KICKBOXING

Viškovo, gradić na sjeverozapadnom dijelu Rijeke u nedjelju, 1. travnja 2007. je domaćin Hrvatskog kickboxing prvenstva u low kicku za seniorke i seniore. Prvenstvo će se održati u sportskoj dvorani Osnovne škole "Sveti Matej", a izvršni organizator je KBK "Sveti Matej" iz Viškova kojeg vodi Dragan Majkić.



Ali ono što posebno veseli je brojnost prijava. Kako doznajem iz natjecateljskog odbora prijavljeno je 117 natjecatelja iz 29 klubova članova Hrvatskog kickboxing saveza.





Da će biti gužve, one pozitivne i one koju smo stvarno svi priželjkivali govore nam i zvučna imena po kategorijama:

-63.5 kg: Siniša Kovačić (Pit Bull-Split), Goran Kovačević (Sveti Duh-Osijek)

-67 kg: Renato Gogošević (Pit Bull-Split), Vinko Đirlić (Pit Bull-Split), Mario Katić (MOKK-Kaštela), Nikola Božić (Mega Centar-Rijeka), Filip Čepo

-71 kg: Frane Radnić (Pit Bull-Split), Hrvoje Crnić (Sveti Matej-Viškovo), Emerik Večerić (Mladost-Varaždin), Emil Škare (Poštar-Split), Branko Mikulić i Mario Ilijević (Otok-Otok), Dean Tašić (Sveti Duh-Osijek), Anđelko Rebić (Pit Bull-Split)

-75 kg: Ivan Barišić (Valpovo-Valpovo), Tomislav Rudan (Petar Krešimir IV-Šibenik), Marko Benzon (Pit Bull-Split), Mirzet Barjaktarević (King-Poreč), Goran Plećaš (Sveti Duh-Osijek), Stipica Duspara (King-Poreč)

-81 kg: Luka Šimić (Bushido-Požega)

-86 kg: Stipe Stipetić (Terminator-Split), Marin Roso (Sveti Duh-Osijek)

-91 kg: Miro Šarac (Pit Bull-Split), Luka Kalmeta (Pit Bull-Split), Vladimir Čelar (Mornar-Split), Stipan Ivić (Bjelovar-Bjelovar)

+91 kg: Zoran Dorčić (Sveti Matej-Viškovo), Zoran Majkić (Sveti Matej-Viškovo), Damir Tovarović (Pit Bull-Split), Valentino Venturini (King-Poreč), Ivica Ivić (Bjelovar-Bjelovar)

U ženskoj konkurenciji svoje sudjelovanje prijavile su:

Ivona Roca (Dalmatino-Šibenik), Jelena Radoš (Sveti Krševan-Zadar), Ana Mandić (Pit Bull-Split), Nevena Juranović (Pit Bull-Split), Mateja Blažević (MOKK-Kaštela), Nives Radić (Dalmatino-Šibenik), Natalija Šimac (Mega Centar-Rijeka).

Jel dosta...?

I ne samo to. Već smo navikli na odlične fotke amaterskih foto profesionalaca, Ovaj puta na okupu je riječka ekipa, čak ih se prijavilo 8 a to su: Goran (AliG), Vladimir (Mudri), Gerhard (Gerd), Ozana, Martina, Attila ...

A u svom specifičnom stilu "a'la Klović" najavu su dale i Sportske novosti ;-)))

Hrvatski kickboxing nije otok sam za sebe, kao prvo radi u specifičnom okruženju hrvatskog sporta gdje su mnoge stvari u najmanju ruku čudne, okrenute naopako, iznenađujuće postavljene, ali ipak, jedna "mala" Hrvatska ima u svijetu sporta rezultate s kojima se može podičiti i najveća ili najznačajnija (ako to i postoji) država ove zemaljske kugle.

Što je tu čudno - pa jedan kickboxing koji je tek nedavno dobio svjetsku potvrdu - priznat je kao ravnopravni sport primitkom matične svjetske federacije WAKO u svjetsku sportsku asocijaciju GAISF (pisao sam o tome u više postova) u Hrvatskoj postiže nezabilježene rezultate. U čemu se ti "nezabilježeni rezultati" ogledaju:
- stalni rast broja klubova i natjecatelja - sada savez broji 153 kluba (više ili manje aktivna, više ili manje uspješna) ali, stalno se otvaraju novi klubovi
- sve veća i veća uspješnost kickboksača na međunarodnoj sceni koja je u prošloj godini ponovno dovela da je kickboxing najtrofejniji sport u Hrvatskoj

To su nepobitne činjenice, ma koliko god se neki slagali ili ne slagali. Malo mi je čudna konstatacija iz komentara u jednom od prethodnih postova - "hiperinflacija medalja". Zašto, ponovno se pitam.

Treba biti pošten i reći - kickboxing ima 7 disciplina, u tih 7 disciplina natječe se 5 dobnih kategorija, a svaka kategorija ima svoje težinske skupine, pa se naši natjecatelji mogu natjecati u brojnim težinskim i inim skupinama i to izgleda ovako:

Djeca (7, 8 i 9 godina):
- semi contact: 12
- glazbene forme: 8
- aero kickboxing: 4

Mlađi kadeti (10, 11 i 12 godina):
- semi contact: 14
- glazbene forme: 8
- aero kickboxing: 4

Stariji kadeti (13, 14 i 15 godina):
- semi contact: 14
- light contact: 15
- glazbene forme: 8
- aero kickboxing: 4

Juniori (16, 17 i 18 godina):
- semi contact: 15
- light contact: 15
- full contact: 18
- low kick: 18
- K1 style: 18
- glazbene forme: 8
- aero kickboxing: 4

Seniori:
- semi contact: 16
- light contact: 16
- full contact: 19
- low kick: 19
- K1 style: 19
- glazbene forme: 8
- aero kickboxing: 4

Sveukupno - 289 natjecateljskih kategorija.

Naravno, ne natječu se hrvatski kickboksači u svim tim kategorijama (pogotovo je to reducirano u mlađim dobnim skupinama gdje nema međunarodnog nastupa kod djece i natjecateljske skupine kod kadeta su spojene u glazbenim formama i aero kickboxingu, pa je taj broj u stvari reduciran na 253). Ali ipak - 253 potencijalnih (međunarodnih) medaljaša je tu svake godine.

Ali, ništa manje nema ni plivanje (mali i veliki bazeni, kraul, prsno, buterfly, leđa, štafeta, mješovito, muški, ženske, seniori, juniori, mlađi juniori, kadeti...ukupno negdje oko 360 natjecateljskih kategorija), ni streljaštvo (pištolj, puška, zračni pištolj, revolver, zračna puška, malokalibarski, velikokalibarski, 10,25,50,100 m, ležeći, klečeći, stojeći, sve tri pozicije - ukupno negdje oko 700 natjecateljskih kategorija) .

Treba biti fer i reći da boks ima ukupno 61 natjecateljsku kategoriju (mlađi kadeti, kadeti, juniori, seniori i žene), da karate ima 41 natjecateljsku kategoriju na međunarodnoj sceni, pa su i njihove mogućnosti s te strane ograničene.

Međutim, isto tako treba naglasiti da je da je kickboxing savez prošle godine na međunarodnu scenu odveo 327 reprezentativaca - od Svjetskog prvenstva za juniore i kadete u Zadru (188), pa europskih prvenstava u Lisabonu (25) i Skoplju (27) te svjetskih kupova u Italiji (70) i Mađarskoj (17). A koliko su ih drugi savezi odveli? Jednog, dva, uvrh glave desetak. I normalno je da i kvantiteta daje kvalitetu, ali i rezlultate.

Često sam u prilici i čujem (nažalost), "ova naša brončana medalja (jedina u godini dana na svjetskoj sceni u jednom borilačkom sportu) vrijedi više nego sve vaše medalje". A ja mu kažem - "pa prijatelju ako tako misliš i neka ti je, uživaj u toj svojoj jednoj medalji". Stvarno je ta medalja nadnaravni uspjeh i uživaj u njemu.

I zašto uvijek tako postavljati pitanje, zašto piramidu okretati naopako? Zašto nečiji uspjeh, ukoliko je velik odmah omalovažavati - pa kritizirati natjecanje, kritizirati suce, kritizirati povoljan ždrijeb, kritizirati roditelje koji su tu u blizini. Nikome ne pada napamet reći da baš i nije nešto ova olimpijada kada jedna zemlja (Amerika) može osvojiti 200 medalja. Ne, svi kažemo kako je Amerika jaka i skoro pa nedostižna.

I možda i nisu najvažnije sve te medalje - nekako smo se u kickboxingu i pomirili s činjenicom da zavidni odmahuju rukom, ali nažalost ti isti ili slični zavidni i odlučuju u koje kakvim zajednicama ili komisijama sportova, pa se ta zavist vrlo konkretno realizira manjom lovom od realno zaslužene. Ali, što je danas realno?

Da, nisu najvažnije sve te medalje - važno je da je veliki broj mladih ljudi otišao na međunarodnu scenu, gledao, slušao, vidio, oprobao, naučio što šta, skužio puno toga novoga, potvrdio svoje znanje ili neznanje, vidio koja je njegova razina, gdje je dobar, gdje je loš i učio, učio, učio. I tako s novim znanjima i s novim i neprocjenjivim iskustvima došao nazad u svoj klub, pokazao to nešto novo, baš ono što mu je Rus prodao ili gdje ga je Francuz zeznuo ili ono gdje protiv Amerikanca nikako nije mogao naći pravi odgovor, sve je to pokazao u svome klubu, možda savladao i naučio i zajedno sa svojim klupskim kolegama došao na jedno od brojnih prvenstava koje kickboxing savez organizira tijekom cijele godine. I eto ti nezaustavljivog rasta razine i znanja i vještine i tehnike i ukupno rasta razine kvalitete kickboxinga. A s time raste i interes za kickboxing - i pozitivna spirala se okreće, ka boljemu i boljemu.

A gubitnici će i dalje tražiti razloge, neke svoje, neke posebne, neke specifične.

Osvrnuo bih se na diskusiju s prethodnog posta - tema: očevi i djeca, mogao bih to tako reći.

O toj sam temi već pisao, pa koga interesira može pogledati post "Očevi i djeca" od 02.08.2006. zajedno s nekoliko vrlo informativnih komentara.

Upravo je činjenica da su djeca "očeva" među uspješnijim natjecateljima u savezu - tu imamo Anu Znaor (kćer predsjednika Predraga), Marka Dešu (sina glavnog tajnika Romea), Saskiu Božić (kćer predsjednika natjecateljskog odbora Nikole), Zdravka Hasana (sina suca Zlatka), Ivana Romića (posinka trenera Jože Cerovca), Andreju i Antonia Ivasa (djecu trenera Denisa), Ivonu Jakša (kći trenera Arpada), Tomislav i Hrvoje Čikotić (Sinovi izbornika Josipa) i svi su oni vrlo uspješni, višegodišnji državni prvaci i na toj činjenici netko neupućen vrlo lako može sagraditi konstrukciju - pa jasno je kada su im tate tu iza njih.

Ali, svi ti klinci, momci i djevojke postižu i rezultate na međunarodnoj sceni - i tamo su u svojim dobnim skupinama u ili čak i na svjetskom vrhu, dakle među najboljima na svijetu. Zar i tamo tate djeluju? A ako i djeluju, zar nema drugih tata koji bi mogli za svoju djecu djelovati. Dakle, bezvezna priča dušebrižnika izgubljenih duša.

Naravno, nikome ne pada na pamet ni za dlaku umanjiti uspjeh Janice Kostelić samo zato što je tata Ante postavio slalomsku stazu. Niti uspjeh Gorana Iveniševića zato što tata sjedi iza njega. Je li Ante bio u sukobu interesa? Je li Srđan bio pristran? Ma dajte molim vas! Pa cijeli svjetski sport se bazira na djeci i tatama. Djeci sportašima i tatama trenerima, sucima i dužnosnicima. I ta djeca su upravo i zbog toga uspješnija, ne zato što im se nešto naštimava (ma ima i toga, ali to su sporadični slučajevi), već upravo zato što je tata stvarno u svemu sudjelovao uz svoje dijete, jer je tu uz njega, daje mu podršku, sigurnost, savjete, upute, tješi ga, usmjerava ga, jer je s njime na natjecanjima, na treninzima, na putovanjima, na pripremama - i tu treba zahvaliti roditeljima na samopouzdanju i uspjehu djeteta, a ne na bodovima u bodovnim listama - to može sportaš samo sebi zahvaliti, svojoj volji, svojoj upornosti, svojoj spremnosti i pameti, znanju i vještini.

I neka je tih tata, a nažalost biti će i dušebrižnika izgubljenih duša. I to je realnost. I sve je relativno moj Alberte.



Na slici je mađarski sudac Sandor Kovacs sa sinom nakon izgubljene borbe. Slika sve govori, niti se ne može opisati koliko u ovom trenutku podrška tate znači razočaranom sinu. To se iz njihovih pogleda upravo i vidi.

Eto.

Jučer, 24. ožujka 2007. su u Kostreni, u velikoj sportskoj dvorani održana dva državna prvenstva Hrvatskog kickboxing saveza - Hrvatsko prvenstvo u semi contactu za starijek kadete i Hrvatsko prvenstvo u full contactu za juniore. Ukupno je nastupio 171 natjecatelj odnosno 102 starija kadeta i kadetkinje iz 23 kluba i 69 juniora i juniorki također iz 23 kluba - članova Hrvatskog kickboxing saveza.

Evo izvještaja:

Hrvatsko kickboxing prvenstvo u semi contactu za starije kadete

Nastupila su 102 natjecatelja - 53 starija kadeta i 49 starijih kadetkinja iz 23 kluba.

Najboljima su proglašeni:
- najbolja starija kadetkinja - Rina Čičin Karlov - HBD, Vodice
- najbolji stariji kadet Tibor Ileš SUŠAK Rijeka
- najbolji klub - SUŠAK Rijeka - trener: Branko Fibinger




OSTVARENI REZULTATI:

Stariji kadeti - semi contact -42 kg
1. Tibor Ileš, SUŠAK Rijeka
2. Matija Vragović, ZMAJ Bedekovčina
3. Tomislav Miljan, IVANIĆ GRAD IVANIĆ Grad
3. Romeo Grbavac, MAWASCHI Makarska



Stariji kadeti - semi contact -47 kg
1. Alvin Ališić, VIKTORIJA Rijeka
2. Siniša Meštrović, ZMAJ Bedekovčina
3. Filip Krezo, IVANIĆ GRAD IVANIĆ Grad
3. Ivan Klasić, SUŠAK Rijeka

Stariji kadeti - semi contact -52 kg
1. Matija Jambrišak, NOVSKA Novska
2. Kristijan Bačić, KUTINA Kutina
3. Mario Šanko, VIKTORIJA Rijeka
3. Marino Štefanac, TIGAR Karlovac

Stariji kadeti - semi contact -57 kg
1. William Vičević, OMIŠALJ Omišalj
2. Luka Rakun, SUŠAK Rijeka
3. Bruno Serdarević, VELEBIT Benkovac
3. Edvin Gromila, FUTURA Pula

Stariji kadeti - semi contact -63 kg
1. Andrej Gudac, SUŠAK Rijeka
2. Jasmin Mušanović, VIKTORIJA Rijeka
3. Antonio Hodak, TIGAR Karlovac
3. Matej Dujmović, SVETI MATEJ Viškovo

Stariji kadeti - semi contact -69 kg
1. Domagoj Šarčević, MOSLAVAC Popovača
2. Antonio Kovačević, LOTUS Split
3. Jozo Krželj, MAWASCHI Makarska
3. Andrija Car, DALMACIJA Dugi Rat

Stariji kadeti - semi contact +69 kg
1. Josip Šimunović, KUTINA Kutina
2. Filip Dmitrašinović, VIKTORIJA Rijeka
3. Zvonimir Čikotić, DALMACIJA Dugi Rat
3. Danijel Juko, SVETI MATEJ Viškovo



Starije kadetkinje - semi contact -42 kg
1. Saskia Božić, KUTINA Kutina
2. Renee Škulić, SUŠAK Rijeka
3. Nikolina Obratov, HBD Vodice
3. Andela Paleka, LOTUS Split

Starije kadetkinje - semi contact -46 kg
1. Rina Čičin-Karlov, HBD Vodice
2. Katarina Jelenčić, BTI Zabok
3. Sara Širola, DRAGA Rijeka
3. Vlatka Hajdu, MOSLAVAC Popovača

Starije kadetkinje - semi contact -50 kg
1. Ivona Jakša, ZMAJ Bedekovčina
2. Antonija Kezić, SUŠAK Rijeka
3. Ines Slavujević, PAKRAC Pakrac
3. Marija Klaić, PAKRAC Pakrac

Starije kadetkinje - semi contact -55 kg
1. Mia Blagaić, LOTUS Split
2. Sara Milanja, DRAGA Rijeka
3. Maja Gulin, HBD Vodice
3. Iva Jurasić, MALINSKA Malinska



Starije kadetkinje - semi contact -60 kg
1. Andrea Čvek, KRAPINA Krapina
2. Klara Begić, ZMAJ Bedekovčina
3. Ivona Baričević, DRAGA Rijeka
3. Ana Deak, BTI Zabok

Starije kadetkinje - semi contact -65 kg
1. Lana Ješić, MORNAR Split
2. Kristina Mijat, HBD Vodice
3. Iris Bareša, HBD Vodice

Starije kadetkinje - semi contact +65 kg
1. Helena Jurišić, MORNAR Split
2. Karmen Birin, HBD Vodice
2. Izabela Sulejman, SVETI MATEJ Viškovo
2. Antea Dedić, LOTUS Split


Hrvatsko kickboxing prvenstvo u full contactu za juniore

Nastupilo je 67 natjecatelja - 58 juniora i 11 juniorki iz 22 kluba.

Najboljima su proglašeni:
- najbolja juniorka: Tajana Rubeša - SVETI MATEJ, Viškovo
- najbolji junior: Davor Kostelac - MLADOST, Varaždin
- najbolji klub: PIT BULL, Split - trener: Marko Žaja

OSTVARENI REZULTATI:

Juniori - full contact -51 kg
1. Tonči Treselj, MOKK Kaštela
2. Josip Mitrović, SVETI KRŠEVAN Zadar

Juniori - full contact -54 kg
1. Ivan Radoš, SVETI KRŠEVAN Zadar
2. Frano Kutleša, UHBDDR Imotski
3. Marko Sikirica, PIT BULL Split



Juniori - full contact -57 kg
1. Ognjen Topalović, POREČ Poreč
2. Karlo Klarić, PIT BULL Split
3. Tin Mladenović, MLADOST Varaždin
3. Ervin Karaman, PLANET SPORT Pula

Juniori - full contact -60 kg
1. Marin Sutlović, PIT BULL Split
2. Ivan Mladenović, MLADOST Varaždin
3. Daniel Budimir, UHBDDR Imotski
3. Ante Pastuović, MORNAR Split

Juniori - full contact -63,5 kg
1. Luka Tomić, PIT BULL Split
2. Stefano Benčić, KING Poreč
3. Matej Benić BURA Kostrena
3. Denni Kelečević, SVETI KRŠEVAN Zadar

Juniori - full contact -67 kg
1. Luka Ivančić, PLANET SPORT Pula
2. Josip Podvorac, KUTINA Kutina
3. Oliver Pasariček, BURA Kostrena
3. Gordan Bakšić, JASTREB Jastrebarsko

Juniori - full contact -71 kg
1. Ivan Romić, KUTINA Kutina
2. Ivan Stupalo, PIT BULL Split
3. David Dobravec, KING Poreč
3. Nikša Kržić, MEGA CENTAR Rijeka



Juniori - full contact -75 kg
1. Davor Kostelac, MLADOST Varaždin
2. Marko Radić, POŠTAR Split
3. Mario Tomljanović, SVETI MATEJ Viškovo
3. Željan Ješić, MORNAR Split

Juniori - full contact -81 kg
1. Zdravko Hasan, KUTINA Kutina
2. Mate Granić, MORNAR Split
3. Boško Matić, POŠTAR Split
3. Mislav Derek, MORNAR Split



Juniori - full contact -86 kg
1. Dino Čatipović, PIT BULL Split
2. Matej Bakšić, JASTREB Jastrebarsko
3. Renato Alilović, KOBRA Imotski
3. Ante Kekez, POŠTAR Split

Juniori - full contact -91 kg
1. Marko Delić, MORNAR Split
2. Željko Čubela, KOBRA Imotski

Juniori - full contact +91 kg
1. Zvonimir Martić, SVETI JURE Gata
2. Ivan Budimir, UHBDDR Imotski
3. Ante Jukić, UHBDDR Imotski

Juniorke - full contact -52 kg
1. Bernarda Rundek, JASTREB Jastrebarsko
2. Irena Šubr, NOVSKA Novska

Juniorke - full contact -56 kg
1. Tajana Rubeša, SVETI MATEJ Viškovo
2. Monika Švenjak, SVETI KRŠEVAN Zadar



Juniorke - full contact -60 kg
1. Atina Pančelat, POREČ Poreč
2. Renata Rogić, KOBRA Imotski
3. Antonela Begonja, CROATIA Zadar



Juniorke - full contact -65 kg
1. Santana Picco, KING Poreč
2. Tena Sladoljev, MOKK Kaštela
3. Vedrana Lučić, UHBDDR Imotski

Juniorke - full contact +65 kg
1. Matija Šimović, UHBDDR Imotski
2. Edita Lešnik, KOBRA Imotski





KBK "Kutina"


Predsjednik Znaor i glavni sudac Bezjak s juniorima Pit Bulla predvođenima trenerom Markom Žajom.


Evo i scanovi članaka objavljenih nakon natjecanja

riječki "Novi list"


i dvotjednik "Otok Ivanić"



Eto, baš lijepo.

Svima nam je dobro poznata slika iz španjolske Pamplone - tisuće mladiće, deseci bikova i strka. Mnogi padaju. Padaju i nabrži, padaju i najbolji, ...

I naš najbolji Frane Radnić je bio u Pamploni, i nije pao, istina, izgubio je, ali nije pao. Pročitajte izvještaj:

17. ožujka se u Pamploni (Španjolska) održao meč za WAKO PRO svjetsku profesionalnu titulu u low kicku do 75 kg. Dosadašnji višegodišnji svjetski prvak Ignacio „El Chino“ Sanchez uspio je i ovaj put zadržati svoju titulu. Protivnik mu je trebao biti naš Srđan Špirk iz zagrebačkog kluba „Tigar-Cikatić“ koji je aktualni europski profesionalni prvak u istoj disciplini i kategoriji. Ali 20-ak dana prije meča Srđan je ozlijedio ligamente koljena i trebao se hitno pronaći zamjenski borac. Hrvatska je pronašla odličnu zamjenu. Izazov je prihvatio Frane Radnić iz splitskog kluba „Pit bull“.

Frane je aktualni svjetski amaterski prvak u disciplini K-R do 71 kg. Također je aktualni europski profesionalni prvak u istoj disciplini i kategoriji. Frane je pristao da se bori bez obzira na manjak tjelesne mase i na nedostatak dovoljnog vremena za odgovarajuće pripreme.

Na put se krenulo autom u četvrtak navečer iz Splita. Nakon samo tri sata spavanja uslijedio je let zrakoplovom iz Zagreba za Milano, pa presjedanje za Madrid i na kraju treći zrakoplov za Pamplonu. Čitav petak je proveden na putu.

Meč je održan u subotu pred oko 2.000 gledatelja. Atmosfera u dvorani je bila odlična. To je bio posljednji meč večeri na priredbi u kojoj je bilo više borbi između španjolskih i francuskih športaša.



Frane Radnić je izašao na ring u majici s likom bika i predstavio se „umjetničkim“ imenom El Toro. Podsjetnik je to na dan u godini kada glavnim ulicama centra Pamplone mnoštvo odvažnih mladića trči ispred razjarenih bikova. To je svakako izazvalo određene simpatije kod dijela publike, ali kad je na ring izašao Ignacio „El Chino“ Sanchez nastala je prava euforija. Prvak je zaista obljubljen u svom gradu!

Borba je trajala 5 rundi po 3 minute. Frane je čitavo vrijeme bio bolji u ručnim, a Sanchez u nožnim tehnikama. U prve dvije runde je Frane imao nekoliko bodova prednosti. Treća runda je bila izjednačena, a četvrtu i petu rundu je dobio domaćin. Dakle, meč je bio izjednačen. To je pokazala i sudačka odluka. Borba je završila na bodove odlukom 2:1 u korist Sancheza. Treba napomenuti da je pobjedu našem borcu dodijelio na svojoj listi naš međunarodni sudac prof. Predrag Znaor koji je ujedno i predsjednik Hrvatskog kickboxing saveza zastupnik WAKO PRO za Hrvatsku.

Organizatori nisu poštovali odredbu da jedan od bodovnih sudaca mora biti neutralan, tj. da treba biti iz druge države. Oba su bili Španjolci, jednako kao i sudac u ringu. Mogli bi se našaliti i reći da Pamplona pripada Baskiji pa da je neutralni sudac zapravo bio iz Madrida, tj. Španjolske. Da, za one koji ne znaju, zbog političkih napetosti izmešu Baska i Španjolaca prije meča se nisu, kao što je to uobičajeno, vijorile nacionalne zastave i svirale državne himne. Dakle, međunacionalne unutardržavne napetosti nisu privilegija samo nekih „divljaka“ na brdovitom Balkanu.

Usprkos svemu, treba pošteno reći. Frane je bio odličan, ali ne bolji od aktualnog prvaka. Da bi se nekom preotela titula mora se biti uvjerljivo bolji. Također, treba zaista biti dominantan pa uzeti titulu na suparničkom terenu s trojicom „protivničkih“ sudaca. Ili treba meč završiti nokautom. Istina, Frane je u posljednjoj rundi Sancheza čak dva puta bacio na pod, ali nije to bilo čak ni za brojanje. El Chino (Kinez) je prekaljeni borac, iznimno tvrd i iskusan.

Trener Frane Radnića prof. Marko Žaja je zainteresiran za uzvratni susret. Već je predložio da se meč održi sljedeće godine na Gripama u sklopu tradicionalne priredbe „Obračun u ringu VI“. Možda se tada ta titula i vrati u Split. Naime Žaja je prije Sancheza godinama bio nositelj tog naslova i branio je titulu 5 puta kao europski prvak te 3 puta kao svjetski. Na kraju se neporažen povukao i upraznio naslov.

Sve u svemu, nakon ovako odlične izvedbe od Frane Radnića očekujemo nova uzbudljiva ostvarenja u ringu. Prvi izazov mu je postati 1. travnja prvak Hrvatske u low kicku, pa ponovno postati svjetski amaterski prvak u Beogradu krajem rujna. Vjerujemo da će se to i ostvariti. Frane to može. Frane Radnić je bio dva puta proglašen ukupno najboljim kickboksačem Hrvatske i zato to mi s pravom očekujemo.


2. Frane "El Torro" Radnić ispred koride


3. Znaor, Žaja i Radnić na ručku prije meča


4. Frane Radnić i Ignacio Sanchez


5. Pojas i pehari čekaju osvajače


6. Žaja i Radnić izlaze na ring


7. Ignacio Sanchez izlazi iz na ring


8. Žaja i Radnić ulazi u ring


9. Frane Radnić u meču


10. Frane Radnić i Ignacio Sanchez


11. Promotor Eguzkiza, Žaja, Radnić i Sanchez


12. Frane Radnić i Marko Žaja nakon meča


13. Žaja, Radnić i Znaor nakon meča


14. Marko Žaja i promotor Eguzkiza

Druženje, suradnja, prijateljstvo pa sad čak i suživot - kickboxinga i amaterskih foto profesionalaca je već postalo nešto normalno. I to je dobro. Svi zadovoljni. I ti umjetnici fotografije imaju priliku pokazati svu ljepotu trenutka, pokreta, svjetla i sjene, grča i pobjede, a umjetnici borenja imaju prilike vidjeti se u sasvim drugačijem svjetlu, onako kako ih vidi umjetničko oko, kako ih može vidjeti jedno slobodno oko, neopterećeno tehnikom izvođanja udarca, pravilnošću blokade, nužnosti pokazivanja ... Ljubitelji spoja borilačke i fotografske umjetnosti mogu samo uživati.

Već sam pisao o Irish Openu 2007 dva puta - sam kratki izvještaj s natjecanja, a sada stvarno s guštom predstavljam prvog majstora svjetla i sjene - Nikola Smernić.

Pa pogledajte:






















Baš lijepo i jedva čekam i ostale da se slikom jave.

i makije u Tirolu

Veleštovani!

Kako sam več napomenuo, a da se ne vračam na početak nadam se da će Vam moje izlaganje proteči u ugodi, zadovoljstvu te osobitom zanimanju.

Napisao sam mnogo toga pa se sjebo, izbrisao tekst. Sada pišem ponovo, ali sa istim žarom, usudio bih se reči entuziazmom.

Kao što znate, u Kufsteinu (po Nikoli Kupfsteinu) se održao Austrian Classic, klasičan kickboxing tournament, na kojem su između inih 16 zemalja nastupila i poneka pozvana i samopozvana imena hrvatskoga kickboxinga. Samopozvana imena su bili šaka jada i jadnika iz Zagreba, Kutine, Jalžabeta, Poznanovca, Slunja, Pakraca i Novske.

Na put smo krenuli iz Lipovljana nakon što su nam dobri ljudi nasuli dobro gorivo u naša dva jadna kombija te nakon što je Nikola uz svesrdnu pomoć Begana nakon 138 pokušaja uspio upaliti novi (19234 km prijeđenih) Hyundai H-1 SV. Nešto na prvom zubu ga je zajebavalo. I tako uz prekrasno sunce pržili smo nezaustavljivo prema EU tj. Sloveniji.

Brinuo sam se, jer poznat sam po brižnosti, da li će nas razni šengeni pretraživati i tražiti kupljenu i švercanu djecu, Kurde i imigrante po limenkama, poklopcima motora i rezervara. Na hrvatskoj granici dočeka nas cura u plavom sa plavom šljivom ispod oka. Prebroji putovnice i nas u kombiju te nas pusti. U drugom kombiju zastoj, cura sa šljivom primjetila je da je dečku u plavom Tihomiru Pakračkom istekla putovnica. Ništa čudno, svi ok osim vlasti. Uz svesrdnu gestikulaciju, pokazivanje raznih iskaznica i mišića, a osobito isticanje "pa mi smo kolege", a sa kapom internešnl polis fors (podsječa me na Iliju), Tihomira puste. Ali ćekaju nas na Bregani Slovenci. Nikola smanji gas, da ne bi probudio radnike treče smjene u Jesenicama koji su se odmarali nakon posla i prolazimo granicu, na upit kuda idemo Nikola kaže u Ljubljanu, a na što, Nikola veli na kikboks. U drugom autu, da bi Tiho mogao proći sa osobnom Beganu kaže da idu na kikboks ali u Maribor! Moš si mislit, preko Bregane iz Zagreba!

Kako uvidješe Slovenci, a da ne bi pravili buku, da smo mi šaka jadnika i samoprozvanih avanturista, propustiše nas u ime dobrih odnosa nas i njiha.I tako prašimo mi, autoput, tunel, most, vinjeta, most, put, tunel, Njemačka, Austrija, most, cesta i dođosmo za tren u Kufštein, nakon samo 8 sati vozikanja. Cijelim putem postavjao sam pitanje kuda i gdje mi idemo i gdje ćemo bivati u tom hladnom Tirolu. Nikola je rekao nebrini, i ja se nisam brinuo, više.

Nakon uspješnog progurivanja na vagu, prođošmo vagu i gledašmo kako razni leteći Olandezi, Englezi, Švicarci i ini lete zrakom u glasbenim formama. Odma se sjetih svoga kolege i prijatelja Vedrine. On je samo nekih 12 godina iz njih. Ali napreduje i stići će ih siguro. Kada su nam dosadili leteći ljudi odlučišmo, priznajem ja sa strepnjom, otići potražiti naš hotel. Bad Goering, kaže Nikola. Neki naši zemljaci, radnici i Hrvati odvezli su nas nekih 10 km u Bad Herring.

Uto Romeo cimne Nikolu na mobil i kazuje da će kasniti te da to prenese Krukenhojzeru, Michaelovom starijem bratu Petru, zvanom Top Ten. Dijeličem oka vidjeh prvi puta nekakav dokumenat na kojem je pisalo da naš glavni tajnik i njegova pratnja spavaju u hotelu u Kufsteinu, centru, pljuneš na dvoranu Kufstein Arena. I vidjeh cifru od 77 ojra. A mi spavamo i doručkujemo za 22 ojra. Kuda nas Nikola vodi? Da li je zato Romeo glavni tajnik? Hotel u centru, pljuneš na dvoranu? Da baš zato, to je razlika između nas i vrhovnika.

Od druge smo našli naš bivak, čudo, sline i iščekivanja nestaju, spavamo u pekari!!!!!! Dočekuje nas pekar!!!!!! Sav u brašnu i germi!!!! Posloži nas po sobama i ode frkati perece. Kazuje da je doručak u 7.ujutro.


< Hotel-pekara u kojem smo mi jadnici bivali.

Smjestili smo djecu i Burmu, koji nas je umorio sa svojim fektanjem bombona i čipsa od djece, te smo jadni izašli nešto pojest popit. Zločesti kakvi jesmo raspravljali smo kako smo jadni i kako nemamo sreče. Što smo smješteni u pripizdini, a naš glavni tajnik je u centru grada u hotelu sa 6 zvjezdica. Legli smo puni jala i zavisti u 2 ujutro da bi se budili u 6 te požurili na doručak. Nikola je platio i potpisao, a Rahmani se nije mogao diči koliko se najeo buhtli, kolaća, krafni i pisanica. Sve je to zalio vrhunskim kakavom.

No vrijeme je neumoljivo i mi krećemo put dvorane. Pred dvoranom nalazimo Petru, lijepu curu, sutkinju i estetu. Pušila je svoju cigaretu i bila kao puna sebe. I ona je u ekipi glavnog tajnika,čuh šuškanja mojih zavidnika.

Kako nisam mogao doći do informacija u kojem su bili hotelu pomislih da istražim te sam intuicijom zakljućio da su bili u ovom. Jal je rasla veličinom hotela dvorca, a mi smo bivali u pekari, u pretoplom apartmančiću sa pogledom na svoje kombije. Vani je bilo hladno, pa nam je bilo žao naših vozila, jadni oni.


Kako i dalje nismo mogli doći do pouzdanih informacija da utažimo svoju glad za informacijom gdje su bili naši glavni tajnik, nazvah svoje izvore i paparazzije pa se zamalo sruših kada sam dobio informaciju.




Informaciju koja je potvrdila naše najcrnje zamisli gdje su spavali naši gt i svita njegova. Istinitom se potvrdila informacija da su spavali toliko blizu dvorane da pljuneš na Arenu, ali nisam ni u snu mogao zamisliti da je hotel -privatni, sa klimom, namještajučim ležaljkama, da je u blizini Krankenhaus ili ti bolnica, dom zdravlja, klizalište te dučan vrhunske športske opreme Top ten. Evo kao dokaz nekoliko fotografija o hotelu i popratnim objektima. Upozoravam djecu, ljude sa slabim srcem i viškom ljubomore da su paparazzi snimke, malo je reči užasne i strašne. Vidimo hotel Jetta, u blizini hitna (erste hilfe), kranken haus (bolnica) i dučan Top tena, a pljuneš na dvoranu.










I eto rezultati nisu toliko bitni, a mi smo naučili da smo mi mali jadni i nikakvi, a da bi i mi mogli živjeti u takvim ekskluzivnim hotelima blizu dvorane moramo se družiti i uvlačiti gt-u. Pozdrav Mariu, Kristini i Petri, a osobito gt Romeo.

Bilježimo se sa štovanjem.
Neviđeni 8.a

P.S.
Evo i nekih izjava jadnih ljubomornih i kod pekara spavajućih

Nikola:sve je bilo u redu, osim što je bilo malo pretoplo u apartmanu
Burma: Pretoplo, vam kažem....
Šimunović: ok, puno doručka, samo je bilo malo topličko u sobama.....
Tihomir: ludilo, vrhunski, da se izrazim policijskim riječnikom, malo nas je lovila fjaka, toplo u sobama...
još neki: bilo je toplo, a na pogledu na naša vozila, žalio sam ih bilo im je sigurno prehladno.......
Neviđeni: da mi je znati kako je samo bilo toplo gt i sviti ako smo mi spavali takoreći goli zbog ugode u apartmanu. Kada ćemo i mi imati 77 ojra i mi ćemo do dvorane da pljuneš na popratne zgrade......

U nedjelju 18.03.2007.g. je u novoj dvorani Srednje škole Bedekovčina, u organizaciji Kickboxing kluba «Bušida» iz Sv. Križa Začretje održan 3. Memorijalni kickboxing kup «Marko Piljek» u disciplinama semi kontakt za sve dobne skupine i light kontakt za juniore i seniore. na kojem je nastupilo 50 natjecatelja i natjecateljica.

Pozvano je bilo svih osam kickboxing klubova Krapinsko - zagorske županije, a sudjelovalo je sljedećih pet klubova: KBK «Krapina» iz Krapine, KBK «Zmaj» iz Bedekovčine, KBK «Ninja» iz Zaboka, KBK «Zemlja zrak» Stubičke Toplice i domaćin KBK «Bušido» iz Začretja.

Kup je prigodnim govorom otvorio glumac Adam Končić.


• SEMI CONTACT:

Djevojčice (r. 1998/ 99/ 2000.) do 25 kg
1. KARMELA PERNJEK –Krapina
2. LANA RAFAJEC –Ninja Zabok

Djevojčice do 32 kg
1. DORA PREMERL –Ninja Zabok
2. VALENTINA JAGUŽIĆ -Krapina

Dječaci do 19 kg
1. LUKA TOPOLOVEC –Krapina
2. NIKOLA HORVAT –Krapina

Dječaci do 22 kg
1. NIKOLA TOPOLOVEC –Krapina
2. NIKOLA BARUŠIĆ –Ninja Zabok
3. DOMINIK KOTARSKI –Zmaj Bedekovčina

Dječaci do 25 kg
1. DARIO KOVAČIĆ –Ninja Zabok
2. TIMON SPIEGL –Krapina
3. JOSIP PETEK –Ninja Zabok

Dječaci do 32 kg
1. DOMINIK BISERKO –Bušido Začretje
2. BORNA ČIČKO –Zemlja zrak Toplice
3. FILIP HORVAT –Ninja Zabok

Mlađe kadetkinje (r. 1995/ 96/ 97.g.) do 28 kg
1. DANIJELA ŠČURIĆ –Bušido Začretje
2. LANA GREDIČAK –Zemlja zrak Toplice
3. MONIKA ŠKOF –Zemlja zrak Toplice

Mlađe kadetkinje do 37 kg
1. KARLA BARTOLIN –Ninja Zabok
2. LORENA BARIĆ –Bušido Začretje
3. MATEJA KOVAČIĆ –Ninja Zabok

Mlađi kadeti do 32 kg
1. JOSIP KOVAČIĆ –Ninja Zabok
2. SINIŠA KOTARSKI –Zmaj Bedekovčina

Mlađi kadeti do 37 kg
1. SINIŠA KOTARSKI –Zmaj Bedekovčina
2. ANTONIO HREN –Zemlja zrak Toplice

Starije kadetkinje (r. 1992/ 93/ 94.g.) do 55 kg
1. IVONA JAKŠA –Zmaj Bedekovčina
2. MARIJA ARBANAS –Krapina

Starije kadetkinje do 65 kg
1. KLARA BEGIĆ –Zmaj Bedekovčina
2. PETRA HORVAT –Zmaj Bedekovčina

Stariji kadeti do 47 kg
1. MATIJA VRAGOVIĆ
2. SINIŠA MEŠTROVIĆ

Stariji kadeti do 52 kg
1. TOMISLAV POLJAK –Krapina
2. DOMINIK BELANOVIĆ –Zmaj Bedekovčina

Juniorke (r.1989/ 90/ 91.g.) do 50 kg
1. JELENA HORVAT –Krapina
2. PETRA ŠVALJEK –Krapina
3. KRISTINA POSARIĆ –Zmaj Bedekovčina

Juniorke do 65 kg
1. KRISTINA KOLAR –Zmaj Bedekovčina
2. MANUELA KOVJANIĆ

Seniorke do 65 kg
1. KRISTINA KOLAR –Zmaj Bedekovčina
2. SNJEŽANA BIŠKUP –Zmaj Bedekovčina

Seniori do 69 kg
1. DEJAN ĆEPIĆ –Zmaj Bedekovčina
2. ROBERT NOVOSEL –Zmaj Bedekovčina
3. TOMICA MERKAŠ –Bušido Začretje

Seniori do 74 kg
1. OGNJEN LEDINŠČAK –Zmaj Bedekovčina
2. ROMAN KRSNIK –Krapina
3. TOMICA TIŠLJARIĆ –Bušido Začretje


• LIGHT CONTACT

Juniorke do 50 kg
1. IVONA JAKŠA –Zmaj Bedekovčina
2. JELENA HORVAT –Krapina

Juniori do 51 kg
1. SINIŠA MEŠTROVIĆ –Zmaj Bedekovčina
2. DOMINIK BELANOVIĆ –Zmaj Bedekovčina

Seniori do 74 kg
1. DEJAN ĆEPIĆ –Zmaj Bedekovčina
2. OGNJEN LEDINŠČAK –Zmaj Bedekovčina

Seniori do 89 kg
1. DALIBOR DRAGANIĆ –Bušido Začretje
2. MARKO TUŠEK –Krapina

Eto, lijepo, možda i ovo bude povod da se smiri situacija u kickboxingu u Zagorskom kickboxing savezu, jer prepucavanjima gube svi, a najviše ovi sportaši. Ali, o tome nekom drugom prilikom.

U petak navečer i subotu - 16. i 17. ožujka u austrijskom gradu Kufstein, u prekrasnom Tirolu na samoj granici s Njemačkom, održan je međunarodni kickboxing turnir "Austrian Classics 2007" na kojem je sudjelovao 1081 natjecatelj iz 17 država, među kojima i natjecatelji iz Hrvatske iz klubova; "Kutina" - Kutina, "Pakrac" - Pakrac, "Novska" - Novska, "Moslavac" - Popovača, "Tigar" - Karlovac, "Budokai" - Rovinj, "Mornar" - Split, "Sokol" - Slunj.

Na turniru su sudjelovali i hrvatski kickboxing suci - Kristina Pilko, Tomislav Rosy, Petra Mikuličić, Jozo Gabrić, a glavni sudac natjecanja i direktor turnira bio je Romeo Deša - glavni tajnik HKBS-a.












Fritz Eksenberger "Mr.Shogun" i Antonio Berlingueri - trener švicarske reprezentacije


Tihana Jirasek - KBK "Pakrac" - Pakrac


Organizirani kaos



Jedna od pobjeda Juraja Novaka - KBK "Slunj" - Slunj


Pero Gazilj - KBK "Mornar" - Split - pobjeđuje


MIroslav Grgić - KBK "Moslavac" - Popovača, nakon jedne od uspješnih borbi


Juraj Novak (desno) u borbi


Još jedna pobjeda Juraja Novaka


Matea Malec - KBK "Moslavac" - Popovača - u borbi


Petrit Rahmani - KBK "Novska" iz Novske na pobjedničkom postolju



















Lucija Cicvara - KBK "Tigar" - Karlovac, na postolju s peharom viceprvakinje


Najmlađi članovi KBK "Tigar" iz Karlovca koje vodi trener Zoran Cicvara


Nepobjedivi - Kristzian Jaroskiewitz i Zsolt Moradi iz "Kiraly Teama" - Mađarska


Vodstvo švicarske reprezentacije


Kreatori kaosa




















Mlade sudačke snage na prvom međunarodnom krštenju - Mario Samirić i Petra Mikuličić


Na leđima Tomislava Rosyja iz Novske i HKBS djeluje veliko


Domagoj Šarčević - KBK "Moslavac" - Popovača - u borbi


Domagoj Šarčević (lijevo) i Miroslav Grgić u pauzi borbe


U očekivanju velikog finala "Grand Champion-a" - Zsolt Moradi


Nijemac - pobjednik "Open Grand Champion" - kategorije




















Tomislav Rosy u ulozi trenera (lijevo) i Romeo Deša u ulozi direktora turnira - na kraju turnira


Za sada toliko, dok ne pristigne detaljniji izvještaj.

Kako jednostavno ne stignem na sve strane svijeta, biti i vidjeti što se to sve događa u kickboxingu, a mislim da treba objaviti, evo prenosim s web portala za borilačke sportove PROFIGHTSTORE dijelove izvještaja kojeg je napisao Goran BAlenović, a koji se odnose na kickboxing borbe održane u sklopu večernje priredbe borilačkih sporzova i vješrina "Obračun na 4 rijeke - Noć gladijatora".

Organizator ove priredbe bio je Neno Alilović (bivši kickboksač iz karlovačkog "Tigra").

Dakle:

Ispunjena Sportska dvorana potvrdila je da je Karlovac idealno mjesto za održavanje borilačkih evenata. Neno Alilović (bivši kickboksač i član karlovačkog "Tigra") i njegov "Shark Gim" potrudili su se organizirati solidan lokalni turnir s domaćim i srpskim borcima. Iako su neki borci vidljivo manjkali u znanju i kvaliteti, nekoliko imena se istaknulo kao veliki potencijali K-1 i Slobodne borbe.

K-1
Ante Lovrić (Thunderman gym, 23 god, 110 kg) vs Nikola Jovanović (Srbija)

Borba koja je nesretno završena tek što je započela. Jovanović početkom runde pruža ruku u sportski pozdrav na što Lovrić odgovara sa dva snažna low kick-a. Jovanović završava u konopcima koji su propustom organizatora bili premeki pa je zbog ispadanja iz ringa Jovanović zaradio ozbiljnu ozljedu zgloba nakon koje nije bio u stanju nastaviti borbu. Nakon proglašenja pobjednika, Lovrić ushićeno slavi pobjedu…

Jovanović je kasnije vidno razočaran, ne sobom nego protivnikom napomenuo da je krenuo pozdraviti Lovrića, na što mu je ovaj uzvratio udarcem. Iako početkom borbe se borac mora braniti, u sportskom je duhu pozdraviti protivnika. Šteta, jer bi bio interesantan meč.

Pobjednik: Lovrić - 1R TKO zbog ozljede Jovanovića

K-1
Igor Mihaljević (Shark gym, 27 god, 100 kg) vs Radovan Obradović (Srbija)

Odličan performans Mihaljevića koji se dobro kretao po ringu i žestoko napadao Obradovića. Dobre kombinacije udaraca, dobra kondicija i eksplozivni udarci nažalost nisu bili dovoljni da atraktivno završe borbu. Obradović je glumio vreću za napucavanje. Svojom statikom u ringu podsjećao je na PRIDE borca Kaneharu koji je na internetu dobio popularni nadimak «Bag for Devastation». Iskorištavao je svaku priliku da dođe u klinč i stisne Mihaljevića uz konopce i odmara mu se na ramenu. Gotovo da i nije ispucao niti desetak čistih udaraca tijekom cijele borbe, dok je Igor neprestano napadao kombinacijama.

Pobjednik: Mihaljević - odlukom sudaca

K-1
Igor Jurković (King Poreč, thai box) vs Mario Milosavljević (26 god, 105 kg, thaibox)

Porečki borac priredio je pravi mali spektakl sa desnim high kick-om u glavu Milosavljevića koji pada pokošen na tlo. Borba nije niti otpočela, a Jurković je nakon nekoliko izmjena uspio plasirati prelijepi udarac nogom koji je okončao borbu jer se uzdrmani Milosavljević nije uspio oporaviti prilikom brojanja.

Pobjednik: Jurković - 1R KO (high kick)


Lijepo - važno je da je publika zadovoljna, da nije prevarena, bez obzira da li su bile vrhunske ili manje vrhunske borbe. Šteta zbog ozljede Jovanovića, a Lovrić je pokazao svoj sportski odgoj.

Lijepo je povremeno pročitati u novinama kako su naši kickboksači uspješni i zbog toga i traženi u svijetu. Evo dvije priče:

Prva govori o Ivici Perkoviću, kickboksaču koji je 2001. godine bio 3 na svijetu u thai kickboxingu u apsolutnoj kategoriji. Taj Šibenčanin imao je raznih planova, ali u to vrijeme se je odlučio sparirati Mirku Filipoviću koji se je onda skoro popeo na K1 vrh.

Nakon toga Ivica Perković šetao je između kickboxinga i boksa da bi se zadnjih godina pretežito bavio boksom, bio u Njemačkoj u raznim kampovima, radio s raznim trenerima i promotorima, da bi sada, kako piše u članku, ta "Šibenska stina" bio sparing partner Vitaliju Kličku - aktualnom svjetskom boksačkom prvaku u IBF i WBO federacijama.

Ivica će sa svojim znanjima vrlo brzo nazad, vjerojatno će se posvetiti trenerskom radu, a znanja i iskustva ima. I u boksu i u kickboxingu. A kada se takvo znanje vrati u savez svi imaju koristi od toga.




Sasvim drugačija priča je s mladim, 19 godišnjim Marinom Došenom iz Klane - član istoimenog kickboxing kluba iz tog malog mjesta u okolici Rijeke. Marin je nedavno dobio poziv iz ugledne promocijske kuće "Simon Rutz Promotions" za sudjelovanje u kampu"Alkmaar Mike Gyma" u Amsterdamu gdje će trenirati s Melvinom Manhoefom i Bjornom Bregijem.

Siguran sam da je veliki potencijal kojeg je najprije prepoznao trener Dragan Majkić, prepoznat i od amsterdamskih promotora kao borac u kojeg se isplati ulagati. marin u kamp kreće 16. ožujka, trenirati će tri puta dnevno, a biti će naopravljen i plan nastupa koji uključuje i nastup na državnom seniorskom prvenstvu u low kicku koje će se 1. travnja 2007. održati u Viškovu.

Što god ispalo, siguran sam da će Marin proći dobru školu i da će to znanje pokazati i na domaćim ringovima. A to je onda korist za sve u kickboxing savezu.

U subotu, 10. ožujka 2007. tijekom dana je u Makarskoj, u sportskoj dvorani osnovne škole održan Hrvatski kickboxing kup u semi contactu za djecu (dječaci - i djevojčice sa 7, 8 i 9 godina), mlađe kadete (s 10, 11 i 12 godina) i starije kadete (s 13, 14 i 15 godina).

Nastupilo je ukupno 169 natjecatelja (112 natjecatelja i 57 natjecateljica) iz 18 klubova – članova Hrvatskog kickboxing saveza. Na natjecanju je ukupno najuspješniji klub bio domaćin „Mawaschi“ iz Makarske kojeg vodi trener Pero Gazilj, inače aktualni svjetski seniorski prvak u semi contactu.

Izabrani su i najbolji pojedinci:
- najbolja djevojčica: Ela Šulenta, MAWASCHI - Makarska
- najbolji dječak: Luka Mesić, KUTINA - Kutina
- najbolja ml.kadetkinja; Rina Čičin Karlov, HBD - Vodice
- najbolji ml.kadet: Mate Merčep, MAWASCHI - Makarska
- najbolja st.kadetkinja: Katarina Jelenčić, BTI - Zabok
- najbolji st.kadet: William Vičević, OMIŠALJ - Omišalj

Ostvareni su sljedeći rezultati:

Dječaci - semi contact -19 kg
1. Patrik Harapin, MOSLAVAC Popovača
2. Domagoj Vojaković, BTI Zabok

Dječaci - semi contact -22 kg
1. Matija Dokmanić, IVANIĆ GRAD Ivanić Grad
2. Rene Javorić Ilić, BTI Zabok
3. Luka Grabovac, MAWASCHI Makarska

Dječaci - semi contact -25 kg
1. Daniel Leo Bevanda, MAWASCHI Makarska
2. Luka Čaljkušić, MAWASCHI Makarska
3. Luka Bogdan, LOTUS Split

Dječaci - semi contact -28 kg
1. Mate Merčep, MAWASCHI Makarska
2. Jure Beus, MAWASCHI Makarska
3. Stipe Fistonić, HBD Vodice

Dječaci - semi contact -32 kg
1. Luka Roso, MAWASCHI Makarska
2. Ante Medić, MAWASCHI Makarska
3. Josip Palada, TROGIR Trogir

Dječaci - semi contact +32 kg
1. Luka Mesić, KUTINA Kutina
2. Jure Drlje, MAWASCHI Makarska
3. Ivan Šarić, MAWASCHI Makarska

Djevojčice - semi contact -22 kg
1. Ela Šulenta, MAWASCHI Makarska
2. Mia Vladić, MAWASCHI Makarska
3. Vanna Huljev, LOTUS Split

Djevojčice - semi contact -25 kg
1. Lea Fistonić, HBD Vodice
2. Magdalena Medić, MAWASCHI Makarska
3. Patricija Grabner, MAWASCHI Makarska

Djevojčice - semi contact -28 kg
1. Nikolina Alač, MAWASCHI Makarska
2. Kristina Ravlić, MAWASCHI Makarska
3. Ivana Vidrih, DRAGA Rijeka

Djevojčice - semi contact +32 kg
1. Katarina Mijat, HBD Vodice
2. Dora Dereh, MAWASCHI Makarska

Mlađi kadeti - semi contact -25 kg
1. Robert Vojaković, BTI Zabok
2. Marko Karamatić, MOSLAVAC Popovača
3. Robert Tomljenović, NOVSKA Novska

Mlađi kadeti - semi contact -28 kg
1. Mate Mercep, MAWASCHI Makarska
2. Jure Beus, MAWASCHI Makarska
3. Lovre Cvjetković, HBD Vodice

Mlađi kadeti - semi contact -32 kg
1. Petrit Rahmani, NOVSKA Novska
2. Marinero Ivas, HBD Vodice
3. Ivan Požega, DRAGA Rijeka

Mlađi kadeti - semi contact -37 kg
1. Berislav Šiško, MAWASCHI Makarska
2. Hrvoje Stakor, MOSLAVAC Popovača
3. Stipe Milinković, MAWASCHI Makarska

Mlađi kadeti - semi contact -42 kg
1. Bruno Petković, HBD Vodice
2. Danijel Dokmanić, IVANIĆ GRAD Ivanić Grad
3. Ivan Šljivić, VIKTORIJA Rijeka

Mlađi kadeti - semi contact -47 kg
1. Karlo Stakor, MOSLAVAC Popovača
2. Patrick Margan, DRAGA Rijeka
3. Antonio Tonković, KUTINA Kutina

Mlađi kadeti - semi contact +47 kg
1. Igor Pejić, VIKTORIJA Rijeka
2. Mario Majić, LOTUS Split
3. Matej Paić, VIKTORIJA Rijeka

Mlađe kadetkinje - semi contact -25 kg
1. Lea Fistonić, HBD Vodice
2. Magdalena Medić, MAWASCHI Makarska
3. Ivana Mitrović, BTI Zabok

Mlađe kadetkinje - semi contact -28 kg
1. Kata Šare, VELEBIT Benkovac
2. Nikolina Alač, MAWASCHI Makarska
3. Kristina Ravlić, MAWASCHI Makarska

Mlađe kadetkinje - semi contact -32 kg
1. Marinela Pleše, MOSLAVAC Popovača
2. Katarina Orlović, VELEBIT Benkovac

Mlađe kadetkinje - semi contact -37 kg
1. Iva Grgurica, HBD Vodice
2. Veronika Kušina, DRAGA Rijeka
3. Korina Milanja, DRAGA Rijeka

Mlađe kadetkinje - semi contact -42 kg
1. Rina Čičin Karlov, HBD Vodice
2. Andela Paleka, LOTUS Split
3. Antea Krželj, MAWASCHI Makarska

Mlađe kadetkinje - semi contact -47 kg
1. Mateja Abramović, KUTINA Kutina
2. Lada Matošin, LOTUS Split

Mlađe kadetkinje - semi contact +47 kg
1. Tea Fistonić, HBD Vodice
2. Ana Maria Mesić, KUTINA Kutina

Stariji kadeti - semi contact -42 kg
1. Tomislav Sekulić, KUTINA Kutina
2. Thomas Matić, MAWASCHI Makarska
3. Berislav Šiško, MAWASCHI Makarska

Stariji kadeti - semi contact -47 kg
1. Kristijan Bačić, KUTINA Kutina
2. Alvin Ališić, VIKTORIJA Rijeka
3. Jurica Jelenčić, BTI Zabok

Stariji kadeti - semi contact -52 kg
1. Mario Šanko, VIKTORIJA Rijeka
2. Matija Jambrišak, NOVSKA Novska
3. Vjeko Lozo, LOTUS Split

Stariji kadeti - semi contact -57 kg
1. William Vićević, OMIŠALJ Omišalj
2. Marko Beljan, TROGIR Trogir
3. Bruno Serdarević, VELEBIT Benkovac

Stariji kadeti - semi contact -63 kg
1. Jasmin Mušanović, VIKTORIJA Rijeka
2. Goran Ljubojević, VIKTORIJA Rijeka
3. Mijo Ugrina, TROGIR Trogir

Stariji kadeti - semi contact -69 kg
1. Antonio Kovačević, LOTUS Split
2. Marin Mindoljević, MORNAR Split

Stariji kadeti - semi contact +69 kg
1. Josip Šimunović, KUTINA Kutina
2. Domagoj Šarčević, MOSLAVAC Popovača
3. Filip Dmitrašinović, VIKTORIJA Rijeka

Starije kadetkinje - semi contact -42 kg
1. Kristina Prenkaj, MOSLAVAC Popovača
2. Ena Kovač, MOSLAVAC Popovača
3. Lucija Horvat, BTI Zabok

Starije kadetkinje - semi contact -46 kg
1. Katarina Jelenčić, BTI Zabok
2. Vlatka Hajdu, MOSLAVAC Popovača
3. Tihana Jirasek, PAKRAC Pakrac

Starije kadetkinje - semi contact -50 kg
1. Mia Blagaić, LOTUS Split
2. Marina Irina Barešić, BTI Zabok
3. Marija Klaić, PAKRAC Pakrac

Starije kadetkinje - semi contact -55 kg
1. Sara Milanja, DRAGA Rijeka
2. Ines Beljan, HBD Vodiće
3. Iva Jurasić, MALINSKA Malinska

Starije kadetkinje - semi contact -60 kg
1. Samantha Margan, DRAGA Rijeka
2. Ivona Barićević, DRAGA Rijeka
3. Ivona Soldo, LOTUS Split

Starije kadetkinje - semi contact +65 kg
1. Lana Ješić, MORNAR Split
2. Antea Dedić, LOTUS Split


Bravo za najmlađe.

A skoro će i slike.

Kao što se je i očekivalo - odjeci petoga "Obračuna u ringu" su vrlo pozitivni. Naravno, na različite načine se ocjenjuju i komentiraju borbe, razni potezi ili postupci, ali gotovo svi komentatori priredbe i pokazanoga kao i organizacije su vrlo pozitivno se izrazili o ovom stvarno velikom kickboxing događaju.

Dosta raznih mišljenja, ocjena i analiza je moguće vidjeti na forumima - mjestima gdje se skupljaju, diskutiraju i razmjenjuju mišljenja ljubitelji borilačkog sporta - neki vrlo stručno, a drugi "stručno", ali ipak. Stoga preporučam da čitatelji ovoga bloga pogledaju ULTIMATE FIGHT forum, i NOKLAUT forum, a puno, pono vrhunskih fotografija objavljeno je na HRPhotocontest forumu u dva threada - thread 1 i thread 2

Ja sam prikupio nekoliko članaka - iz Jutarnjeg lista, Slobodne Dalmacije, 24 sata i Sportskih novosti, i u nastavku dajem njihove scanove, a ukoliko je bilo još članaka u nekim drugim novinama, molim dobru dušicu da ih scanira i pošelje mi ih na kontakt e-mail, pa da svi pročitamo.

Piše na Nokaut forumu forumaš Loreia, u postu o „Obračunu u ringu 5“:

„Šteta sto jos nema sjajnog Lotovog izvještaja, pa evo mog vidjenja dok čekamo „tatu“ da se javi.“

Lijepo, hvala Loreia, evo, potrudio sam se i napisao, dodao malo sličica, a da li je sjajno – ne znam, pročitajte i prosudite, komentirajte.

Evo, završio i peti Obračun u ringu. Odmah, bez obzira na konačni ishod ovog posta, treba reći jasno i glasno BRAVO! - bravo cijeloj ekipi Pit Bull na čelu s Markom Žajom i Danijelom Durdovom - bravo dečki, bravo organizacijskom odboru kojeg su vodila ova dva momka, bravo i Hrvatskom kickboxing savezu na potpori i sudjelovanju, bravo sponzorima zahvaljujući kojima je sve ovo i realizirano, bravo svim sudionicima, bravo gostima i velikom, velikom broju Splićana, kažu oko 7000 njih koji su bodrili, navijali, pljeskali i nagrađivali, zviždali i kažnjavali.

Bravo svima, ovo je za promociju hrvatskog kickboxinga jedan od najvećih i najvažnijih momenata. Hoće li biti još ovakve prilike, hoće li biti još ovakve priredbe - tko zna, kriteriji su podignuti visoko, visoko.

I odmah valja mi reći - ovo je odgovor i Žaje, i Pit Bulla i kickboxing saveza svim onim "managerčićima" nelegalnih priredbi, ali i nevjernim Tomama po forumima - eto, može se, zna se, hoće se i učinilo se.




No, treba krenuti redom:

Od samoga početka, atmosfera u dvorani je bila odlična, nabrijana. Scenografija jednostavna, ring u središtu svega, parter nakrcan stolovima za posebne goste (a bilo ih je), prilazna rampa i galerija za predstavljanje tih gladijatora, tih kraljeva ringa. Sve u svemu jednostavno, sve podređeno gledanju borbi. Tako je, nije tu bilo angažiranih nikakvih super zvijezda, pjevača, glumaca, slatkih ljepotica, demonstracija - ne, jednostavan voditeljski par - prekrasna i zanosna kickboksačica Maja Borovina i elegantni i elokventni Joško Elezović.










Oko ringa nekoliko kamera (čini mi se da sam ih nabrojao 6) - prijenos za Euro Sport, RTL je snimao, pa Splitska televizija je snimala i za mrežu nezavisnih TV stanica - a iza njih, ukupno desetak televizija je preuzelo snimke priredbe.






Tu su bili i nezaobilazni foto-reporteri dnevnog tiska, a među njima i ekipa amaterskih foto profesionalaca okupljena oko firme SOHO sustavi - Nikola Smernić, Ilija Veselica, Igor Penjak, Matija Prajo i Martin Turk ... (njihove vrhunske slike možete vidjeti u ovom postu).




Centralni stol zagužvan - predsjednik kickboxing saveza prof. Predrag Znaor, koordinator K1 za Europu Igor Juško, glavni tajnik kickboxing saveza i stručni voditelj priredbe Romeo Deša, predsjednik natjecateljskog odbora kickboxing saveza Nikola Božić ...























Sve u svemu, spremno za splitski K1 pakao. Samo onako kako to Split zna primiti i nagraditi zasluženom reakcijom.

Uvodne borbe:

1. borba - low kick, -71 kg, 3 x 1,5 min
Vojislav Pešić (Srb) - Vinko Đirlić (Cro)

Prilično ujednačena borba. Ravnomjerna razmjena i ručnih tehnika i low kickova. Sve u svemu zanimljiva borba, oba borca su pokazala i znanje i tehniku. I na kraju sudačka odluka 2:1 za Vinka Đirlića. Slobodno se može reći s prednošću domaćeg terena. A Vinko (za razliku od prošlog susreta sa Srbinom u Osijeku) - korektan. Lijepa uvodna borba.

Odlukom sudaca 1:2 pobijedio je Vinko Đirlić (Hrvatska).








2. borba - low kick, -71 kg, 3 x 1,5 min
Bojan Radović (Srb) - Renato Gogošević (Cro)

U ovoj borbi Renato Gogošević se pokazao kao tvrd protivnik tehnički dorađenijem Bojanu Radoviću. Radović je cijelo vrijeme imao inicijativu, dok se je Gogošević više (početkom runde) ili manje (krajem runde) uspješno branio i odbijao napade. Nakon prve runde, Gogošević je ponesen uputama iz kuta dobro odradio i moglo bi se reći da je izjednačio prednost Radovića iz prve runde, ali je ponovno posustao u trećoj rundi.

Odlukom sudaca 3:0 pobijedio je Bojan Radović (Srbija).














3. borba - full contact, -91 kg, 3 x 1,5 min
Nikola Maletić (Srb) - Luka Kalmeta (Cro)

Iskreno govoreći, ove sam se borbe pribojavao. Pribojavao sam se Kalmetinog "širokog stila" i "ventiliranja" s isturenom bradom, ali ...

Ali, početak borbe, nešto se šuška u ringu, Srbi odmahuju glavom, Žaja odmahuje rukom. Problem je nastao što je, Žaja kaže, borba ugovorena u full contactu, Srbi kažu da nije već u low kicku. Pa ipak, Srbi popuštaju, tko zna što im je Žaja prišapnuo?

Kalmeta ulazi nabrijan u borbu i jednostavno, onako pun snage, (ipak) pravilnim tehnikama, prvenstveno ručnim "puni" Maletića. Nakon prve runde koja se može ocijeniti izjednačenom, Kalmeta još žešće napada u drugoj i trećoj rundi i sve mu je to donojelo pobjedu jednoglasnom odlukom sudaca.

Odlukom sudaca 0:3 pobijedio je Luka Kalmeta (Hrvatska)








K1 - turnir osmorice
- kvalifikacijski turnir za nastup na finalnom turniru K1 Europe u Amstredamu:




K1 kvalifikacije - rezervna borba:
Mladen Božić (Srb) - Valentino Venturini (Cro)

I počinje. Prva borba, rezervna, ali i od nje smo dosta očekivali. Valentino Venturini spreman, Mladen Božić se ne da smesti zvižducima iz publike. I Srbi su shvatili da je to dio splitskog folklora. Ako bude trebalo, Splićani će i pljeskati Srbinu, ali mora on proći i dobiti svoju porciju zviždanja.

Prva runda započinje - a Venturini nakako neprecizan, udara, ali sve u blokade, Božić svaki Venturinijev napad "kažnjava" uspješnim protunapadom. Leo Komšić se ljuti na Venturinija, viče "radi !, radi !" ali Venturini ne čuje. Nakon prve runde, na pauzi Komšić vrlo ljut na svog borca, i početkom druge runde, kao da se povlači, kao da mu je svejedno. Venturini, povučen lošim iskustvom iz prve runde i ne napada, jer kod svakog napada dobije žestoki odgovor snažnog i preciznog Božića. Ipak se Venturini odlučuje na napad krajem prve minute te druge runde, Božić se povlači korak dva na konopce i iz kontre - lijevim direktom obara Venturinija koji se složio na pod, jedva ustao i nije se vratio u stabilitet. Sudac Kalabić odbrojao je do 8, i vrlo brzo mu je bilo jasno da Valentino ne može nastaviti te je onako manirom iskusnog suca, u kontinuitetu nakon osam, nstavito devet i deset i pokazao Valentinu put za njegov kut. Božić je rezerva za nastup na turniru ukoliko se bilo koji od pobjednika u sljedećim borbama ozlijedi ili ne može nastupiti. Treba li reći koliko je Leo bio ljut?

Knock outom u 50-oj sekundi druge runde, pobijedio je Mladen Božić (Srbija).












K1 kvalifikacije - četvrtfinale
- 3 x 3 min (moguća 1 runda ekstra):

1. David Dancrade (Fra) - Ante Varnica (Cro)


















Gripe na nogama, svira Škorina "Svetinja", svjetla prigušena, rampa u dimu. David Dancrade stoji u mraku plavog kuta i očekuje Antu Varnicu. Ante izlazi, oštro, žurno, ljut, bijesan. Ulazi u ring, sav nekako van sebe, skidaju mu majicu, sudac pregledava borce i poziva ih na sredinu. Tri - četiri riječi, ono uobičajeno "I want fair play, is this clear?", a ono Ante poteže desnicu, udara Dacradea u bradu,. Šok, nevjerica, Dankrade se povlači u kut, da bi se konzultirao, sudac Kalabić se konzultira s nadzornicima za centralnim stolom, Deša mu rukom pokazuje za dalje, Gripe na nogama. Sudac Kalabić poziva borce i naređuje "Fight". Nije bilo vremena da bi se plavi Dancradeov kut žalio. Borba je počela.

Ante Varnica, kao nikad do sada, ljutito i žestoko kreće na Francuza, ali je neprecizan, valjda ga je zaslijepila ta ljutina. Ante udara, ali udarci nemaju očekivanu učinkovitost, a jedino se udarci s vidljivim učinkom, udarci koju su nanijeli štetu protivniku boduju. Ipak, prva runda, uz svu srčanost i nepreciznost, ali svakako uz veću aktivnosat Ante te uz veću preciznost u učinkovitost Dancradea završava nekako izjednačeno. U svoj toj silovitosti Dancrade ispada iz ringa, srećom bez posljedica.

Druga runda - konsolidacija. Ante nešto manje bijesan, nešto više precizan, ali Dancrade i dalje precizan i opet učinkovit. Ravnomjerno kombinira ručne i nožne tehnike i upravo je kickovima bio razoran, ali Ante to uspješno blokira. Koliko uspješno tek će se kasnije vidjeti. Prvi grčevi se već vide na licu kod svake blokade lijevom rukom. Druga runda, zahvaljujući prvenstveno smirivanju Ante prolazi u stalnoj inicijativi i može se reći da je Ante dobio drugu rundu. Mada ukupna prednost baš i nije prevelika, treća runda je pred Antom, Dancrade još uvijek prilično svjež i pokretan.

Treća runda, valjda ponesen publikom opet u stilu prve runde, Ante silovit, stalno napada, aktivan, ali neprecizan, neučinkovit. Dancrade upravo suprotan - svaki napad, ipak rjeđe od Ante, precizan i s učinkom. I opet Ante dominira snagom, iako umoran. Dancrade i u ovoj rundi van konopaca i opet srećom bez vidljivih posljedica. Publika je na nogama, Dancrade u jednom trenut gubi živca, odguruje suca Kalabića, i napada Varnicu, prijetila je tuča, ali svi su se nakon nekoliko sekundi sredili - i Dancrade i Varnica, a sudac Kalabić ponovno preuzima kormilo ringa. Maestralno.

Kraj runde. Skupljaju se bodovne liste, pregledavaju i zbrajaju bodovi, u prvi mah se učinilo da je stol odlučio da se borba nastavi još jednom ekstra rundom, pa onda je ta odluka povučena, pa ... rezultat tijesan, iako na strani domaćeg Ante. I porglašenje - jednoglasnom odlukom sudaca pobjeda Ante Varnice. Pola publike zapljeskalo, pola publike zazviždalo, ali nitko nije ostao ravnodušan. A je li i mogao?

Odlukom sudaca 3:0 pobijedio je Ante Varnica (Hrvatska) i plasirao se u polufinale kvalifikacijskog turnira K1 Europe.
































2. Mirko Vlahović (Mne) - Tomasz Majdloch (Cze)


















Čeh Tomas Majdloch - mlađi, viši i vitkiji borac, odmah na početku odaje sliku kickera, borca koji dobro i brzo barata nogama i nožnim tehnikama, a tjelesna konstitucija - više mršav nego snažan. Istovremeno u plavom kutu u plavim hlačicama s dobro izraženim žutim YU na lijevom boku - niski i snažni Crnogorac - Mirko Vlahović.

Započinje borba - kao što se očekivalo - Čeh uspješno drži distancu, ali Crnogorac se dobro snalazi s ručnim tehnikama, snažnije i učinkovitije pogađa Čeha. Prva runde, upravo zahvaljujući tim snažnim i kratkim krošeima završava s prednošću Mirka Vlahovića.
U drugoj rundi Majdloch još više koristi nožne tehnike - sve, od low do high kickova i to se pokazalo kao dobitna kombinacija. Iz trenutka u trenutak Majblochovi nožni udarci dobro kombinirani s ručnim tehnikama su bili sve precizniji i učinkovitiji. Tako prolazi i treća runda, Mirko Vlahović jednostavno nije našao pravi odgovor na kickove Tomasza Majdlocha. Suci su bili jednoglasni i pobjedu dodijelili Čehu.

Odlukom sudaca 0:3 pobijedio je Tomasz Majdloch (Češka) i plasirao se u polufinale kvalifikacijskog turnira K1 Europe.






Nakon prve dvije četvrtfinalne borbe, poznati su borci za prvu polufinalnu borbu:
Ante Varnica (Cro) i Tomasz Majdloch (Cze).


3. Ben Petit (Bel) - Damir Tovarović (Cro)


















Već pri izlasku oba borca bila je vidljiva težinska razlika, ali poznavatelji tu nisu vidjeli prednost našeg, znatno težeg Damira Tovarovića nad Belgijancem Ben Petitom. Sve je navodilo da će Tovarović pokušati pobjedu osigurati razornim krošeima, iz bliske borbe, dok je jedina moguća taktika Petita mogla biti distanca i kickovi. Tako je i bilo.

Damir Tovarović, u onom svom poznatom (boksačkom ?) stilu "na jedan udarac" stalno je tražio priliku za svoj kratki kroše, dok je Petit iznenađujuće snažno i precizno, cijelom kombinacijom tehnika pogađao Tovarovića. A Tovarović, čvrst kao stijena, samo naprijed, bez obzira na udarce. Prva runda pripala je Balgijancu, koji je postigao znatno više učinkovitijih udaraca, mada se to na prvi pogled nije vidjelo na Damiru Tovaroviću.

Odmah od početka druge runde Tovarović poduzima snažniju inicijativu, i ponovno ručnim tehnikama, ali ovaj puta nešto precizniji, prilično uzdrmava Petita i u 40 toj sekundi Petit je na podu. Knock down, ali oporavlja se do nabrojanih 8, staje u čvrsti gard i nastavlja se borba. Tovarović ponesen i učinkom i publikom nastavlja, nepotrebno riskirajući i previše otkrivajući se, ali ... na pola runde, dakle na minutu i 30, Petit je nakon dva krošea na podu. Drugi knock down u rundi, sudac odbrojava do 10 i šalje Petita u kut, a Tovarović slavi ulazak u polufinale.

Tehničkim knock outom u 2. rundi, pobijedio je Damir Tovarović (Hrvatska). i plasirao se u polufinale kvalifikacijskog turnira K1 Europe.






















4. Dragan Jovanović (Srb) - James Philips (Ger)


















Dragan Jovanović, poznat Splitskoj publici - snažan i srčan borac, a u crvenom kutu nama nepoznati Nijemac, sin tamnoputog Amerikanca - James Philips, gotovo pa dječačkog izgleda.

Od samoga početka vidjelo se da je Jame Philips okretniji, brži i precizniji i da snažni, ali ipak spori Jovanović ne nalazi pravog odgovora na Philipsove napade. I već u 46 sekundi Jovanović je na podu, sudac broji, Jovanović se stavlja u gard na 8 i borba se nastavlja, mada se jovanović do kraja rinde nije povratio na svoju snagu i stabilnost. Očito da je snažni knock down ostavio posljedice.

U drugoj rundi - ponavlja se priča iz prve - James Philips pokazuje svu ljepotu kombinacija, plasira precizne, snažne i oštre, a svakako brze udarce koji jednostavno razbijaju Jovanovića. I druga runda prolazi u znatnijeoj prednosti Philipsa.

Treća runda samo je nastavak prve dvije - i slijedom i prikazom. Već nakon pola minute Jovanović je ponovno na podu, drugi knock down u borbi (dozvoljena su 2 u rundi ili 3 u borbi) i nakon brojanja nastavlja u svom lošem izdanju.

U rezultat nije bilo sumnje ni dileme. Zasluženo je pobijedio Nijemac James Philips.

Odlukom sudaca 3:0 pobijedio je James Philips (Njemačka) i plasirao se u polufinale kvalifikacijskog turnira K1 Europe.


















Nakon treće i četvrte četvrtfinalne borbe, poznati su borci za drugu polufinalnu borbu:
James Philips (Ger) i Damir Tovarović (Cro).

Prestige mečevi:

1. borba - K1, -75 kg, 3 x 2 min
Haris Čutuk (BiH) - Marko Benzon (Cro)

Rekli bi – rutinska pobjeda Marka Benzona. Marko je očito pri vrhu spremnosti – ipak se je dobro pripremio za državna prvenstva. Istina, u full contactu je trebao u finalu susresti se sa Sanjinom Pol Vrgočem, ali ... Markove discipline su svakako low kick i K1 Style. Dakle, cijelo vrijeme inicijativa, cijelo vrijeme napadi. Prva runda je na strani Marka, mada se Haris pokazao kao tvrd orah. U drugoj rundi nešto žešći otpor Čutuka, pa bi se ona mogla ocijeniti kao izjednačena, dok je u završnici marko odradio kvalitetno te je u svakom slučaju treća runda na strani Benzona. Jednoglasna je bila i odluka sudaca o pobjedi Marka Benzona.

Odlukom sudaca 0:3 pobijedio je Marko Benzon (Hrvatska)














2. borba - K1, -91 kg, 3 x 2 min
Nikola Popesku (Srb) - Miro Šarac (Cro)

Miro Šarac, praćen trenerom - svojim ocem, žustro prelazi preko prilazne rampe. Nabrijan, usredotočen samo na borbu, kao da ne vidi nikoga osim Nikolu Popeska. Početak je odmah pokazao da će ova borba biti kratka. Nakon prvog Mirovog napada, i pokušaja obrane Nikole, sve ostalo je bilo čekanje trenutka. Miro je malo kombinirao – oslonio se na ručne tehnike i tako je već nakon prve minute bacio Nikolu u knock down. Nakon odbrojavanja, Nikola je na 8 spreman, ali već sljedeći napad Šarca ponovno baca Popeskua na pod, niti desetak sekundi nakon prošlog knock downa. Drugo brojanje u istoj rundi, i mada je Popesku na 8 spreman, sudac odbrojava do kraja i šalje Popeskua u njegov kut te objavljuje tehnički knock out.

Tehničkim knockoutom u 1. rundi pobijedio je Miro Šarac (Hrvatska)










K1 kvalfikacije - polufinale
- 3 x 3 min (moguća 1 runda ekstra)

5. pobjednici četvrtfinalnih borbi 1 i 2
Ante Varnica (Cro) i Tomasz Majdloch (Cze)


















Ante u ovu borbu ulazi smireniji – ispucao se u prvoj borbi, svjestan tijesnog rezultata, očito je dobio upute – smireno i pametno. Tako je i započeo. Ante i Tomasz ravnomjerno razmjenjuju napade i obrane, kombiniraju, žestoki su obadvojica. Reklo bi se da Ante koristi više ručne tehnike, a vrlo čvrsti i tvrdi Tomasz više kombinira s nožnim tehnikma. Prva runda definitivno je izjednačena – što bi se reklo – u bod, u udarac.

U drugoj rundi Varnica pojačava tempo, plasira jače udarce, ali i više koristi low kickove, pogotovo desno low kick u vanjsku stranu lijeve butine Majdlocha. U jednom je trenutku došlo do sudara potkoljenicama i Majdlochu je pukla koža što je doktor zavio i procijenio da može nastaviti dalje. Upravo je taj odmor dobro došao Varnici koji je predahnuo, ali i dobio uputu – cilj je lijeva butina Majdlocha. Tako je i bilo. Ipak u jednom trenutku pred kraj runde, valjda kada se je Varnica osjetio superiornijim – pokazuje jezik Majdlochu, vjerojatno ga želeći izazvati na nekontroliranu reakciju. Nepotrebno i nesportski. Runda završava s prednošću Ante Varnice, prvenstveno zbog većeg učina low kickova i sve vidljivijih posljedica.

Pauza je dobro došla i Majdlochu, koji od početka treće runde kreće u oštrije napade. Ali, i Varnica zna za bolno mjesto i udara. Majdloch sve više šepa, skriva nogu. Možda je u jednom trenutku sudac trebao i brojati Majdlochu – udarac Varnice gotovo da ga je onesposobio, ali iznenađujuće, Majdloch kao ranjena zvijer napada, skače, udara koljenima u skoku. Varnica to uspjeva blokirati i istovremeno kontrirati prema Majdlochovoj natkoljenici. I treća se runda može ocijeniti gotovo potpuno izjednačenom. Varnica nešto učinkovitiji, s većim učinom i lošijim posljedicama na Majdlochu, ali i Majdloch uporan, čvrst, snažan i precizan.

Odluka je za zapisničkim stolom – učinak Varnice je bio razorniji i pobjeda se, bez potrebe za dodatnom rundom, dodjeljuje Anti Varnici. Situacija jasna, rezultat logičan i Ante je u finalu.

Odlukom sudaca 2,5:0,5 pobijedio je Ante Varnica (Hrvatska)


















6. pobjednici četvrtfinalnih borbi 3 i 4
James Philips (Ger) i Damir Tovarović (Cro)


















Mission impossible – znalo se od početka, ali Damirovo veliko srce svima nam je ipak dalo nadu, tko zna – možda taj Philips i nije takav bauk kao što smo se u početku pribojavali. Početni postav u startnu poziciju, sudac objavljuje borbu, prvi napad Philipsa i nakon nekoliko ručnih udaraca, Philips plasira low kick po lijevoj natkoljenici Tovarovića, grč i bolni izraz lica. Damir ne može stati na nogu, sudac prekida borbu u desetoj sekundi prve runde, broji do kraja – knock out.

Knockoutom u prvoj rundi pobijedio je James Philips.


Nakon polufinalnih borbi, finalisti K1 kvalifikacijskog turnira za K1 Europe su:
Ante Varnica (Cro) i James Philips (Ger).


U pauzi borbi, predstavljeni su borci "Piit Bulla", borci koji su "haračili" ringovima državnih prvenstava Hrvatskog kickboxing saveza. U 2006. godini "Pit Bull" je bio najbolji klub saveza u full contactu, low kicku i thai kickboxingu, a ukupno najbolji sportač Hrvatskog kickboxing saveza u 2006. bio je pitbullovac Marko Tomasović. Veliki kristalni pehar Hrvatskog kickboxing saveza Marku Tomasoviću uručio je splitski gradonačelnik Zvonimir Puljić, dok je pehar za najbolji klub uručio predsjednik Hrvatskog kickboxing saveza prof. Predrag Znaor.






I dok su se finalisti K1 turnira odmarali, održane su dvije borbe koje je sva publika sa stvarnim zanimanjem očekivala. Pa tu su Petar Majstorović švicarski Hrvat, pa Michael Mc Donalds čelični Kanađanin, zatim svjetska K1 nada Rus Magomed Magomedov pred kojim je vrlo izgledna K1 budućnost i nama najzanimljiviji Štefan Leko. I ne treba ih posebno predstavljati.




Dakle

Prestige mečevi - Super fight:

1. borba, K1, 3 x 3 min (moguće 2 runde ekstra)
Petar Majstorović (Sui) - Michael Mc Donald (Can)


















U dvorani sve spremno za veliku, veliku borbu. Sudac objavljuje „Fight“ i kreće fight, razmjena udaraca, više kao ispitivanje protivnika, odmjeravanje želje protivnika koliko je spreman ići, koliko tvrdo, koliko snažno. Ali to odmjeravanje traje, nikako da počne „onaj pravi fight“. Ipak, ako se bolje pogleda, pljušte kratki, tvrdi, oštri udarci. Razmjenjuju se sve tehnike – i ručne, i nožne, vidi se sva ljepota ovog krasnog borilačkog sporta. Ipa, publika je nestrpljiva i pred kraj runde više nema suzdržavanja – Splićani zvižde. Ne respektiraju oni nikakva velika imena – Splićani respektiraju borbu i rezultat. Svemu ostalome se zviždi – što je i Varnica osjetio na svojoj koži. Sve u svemu – runda završava izjednačeno.

Pauza je iskorištena za konsolidiranje oba borca, što se vidjelo odmah od početka druge runde. McDonalds oštro i snažno kreće u napad, kombinacijom ručnih i nožnih tehnika, ali i Majstorović odgovara – blokira i uspješno kontrira. Ipak, kako odmiče runda tako i popušta žestina i jednog i drugog. Okreću se, iznenađujuće i nepotrebno koriste neke tehnike – udarci iz okreta, koji nisu primjereni ni trenutku ni položaju boraca. Runda završava s prednošću McDonaldsa.

Treća runda, ponovno žestoki početak, ali i sve više je „onih pravih“ udaraca – oštrih, snažnih i preciznih. Borba postaje sve žešća i žešća što je vidljivo i po posljedicama na oba borca. McDonaldsu je prokrvario nos, ništa značajno, ali znakovito. Oba borca kao da izvlače dodatnu skrivenu snagu i žestoko razmjenjuju napade i blokade. Borba je sada pravi prikaz onoga što smo očekivali od ove klase boraca. Sve u svemu runda završava i opći je dojam izgleda sasvim drugačiji od odluke sudaca i stola. Vjerujem da je većina publike bila uvjerena u pobjedu Majstorovića. Ipak je to naš čovjek, zar ne?

Zbrajanjem sudačkih listi nakon 3 runde rezultat je iz sudačkog kuta gledanja - izjednačen, pa nadzornik turnira gospodin Igor Juško i nadzornik suđenja gospodin Romeo Deša donose odluku – još jedna ekstra runda – kao da su odlučili kazniti i McDonaldsa i Majstorovića za ležerniji početak borbe zbog kojeg je objektivna splitska publika zviždala.

Izgleda da je Majstorović odlučio u četvrtu – dodatnu rundu krenuti oštro i završiti meč u toj rundi u svoju korist. Međutim, ni McDonalds nije amater, jednakom žestinom uzvraća. Oba borca su prilično izmorena. Nakon ove runde, ponovno odluka – suci u svojoj odluci podijeljeni – jedan za majstorovića, drugi za McDonaldsa a treći izjednačeno. Tako je i stol odlučio – još jedna ekstra runda.

Upravo je zanimljivo bilo gledati reakciju i McDonaldsa i Majstorovića na odluku stola – još jedna runda. Prilično izmučeni, dobrano izudarani, ali ipak bez pogovora prihvaćaju odluku stola. Baš si zamišljam što bi bilo da je ova situacija s naša dva borca.

Peta runda, Majstorović ide na sve ili ništa. McDonalds uzvraća jednakom mjerom i stvarno je izgledalo da će protivnik morati biti odlučen van ringa. Ipak, kratko, ali vrlo snažno oba borca izmjenjuju udarce – i dalje su ravnomjerno zastupljene i ručne i nožne tehnike. Pravi profesionalci. U jednom trenutku, negdje nakon 40-tak sekundi te pete runde, desnim direktom Majstorović je „okrznuo“ desni dio brade McDonaldsa kojemu se otvorila prilično velika i duboka rana. Prekid, liječnička intervencija i logična odluka – prekid borbe i meča.

Obzirom da je ozljeda posljedica tehnički ispravne borbe i pravilnog udarca, a McDonalds nije mogao nastaviti, logično je Majstorović proglašen pobjednikom.

Predajom protivnika u 5. (ekstra) rundi zbog ozljede, pobijedio je Petar Majstorović










































2. borba, K1, 3 x 3 min (moguće 2 runde ekstra)
Magomed Magomedov (Rus) - Stephan Leko (Cro)


















I ova je borba očekivana s velikim zanimanjem. Trenutno naš najbolji K1 borac – Hrvat Štefan Leko i trenutno najveća nada K1 – Rus Magomed Magomedov. Mada smo svi bili prilično sigurni u ishod ove borbe – jer leko je naš, a Magomedova je prošlog svibnja u Parizu pobijedio naš Igor Jurković. I još Magomed nastupa u hlačicama s imenom svoga brata Arslana, kao da se baš nije pažljivo spremao na put.

Prva runda započinje žestoko, od samoga početka. I Štefan i magomed napadaju, blokiraju, razmjenjuju tehnike i naoko sve izgleda ravnopravno, gotovo pa potpuno izjednačeno – čak bi se i reklo da je leko mrvu bolji. Ali – nije bilo baš tako – da leko je bio aktivniji, ali neučinkovitiji. Magomedov istovremeno vrlo pametno i taktički uzvraća, a svaki uzvraćeni udarac mu je na mjestu – snažan, precizan, brz , razoran. Posebno je bilo lijepo gledati njegove high kickove. Jednostavno, magomedov je vladao situacijom, a Leko je to pokušavao nadoknaditi povećanom aktivnošću – na našu žalost – ne dovoljno uspješno. Prva runda završava po sudačkim odlukama izjednačeno, po komentarima sa stola – prednost je na strani Magomedova.

Druga runda započinje napadima leke koji je očito u svom kutui dobio prave upute. Jednostavno – Leko je djelotvorniji, precizniji i ne rasipa snagu udarajući po rukavicama Magomedova. I opet je na ringu lijepa i oštra borba. Publika uživa i naravno, navija za Leku. Ni Magomedov ne zaostaje koliko se čini i pronalazi slabu Lekinu točku – neobranjivu lijevu natkoljenicu od magomedovih low kickova. Ipak, druga runda se može ocijeniti s prednošću na strani Leke.

I kako to uvijek biva kod iskusnih vrhunskih boraca, koji imaju dobar kut kojeg slušaju, tako je i Magomedov, svjestan blage prednosti Leke, odlučio to anulirati. Žestoko napada, precizan je i čvrst i ponoviti ću ono najvažnije – učinkovit. Opis razmjene tehnika bi trebalo ponoviti – oba borca s vrhunskom tehnikom, odličnom taktikom i strategijom. Lijepo je gledati ovakvu borbu. Na kraju runde, prednost je na strani Štefana Leke, ali ukupno rezultat je izjednačen: i stol odlučuje da se održi još jedna ekstra runda.

Magomedov je odlučio okončati meč u svoju korist u ovoj rundi i tako je započeo borbu. Ponovno oštar, brz i precizan, svakako i razoran. Leko popušta, a magomedov se predstavlja kao stvarni gospodar situacije. Istina, ima hematom ispod desnog oko, ali to ga ništa ne smeta. U jednom klinču čak je i zvučno poljubio leku, što je bilo i publici simpatično. Ne, nikako to nije bio izraz slabosti i ponižavanja protivnika, već samo jedna simpatična gesta prijateljstva. No bez obzira na simpatije, do kraja borbe žestoko s obje strane, ali malo žešće s Magomedove. Dodatna se runda ocjenjuje s prednošći Magomedova i to je i odlučilo meč.

Odlukom sudaca 2:1 pobijedio je Magomed Magomedov (Rusija)


























K1 kvalifikacije - finalna borba
- 3 x 3 (moguće 2 runde ekstra):
7. pobjednici polufinalnih borbi 5 i 6.

Ante Varnica (Cro) i James Philips (Ger)


















Kako je turnir odmicao tako je i Ante Varnica bio sve staloženiji i smireniji. Tako je i počela ova finalna borba. Staloženo, smireno, ali oštro i snažćno. Ante Varnica se oslanja na svoje ručne tehnike, Philips više kombinira ručne i nožne tehnike i sama situacija na ringu je vrlo izjednačena. I moglo bi se reći da je Ante aktivniji, ali ipak manje učinkovit, dok je Philipsova prednost baš u toj učinkovitosti – u udarcima koji ostavljaju posljedicu. Ipak, suci su prvu rundu, što je i objektivno, ocijenili izjednačenom.

Philips s manirom iskusnog borca drugu rundu započinje ciljano – napadajući slabu Antinu točku – lijevu podlakticu i bolni lakat. Već nakon dvadesetak sekundi, Philips plasira oštri i snažni midle kick kojeg Varnica blokira lijevom podlakticom – i pokleknuo je. Sudac odmah prekida borbu i broji – daje priliku Varnici da se povrati. Varnica je spreman. Philips također – Varnica nastavlja s napadom, a Philips nakon dvadesetak sekundi ponovno ciljano pogađa Antinu podlakticu, sudac broji, ali Ante više ne može. ghrč na Antinom licu sve govori. Borba je završila prekidom zbog nemogućnosti da Ante nastavi borbu, a zbog snažnog i razornog udarca u staru Antinu boljku.

Tehničkim knockoutom u 2. rundi pobijedio je James Philips (Njemačka)
















James Philips ovom je pobjedom ostvario pravo sudjelovanja na finalnom K1 Europe turniru, odakle pobjednik odlazi u Japan.


Za našega Antu Japan je ostao daleko, daleko.


Što reći na kraju? Treba li uopće nakon svega ovoga bilo što i govoriti. Ne treba kvariti, ali ipak ...

Ovo što je Marko žaja napravio s ovom priredbom „Obračun u ringu 5“ – nadmašio je samoga sebe, ali i sebi skočio u želudac. Što druge godine učiniti da bude bolje od ovoga? Može li bolje? Znam da Marko može, ali imamo li novaca za to nešto bolje? U stvari, što je to bolje – možda europsko K1 finale, možda borba Filipovića i Emalijanenka, možda? Katkada se čovijek upita treba li biti nedostižan? Kako prevazići samoga sebe?

Splitska publika je definitivno ljubitelj i poznavatelj borilačkog sporta! Ma u stvari oni su poznavatelji svega što trči, skače, udara loptu, pliva, tuče se, pjeva i mnogo čega drugoga, pa je Splitsku publiku vrlo teško zadovoljiti, a vrlo lako razočarati. Sada je publika bila zadovoljna, rekao bih vrlo zadovoljna, a pokazali su i da nitko nema privilegije.

Ne, nema ih ni Ante. Koliko god je to možda izgledalo kao „nabrijanost“, ipak je bilo nepotrebno Antino udaranje Dancradea za vrijeme suočavanja na centru ringa kao i plaženje jezika kako bi isprovocirao Majdlocha.

Ne, nemaju ih ni suci koji su možda pod velikim teretom koji je visio u zraku, koji je bujao svakim trenutkom priredbe i kulminirao prvom borbom domaćeg ljubimca Ante i skakanjem na noge svih 7000 glasnih i uživljenih Splićana - možda podlegli teretu pa je procjena publike bila da su suci neopravdano naklonjeni Varnici.

Ne, nema privilegije ni Antin kut koji je odavao dojam da nešto ne štima. Javna je tajna da je Pero Tokić, trener koji je uspješno do sada vodio Antu, posvetio se boksu i Anti Biliću. Zna se to u Splitu, pa je utoliko veće iznenađenje pojava Pere u kutu Ante. I to s majicom „Obračuna“. Kaže, „Zva me je“. Možda je upravo to razlog što Ante nema „ono nešto“ za zasjesti na sam vrh, možda je baš ta finesa razlog što je Japan za Antu daleko, daleko.

Ne, nemaju privilegije ni propusti u taktici - moglo se je, ali nije. Znalo se je i prije Tovarovićeve polufinalne borbe s Jamesom Philipsom da je ozlijeđen - kasnije se pokazalo da je muknut mišić i ozbiljno ozlijeđena čašica koljena. Znalo se je to, mogla se je predati borba, tada bi u polufinale uletio odlični Mladen Božić, koji bi puno više izmorio Philipsa, a tko zna kakav bi onda bio ishod finalnog meča? Ne, takvi previsi nemaju privilegiju kod publike, ili se možda u ovom slučaju varam. Tko zna kako bi reagirala objektivna splitska publika kada bi pročitala tu taktiku? Tko zna? Možda ni takvo što ne bi imalo privilegije.

Ne, nemaju privilegije ni velika imena kao što su McDonalds i Majstorović – čim je publika osjetila ta to nije „ono pravo“, pokazala je to jasno i glasno – zviždanjem.

Nema privilegije ni Marko Žaja – sljedeća priredba mora biti bolja, veća, najveća – a može li se? Budimo realni – ne može, pomirimo se s jednom normalnom priredbom s dobrim borbama, a to je ono što publika voli – dobre i poštene borbe koje će pokazati svu ljepotu kickboxinga. Može li se? E to se svakako može i siguran sam da će se moći.

U svakom slučaju – BRAVO svima. Bilo je lijepo biti dijelom te velike kickboxing obitelji.


I bez obzira na daljinu.

Što nas očekuje večeras:

Uvodne borbe:
1. borba - low kick, -71 kg, 3 x 1,5 min
Vojislav Pešić (Srb) - Vinko Đirlić (Cro)

2. borba - low kick, -71 kg, 3 x 1,5 min
Bojan Radović (Srb) - Renato Gogošević (Cro)

3. borba - full contact, -91 kg, 3 x 1,5 min
Nikola Maletić (Srb) - Luka Kalmeta (Cro)

K1 kvalifikacije - rezervna borba:
Mladen Božić (Srb) - Valentino Venturini (Cro)

K1 kvalifikacije - četvrtfinale - 3 x 3 min (moguća 1 runda ekstra):
1. David Dancrade (Fra) - Ante Varnica (Cro)
2. Mirko Vlahović (Srb) - Tomasz Majdloch (Cze)
3. Ben Petit (Bel) - Damir Tovarović (Cro)
4. Dragan Jovanović (Srb) - James Philips (Ger)

Prestige mečevi:
1. borba - K1, -75 kg, 3 x 2 min
Haris Čutuk (BiH) - Marko Benzon (Cro)

2. borba - K1, -91 kg, 3 x 2 min
Nikola Popesku (Ser) - Miro Šarac (Cro)

K1 kvalfikacije - polufinale - 3 x 3 min (moguća 1 runda ekstra)
5. pobjednici četvrtfinalnih borbi 1 i 2
6. pobjednici četvrtfinalnih borbi 3 i 4

Prestige mečevi - Super fight:
1. borba, K1, 3 x 3 min (moguće 2 runde ekstra)
Petar Majstorović (Sui) - Michael Mc Donald (Can)

2. borba, K1, 3 x 3 min (moguće 2 runde ekstra)
Magomed Magomedov (Rus) - Stephan Leko (Cro)

K1 kvalifikacije - finalna borba - 3 x 3 (moguće 2 runde ekstra):
7. pobjednici polufinalnih borbi 5 i 6


I što još reći, karata nema, ni preko veze, kažu, očekuju se krcate Gripe, možda čak i 7000 gledatelja. Marko Žaja je nadmašio samoga sebe.

Sutra je stvarno veliki dan za hrvatski kickboxing. Kruna jednog dugogodišnjeg rada velikog borca i šampiona Marka Žaje, koji je sada u trenerskim i promotorskim vodama. Kruna cjelogodišnjeg rada velikog broja ljudi iz kluba "Pit Bull" i organizacijskog odbora, kruna rada ljudi iz kickboxing saveza koji su godinama stvarali preduvjete za ovakvo što - veliku gala priredbu "Obračun u ringu V".

Svima od srca čestitam. Veseli me što ću i ja biti dio svega toga, što ću i osobno moći vidjeti sve te velike veličine, doživjeti jedan tako veliki kickboxing događaj. Doživjeti taj san.

I koga izdvojiti, koga posebno predstaviti. Kažu da je najveće ime Stefan Leko.




A ja dodajem najnoviju informaciju koju sam jučer primio e-mailom:

Pozdrav. Samo da ti kažem da je Valentino Venturini rezervna borba, a protivnik mu je Mladen Božić (Srbija) tek toliko da znaš. POZDRAV iz Poreča !!!!




Lijepo, zar ne? Vidimo se, biti ću negdje među onih 7000 gledatelja.

Evo e-maila kojeg dobih jučer:

Zašto nema ništa o kickboxing županijskom natjecanju Istre koje se održalo u Rovinju 03.03.2007.?
Ekipa Planet sporta pod vodstvom Edija Viškovića je pokupila velik broj medalja.
Prati malo bolje zbivanja u kickboxingu!

Upozorenje shvaćam vrlo ozbiljno. Stoga, lijepo molim službene osobe, ili nekog trenera ili nekog od sudionika da mi na kontakt mail pošalje izvještaj sa županijskog prvenstva i pokoju sliku. Svečano obećajem da ću to odmah obznaniti.

Ne, nije kurtoazija današnjeg dana. Stvarno je istina - žene su nas obilježile. Da, kickboksačice su obilježile hrvatski kickboxing u proteklom razdoblju, u protekloj godini. Cijeloj.

Evo ih, s njima se ponosimo i danas, na dan kada slavimo njihov dan, ali i sve dane kada ih bodrimo, pomažemo, navijamo, spariramo ...

Juniorske svjetske prvakinje:

VEDRANA HALINČIĆ
Jastreb - Jastrebarsko
Semi contact -60 kg






ANDREJA IVAS
HBD - Vodice
Light contact -55 kg






NIKOLINA JURIČEV IVIN
HBD - Vodice
Light contact -60 kg






JELENA RADOŠ
Sveti Krševan - Zadar
Full contact -56 kg






NATALIJA ŠIMAC
Mega Centar - Rijeka
Low kick +70 kg






MARINA LELIĆ
Lav - Pula
Aero kickboxing,
pojedinačno sa stepom
i pojedinačno bez stepa





Seniorske europske prvakinje:

MARINA LELIĆ
Lav - Pula
Aero kickboxing,
pojedinačno sa stepom






NATALIJA ŠIMAC
Mega Centar - Rijeka
Low kick +70 kg






NIVES RADIĆ
Dalmatino - Šibenik
Thai kickboxing -70 kg







Drage naše djevojke, sretan vam današnji praznik, dan žena.

U Hrvatskom primorju dobro je poznat jedan vic:

Ive Grobničan parićival se'j must kravu. Jušto sedne na škanjić, namesti kablić, a ono krava zamahne z repon i zvrne kablić. Ive se nanovno namesti, a krava i prije nego ju je počel must, opeta repom prevrne kablić. Ive sav u čudu, pogleda oko i znad sebe i domisli se da zveže rep od kravi za gredu od šufita. Popne se na škanjić, zame rep od krave, digne ga do grede, i sve'j dobro, ali ni ga ščin vezat. Krava kuntenta, a Ive mora skoristiti priliku, izvuče pas z brageš i počne vezat rep za gredu. Naravno da su brageše pale, i naravno da je naišal Jože, ki ga'j sav u čudu zapital: "Ive ča delaš???". "Ča delan? Ča? Jeben kravu, ča drugo, aš da ti bilo ča drugo rečen ne biš mi veroval".

I sada nakon ovoliko dana nepisanja ovoga moga bloga, da vam bilo što kažem, kao i u ovom vicu, ne biste mi vjerovali - znate onu priču - crko PC doma, pa reinstalacija, pa isto na poslu, pa reinstalacija i tamo, pa neke stvari više ne rade, pa se neke stvari pogubile. Ma sve u svemu bilo mi je muka sjediti ispred ekrana i opet definirati sve ispočetka - od e-maila pa dalje.

Eto, sad je gotovo (nadam se), a ja krećem u ofanzivu. Ima dosta toga pripremljenoga, pa ću neke postove smjestiti malo unazad, kako su i nastajale njihove teme.

Hvala svima koji su posjećivali blog.

Vaš Lot333

Koliko god da nam druženje u našem sportu donosi veselja i lijepih trenutaka, na žalost ne možemo, ma koliko god to htjeli, pobjeći od tužnih vijesti.

Sportaš, kickboksač 21-godišnji Tomislav Poturica iz Karlovca, rođen. 11. kolovoza 1985. preminuo je nakon nesreće na motoru koju je doživio prije dvadesetak dana.

Tomislav je bio član Kickboxing kluba "Tigar" iz Karlovca do kraja 2004. godine, a kasnije se nastavio baviti tajlandskim boksom u Shark Gymu i nije se više natjecao.



Od rezultata u kickboxingu treba izdvojiti da je Tomislav 2003. godine bio vice prvak Hrvatske u full contactu i 3. na Hrvatskom prvenstvu u light contactu.

Sahrana će se održati u srijedu, 7. ožujka u 17:30 sati u Jamadolu.

I ovim putem obitelji upućujem najiskreniju sućut.

Završio je Irish Open 2007. Bilo je više od 2500 natjecatelja iz 50-tak zemalja, a među njima i jedna ekipa iz Benkovca - i o tome će biti uskoro izvještaj. Ali ono što je zanimljivo, na Irish Openu kao posebno pozvani gosti bili su i naši amaterski foto profesionalci okupljeni oko firme "Soho - sustavi" d.o.o. koju vodi Nikola Smernić, a bili su i Ilija Veselica, Matija Prajo, Igor Penjak, Jelena Balić, Martin Turk. Ista ona ekipa koja je napravila one vrhunske forografije na Svjetskom kickboxing prvenstvu za kadete i juniore u Zadru.

E, upravo njih je, vidjevši što i kako rade na tom svjetskom prvenstvu, pozvao glavni promotor Irish Opena - Roy Baker (inače dugogodišnji i višestruki svjetski i europski prvak u semi contactu), da sudjeluju na tom natjecanju i da tamo prezentiraju svoj rad.

Ekipa je to prihvatila i napravila veliki posao. Javili su se s jednom foto-razglednicom. Hvala.




Sada nekoliko "ne sportskih" fotografija Ilije Veselice - Ile, a ostale stižu uskoro i odmah će se naći na ovim stranicama one najbolje, jer kažu, snimili su nekoliko tisuća fotografija.

.





















Eto, lijepo, zar ne?

Inače, dosta fotografija je objavljeno na HR Photocontest forumu, pa pogledajte.

Od 3.- 4. ožujka se u Dublinu, u Irskoj održan je Međunarodni kickboxing kup „Irish Open 2007“ , jedan od najprestižnijih kickboxing turnira u Europi. Ovogodišnji 12. po redu Irish Open okupio je više od 2600 boraca iz 37 zemalja, koji su se natjecali u semi i light contactu te glazbenim formama.

Članovi KBK Benkovac kao jedini natjecatelji iz Hrvatske, u svom prvom sudjelovanju na ovom turniru ostvarili su izvanredan rezultat: 2 zlatne medalje u semi i light contactu. Pod vodstvom trenera Elvisa Nakića i majstora Ilije Dejanovića naša ekipa nastupila je u sastavu Boris Martinović i Matej Lebo - osvajači prvih mjesta i pobjedničkih pehara, te Josip Čančar i Frane Opačak. Osim toga, klub je imao svog predstavnika i među sucima, Maria Bartolovića, člana sudacke organizacije HKBS-a.

Prvog dana natjecanja od naših predstavnika nastupio je Boris Martinović u light contactu, koji se u svojoj težinskoj skupini među 30 protivnika u 6 teških borbi uspio izboriti za pobjedničko mjesto. Veliko oduševljenje i zadovoljstvo sutradan je nastavio Matej Lebo, koji je nastupio u težinskoj skupini s 34 borca te u 7 borbi vješto nadjačao svoje protivnike i zasluženo osvojio pobjednički pehar. Preostala dvojica natjecatelja, Josip Čančar i Frane Opačak, iako su ostvarili zapažene nastupe, ipak se nisu uspjeli popeti na postolje.

Irish Open je svakako značajan turnir na kojem su i ove godine nastupili najjači svjetski borci, osvajači brojnih svjetskih prvenstava i kupova. Stoga su naše dvije pobjede osvojene u tako snažnoj konkurenciji tim važnije i veće.








Baš lijepo, zar ne, a svima čestitke.

U nedjelju, 4. ožujka 2007. od 10 do 18 sati, u Puli, u lijepim prostorijama pulskog Doma sportova Hrvatski kickboxing savez održao je sudački seminar za nove kickboxing suce i obnovu licenci za stare suce - licenca za 2007 i 2008 godinu. Pozivu se odazvalo 23 suca od koji čak 20 novih, koji će nakon polaganja ispita postati suci pripravnici.

Predavači su bili Igor Bezjak - međunarodni kickboxing sudac i predsjednik sudačkog odbora HKBS-a te Romeo Deša - međunarodni kickboxing sudac i glavni tajnik HKBS-a, a inače i predavač i licencor za međunarodne kickboxing suce WAKO svjetske kickboxing federacije.

Posebno su obrađene teme:
- KICKBOXING - opis disciplina, povijest nastanka kickboxinga kao sporta
- WAKO - povijest i ustroj svjetske organizacije
- HKBS - povijest, ustroj, Statut, pravilnici
- SUCI - odore, pravila ponašanja, kretanje, pokazivanje odluka
- PRAVILA - po disciplinama - novosti, promjene pravila
- DOKUMENTACIJA - sudačke liste, popunjavanje, izrada ždrijeba
- ZAKONSKA REGULATIVA - Zakon o športu i Zakon o udrugama

Nakon ovog seminara, Hrvatski kickboxing savez imati će više od 70 sudaca od kojih je više od 20 međunarodnih.

Domaćin ovom vrlo dobro organiziranim i po ocjeni kandidata odlično provedenom seminaru bio je KBK "Lav" iz Pule kojeg vodi Rudolf Oliva.

U Rovinju je u subotu organizirano Hrvatsko prvenstvo u aero kickboxingu za sve uzraste - kadete, juniore i seniore na kojem je nastupilo 29 sportaša iz 4 kluba, člana HKBS-a, koji se bave ovom lijepom disciplinom.

Ono što veseli, pored činjenice da je organizacija Županijskog kickboxing saveza i kluba "Budokai" kojeg vodi Pero Mišković - bila odlična, veseli i činjenica da je nastupilo puno mladih, najmlađih natjecatelja, koji su se okušali i u starijim dobnim skupinama, i bili odlični.

Sve u svemu, bilo je ukupno 93 nastupa - u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji. Baš lijepo.

Evo rezultata:

Kadeti AKB pojedinačno bez stepa
1. Boris Nevrly, LAV Pula
2. Deni Vrtačić, LAV Pula
3. Alen Kolar, LAV Pula

Kadeti AKB ekipno bez stepa
1. LAV Pula 1
- Alen Kolar, Boris Nevrly, Deni Vrtačić

Kadetkinje AKB pojedinačno bez stepa
1. Maja Pavlović, LAV Pula
2. Anamarija Sambolek, KUTINA Kutina
3. Maja Britvić, LAV Pula

Kadetkinje AKB pojedinačno sa stepom
1. Maja Pavlović, LAV Pula
2. Anamarija Sambolek, KUTINA Kutina
3. Gabrijela Kurečić, KUTINA Kutina

Kadetkinje AKB ekipno bez stepa
1. KUTINA Kutina 1
- Kristina Bukač, Gabrijela Kurečić, Ana Maria Mesić
2. KUTINA Kutina 2
- Viktorija Kojundžić, Ana Lež, Anamarija Sambolek
3. LAV Pula 2
- Maja Britvić, Jennifer Martinčić, Maja Pavlović

Kadetkinje AKB ekipno sa stepom
1. LAV Pula - 3
- Jennifer Martinčić, Ivana Opačić, Maja Pavlović,
2. KUTINA Kutina 2
- Viktorija Kojundžić, Ana Lež, Anamarija Sambolek
3. KUTINA Kutina 1
- Kristina Bukač, Gabrijela Kurečić, Ana Maria Mesić

Juniorke AKB pojedinačno bez stepa
1. Anamarija Sambolek, KUTINA Kutina
2. Jelena Urošević, LAV Pula
3. Maja Pavlović, LAV Pula

Juniorke AKB pojedinačno sa stepom
1. Jelena Urošević, LAV Pula
2. Maja Britvić, LAV Pula
3. Viktorija Kojundžić, KUTINA Kutina

Juniorke AKB ekipno bez stepa
1. KUTINA Kutina 3
- Viktorija Kojundžić, Ana Lež, Anamarija Sambolek
2. LAV Pula 4
- Lucija Kokić, Deana Škorić, Jelena Urošević,
3. LAV Pula 5
- Maja Britvić, Patricija Orihovac, Maja Pavlović,

Juniorke AKB ekipno sa stepom
1, KUTINA Kutina 3
- Viktorija Kojundžić, Ana Lež, Anamarija Sambolek

Seniorke AKB pojedinačno bez stepa
1. Marina Lelić, LAV Pula
2. Tea Haupert, LAV Medulin
3. Jelena Urošević, LAV Pula

Seniorke AKB pojedinačno sa stepom
1. Marina Lelić, LAV Pula
2. Jelena Urošević, LAV Pula
3. Valerija Lukani, LAV Pula

Seniorke AKB ekipno bez stepa
1. LAV Pula 6
- Valerija Lukani, Deana Škorić, Jelena Urošević
2. POREČ Poreč
- Mirjana Burlović, Ivana Batistić, Diana Bunić
3. LAV Pula
- Maja lvić, Martina Trstenjak, Ketrin Živolić,






Inače, osim ove dvije prethodne slike, koje sam zajedno s izvještajem dobio iz županijskog kickboxing saveza Istre (hvala, hvala), sljedeću sliku mi je poslao moj suradnik Neviđeni iz 8.a sa sljedećim komentarom:

Eto šaljem Ti nešto lijepo,niiiiiježno,vrlo urbano,metro i seksi. Di mi je torbica? Mjesto: Rovinj - riva, milijun ljudi, a pogledaj te naše hrabre dečke - bez srama i stida pokazuju svoju niiiiježniju stranu.
Ajd b.Neviđeni 8.a

Da, naši su se suci baš uklopili u disciplinu, iliti kako bi se reklo, discipinirani su. Nema šta.

U subotu, 03.03.2007. godine u rovinjskoj sportskoj dvorani Valbruna, u organizaciji Kickboxing saveza Istarske Županije održano je kickboxing prvenstvo Istarske Županije u disciplinama semi contact i light contact za sve uzraste te u aerokickboxingu za uzraste djece od 7 do 9 godina.

Nastupili su natjecatelji iz osam kickboxing klubova članova Kickboxing saveza istarske županije i to "Planet sport", "Futura" i "Lav" iz Pule, "Lav" iz Medulina, "Labin-Rabac" iz Labina, "Poreč" i "King" iz Poreča te domaćin "Budokai" iz Rovinja.

Svekupno je je bilo 187 pojedinačnih nastupa i 1 ekipni.

Ostvareni su sljedeći rezultati:

AEROKICKBOXING - POJEDINAČNO BEZ STEPA
1. Jennifer Martinčić, KBK Lav Pula
2. Ivana Opačić, KBK Lav Pula
3. Ivona Sladić, KBK Lav Pula

AEROKICKBOXING - EKIPNO BEZ STEPA
1. TEAM „LAVIĆI 2“ - Lav, Pula (Jennifer Martinčić; Ivana Opačić; Deni Vrtačić)
2. TEAM „LAVIĆI 1“ - Lav, Pula (Paola Giorgi; Ivona Sladić; Nina Zupčić)

SEMICONTACT
Dječaci:
- 22 kg
1. Arnel Jahić, KBK Futura Pula
2. Noa Šimunović, KBK Lav Medulin
3. Niko Šimunović, KBK Lav Medulin

- 25 kg
1. Noel Kasumović, KBK Futura Pula
2. Željko Božić, KBK Futura Pula
3. Patrik Šimunović, KBK Lav Medulin

- 28 kg
1. Manuel Bijelić, KBK King Poreč
2. Aleks Banić, KBK Poreč
3. Alen Mrvelj, KBK Budokai Rovinj
3. Danny Baljaj, KBK Futura Pula

+ 32 kg
1. Deni Vrtačić, KBK Lav Pula
2. Mateo Bekavac, KBK Futura Pula
3. Noel Černeka, KBK Lav Medulin

Djevojčice:
- 25 kg
1. Vanesa Buza, KBK King Poreč
2. Stephany Štifanić, KBK Poreč
3. Lora Buršić, KBK Futura Pula

- 28 kg
1. Andrea Tuđa, KBK Budokai Rovinj
2. Ema Kuhar, KBK Lav Pula

- 32 kg
1. Monika Brčić, KBK Poreč
2. Jennifer Martinčić, KBK Lav Pula
3. Cakić Tamara, KBK Futura Pula
3. Lara Martinčević, KBK Lav Pula

Mlađi kadeti:
- 28 kg
1. Amel Dizdarević, KBK King Poreč
2. Noel Kasumović, KBK Futura Pula

- 32 kg
1. Ervin Hamberović, KBK Futura Pula
2. Boris Nevrly, KBK Lav Pula
3. Marino Faraguna, KBK Labin
3. Mateo Bekavac, KBK Futura Pula

- 37 kg
1. Mario Užila, KBK King Poreč
2. Gabrijel Kekić, KBK Futura Pula
3. Stefan Kovačević, KBK Lav Medulin
3. Antonio Gergurić, KBK Planet sport Pula

- 42 kg
1. Marko Tustonja, KBK Futura Pula
2. Damir Džafić, KBK Futura Pula
3. Marko Vulić, KBK Futura Pula
3. Mislav Fabijančić, KBK Planet sport Pula

- 47 kg
1. Deni Kanurić, KBK Futura Pula
2. Mario Milovan, KBK Futura Pula
3. Kristijan Glumac, KBK Planet sport Pula

+ 47 kg
1. Ivan Gačerić, KBK Futura Pula
2. Marko Opšivač, KBK Budokai Rovinj
3. Danijel Savić, KBK Lav Medulin
3. Veljko Hajduković KBK Planet sport Pula

Mlađe kadetkinje:
- 28 kg
1. Fanika Hlubotski, KBK Lav Medulin
2. Leonarda Novoselac, KBK Lav Medulin

- 32 kg
1. Maja Vujica, KBK Futura Pula
2. Stefany Vitasović, KBK Futura Pula
3. Juanita Hajduković, KBK Planet sport Pula
3. Martina Struja, KBK Poreč

- 37 kg
1. Dorothy Žepina, KBK Futura Pula
2. Iva Pejić, KBK Futura Pula
3. Diana Tanushaj, KBK Lav Medulin

Stariji kadeti:
- 42 kg
1. Marko Tustonja, KBK Futura Pula
2. Antonio Gergurić, KBK Planet sport Pula
3. Josip Miličević, KBK Budokai Rovinj

- 57 kg
1. Saša Ljubojević, KBK Planet sport Pula
2. Edvin Gromila, KBK Futura Pula

- 63 kg
1. Teo Mikelić, KBK Planet sport Pula
2. Nino Vlačić, KBK Lav Medulin

Starije kadetkinje:
- 50 kg
1. Martina Đekić, KBK Poreč
2. Nensi Štifanić, KBK Poreč
3. Valentina Čehić, KBK Poreč

- 60 kg
1. Tea Kanurić, KBK Futura Pula
2. Elena Mandić, KBK Lav Pula

Juniori:
- 57 kg
1. Saša Ljubojević, KBK Planet sport Pula
2. Danijel Marković, KBK Poreč

- 69 kg
1. Mihael Martinović, KBK Futura Pula
2. Igor Stanić, KBK Labin

- 79 kg
1. Toni Mikelić, KBK Planet sport Pula
2. Bojan Aleksić, KBK Poreč

Juniorke:
- 55 kg
1. Jelena Urošević, KBK Lav Pula
2. Tamara Urošević, KBK Lav Pula

- 60 kg
1. Atina Pančelat, KBK Poreč
2. Sanja Gačina, KBK Budokai Rovinj

- 65 kg
1. Marija Mihovilović, KBK Futura Pula
2. Mateja Pančelat, KBK Poreč

Seniori:
- 69 kg
1. Goran Kosović, KBK Futura Pula
2. Zoran Vlaisavljević, KBK Lav Pula

- 84 kg
1. Boris Mišković, KBK Budokai Rovinj
2. Timotej Tončinić, KBK Labin

+ 94 kg
1. Marko Zupčić, KBK Lav Pula
2. Marjan Zupčić, KBK Lav Pula

LIGHTCONTACT
Stariji kadeti:
- 52 kg
1. Mario Jurman, KBK Planet sport Pula
2. Marco Baban, KBK Planet sport Pula
3. Veljko Hajduković, KBK Planet sport Pula

- 63 kg
1. Teo Mikelić, KBK Planet sport Pula
2. Saša Ljubojević, KBK Planet sport Pula
3. Marko Opšivač, KBK Budokai Rovinj

Starije kadetkinje:
- 50 kg
1. Martina Đekić, KBK Poreč
2. Ivana Bilić, KBK Planet sport Pula
3. Valentina Čehić, KBK Poreč
3. Nensi Štifanić, KBK Poreč

- 65 kg
1. Andrea Jurman, KBK Planet sport Pula
2. Santana Pico, KBK King Poreč
3. Anja Pejnović, KBK King Poreč
3. Biljana Lukić, KBK Budokai Rovinj

Juniori:
- 57 kg
1. Ervin Karaman, KBK Planet sport Pula
2. Danijel Marković, KBK Poreč

- 63 kg
1. Teo Mikelić, KBK Planet sport Pula
2. Stefano Bančić, KBK King Poreč
3. Semir Duraković, KBK King Poreč

- 69 kg
1. Luka Ivančić, KBK Planet sport Pula
2. Ivan Bilić, KBK Planet sport Pula
3. Filip Sarilar, KBK Budokai Rovinj
3. Michael Martinović, KBK Futura Pula

- 74 kg
1. Bojan Mišković, KBK Budokai Rovinj
2. Stefan Došen, KBK Planet sport Pula
3. David Dobravec, KBK King Poreč
3. Tomislav Jelinić, KBK King Poreč

- 79 kg
1. Marin Varelija, KBK King Poreč
2. Matej Ramljak, KBK King Poreč
3. Toni Mikelić, KBK Planet sport Pula
3. Bojan Aleksić, KBK Poreč

- 89 kg
1. Lorenco Marić, KBK King Poreč
2. Thomas Horvat, KBK Lav Pula

Juniorke:
- 50 kg
1. Ervina Karaman, KBK Planet sport Pula
2. Ivana Bilić, KBK Planet sport Pula

- 55 kg
1. Ljubica Eldić, KBK Planet sport Pula
2. Jelena Urošević, KBK Lav Pula

- 60 kg
1. Atina Pančelat, KBK Poreč
2. Elena Zinaić, KBK Planet sport Pula
3. Andrea Jurman, KBK Planet sport Pula
3. Sonja Gačina, KBK Budokai Rovinj

- 65 kg
1. Marija Mihovilović, KBK Futura Pula
2. Mateja Pančelat, KBK Poreč

Seniori:
- 57 kg
1. Ervin Karaman, KBK Planet sport Pula
2. Saša Ljubojević, KBK Planet sport Pula

- 69 kg
1. Goran Kosović, KBK Futura Pula
2. Milan Aščerić, KBK Planet sport Pula
3. Goran Petrović, KBK Futura Pula
3. Zoran Vlaisavljević, KBK Lav Pula

- 74 kg
1. Danijel Horvat, KBK Futura Pula
2. Nenad Ladislović, KBK Planet sport Pula
3. Predrag Ladislović, KBK Planet sport Pula

- 79 kg
1. Tomislav Babić, KBK King Poreč
2. Bojan Dropulja, KBK King Poreč
3. Slavko Bunčić, KBK Futura Pula

- 84 kg
1. Boris Mišković, KBK Budokai Rovinj
2. Denis Peteh, KBK King Poreč
3. Mugdim Bečirović, KBK Futura Pula
3. Davor Jodanović, KBK Futura Pula

- 89 kg
1. Dejan Milošević, KBK Planet sport Pula
2. Frank Mezulić, KBK Lav Pula
3. Vedran Prica, KBK Futura Pula
3. Zdravko Dukić, KBK Futura Pula

- 94 kg
1. Vedran Murarević, KBK King Poreč
2. Patrik Božac, KBK Planet sport Pula
3. Edin Brkičević, KBK Futura Pula
3. Danijel Japunđić, KBK Futura Pula

Seniorke:
- 55 kg
1. Ljubica Eldić, KBK Planet sport Pula
2. Ana Ikotić, KBK King Poreč

Redoslijed klubova ovog Županijskog prvenstva prema broju osvojenih odličja su:
SEMI CONTACT: 1. KBK Futura Pula
LIGHT CONTACT: 1. KBK Planet sport Pula
AEROKICKBOXING: 1. KBK Lav Pula

Evo, nakon duže vremena izašao je prvi broj BUDO Inetrnacionala, prvi u ovoj godini. Pored niza više ili manje zanimljivih članaka ...

• UFC 67 - Tko čeka CroCopa?
• UFC 66 - Chuck (Ledeni čovjek i dalje na vrhu)
• Priča o "king Zulu"
• "Pride shockwave" ekskluzivno iz Japana
• K-1 Grand Prix - komentar
• Izmir: SP u karateu za juniore i kadete
• Semafori u suđenju u borilačkim sportovima
• Robin Shou:Istina o hongkonškim kaskaderima
• Kako uspješno voditi klub - marketing u borilačkim klubovima
• Vijesti iz juda, nanbuda, karatea, taekwondoa

... tu je i nekoliko stranica posvećeno vijestima iz kickboxinga - cijela serija članaka:

• Širi prikaz nastupa kickboxing reprezentacije na Europskom prvenstvu u Skoplju
• Kraći prikaz s 10. Croatia Opena
• Vijesti s nastupa naših "profesionalaca"
• Članak o Svjetskim igrama borilačkih sportova
• Obavijest o promjeni naziva discipline thai kickboxing u K1 Style

A ima i slika!

Ako ga niste dobili na svoje adrese, ima ga na kiosku.

Pred nama je možda i jedan od najvećih kickboxing događaja ove godine u Hrvatskoj - Kvalifikacijski K1 turnir koji će se 10. ožujka održati u Splitu u dvorani Gripe s početkom u 20 sati. Promotor ove velike priredbe je prof. Marko Žaja sa svojim klubom "Pit Bull" iz Splita uz veliki broj suradnika i u suradnji s Hrvatskim kickboxing savezom.

U glavnom dijelu ove prirede "Obračun u ringu V" - snage će odmjeriti osmorica boraca u turniru po K1 pravilima (superteška kategorija). Pobjednik turnira, osim prestižne titule osvajača Europskih kvalifikacija u K1, stiče i pravo nastupa na turniru u Amsterdamu (Nizozemska) u svibnju mjesecu, s kojeg pobjednik ide direktno u Tokio na K1 završnicu.

Na turniru nastupaju čak dvojica Hrvata - Ante Varnica i Damir Tovarović, obojica članovi "Pit Bulla" iz Splita. Ante Varnica je svoje mjesto na ovom turniru zaslužio odličnim rezultatima na raznim europskim K1 natjecanjima tijekom prošle godine, dok je Tovarović uskočio umjesto Marka Tomasovića, koji je nedavno na treningu slomio kost šake. Osim njih ovaj prestižni turnir pokušat će osvojiti i David Dancrade (Francuska), Dragan Jovanović (Srbija), Ben Petit (Belgija), Jan Vlasak (Slovačka), Mirko Vlahović (Crna Gora) i James Phillips (Njemačka/USA).

U ovom ciklusu K1 kvalifikacija održavaju se još tri turnira u Europi i to Riga (Estonija), Prag (Češka) i Budimpešta (Mađarska).

Ništa manje interesantni biti će i mečevi prestižnog karaktera i to: Michael McDonald (Canada) protiv Petra Majstorovića (Švicarska / Hrvatska), Štefan Leko (Njemačka / Hrvatska) protiv Magomeda Magomedova (Rusija). Jedini prestižni meč koji nije u superteškoj kategoriji odradit će po pravilima K1 Max, Frane Radnić (Hrvatska) protiv Harisa Čutuka (BiH).

Stoga, poziv svim ljubiteljima vrhunskog kickboxinga već peti puta u Split na Gripe, očekuje nas vrhunska priredba, vrhunski kickboxing doživljaj kojeg ne smije propustiti niti jedan ljubitelj ovog našeg lijepog i popularnog borilačkog sporta.