


Jonathan Lethem rođen je u New Yorku, 19. veljače 1964. godine. Odrastao je u Brooklynu i Kansas Cityu. Studirao je na Visokoj školi za glazbu i umjetnosti u New Yorku. Spisateljsku karijeru započeo je kao autor znanstvenofantastičnih priča, piše ih i danas, a s njima je osvojio mnoge važne nagrade SF udruženja. Ubrzo je započeo pisati i romane koji nemaju znanstvenofantastičku tematiku. Pažnju šire čitateljski i kritičarske publike privukao je već svojim prvim romanom Gun, with Occasional Music.
Dosada je objavio čitav niz romana: Gun, with Occasional Music 1994., Amnesia Moon, 1995., As She Climbed Across the Table, 1997., Girl in Landsacape, 1998., Motherless Brooklyn (Brooklyn bez majke), 1999. i This Shape We’re In, 2001., te dvije zbirke priča The Wall of the Sky, the Wall of the Eye, 1996. i Kafka Americana u suradnji s Carter Scholz, 1999. godine.
Za roman Brooklyn bez majke 1999. osvojio je National Book Critics Circle Award jednu od najprestižnijih američkih nagrada za najbolje prozno djelo. Živi i piše u Brooklynu.


U jednoj od kritika ovog romana napisano je: "Ovo je roman koji se gušta, knjiga koju treba čitati polako, ona je proces razotkrivanja za čitatelja, baš kao i za same protagoniste. Tvrđava samoće je Lovac u žitu ove generacije, a Dylan Edbus njezin je Holden Caulfield."

67 ljudi palo u nesvijest na promociji knjige

četvrtak , 02.06.2005.

Malo je onih autora koji se mogu pohvaliti činjenicom da je njihovo štivo bacalo ljude u nesvijest. Upravo se to događa na promotivnoj turneji knjige 'Haunted' autora kultnog 'Kluba boraca' Chucka Palahniuka

Šezdeset i sedam znatiželjnika palo je u nesvijest slušajući autorovo čitanje dijelova knjige, no Palahniuk to objašnjava visokim temperaturama i nedostatkom zraka u knjižnicama i knjižarama gdje se čitanje odvijalo. Seks, nasilje, promjena spola, droga i bolesti koji prožimaju njegovo najnovije ostvarenje s tim nemaju nikakve veze. Barem on tako misli.
No to nije jedina bizarna pojava na njegovim promocijama. Iako je Palahniuk poznat po tome što je na prijašnjim promocijama na svoje fanove, koji su najčešće muškarci između 13 i 30 godina, bacao plastičnu bljuvotinu, ovog puta se odlučio na sličan potez. I dalje publiku koristi kao metu te je gađa plastičnim – ljudskim iznutricama.

'Haunted' donosi priču skupine frustriranih otpadnika od društva koji se prijavljuju na tromjesečnu terapiju pisanjem. Ta se terapija pretvara u nasilje jer si pisci zaključani u starom kazalištu, bez hrane, struje i telefona, počinju međusobno odgrizati ruke i noge, što prerasta u kanibalizam.

'Ja u svojim pričama jako malo izmišljam', objašnjava Palahniuk. 'Ljudi mi ispričaju svoje najintimnije doživljaje i misli, i ja to samo pretočim na papir.'

Izvor : T-portal

Egoboo radionica kreativnog pisanja

srijeda , 01.06.2005.

Od 9. do 17. lipnja u prostorima Multimedijalnog instituta odvijat će se četvrta Egoboo radionica kreativnog pisanja u hipertekstu, Piši piši mi, za koju nema bolje preporuke od one koju je na svojem blogu ispisao Ruralni gorila:

"Ako vas u lipnju neće tresti ispitna groznica, te ćete moći odvojiti po par sati od po nekoliko predvečerja za prekrasne, vrhunske trenutke kreativne zajebancije sred koje ćete testirati svoje spisateljske vještine, sve to pod budnim okom uviđavnih mentora koje čak ne može čovjek ni nazivati "mentorima" jer vas neće gledati s visoka nego će, ono, biti ljudi s kojima možete popiti pivo (iako ne na radionici jer se tamo ne toči alkohol, mislio sam u nekom eksterijeru), ravnopravni suputnici u pustolovini pisanja, pustolovini u kojoj nećete instantno postati književnicima ali ćete se svejedno vraški zabavljati - ONDA JE TO RADIONICA ZA VAS!!! I najbolje od svega, učešće je TOTALNO 300% BESPLATNO!!!!!"

Prijave se primaju na www.egoboobits.net/EdOo
, a voditelji radionice su Zoran Lazić i Vlado Bulić ili Tonći Kožul ( a možda i sva trojica)

Izvor : www.vanbalona.com/DneVnik

NOVO : Dalibor Perković - 'Sva krv čovječanstva' (Naklada Zoro, 2005.)


Sva krv čovječanstva prvi je roman Dalibora Perkovića kojega on na svom blogu Pax et Dischordia predstavlja sljedećim riječima :



U izdanju Naklade "Zoro" prošlog je mjeseca izašao moj prvi roman "Sva krv čovječanstva". Riječ je o psihološkoj space-operi u kojoj, u pozadini velikih zbivanja, likovi sami sebi postavljaju jako neugodna pitanja za koja nisu sigurni da žele doznati odgovore. Ima tu politike, spletki, svemirskih bitaka (dobro, samo jedne), špijuna, ali i sumnji, kompleksa krivnje, preispitivanja svojih odluka prije, za vrijeme i nakon njihovog donošenja, i raspleta za koji će svaki čitalac za sebe morati odlučiti je li dobar, loš ili jednostavno jedini moguć.

Knjigu je uredio Davor Šišović, ilustraciju je naslikao Aleksandar Žiljak, a buduće čitatelje bih možda trebao upozoriti da NE ČITAJU UREDNIKOV POGOVOR prije nego što pročitaju cijeli roman zato jer u svojoj zadnjoj četvrtini isti (pogovor, ne urednik) sadrži prilično nezgodan spoiler. Već mi je jedna osoba rekla da urednika zbog toga treba umlatiti sapunom u čarapi (gledali ste Twin Peaks, zar ne?), ali pustit ću zainteresirane strane da se same razračunaju, a ja samo prenosim upozorenje.

Knjiga se već nalazi u nekim knjižarama, a nešto jeftinije se može nabaviti direktno od izdavača po cijeni od 130 kuna. A možda bi vam se isplatilo i da mi pošaljete mail. Isto tako, nadam se da će se što veći broj primjeraka naći u knjižnicama, iako je to već daleko izvan mog utjecaja.


O autoru:

Dalibor Perković je Petrinjac rođen 1974.godine u Malom Lošinju. Studira fiziku na PMF-u. Kao novinar radio je u Studentskom listu, SL Revoltu i Novom listu. Piše od 1996. Za novele Banijska praskozorja (1999.) i Preko rijeke (2003.) nagrađen je nagradom SFera. Dosad objavio zbirku priča Preko rijeke (Mentor, 2004.)

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>