Pregled posta

Japan je daleko, daleko

Evo, završio i peti Obračun u ringu. Odmah, bez obzira na konačni ishod ovog posta, treba reći jasno i glasno BRAVO! - bravo cijeloj ekipi Pit Bull na čelu s Markom Žajom i Danijelom Durdovom - bravo dečki, bravo organizacijskom odboru kojeg su vodila ova dva momka, bravo i Hrvatskom kickboxing savezu na potpori i sudjelovanju, bravo sponzorima zahvaljujući kojima je sve ovo i realizirano, bravo svim sudionicima, bravo gostima i velikom, velikom broju Splićana, kažu oko 7000 njih koji su bodrili, navijali, pljeskali i nagrađivali, zviždali i kažnjavali.

Bravo svima, ovo je za promociju hrvatskog kickboxinga jedan od najvećih i najvažnijih momenata. Hoće li biti još ovakve prilike, hoće li biti još ovakve priredbe - tko zna, kriteriji su podignuti visoko, visoko.

I odmah valja mi reći - ovo je odgovor i Žaje, i Pit Bulla i kickboxing saveza svim onim "managerčićima" nelegalnih priredbi, ali i nevjernim Tomama po forumima - eto, može se, zna se, hoće se i učinilo se.




No, treba krenuti redom:

Od samoga početka, atmosfera u dvorani je bila odlična, nabrijana. Scenografija jednostavna, ring u središtu svega, parter nakrcan stolovima za posebne goste (a bilo ih je), prilazna rampa i galerija za predstavljanje tih gladijatora, tih kraljeva ringa. Sve u svemu jednostavno, sve podređeno gledanju borbi. Tako je, nije tu bilo angažiranih nikakvih super zvijezda, pjevača, glumaca, slatkih ljepotica, demonstracija - ne, jednostavan voditeljski par - prekrasna i zanosna kickboksačica Maja Borovina i elegantni i elokventni Joško Elezović.










Oko ringa nekoliko kamera (čini mi se da sam ih nabrojao 6) - prijenos za Euro Sport, RTL je snimao, pa Splitska televizija je snimala i za mrežu nezavisnih TV stanica - a iza njih, ukupno desetak televizija je preuzelo snimke priredbe.






Tu su bili i nezaobilazni foto-reporteri dnevnog tiska, a među njima i ekipa amaterskih foto profesionalaca okupljena oko firme SOHO sustavi - Nikola Smernić, Ilija Veselica, Igor Penjak, Matija Prajo i Martin Turk ... (njihove vrhunske slike možete vidjeti u ovom postu).




Centralni stol zagužvan - predsjednik kickboxing saveza prof. Predrag Znaor, koordinator K1 za Europu Igor Juško, glavni tajnik kickboxing saveza i stručni voditelj priredbe Romeo Deša, predsjednik natjecateljskog odbora kickboxing saveza Nikola Božić ...























Sve u svemu, spremno za splitski K1 pakao. Samo onako kako to Split zna primiti i nagraditi zasluženom reakcijom.

Uvodne borbe:

1. borba - low kick, -71 kg, 3 x 1,5 min
Vojislav Pešić (Srb) - Vinko Đirlić (Cro)

Prilično ujednačena borba. Ravnomjerna razmjena i ručnih tehnika i low kickova. Sve u svemu zanimljiva borba, oba borca su pokazala i znanje i tehniku. I na kraju sudačka odluka 2:1 za Vinka Đirlića. Slobodno se može reći s prednošću domaćeg terena. A Vinko (za razliku od prošlog susreta sa Srbinom u Osijeku) - korektan. Lijepa uvodna borba.

Odlukom sudaca 1:2 pobijedio je Vinko Đirlić (Hrvatska).








2. borba - low kick, -71 kg, 3 x 1,5 min
Bojan Radović (Srb) - Renato Gogošević (Cro)

U ovoj borbi Renato Gogošević se pokazao kao tvrd protivnik tehnički dorađenijem Bojanu Radoviću. Radović je cijelo vrijeme imao inicijativu, dok se je Gogošević više (početkom runde) ili manje (krajem runde) uspješno branio i odbijao napade. Nakon prve runde, Gogošević je ponesen uputama iz kuta dobro odradio i moglo bi se reći da je izjednačio prednost Radovića iz prve runde, ali je ponovno posustao u trećoj rundi.

Odlukom sudaca 3:0 pobijedio je Bojan Radović (Srbija).














3. borba - full contact, -91 kg, 3 x 1,5 min
Nikola Maletić (Srb) - Luka Kalmeta (Cro)

Iskreno govoreći, ove sam se borbe pribojavao. Pribojavao sam se Kalmetinog "širokog stila" i "ventiliranja" s isturenom bradom, ali ...

Ali, početak borbe, nešto se šuška u ringu, Srbi odmahuju glavom, Žaja odmahuje rukom. Problem je nastao što je, Žaja kaže, borba ugovorena u full contactu, Srbi kažu da nije već u low kicku. Pa ipak, Srbi popuštaju, tko zna što im je Žaja prišapnuo?

Kalmeta ulazi nabrijan u borbu i jednostavno, onako pun snage, (ipak) pravilnim tehnikama, prvenstveno ručnim "puni" Maletića. Nakon prve runde koja se može ocijeniti izjednačenom, Kalmeta još žešće napada u drugoj i trećoj rundi i sve mu je to donojelo pobjedu jednoglasnom odlukom sudaca.

Odlukom sudaca 0:3 pobijedio je Luka Kalmeta (Hrvatska)








K1 - turnir osmorice
- kvalifikacijski turnir za nastup na finalnom turniru K1 Europe u Amstredamu:




K1 kvalifikacije - rezervna borba:
Mladen Božić (Srb) - Valentino Venturini (Cro)

I počinje. Prva borba, rezervna, ali i od nje smo dosta očekivali. Valentino Venturini spreman, Mladen Božić se ne da smesti zvižducima iz publike. I Srbi su shvatili da je to dio splitskog folklora. Ako bude trebalo, Splićani će i pljeskati Srbinu, ali mora on proći i dobiti svoju porciju zviždanja.

Prva runda započinje - a Venturini nakako neprecizan, udara, ali sve u blokade, Božić svaki Venturinijev napad "kažnjava" uspješnim protunapadom. Leo Komšić se ljuti na Venturinija, viče "radi !, radi !" ali Venturini ne čuje. Nakon prve runde, na pauzi Komšić vrlo ljut na svog borca, i početkom druge runde, kao da se povlači, kao da mu je svejedno. Venturini, povučen lošim iskustvom iz prve runde i ne napada, jer kod svakog napada dobije žestoki odgovor snažnog i preciznog Božića. Ipak se Venturini odlučuje na napad krajem prve minute te druge runde, Božić se povlači korak dva na konopce i iz kontre - lijevim direktom obara Venturinija koji se složio na pod, jedva ustao i nije se vratio u stabilitet. Sudac Kalabić odbrojao je do 8, i vrlo brzo mu je bilo jasno da Valentino ne može nastaviti te je onako manirom iskusnog suca, u kontinuitetu nakon osam, nstavito devet i deset i pokazao Valentinu put za njegov kut. Božić je rezerva za nastup na turniru ukoliko se bilo koji od pobjednika u sljedećim borbama ozlijedi ili ne može nastupiti. Treba li reći koliko je Leo bio ljut?

Knock outom u 50-oj sekundi druge runde, pobijedio je Mladen Božić (Srbija).












K1 kvalifikacije - četvrtfinale
- 3 x 3 min (moguća 1 runda ekstra):

1. David Dancrade (Fra) - Ante Varnica (Cro)


















Gripe na nogama, svira Škorina "Svetinja", svjetla prigušena, rampa u dimu. David Dancrade stoji u mraku plavog kuta i očekuje Antu Varnicu. Ante izlazi, oštro, žurno, ljut, bijesan. Ulazi u ring, sav nekako van sebe, skidaju mu majicu, sudac pregledava borce i poziva ih na sredinu. Tri - četiri riječi, ono uobičajeno "I want fair play, is this clear?", a ono Ante poteže desnicu, udara Dacradea u bradu,. Šok, nevjerica, Dankrade se povlači u kut, da bi se konzultirao, sudac Kalabić se konzultira s nadzornicima za centralnim stolom, Deša mu rukom pokazuje za dalje, Gripe na nogama. Sudac Kalabić poziva borce i naređuje "Fight". Nije bilo vremena da bi se plavi Dancradeov kut žalio. Borba je počela.

Ante Varnica, kao nikad do sada, ljutito i žestoko kreće na Francuza, ali je neprecizan, valjda ga je zaslijepila ta ljutina. Ante udara, ali udarci nemaju očekivanu učinkovitost, a jedino se udarci s vidljivim učinkom, udarci koju su nanijeli štetu protivniku boduju. Ipak, prva runda, uz svu srčanost i nepreciznost, ali svakako uz veću aktivnosat Ante te uz veću preciznost u učinkovitost Dancradea završava nekako izjednačeno. U svoj toj silovitosti Dancrade ispada iz ringa, srećom bez posljedica.

Druga runda - konsolidacija. Ante nešto manje bijesan, nešto više precizan, ali Dancrade i dalje precizan i opet učinkovit. Ravnomjerno kombinira ručne i nožne tehnike i upravo je kickovima bio razoran, ali Ante to uspješno blokira. Koliko uspješno tek će se kasnije vidjeti. Prvi grčevi se već vide na licu kod svake blokade lijevom rukom. Druga runda, zahvaljujući prvenstveno smirivanju Ante prolazi u stalnoj inicijativi i može se reći da je Ante dobio drugu rundu. Mada ukupna prednost baš i nije prevelika, treća runda je pred Antom, Dancrade još uvijek prilično svjež i pokretan.

Treća runda, valjda ponesen publikom opet u stilu prve runde, Ante silovit, stalno napada, aktivan, ali neprecizan, neučinkovit. Dancrade upravo suprotan - svaki napad, ipak rjeđe od Ante, precizan i s učinkom. I opet Ante dominira snagom, iako umoran. Dancrade i u ovoj rundi van konopaca i opet srećom bez vidljivih posljedica. Publika je na nogama, Dancrade u jednom trenut gubi živca, odguruje suca Kalabića, i napada Varnicu, prijetila je tuča, ali svi su se nakon nekoliko sekundi sredili - i Dancrade i Varnica, a sudac Kalabić ponovno preuzima kormilo ringa. Maestralno.

Kraj runde. Skupljaju se bodovne liste, pregledavaju i zbrajaju bodovi, u prvi mah se učinilo da je stol odlučio da se borba nastavi još jednom ekstra rundom, pa onda je ta odluka povučena, pa ... rezultat tijesan, iako na strani domaćeg Ante. I porglašenje - jednoglasnom odlukom sudaca pobjeda Ante Varnice. Pola publike zapljeskalo, pola publike zazviždalo, ali nitko nije ostao ravnodušan. A je li i mogao?

Odlukom sudaca 3:0 pobijedio je Ante Varnica (Hrvatska) i plasirao se u polufinale kvalifikacijskog turnira K1 Europe.
































2. Mirko Vlahović (Mne) - Tomasz Majdloch (Cze)


















Čeh Tomas Majdloch - mlađi, viši i vitkiji borac, odmah na početku odaje sliku kickera, borca koji dobro i brzo barata nogama i nožnim tehnikama, a tjelesna konstitucija - više mršav nego snažan. Istovremeno u plavom kutu u plavim hlačicama s dobro izraženim žutim YU na lijevom boku - niski i snažni Crnogorac - Mirko Vlahović.

Započinje borba - kao što se očekivalo - Čeh uspješno drži distancu, ali Crnogorac se dobro snalazi s ručnim tehnikama, snažnije i učinkovitije pogađa Čeha. Prva runde, upravo zahvaljujući tim snažnim i kratkim krošeima završava s prednošću Mirka Vlahovića.
U drugoj rundi Majdloch još više koristi nožne tehnike - sve, od low do high kickova i to se pokazalo kao dobitna kombinacija. Iz trenutka u trenutak Majblochovi nožni udarci dobro kombinirani s ručnim tehnikama su bili sve precizniji i učinkovitiji. Tako prolazi i treća runda, Mirko Vlahović jednostavno nije našao pravi odgovor na kickove Tomasza Majdlocha. Suci su bili jednoglasni i pobjedu dodijelili Čehu.

Odlukom sudaca 0:3 pobijedio je Tomasz Majdloch (Češka) i plasirao se u polufinale kvalifikacijskog turnira K1 Europe.






Nakon prve dvije četvrtfinalne borbe, poznati su borci za prvu polufinalnu borbu:
Ante Varnica (Cro) i Tomasz Majdloch (Cze).


3. Ben Petit (Bel) - Damir Tovarović (Cro)


















Već pri izlasku oba borca bila je vidljiva težinska razlika, ali poznavatelji tu nisu vidjeli prednost našeg, znatno težeg Damira Tovarovića nad Belgijancem Ben Petitom. Sve je navodilo da će Tovarović pokušati pobjedu osigurati razornim krošeima, iz bliske borbe, dok je jedina moguća taktika Petita mogla biti distanca i kickovi. Tako je i bilo.

Damir Tovarović, u onom svom poznatom (boksačkom ?) stilu "na jedan udarac" stalno je tražio priliku za svoj kratki kroše, dok je Petit iznenađujuće snažno i precizno, cijelom kombinacijom tehnika pogađao Tovarovića. A Tovarović, čvrst kao stijena, samo naprijed, bez obzira na udarce. Prva runda pripala je Balgijancu, koji je postigao znatno više učinkovitijih udaraca, mada se to na prvi pogled nije vidjelo na Damiru Tovaroviću.

Odmah od početka druge runde Tovarović poduzima snažniju inicijativu, i ponovno ručnim tehnikama, ali ovaj puta nešto precizniji, prilično uzdrmava Petita i u 40 toj sekundi Petit je na podu. Knock down, ali oporavlja se do nabrojanih 8, staje u čvrsti gard i nastavlja se borba. Tovarović ponesen i učinkom i publikom nastavlja, nepotrebno riskirajući i previše otkrivajući se, ali ... na pola runde, dakle na minutu i 30, Petit je nakon dva krošea na podu. Drugi knock down u rundi, sudac odbrojava do 10 i šalje Petita u kut, a Tovarović slavi ulazak u polufinale.

Tehničkim knock outom u 2. rundi, pobijedio je Damir Tovarović (Hrvatska). i plasirao se u polufinale kvalifikacijskog turnira K1 Europe.






















4. Dragan Jovanović (Srb) - James Philips (Ger)


















Dragan Jovanović, poznat Splitskoj publici - snažan i srčan borac, a u crvenom kutu nama nepoznati Nijemac, sin tamnoputog Amerikanca - James Philips, gotovo pa dječačkog izgleda.

Od samoga početka vidjelo se da je Jame Philips okretniji, brži i precizniji i da snažni, ali ipak spori Jovanović ne nalazi pravog odgovora na Philipsove napade. I već u 46 sekundi Jovanović je na podu, sudac broji, Jovanović se stavlja u gard na 8 i borba se nastavlja, mada se jovanović do kraja rinde nije povratio na svoju snagu i stabilnost. Očito da je snažni knock down ostavio posljedice.

U drugoj rundi - ponavlja se priča iz prve - James Philips pokazuje svu ljepotu kombinacija, plasira precizne, snažne i oštre, a svakako brze udarce koji jednostavno razbijaju Jovanovića. I druga runda prolazi u znatnijeoj prednosti Philipsa.

Treća runda samo je nastavak prve dvije - i slijedom i prikazom. Već nakon pola minute Jovanović je ponovno na podu, drugi knock down u borbi (dozvoljena su 2 u rundi ili 3 u borbi) i nakon brojanja nastavlja u svom lošem izdanju.

U rezultat nije bilo sumnje ni dileme. Zasluženo je pobijedio Nijemac James Philips.

Odlukom sudaca 3:0 pobijedio je James Philips (Njemačka) i plasirao se u polufinale kvalifikacijskog turnira K1 Europe.


















Nakon treće i četvrte četvrtfinalne borbe, poznati su borci za drugu polufinalnu borbu:
James Philips (Ger) i Damir Tovarović (Cro).

Prestige mečevi:

1. borba - K1, -75 kg, 3 x 2 min
Haris Čutuk (BiH) - Marko Benzon (Cro)

Rekli bi – rutinska pobjeda Marka Benzona. Marko je očito pri vrhu spremnosti – ipak se je dobro pripremio za državna prvenstva. Istina, u full contactu je trebao u finalu susresti se sa Sanjinom Pol Vrgočem, ali ... Markove discipline su svakako low kick i K1 Style. Dakle, cijelo vrijeme inicijativa, cijelo vrijeme napadi. Prva runda je na strani Marka, mada se Haris pokazao kao tvrd orah. U drugoj rundi nešto žešći otpor Čutuka, pa bi se ona mogla ocijeniti kao izjednačena, dok je u završnici marko odradio kvalitetno te je u svakom slučaju treća runda na strani Benzona. Jednoglasna je bila i odluka sudaca o pobjedi Marka Benzona.

Odlukom sudaca 0:3 pobijedio je Marko Benzon (Hrvatska)














2. borba - K1, -91 kg, 3 x 2 min
Nikola Popesku (Srb) - Miro Šarac (Cro)

Miro Šarac, praćen trenerom - svojim ocem, žustro prelazi preko prilazne rampe. Nabrijan, usredotočen samo na borbu, kao da ne vidi nikoga osim Nikolu Popeska. Početak je odmah pokazao da će ova borba biti kratka. Nakon prvog Mirovog napada, i pokušaja obrane Nikole, sve ostalo je bilo čekanje trenutka. Miro je malo kombinirao – oslonio se na ručne tehnike i tako je već nakon prve minute bacio Nikolu u knock down. Nakon odbrojavanja, Nikola je na 8 spreman, ali već sljedeći napad Šarca ponovno baca Popeskua na pod, niti desetak sekundi nakon prošlog knock downa. Drugo brojanje u istoj rundi, i mada je Popesku na 8 spreman, sudac odbrojava do kraja i šalje Popeskua u njegov kut te objavljuje tehnički knock out.

Tehničkim knockoutom u 1. rundi pobijedio je Miro Šarac (Hrvatska)










K1 kvalfikacije - polufinale
- 3 x 3 min (moguća 1 runda ekstra)

5. pobjednici četvrtfinalnih borbi 1 i 2
Ante Varnica (Cro) i Tomasz Majdloch (Cze)


















Ante u ovu borbu ulazi smireniji – ispucao se u prvoj borbi, svjestan tijesnog rezultata, očito je dobio upute – smireno i pametno. Tako je i započeo. Ante i Tomasz ravnomjerno razmjenjuju napade i obrane, kombiniraju, žestoki su obadvojica. Reklo bi se da Ante koristi više ručne tehnike, a vrlo čvrsti i tvrdi Tomasz više kombinira s nožnim tehnikma. Prva runda definitivno je izjednačena – što bi se reklo – u bod, u udarac.

U drugoj rundi Varnica pojačava tempo, plasira jače udarce, ali i više koristi low kickove, pogotovo desno low kick u vanjsku stranu lijeve butine Majdlocha. U jednom je trenutku došlo do sudara potkoljenicama i Majdlochu je pukla koža što je doktor zavio i procijenio da može nastaviti dalje. Upravo je taj odmor dobro došao Varnici koji je predahnuo, ali i dobio uputu – cilj je lijeva butina Majdlocha. Tako je i bilo. Ipak u jednom trenutku pred kraj runde, valjda kada se je Varnica osjetio superiornijim – pokazuje jezik Majdlochu, vjerojatno ga želeći izazvati na nekontroliranu reakciju. Nepotrebno i nesportski. Runda završava s prednošću Ante Varnice, prvenstveno zbog većeg učina low kickova i sve vidljivijih posljedica.

Pauza je dobro došla i Majdlochu, koji od početka treće runde kreće u oštrije napade. Ali, i Varnica zna za bolno mjesto i udara. Majdloch sve više šepa, skriva nogu. Možda je u jednom trenutku sudac trebao i brojati Majdlochu – udarac Varnice gotovo da ga je onesposobio, ali iznenađujuće, Majdloch kao ranjena zvijer napada, skače, udara koljenima u skoku. Varnica to uspjeva blokirati i istovremeno kontrirati prema Majdlochovoj natkoljenici. I treća se runda može ocijeniti gotovo potpuno izjednačenom. Varnica nešto učinkovitiji, s većim učinom i lošijim posljedicama na Majdlochu, ali i Majdloch uporan, čvrst, snažan i precizan.

Odluka je za zapisničkim stolom – učinak Varnice je bio razorniji i pobjeda se, bez potrebe za dodatnom rundom, dodjeljuje Anti Varnici. Situacija jasna, rezultat logičan i Ante je u finalu.

Odlukom sudaca 2,5:0,5 pobijedio je Ante Varnica (Hrvatska)


















6. pobjednici četvrtfinalnih borbi 3 i 4
James Philips (Ger) i Damir Tovarović (Cro)


















Mission impossible – znalo se od početka, ali Damirovo veliko srce svima nam je ipak dalo nadu, tko zna – možda taj Philips i nije takav bauk kao što smo se u početku pribojavali. Početni postav u startnu poziciju, sudac objavljuje borbu, prvi napad Philipsa i nakon nekoliko ručnih udaraca, Philips plasira low kick po lijevoj natkoljenici Tovarovića, grč i bolni izraz lica. Damir ne može stati na nogu, sudac prekida borbu u desetoj sekundi prve runde, broji do kraja – knock out.

Knockoutom u prvoj rundi pobijedio je James Philips.


Nakon polufinalnih borbi, finalisti K1 kvalifikacijskog turnira za K1 Europe su:
Ante Varnica (Cro) i James Philips (Ger).


U pauzi borbi, predstavljeni su borci "Piit Bulla", borci koji su "haračili" ringovima državnih prvenstava Hrvatskog kickboxing saveza. U 2006. godini "Pit Bull" je bio najbolji klub saveza u full contactu, low kicku i thai kickboxingu, a ukupno najbolji sportač Hrvatskog kickboxing saveza u 2006. bio je pitbullovac Marko Tomasović. Veliki kristalni pehar Hrvatskog kickboxing saveza Marku Tomasoviću uručio je splitski gradonačelnik Zvonimir Puljić, dok je pehar za najbolji klub uručio predsjednik Hrvatskog kickboxing saveza prof. Predrag Znaor.






I dok su se finalisti K1 turnira odmarali, održane su dvije borbe koje je sva publika sa stvarnim zanimanjem očekivala. Pa tu su Petar Majstorović švicarski Hrvat, pa Michael Mc Donalds čelični Kanađanin, zatim svjetska K1 nada Rus Magomed Magomedov pred kojim je vrlo izgledna K1 budućnost i nama najzanimljiviji Štefan Leko. I ne treba ih posebno predstavljati.




Dakle

Prestige mečevi - Super fight:

1. borba, K1, 3 x 3 min (moguće 2 runde ekstra)
Petar Majstorović (Sui) - Michael Mc Donald (Can)


















U dvorani sve spremno za veliku, veliku borbu. Sudac objavljuje „Fight“ i kreće fight, razmjena udaraca, više kao ispitivanje protivnika, odmjeravanje želje protivnika koliko je spreman ići, koliko tvrdo, koliko snažno. Ali to odmjeravanje traje, nikako da počne „onaj pravi fight“. Ipak, ako se bolje pogleda, pljušte kratki, tvrdi, oštri udarci. Razmjenjuju se sve tehnike – i ručne, i nožne, vidi se sva ljepota ovog krasnog borilačkog sporta. Ipa, publika je nestrpljiva i pred kraj runde više nema suzdržavanja – Splićani zvižde. Ne respektiraju oni nikakva velika imena – Splićani respektiraju borbu i rezultat. Svemu ostalome se zviždi – što je i Varnica osjetio na svojoj koži. Sve u svemu – runda završava izjednačeno.

Pauza je iskorištena za konsolidiranje oba borca, što se vidjelo odmah od početka druge runde. McDonalds oštro i snažno kreće u napad, kombinacijom ručnih i nožnih tehnika, ali i Majstorović odgovara – blokira i uspješno kontrira. Ipak, kako odmiče runda tako i popušta žestina i jednog i drugog. Okreću se, iznenađujuće i nepotrebno koriste neke tehnike – udarci iz okreta, koji nisu primjereni ni trenutku ni položaju boraca. Runda završava s prednošću McDonaldsa.

Treća runda, ponovno žestoki početak, ali i sve više je „onih pravih“ udaraca – oštrih, snažnih i preciznih. Borba postaje sve žešća i žešća što je vidljivo i po posljedicama na oba borca. McDonaldsu je prokrvario nos, ništa značajno, ali znakovito. Oba borca kao da izvlače dodatnu skrivenu snagu i žestoko razmjenjuju napade i blokade. Borba je sada pravi prikaz onoga što smo očekivali od ove klase boraca. Sve u svemu runda završava i opći je dojam izgleda sasvim drugačiji od odluke sudaca i stola. Vjerujem da je većina publike bila uvjerena u pobjedu Majstorovića. Ipak je to naš čovjek, zar ne?

Zbrajanjem sudačkih listi nakon 3 runde rezultat je iz sudačkog kuta gledanja - izjednačen, pa nadzornik turnira gospodin Igor Juško i nadzornik suđenja gospodin Romeo Deša donose odluku – još jedna ekstra runda – kao da su odlučili kazniti i McDonaldsa i Majstorovića za ležerniji početak borbe zbog kojeg je objektivna splitska publika zviždala.

Izgleda da je Majstorović odlučio u četvrtu – dodatnu rundu krenuti oštro i završiti meč u toj rundi u svoju korist. Međutim, ni McDonalds nije amater, jednakom žestinom uzvraća. Oba borca su prilično izmorena. Nakon ove runde, ponovno odluka – suci u svojoj odluci podijeljeni – jedan za majstorovića, drugi za McDonaldsa a treći izjednačeno. Tako je i stol odlučio – još jedna ekstra runda.

Upravo je zanimljivo bilo gledati reakciju i McDonaldsa i Majstorovića na odluku stola – još jedna runda. Prilično izmučeni, dobrano izudarani, ali ipak bez pogovora prihvaćaju odluku stola. Baš si zamišljam što bi bilo da je ova situacija s naša dva borca.

Peta runda, Majstorović ide na sve ili ništa. McDonalds uzvraća jednakom mjerom i stvarno je izgledalo da će protivnik morati biti odlučen van ringa. Ipak, kratko, ali vrlo snažno oba borca izmjenjuju udarce – i dalje su ravnomjerno zastupljene i ručne i nožne tehnike. Pravi profesionalci. U jednom trenutku, negdje nakon 40-tak sekundi te pete runde, desnim direktom Majstorović je „okrznuo“ desni dio brade McDonaldsa kojemu se otvorila prilično velika i duboka rana. Prekid, liječnička intervencija i logična odluka – prekid borbe i meča.

Obzirom da je ozljeda posljedica tehnički ispravne borbe i pravilnog udarca, a McDonalds nije mogao nastaviti, logično je Majstorović proglašen pobjednikom.

Predajom protivnika u 5. (ekstra) rundi zbog ozljede, pobijedio je Petar Majstorović










































2. borba, K1, 3 x 3 min (moguće 2 runde ekstra)
Magomed Magomedov (Rus) - Stephan Leko (Cro)


















I ova je borba očekivana s velikim zanimanjem. Trenutno naš najbolji K1 borac – Hrvat Štefan Leko i trenutno najveća nada K1 – Rus Magomed Magomedov. Mada smo svi bili prilično sigurni u ishod ove borbe – jer leko je naš, a Magomedova je prošlog svibnja u Parizu pobijedio naš Igor Jurković. I još Magomed nastupa u hlačicama s imenom svoga brata Arslana, kao da se baš nije pažljivo spremao na put.

Prva runda započinje žestoko, od samoga početka. I Štefan i magomed napadaju, blokiraju, razmjenjuju tehnike i naoko sve izgleda ravnopravno, gotovo pa potpuno izjednačeno – čak bi se i reklo da je leko mrvu bolji. Ali – nije bilo baš tako – da leko je bio aktivniji, ali neučinkovitiji. Magomedov istovremeno vrlo pametno i taktički uzvraća, a svaki uzvraćeni udarac mu je na mjestu – snažan, precizan, brz , razoran. Posebno je bilo lijepo gledati njegove high kickove. Jednostavno, magomedov je vladao situacijom, a Leko je to pokušavao nadoknaditi povećanom aktivnošću – na našu žalost – ne dovoljno uspješno. Prva runda završava po sudačkim odlukama izjednačeno, po komentarima sa stola – prednost je na strani Magomedova.

Druga runda započinje napadima leke koji je očito u svom kutui dobio prave upute. Jednostavno – Leko je djelotvorniji, precizniji i ne rasipa snagu udarajući po rukavicama Magomedova. I opet je na ringu lijepa i oštra borba. Publika uživa i naravno, navija za Leku. Ni Magomedov ne zaostaje koliko se čini i pronalazi slabu Lekinu točku – neobranjivu lijevu natkoljenicu od magomedovih low kickova. Ipak, druga runda se može ocijeniti s prednošću na strani Leke.

I kako to uvijek biva kod iskusnih vrhunskih boraca, koji imaju dobar kut kojeg slušaju, tako je i Magomedov, svjestan blage prednosti Leke, odlučio to anulirati. Žestoko napada, precizan je i čvrst i ponoviti ću ono najvažnije – učinkovit. Opis razmjene tehnika bi trebalo ponoviti – oba borca s vrhunskom tehnikom, odličnom taktikom i strategijom. Lijepo je gledati ovakvu borbu. Na kraju runde, prednost je na strani Štefana Leke, ali ukupno rezultat je izjednačen: i stol odlučuje da se održi još jedna ekstra runda.

Magomedov je odlučio okončati meč u svoju korist u ovoj rundi i tako je započeo borbu. Ponovno oštar, brz i precizan, svakako i razoran. Leko popušta, a magomedov se predstavlja kao stvarni gospodar situacije. Istina, ima hematom ispod desnog oko, ali to ga ništa ne smeta. U jednom klinču čak je i zvučno poljubio leku, što je bilo i publici simpatično. Ne, nikako to nije bio izraz slabosti i ponižavanja protivnika, već samo jedna simpatična gesta prijateljstva. No bez obzira na simpatije, do kraja borbe žestoko s obje strane, ali malo žešće s Magomedove. Dodatna se runda ocjenjuje s prednošći Magomedova i to je i odlučilo meč.

Odlukom sudaca 2:1 pobijedio je Magomed Magomedov (Rusija)


























K1 kvalifikacije - finalna borba
- 3 x 3 (moguće 2 runde ekstra):
7. pobjednici polufinalnih borbi 5 i 6.

Ante Varnica (Cro) i James Philips (Ger)


















Kako je turnir odmicao tako je i Ante Varnica bio sve staloženiji i smireniji. Tako je i počela ova finalna borba. Staloženo, smireno, ali oštro i snažćno. Ante Varnica se oslanja na svoje ručne tehnike, Philips više kombinira ručne i nožne tehnike i sama situacija na ringu je vrlo izjednačena. I moglo bi se reći da je Ante aktivniji, ali ipak manje učinkovit, dok je Philipsova prednost baš u toj učinkovitosti – u udarcima koji ostavljaju posljedicu. Ipak, suci su prvu rundu, što je i objektivno, ocijenili izjednačenom.

Philips s manirom iskusnog borca drugu rundu započinje ciljano – napadajući slabu Antinu točku – lijevu podlakticu i bolni lakat. Već nakon dvadesetak sekundi, Philips plasira oštri i snažni midle kick kojeg Varnica blokira lijevom podlakticom – i pokleknuo je. Sudac odmah prekida borbu i broji – daje priliku Varnici da se povrati. Varnica je spreman. Philips također – Varnica nastavlja s napadom, a Philips nakon dvadesetak sekundi ponovno ciljano pogađa Antinu podlakticu, sudac broji, ali Ante više ne može. ghrč na Antinom licu sve govori. Borba je završila prekidom zbog nemogućnosti da Ante nastavi borbu, a zbog snažnog i razornog udarca u staru Antinu boljku.

Tehničkim knockoutom u 2. rundi pobijedio je James Philips (Njemačka)
















James Philips ovom je pobjedom ostvario pravo sudjelovanja na finalnom K1 Europe turniru, odakle pobjednik odlazi u Japan.


Za našega Antu Japan je ostao daleko, daleko.


Što reći na kraju? Treba li uopće nakon svega ovoga bilo što i govoriti. Ne treba kvariti, ali ipak ...

Ovo što je Marko žaja napravio s ovom priredbom „Obračun u ringu 5“ – nadmašio je samoga sebe, ali i sebi skočio u želudac. Što druge godine učiniti da bude bolje od ovoga? Može li bolje? Znam da Marko može, ali imamo li novaca za to nešto bolje? U stvari, što je to bolje – možda europsko K1 finale, možda borba Filipovića i Emalijanenka, možda? Katkada se čovijek upita treba li biti nedostižan? Kako prevazići samoga sebe?

Splitska publika je definitivno ljubitelj i poznavatelj borilačkog sporta! Ma u stvari oni su poznavatelji svega što trči, skače, udara loptu, pliva, tuče se, pjeva i mnogo čega drugoga, pa je Splitsku publiku vrlo teško zadovoljiti, a vrlo lako razočarati. Sada je publika bila zadovoljna, rekao bih vrlo zadovoljna, a pokazali su i da nitko nema privilegije.

Ne, nema ih ni Ante. Koliko god je to možda izgledalo kao „nabrijanost“, ipak je bilo nepotrebno Antino udaranje Dancradea za vrijeme suočavanja na centru ringa kao i plaženje jezika kako bi isprovocirao Majdlocha.

Ne, nemaju ih ni suci koji su možda pod velikim teretom koji je visio u zraku, koji je bujao svakim trenutkom priredbe i kulminirao prvom borbom domaćeg ljubimca Ante i skakanjem na noge svih 7000 glasnih i uživljenih Splićana - možda podlegli teretu pa je procjena publike bila da su suci neopravdano naklonjeni Varnici.

Ne, nema privilegije ni Antin kut koji je odavao dojam da nešto ne štima. Javna je tajna da je Pero Tokić, trener koji je uspješno do sada vodio Antu, posvetio se boksu i Anti Biliću. Zna se to u Splitu, pa je utoliko veće iznenađenje pojava Pere u kutu Ante. I to s majicom „Obračuna“. Kaže, „Zva me je“. Možda je upravo to razlog što Ante nema „ono nešto“ za zasjesti na sam vrh, možda je baš ta finesa razlog što je Japan za Antu daleko, daleko.

Ne, nemaju privilegije ni propusti u taktici - moglo se je, ali nije. Znalo se je i prije Tovarovićeve polufinalne borbe s Jamesom Philipsom da je ozlijeđen - kasnije se pokazalo da je muknut mišić i ozbiljno ozlijeđena čašica koljena. Znalo se je to, mogla se je predati borba, tada bi u polufinale uletio odlični Mladen Božić, koji bi puno više izmorio Philipsa, a tko zna kakav bi onda bio ishod finalnog meča? Ne, takvi previsi nemaju privilegiju kod publike, ili se možda u ovom slučaju varam. Tko zna kako bi reagirala objektivna splitska publika kada bi pročitala tu taktiku? Tko zna? Možda ni takvo što ne bi imalo privilegije.

Ne, nemaju privilegije ni velika imena kao što su McDonalds i Majstorović – čim je publika osjetila ta to nije „ono pravo“, pokazala je to jasno i glasno – zviždanjem.

Nema privilegije ni Marko Žaja – sljedeća priredba mora biti bolja, veća, najveća – a može li se? Budimo realni – ne može, pomirimo se s jednom normalnom priredbom s dobrim borbama, a to je ono što publika voli – dobre i poštene borbe koje će pokazati svu ljepotu kickboxinga. Može li se? E to se svakako može i siguran sam da će se moći.

U svakom slučaju – BRAVO svima. Bilo je lijepo biti dijelom te velike kickboxing obitelji.


I bez obzira na daljinu.








Post je objavljen 11.03.2007. u 23:58 sati.