Stojim iznad skretnice. U daljini odzvanja zvuk lokomotive. Vlak samo što ne naiđe; kotači mu o tračnice cvile. Uzimam polugu, namještam je kako treba i pritišćem. Njegov put je u mojim rukama; skretnica je napravila svoje! Dolazi! Za sobom vuče ogroman teret. Neustrašiv je i velik! Brzina kojom se približava, pred nikim ne usporava; ništa ga ne može omest. Zna što ga čeka; nova sela, novi krajolici, nove rijeke, nova jezera, novi putnici, nova lica, novi svjetovi, novi gradovi; tuneli još mračniji, tračnice još duže, vagoni mnogobrojniji, ali laganiji. Projurio je! Stojim iznad skretnice. U daljini odzvanja zvuk lokomotive, kotači joj o tračnice cvile, a vlak u daljini nestaje. Otišao je; ja sam mu odredila put kojim će jurit!
Post je objavljen 08.02.2006. u 20:51 sati.