Pokušat ću predočiti kroz ovaj post što je ona zapravo, kroz neko objektivno viđenje i dat neko razumno rješenje i svoje mišljenje o svemu tome.

Razlikujem tri oblika ljubomore:
1. subjektivna (proizašla je iz sebičnosti)
2. ljubavna (proizašla je iz zlostavljanja nečijih osjećaja)
3. neutemeljena (proizlazi iz iluzija, obično se javlja kod psihički nestabilnih osoba)

1. SUBJEKTIVNA
Ja je volim zvati zavist! Tako ljubomornim osobama smeta što drugi imaju ono što oni ne ili im smeta ako netko ima isto što i oni. Ne mogu točno protumačiti razloge ove, jer mi i nisu baš jasni kako, zašto i otkud; na temelju čega, ali vjerujem da su čisto subjektivne prirode i da se razlikuju od pojedinca do pojedinca; osoba vjerojatno nije ni svjesna da je u pitanju ljubomora. Ova ljubomora ne nanosi ozbiljne posljedice osobama prema kojima je upućena, ali kvari osobu koja je osjeća. Liječenje ovog tipa ljubomore je samopomoć, tj. osoba je postane svjesna (sama je postala svjesna ili ju je netko uputio na nju) i počne se kontrolirati.

2. LJUBAVNA
Mislim da je ova najpoznatija ako se ne varam. Ja je volim zvati dokazom ljubavi! Naravno, pojavljuje se tamo gdje ljubav stanuje i u pitanju su snažni osjećaji. Obično ima opravdane razloge iza sebe, a oni pak mogu biti slučajni, odnosno nenamjerni ili namjerni. Nenamjerni su kada osoba koja ju izaziva nije svjesna svojih postupaka, a uvjetovani su njenom manom recimo. Takva se može rješiti na dva načina: 1.osoba koja ju uvjetuje postane svjesna svojih postupaka i počne se kontrolirati svojom voljom drugoj osobi iz ljubavi i 2.osoba koja ju osjeća jednostavno prihvati tuđe mane, tj. počne kontrolirati svoju ljubomoru radi ljubavi prema drugoj osobi svojom voljom. Naravno, da bi se ustanovili uzroci, osobe moraju porazgovarati o tome. U najboljem slučaju, bit će upotrjebljena oba rješenja istovremeno. Namjerno uvjetovane su po meni nepotrebne. Razlikujem bezopasnu i opasnu. Osobu koja namjerno izaziva ljubomoru volim zvati neozbiljnom. Bezopasna... to je, ništa drugo nego, igranje s tuđim osjećajima. Zovem ju bezopasnom, jer ju obično umiri osoba koja ju izaziva, a izaziva je iz zabave i izvlači se na šalu. Opasna je kada se ta igra ne riješi na vrijeme i ljubomorna osoba napravi nešto loše osobi koju smatra uzrokom, kad voljena osoba nije iskrena glede svojih osjećaja prema osobi koja ju voli i zlostavlja njezine osjećaje ili kada se netko ne može nositi s prekidom/rastavom, pa čini loše (bilo fiziči ili psihički) osobi koja ga/ju je ostavila i osobi koju smatra uzrokom; opravdava svoje ponašanje ljubomorom, a sve loše što radi čini iz zlobe. Tu se često sukobim sa granicama tolerancije, tj. dokle je to loše prihvatljivo, al' znam definitivno kada više sigurno nije prihvatljivo. Opasna ljubomora se teže liječi, a liječenje se temelji većim dijelom na samopomoći.

3. NEUTEMELJENA
Mašta zaista radi svašta, pa može i iskriviti nevine situacije dajući nekome razloge za ljubomoru. Jeli vam se ikada dogodilo da vam se niz okolnosti savršeno poklopi i vi ste stvorili sliku zbivanja koja se kasnije izjalovila i uspostavila sasvim drukčijom!?! Tako mogu nastati i nekome razlozi za ljubomoru, a ovisno o okolnostima, koliko se dugo ne pojavljuju svi čimbenici koji tvore pravu sliku, može isto tako imati opasne posljedice za nekoga. Napisala sam gore da se obično javlja kod psihički nestabilnih osoba što znači da se osobe zbog prijašnjih loših iskustava osjećaju nesigurno, pa su i sklonije razvijati ljubomoru na temelju pojavljivanja otprije sličnih čimbenika (baziraju ih na temelju prijašnjeg iskustva). Takvoj osobi možete pomoći ako joj osigurate sigurnost, tj. ako ju uvjerite da vam nije namjera činiti nešto što bi ju moglo povrijediti, ali to vrijedi samo ako uistinu stojite iza toga, ako ne, bolje recite iskreno na čemu ste da ne bi došlo do neželjenih posljedica kasnije.

Početak rješavanja, bilo kojeg od ova tri oblika ljubomore, je razgovor između osobe koja ju zaziva i osobe koja ju osjeća. Treba ih srezati razgovorom čim se uoče. Ne postoji indirektan način rješavanja preko neke treće osobe (prijatelja, psihijatra). Bitno je ljubomori pristupati na način da je osoba koja ju je izazvala, namjerno ili nenamjerno (nije bitno), jednako kriva kao i osoba koja ju gaji i jednako dužna ju rješavati. Ako tako pristupimo shvaćanju problema ljubomore, vjerujem da se gotovo svaki oblik da izliječiti. Budući da su u zadnje dvje osjećaji uvelike uključeni, važno je imati razumijevanje prema osobi koja ju je razvila u sebi i pristupiti joj prijateljski, a ne kao krivcu. Ono što joj nikako ne treba je još jedna cigla u temeljima. Ljubomora je normalna pojava kao što je i ljubav! Ponekad je samo željna malo više pažnje!

Poruka je da treba bit iskren prema ljudima kako bi znali kako i kamo usmjeriti svoje osjećaje i da se ne valja igrati tuđim osjećajima, akamoli ih iskorištavati. Budite ljudi; budite fer jedni prema drugima!

- 02:19 - Komentari (8) - Isprintaj - #
*mislim da ja spadam u sve tri pomalo, najozbiljnije. (Isprazni Život 21.02.2006. 02:25)
*ova treca je jako ucestala kod mene.... to mi radi velike probleme i cesto se posvadam sa zenskom zbog toga :) (w00t 21.02.2006. 02:30)
*zaboravih napomenuti da je ljubomora sasvim normalna pojava, samo to treba još utuviti drugima (tanjster 21.02.2006. 02:44)
*Ljubomora-u redu ako je u normalnim granicama! Barem ja tako mislim.. (no name 22.02.2006. 15:04)
*ovisi o kojoj se radi....ako si npr. s nekim u vezi i smeta ti što se tvoja družica, drug dobro zabavlja s nekim drugim, moj savjet je da se suzdržiš glede ljubomore, a ako ti drug/družica ode nekud s nekime i tebe ostavi i ak ju/ga posli pitaš di ste bili, a ona/on ti samo veli štbrg...sori, to je po meni opravdan razlog za ljubomoru tj. u ovom slučaju sumnju, al tako to počinje; druga strana zaziva ljubomoru što nije u redu (tanjster 22.02.2006. 15:19)
*ljubomora zdere mnoge zivote, prijateljstva i ljubavi koje bi bez nej jako dpobro funkcionirale.a sve iz sebicnosti i jada. (scar 22.02.2006. 19:00)
*e to si dobro rekao scar (tanjster 22.02.2006. 19:54)
*hej..supač je post..samo da..ja sam po prirodi..prilično ljubomorna..al

Pronašla sam u ormaru stari album malene djevojčice; djevojčice čije se lice veselilo svakom čovjeku, čak i prolazniku. Nije nikad štedila na osmjehu, sve dok ga nije, dobrim dano, a lošim uzeto i oduzeto, tako reć, istrošila. Širom otvorenih ruku prišla je i životu i svijetu, bez straha, bez ožiljaka, iskreno, ne poznavajuč ni bol, ni patnju, ne nadajuć se da će ikad u životu morati upoznati ljudsku sujetu; sada se zatvorila i umjesto osmjehom, progovara tugom, blogom na netu.
Promatram malene, crne, osmjehom nakrivljene oči, poručuju... kad god te ljudi napuste, kad god ti u životu loše krene, nikad ne zaboravi da uvik imaš mene. Dugo sam te zanemarivala i djelila nezaštićenu drugima, krajnje je vrijeme da se to zauvijek promijeni. Neću te više davati ljudima koji ne cijene ono što im je dano nit ono što im ti možeš dati, neću im više nikad dozvoliti da ti zabrane da se smiješ kada se želiš nasmijati. Ako me nešto život naučio, onda je to, prepoznati onog tko te nije zaslužio i na meni je da te zaštitim od takvih!

Slušaš, ali ne čuješ

Ponekad radim protiv sebe, ne zato što želim, nego zato što moram. Ponekad je dostojanstvo važnije od ljubavi i razumijevanja. Onaj tko drugome uskraćuje ljubav, nije je vrijedan. Žalim onog tko ju je imao i ostavio, ne zna čega se odrekao. Plačem, jer moram gasiti ljubav! Moram, jer netko je više nije željan. Koja šteta! Citiram Sv. Pavla... „Kad ljubavi ne bih imao, bio bih ništa!“ Ništa ako ne bi znao voljeti il ništa ako me nitko ne bi volio!?! Što je od toga Pavle htio reći!?! Ako mi dopustiš da te volim, znaj da, ako jednom ljubav u tebi nestane, u meni nikad neće i ti to nećeš nikad saznati. Zašto? Zar moram išta više reći!?!

Svijet je prepun oprečnosti! Prepun površnih i iskrivljenih stavova i mišljenja; ljudi su slijepi! Usude se suditi drugima, a pravdi traga nigdje. Gledaju na činjenice kako njima paše, potkrjepljuju površnim dokazima svoje mišljenje. Danas su u modi sudačke naočale! Stavljaju ih kada te osude. Reflektiraju tvoj odraz dok razgovaraš sa njima. Nakon suda, ništa više ne dopire do njih. Ako vas krivo osude, razbijte im te naočale, jer nemaju dozvolu za suca. Zašto sude!?! Obično sude kako bi opravdali sebe i svoje ponašanje! Predbacuju krivnju sa sebe kako bi se bolje osjećali u vašoj blizini. Uvjeravaju vas u istinitost svojih tvrdnji baziranih na predrasudama, koje su ujedno i temelj njihovog mišljenja. Kada pobijete sve njihove dokaze, brane se tvrdnjom: "Ljudi se mijenjaju, život ide dalje, neke stvari su se promijenile!" Zvuči smisleno, ali ne i istinito. Ljudi se mijenjaju, to stoji i život uistinu ide dalje, ali stvari se ne mijenjaju same od sebe, mijenja ih netko! Promjene koje gaze tuđe osjećaje, nemaju nikakvo opravdanje!

Priznali si to ili ne, mi mijenjamo svijet.....pasivno ili aktivno, šutnjom ili vikom, promjene se događaju i mi na to utječemo svojim bitkom.....promjene o kojima ja ovdi progovaram nisu promjene koje se zbivaju same od sebe.....te se događaju zbog nečije sebičnosti! Moram li potkrijepiti primjerom!?! Evo jedna izreka koju ćuh nedavno.....“povrijeđen ostaje onaj koji nije mijenjao svoj odnos prema nekome, ali je netko drugi promijenio svoj odnos prema njemu!“
Promjena je opravdana kada je netko imao razlog da mijenja svoj odnos prema nekome, ali ne i ako taj netko nije imao razloge i ako se počne hraniti nadmoći nad drugom osobom. Recimo, što se događa kada netko ostavi osobu koja ju/ga voli, a ostavio/la ga/ju je iz sasvim sebičnih razloga!?! Sranje se događa! Obično oni dobri i iskreni najebu, jer se ljubav prema nekome ne gasi samo tako, pa se još neko vrijeme grcaju u nadi da će ovi uvidjeti da su pogriješili i da će ispraviti situaciju. Pusta nadanja! Treba se suočiti zbog sebe s osobama koje su nas povrijedili i spustit ih na zemlju. Zašto bi samo mi nešto iz toga naučili, a naučili smo prljavu lekciju...da su neki ljudi pokvareni, bezobrazni i sebični. Naučimo i mi njih da se s tuđim osjećajima ne valja igrati, akamoli bezrazložno ih gaziti! Ne govorim o osveti, o ne, govorim o moralnoj pljuski koju im treba opaliti! Nametnuli si ulogu suca, s kojim pravom!?! Sude na temelju predrasuda! Guess what! I ja sam sudac i sudim vam zbog toga!!! Da stvari budu još gore, nakon svega vas još optuže i da uživate u svojoj patnji! What a crap!?! Ljudi danas ne kuže da kada povrijede, to može nekog zbilja sjebat!

Stojim iznad skretnice. U daljini odzvanja zvuk lokomotive. Vlak samo što ne naiđe; kotači mu o tračnice cvile. Uzimam polugu, namještam je kako treba i pritišćem. Njegov put je u mojim rukama; skretnica je napravila svoje! Dolazi! Za sobom vuče ogroman teret. Neustrašiv je i velik! Brzina kojom se približava, pred nikim ne usporava; ništa ga ne može omest. Zna što ga čeka; nova sela, novi krajolici, nove rijeke, nova jezera, novi putnici, nova lica, novi svjetovi, novi gradovi; tuneli još mračniji, tračnice još duže, vagoni mnogobrojniji, ali laganiji. Projurio je! Stojim iznad skretnice. U daljini odzvanja zvuk lokomotive, kotači joj o tračnice cvile, a vlak u daljini nestaje. Otišao je; ja sam mu odredila put kojim će jurit!

Pitam se! Koliko se ljudi što „uvijek“ izgledaju sretno uistinu osjećaju sretnima!?! Il' njima tako malo il' meni tako puno treba!?! Uozbiljila se! Što to dovraga znači!?! Nedostatak nekog hormona endorfina ili višak saznanja o manje bitnim stvarima! U oba, sreća je nekako zakinuta. Težim bezuvjetnoj sreći! Nema veze što je nemoguća; bitno je da idem u tom smjeru. Sretna sam što živim; bit ću sretna zbog toga! Ko' se zna veseliti malim stvarima, zbilja je sretna osoba. Sad me povlači, pa citiram Ivu Andrića: “Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni i još čudnije kako nam često baš to malo nedostaje!“ Mene je natjeralo da se zamislim nad time, a vas!?! Hm... mislim da si odrasli postavljaju previše pitanja, pa je sreća u punom smislu i svojstvena samo djeci.

I can tell much and still nothing about! I'll say it anyway! There is no place for an altruist in this world besides all of this self-centered people! Theoretically, an altruist is condemned to a perdition! Practically, he's already dead! Their believes, sooner or later, will come across the intersection. The self-centered person would easily find it's way, careless indeed, but an altruist would keep standing avhile in the middle of that intersection trying to figure it out, why did they split up at all!?! The wall has been lifted! Self-centered person doesn't understand why an altruist won't continue it's own way!?! To be an altruist, it pulls some threads with it. You have to have a huge perception and sence for another human. It also pulls with it the need to be accepted as that. Self-centered people usually don't have that kind of responsibility to anyone. That can hurt an altruist and egocentric can see that as a weakness, not something to be kind about. They can pull back the threads that has been allready given and that could make an altruist miserable. Both can functionate together only if they accept the other one as equal but different. They both have rights to be as they want, but they also must learn to live with each other in peace.

Cvijet neće biti lijep kako može bit ako raste u sjeni! On treba sunce; al' sunce njega ne treba. U pitanju je njegova ljepota, ne život. Može i cvijet bez sunca, al sa suncem bi bio ljepši. Ako to zna, zašto si to ne bi želio!?!

Ovo je početak nečega....da'l avanture, pukog razglabanja, iznošenje osobnih stavova ili čista razbibriga, koga uopće i zanima!?! Ovdje sam sada, sutra možda više neću bit, vrijeme je bezgranično, pa zašto ne bi i moj blog takav bio? Promatram sliku na zidu....visi.....obješena.....ja ju objesila.....obješeno visi na zidu, nema pravo glasa! Želim da tu visi i visjet će dok god ja tako želim, kad želja splasne, maknut ću je i možda stavim neku drugu sliku, a možda i nikakvu. Moj izbor glede objekta koji ne može da se žali. Tko god može, nije u mojoj vlasti; u svojoj je! Može da me prati ako želi, može da se slaže ili ne slaže sa mnom, može ići ispred, ja ga možda neću slijedit, može ići iza mene, možda ga neću vodit, a ako će ići uz mene....."možda" ćemo se družit! Namjerno je naglasak na "možda". Možda nije jamac za okrilje koje svaka duša iziskuje. Možda je razarač ovoga vremena, najjači do sad, tihi i neprimjetni borac za propast, a propast je nadomak, ako već nije!?! Ne djeluje sam, u svijet šalje svoje iskusne kurire; šarmom privlače gladne i žedne stvorove, poklonike trenutnog sjaja s najviše planine. Toplina što dopire.... tjera ih na uspon, a kada je popnu, sjaj sjaji drugdje, a srce samo što im se ne smrzne od zime. Svijet je prepun statua isklesanih, prevarenim dušama, na vrhovima planine.