Ovo je početak nečega....da'l avanture, pukog razglabanja, iznošenje osobnih stavova ili čista razbibriga, koga uopće i zanima!?! Ovdje sam sada, sutra možda više neću bit, vrijeme je bezgranično, pa zašto ne bi i moj blog takav bio? Promatram sliku na zidu....visi.....obješena.....ja ju objesila.....obješeno visi na zidu, nema pravo glasa! Želim da tu visi i visjet će dok god ja tako želim, kad želja splasne, maknut ću je i možda stavim neku drugu sliku, a možda i nikakvu. Moj izbor glede objekta koji ne može da se žali. Tko god može, nije u mojoj vlasti; u svojoj je! Može da me prati ako želi, može da se slaže ili ne slaže sa mnom, može ići ispred, ja ga možda neću slijedit, može ići iza mene, možda ga neću vodit, a ako će ići uz mene....."možda" ćemo se družit! Namjerno je naglasak na "možda". Možda nije jamac za okrilje koje svaka duša iziskuje. Možda je razarač ovoga vremena, najjači do sad, tihi i neprimjetni borac za propast, a propast je nadomak, ako već nije!?! Ne djeluje sam, u svijet šalje svoje iskusne kurire; šarmom privlače gladne i žedne stvorove, poklonike trenutnog sjaja s najviše planine. Toplina što dopire.... tjera ih na uspon, a kada je popnu, sjaj sjaji drugdje, a srce samo što im se ne smrzne od zime. Svijet je prepun statua isklesanih, prevarenim dušama, na vrhovima planine.
Post je objavljen 03.02.2006. u 23:24 sati.