Sjena
Kad pogled pociva na sjeni
Sjena ulazi u dusu i upralja dusom
Ne zelim biti obikovana smetlistem
Inspiracija
Treba samo sjesti i pisati i rijeci ce sigurno doci.
Inspiracije nema u buci svijeta. U sebi osluskivati njen sapat je tih.
Inspiracija je kad tisina na zemaljskom jeziku progovori o onome sto nisi znao da si htio reci.
Treba samo u miru i tisini sjesti i mir će sigurno doci
Ta mi se fraza pojavila na reklami
Na youtube music
Koji je moram reci nebo i zemlja naspram youtube
I sad si ja mislim sto se tocno misli
Sa tim osnazivanjem zena
Kako uciniti zenu snaznom
I kakve su to radionice za osnazivanje zena
Po meni je osnazivanje zena rad na sebi
Pobjeda nad kompleksom manje vrijednosti i nesigurnosti
Konformizam je cedo nesigurnosti
U tome su zene posebno nesigurne
Pogledajte kako slijede trendove
Biti originalan makar daleko od trendova
To je istinska sigurnost u sebe
Zatim bivanje u losim prijateljstvima i drustvima di se ne osjecamo ugodno radi straha od samoce
I socijalne izoliranosti
Osjecaja manje vrijednosti koji koji bi se osjecao uz nedostatak drustva
Isto tako ulazenje u veze bez racionalne procjene i mudre analize iz sljepog ocaja za paznjom
Samosvjesna zena treba te rane nadici
I mora joj biti svejedno je li sama i u vezi
I mora se jednako dobro osjecati u obe pozicije
Ili ako trenutno u njenoj okolini nema nikog
Ko joj kao prijateljica odgovara
Ko je na njenoj valnoj duljini
Srodna dusa
Onda da bude jednako ponosna i dostojanstvena bez prijatelja
Rad na nutrini na dusi
Da bude snazna mudra i stabilna
Da joj ne treba prezentacija na drustvenim mrezama
Da bi se osjecala vrijedno
Da s nesigurnoscu ne gleda druge zene
Koje su ljepse uspjesnije bogatije
Vec da ima unutarnju sigurnost
I zadovoljstvo sobom
Da ne treba ici na mjesta koja joj se ne svidjaju
Samo zato jer drustveni pritisak to nalaže
Da ne moraju biti ono sto nisu
Da bi se prilagodile ocekivanjima
Drustva prijateljica
Da ne mora s nesigurnoscu buljiti u ogledalo
Pokusavajuci prekriti sve sto smatra nedostatkom
Da radije bude sama nego sa losim ljudima
Da ne ulazi u veze i prijateljstva iz pogresnih razloga
Unutarnje nesigurnosti
Da gradi veze di je postovana i cijenjena
I da izlazi iz onih di to nije
Da radi kompleksa ne tretira decka kao statusni simbol i potvrdu svoje vrijednosti
Zakrpak njene nesigurnosti u obliku prezentacije na van
Vec kao ravnopravnu jedinku
Istinski samosigurna zena nema potrebe prezentirat na drustvenim mrezama
Jer nema potrebe nikom nista dokazivat
I bavit se tim trivialnostima
Koja trose veliku kolicinu vreemena
Koje bi mogla posvetiti svojoj istinskoj dobrobiti
Miru harmoniji samospoznaju
Radu na sebi samorefleksiji
Relaksaciji uz opustajucu glazbu
Pisanje dnevnika i razbistrivanje misli
Citanju knjige
Opustanju u prirodi
Razgovoru sa svojom djecom
Uzivanju u suncu vjetru oblacima
Opustajucij glazbi
Kuhanju ukusnih obroka za gust
Igri s djecom
Plesu pjevanju slikanju
Piknik sport
Istinska druzenja s ljudima
A ne pijar kampanja bez smisla i svrhe
Na drustvenim mrezama
Kao da sto vecem broju ljudi treba dokazat da vrijedi.
Da ima trzisnu vrijednost.
Oni kojima je ona dragocjena bit ce dragocjena
I bez preuentacije na drustvenim mrezama
A onima kojima je nebitna ni drustvene mreze nece tu nista promijeniti
Pravi zivot se desava s druge strane ekrana
I cesto propustimo pravi zivot i pravu srecu
Goneci laznu kobilu koja nas navodno treba odvesti sreci
A zapravo nas vodi vjecno u krug u nigdje
Dok nam ne prodje dragocjeno vrijeme
Koje nam je za srecu dano
A za srecu treba dvije stvari
Vrijeme
I biti u trenutku
S te dvije stvari sve dodje na svoje i razvije se u pravom smijeru
Razrijesi se u hodu
Snazna zena se zna pobrinuti da ne drugi postuju
I ne dira je ako je jedna nebitna jedinka odbija postovati
Ne slijedi grcevito trendove
Lezerna je i opustena boli ju briga
Neda se oblikovati
Jer nema komplexa na kojim bi se gradilo to oblikovanje
Slijedjenje trendova je ko stancanje klonova
Koji se vlastitom voljom jedni od drugih ne zele razlikovati
Ti koji sire trendove mogu oblikovati stancati smo nesigurne
Snaznu zenu ne dira sto tko kaze i misli
Susjedi i babe sto tracaju
Ona je sretna svoja u svom svijetu
Ni zloba ljudska ni ljubomornici
Je ne dovode u nesigurnost i samosumnju
Ne moze izreci koliko joj je nebitno sto neka
Nerelevantna sjena misli o njoj
Naravno nije ugodno kad te grupica traca
Ali samopuzdana zena toliko zraci
Da tracskupini postaje neugodno
Samopouzdanoj zeni nemogu budale nabijat griznju savijest
Da se stalno osijeca nesto krivom da se mora samoopravdavat
I braniti. Umjesto da zivi zivot punim plucima.
Jaka zena zna reci ne kad nesto ne zeli.
Jaka zena nije potrebita i clingy u smislu da ne moze sama
Vec ovisi o milosti i nemilosti drugih.
Jaka zena si moze dozvoliti da bude slaba i njezna
Ali nece biti iracionalna i samodestruktivna
U izboru partnera i nacina zivota.
Nece hodat po trnju za zrno ljubavi.
Nece plakat ze nekim tko ne registrira njene suze.
Nece biti nikim opsjednuta.
Moze pasti ali ce se dignuti
Moze grijesiti ali ce iz toga nesto nauciti . Umnoziti zivotnu mudrost i ne ponavljati karmici iste greske.
Nece od sebe raditi zrtvu jer joj je to ispod dostojanstva.
Zna komunucirati s partnerom i verbalizirati sto je smeta i sto ne zeli.
Nece biti u okovima principa lazne pristojnosti.
Imat ce hrabrosti ispasti negativka da zastiti svoje dostojanstvo.
Znat ce odstuputi od politicke korektnosti.
Ustati i progovoriti o necemu sto ne valja kad se nitko ne usudi.
Dignuti pravedan glas iako ce dobiti osudu vecine
Hrabra zena ce ustati u obranu nevinog kad se nitko ne usudi
Hrabra djevojka ili zena nece sudjelovati u tracevima
Hrabra djevojka ili zena ce zastititi svoje suucenike /kolege od bullinga / mobinga
...
Neki kazu da se samopouzdanje zene mjeri kratkocom minice
I brojnoscu sexualnih iskustva
Ali koliko je to samo daleko od istine
Samopouzdana zena ce birati pravog muskarka skojim ce podijeliti kucanske poslove ukoliko oboje rade
A ne da da trazi od drustva da je zastiti od losih muskaraca
To niko ne moze umjesto nje
Ona i njena unutarnja mudrost je jedino sto to moze
Kao da zeli da drustvo ukroti muskarce
A ona je krotiteljica u svom univerzumu
Ona vlada svojim zivotom
...
Ja sam bila jako nesigurna i jos malo i jesam.
Ovaj brainstorming nabacanih misli je teko ko potok brzo i nezaustavljivo.
Kao što se ljudi trebaju udružiti da grade taj vanjski sustav ograničenja sloboda, kao što je država koja osigurava red, rad i disciplinu, tako treba pomoću odgoja i obrazovanja u obitelji i u školi, što se zanemaruje i što se ne radi,
u ljudima koje su psihičke jedinke graditi taj unutarnji moralni autoritet, koji će gospodariti samim pojedincem, taj nad ja koji će gospodariti nižim ja,
koji će na taj način u toj slobodi biti sam sebi kao neka vrsta regulacije.
Problem našeg društva je što mi u stvari samo gradimo onaj vanjski regulatorni sistem, a kroz obrazovanje nula posto gradimo taj unutarnji sistem.
I to je najmjerno tako napravljeno, forsirajuci strebanje informacija u tolikoj mjeri da za vise nista drugo nema vremena..
Istovremeno se propagira svakojaka sloboda a potpuno se zanemaruje izgrađivanje ličnosti pojedinca koji bi mogao regulirati sam sebe.
Istovremeno se propagira apsolutna sloboda al se ne gradi taj unutarnji dio ličnosti koji bi mogao regulirati tu slobodu.
U razdoblju djetinjstva kada se počinje iči u školu, djeca su najsposobnija upijati, učiti i biti oblikovana u tom smislu da sjeću taj unutarnji sustav samoregulacije.
Ali to se ne radi već se njih truje sa nebitnim informacijama i to jako mnogo nebitnih informacija, koje se nakon testa sve zaborave, samo radi jednog razloga, ne da bi nešto naučili, nego da nebi bilo vremena oblikovati njihova samoregulatorni sustav.
mnogi i nakon punoljetnosti, kad se o njima više ne odlučuje, već kada sami odlučuju, nisu u stanju funkcionirati unutar slobode tj. u toj slobodi nisu u stanju izabrati ono ispravno u njihovom životu.
Sloboda može biti beskrajno pozitivna ali i beskrajno negativna, zato što u slobodi čovjek može odabrati beskrajno dobro i beskrajno zlo.
Nepromišljeno veličanje slobode u današnjoj civilizaciji je vrlo ludo jer ona u potencijalu može biti oboje.
U današnjoj civilizaciji ček nema više ni ropstva koje bi potaknulo to veličanje slobode.
Ako ikakvo ropstvo postoji to je ropstvo ovisnostima, pri čemu se ovisnici u svojoj ovisnosti pozivaju na tu slobodu.
Anarhija nije riješenje ni u osobnom životu ni u društveno-političkom životu društva.
Mora postojati moralni autoritet u obliku zakona, ustava države, pravila, kodeksa bilo kakav autoritet, koji će ograničiti slobodu, onih koji po svojoj prirodi itekako mogu težiti zlu, onu negativnu stranu slobode i da bi zaštitili društvo od potpune propasti mora postojati ograničenje slobode.
Naravno zlo se zakonom ne može do kraja iskorijeniti jer oni u poziciji velike moći i vlasti su izuzeti od zakona, i rade što žele. Npr. svjetska elita koja organizira trgovinu djecom za svoje perverzne sodomske potrebe. Epstein otok gdje ptice plaču. Njihovu slobodu se ne može ograniciti. Isto tako postoji rizik da ta ista elita građanima nepotrebno ograniči slobode. To je ovo što se dešava u kini. Potpuni nadzor. Social score system.
Ograničenje slobode treba biti da bi se spriječio kaos i dominacija zla. Jer u Kaosu dominira zlo.
Oni odaju pocasti svojoj i mojij Kraljici. Njoj za utjehu radi uzasa koji se desavaju u svijetu. U bibliji pise ne prekrij se sa zvonom nego se popni visoko i svijetlji kao svjecnjak.
Za mene je pravi muskarac nosi odraz nase Kraljice. Oni su tu radi Nje i Nju obozavaju. Radi Njenih vrijednosti.
Molitelje ne vole oni, kojima je tesko prihvatit te vrijednosti koje Ona donosi koje ona zeli darovati svijetu. I moguce je tako zivjeti.
Neki zele reci da Bog ne zeli da molitelji mole na trgu.
Razmislite ... zasto Bog ne bi htio da ljudi u promoviraju ono sto On sam zeli poruciti svijetu.
U svijetu gdje Bozju rijec ne mozes cuti skoro nigdje, dok se rijec Zloga doslovno propagira pod dobro djeci odmalena. Na sva zvona i kroz sve kanale oblikovanja javnog mnijenja.
Ja razumijem da ateisti napadaju molitelje ali da ih vjernici napadaju .. kao da ne znaju koje vrijednosti zastupa njihova vjera. 2000 godina ukazanja Majke Bozje.
Blagozvucni zvuk Njenih rijeci.
Miomiris Njene sfere.
Preneporocnost Njezinog srca.
Bijeli ljiljan.
Crkva je puna bludnog grijeha.
Al Ona, Zena odjevena u sunce, nije.
Ona je Neporocno Zacece.
Ona je u Lourdu rekla da je to njeno ime.
Crkva je zajednica cistih. Koji plivaju protiv struje.
Crkva je puk posvecen Njoj, Kristu i Ocu Nebeskom.
Početak je kleknuti pred Njom i reci Da. Totus Tuus. Potpuno Tvoj.
Zar moze muskarac koji tako nesto kaze ne biti moj najveci ideal?
Taj put nije lak. Zivimo u svijetu iskrivljenih ogledala.
Duhovni put i nastoji nadvisiti zemaljske zamke.
Vrijednosti koje molitelji zastupaju su taj put.
Ta duhovnost je slicna Budizmu samo sto Budizam ne poznaje Boga.
Budizam govori koji je nas cilj. Ali ne i koji je put do tog cilja
A put je Bog, Otac ljubaci i obozavani. I ponekad je tesko uz nedostatnu cistocu crkve uvidjeti takvog Oca.
Ali moguce je.
A bez tog ispravnog odraza nemoguca je promjena covjeka.
Za plivanje protiv struje treba vatra visnje ljubavi Oca naseg O Obozavanog.
Nisam ovo planirala napiasati ali dosla mi je inspiracija.
Čehov - Putnik prve klase (srpski)
Meša Selimović - Šuma (srpski)
Ivo Andrić - Čićim (Tepih) (srpski)
Platon - Ijon o nadahnuću (srpski)
Tolstoj - Mećava (srpski)
Gogolj - Šinjel (Kabanica) (srpski)
Gogolj - Kabanica (Hrvatski)
August Šenoa - Prijam Lovro (Hrvatski)
Ivo Andrić - Pripovjetka (Most na Zepi i druge) (Hrvatski)
Dostojevski - Slabo srce (Hrvatski)
Turgenjev - Šuma i stepe (Lovčevi zapisi) (Hrvatski)
Turgenjev - Hor i Kalinić (Lovčevi zapisi) (Hrvatski)
Vjenceslav Novak - Iz velegradskog podzemlja (Hrvatski)
Vjenceslav Novak - Nezasitnost i bijeda (Hrvatski)
Turgenjev - Sreski lekar (srpski)
Turgenjev - Mesec dana na selu (radio drama na srpskom)
Dostojevstki - Odvratna priča (srpski)
Dostojevski - Stogodišnjakinja (srpski)
Dostojevski - Besede starca Zosime (srpski)
Dostojevski - Zapisi iz podzemlja (radiodrama na srpskom)
Dostojevski - Njetočka Njezvanova (radiodrama na srpskom)
Lav Tolstoj - Karma (budisticka prica) (srpski)
Lav Tolstoj - San mladog cara (srpski)
Lav Tolstoj - Tri poučne priče (srpski)
Dostojevski . Veliki Inkvizitor (srpski)
LAZA LAZAREVIĆ - Prvi put s ocem na jutrenje
Tolstoj - Olujna moja (pripovjetka) (srpski)
Tolstoj - Aljosa Lonac
TOLSTOJ - SMRT IVANA ILJIČA i druge novele
Ivo Andrić - pripovjetke, Panorama (srpski)
Ivo Andrić - Znakovi pored puta (radio drama na srpskom)
Dostojevski - Zločin i kazna - 12 djelova
Dostojevski - Idiot - 4 dijela
Karlo Štajner - Povratak iz Gulaga - 5 djelova
Ivo Andrić - Travnička kronika - 10 djelova
Aleksandar Solženjicin - Arhipelag GULAG - 5 djelova
Dostojevstki - Poniženi i uvrijeđeni - 3 dijela
Karlo Štajner - 7000 dana u Sibiru
Kafka - Preobraćaj - 3 dijela
Dostojevski - Kockar
Solženjici - August 14.- 3 dijela
Jedan dan Ivana Denisovića
Ivo Andrić - Lica
Čehov - Razne audio knjige - Play lista
Uzroci depresije koji sami mozemo eliminirat a) do d)
a) vrijeme konzumirajuće ovisnosti
Sekundarno. Nedostatak vremena. Losa kvaliteta zivota. Nemir. Izmorenost. Nedostatak snage. Nered. Kaos. Nemati vremena za sebe
Rjesenje. Dobiti dodatno vrijeme. Prestati prakticirati vrijeme konzumirajuce ovisnosti.
- tu bi stavila ne pratit negativne sadrzaje i teme
b) kaos nered u okolini
Sekundarno: stress. neuroze. Depresije. Nemir. Nedostatak vremena...
Rjesenje. Svarati Red
Kad imamo vrijeme moci cemoi stvarati red. postat cemo svijesni da nam je za postizanje reda potreban sljedeci korak Nenavezanost. Jer stvaranje reda stalno iznova je uzaludno ako smo zakrceni sa previse nepotrebnih materijalnih predmeta.
c) navezanost na nepotrebne materijalne predmete i njihovo gomilanje. Clutter.
Sekundarno: nered. Kaos. Nedostatak novaca. Nedostatak vremena. Stres.
Sto jaca depresija do vise treba odbaciti.
Rjesenje. Napraviti dodatno mjesto u nasem prostoru. Smanjiti kaos. Povecati. Minimalizam
d) fizicke ovisnosti.
Zna se
Rjesenje. Odbaciti ovisnosti
Kad steknemo trajni red u fizikoj okolini
Bez reda i vremena borba s ovisnostima je uzaludna.
d) losi kaoticni medjuljudski odnosi
Emocionalni decluttering
Rijesenje. Odbaciti kaoticne odnose
Pobjedivsi fizicke mozemo uvidjeti i odbaciti kaoticne odnose.
prekinut sve nutarnje mentalne veze s tim osobama.
I tek kad smo to sve napravili mozda nece vise toliki problem biti e)
e) ono na sto ne mozemo utjecati
Posljedice tih osnovnih
a) Nedostak brige o sebi i o svom zdravlju miru i doroiti
b) Nedostatak vremena
c) Nedostatak snage (sna, odmora)
d) Nedostatak novaca
e) Nedostatak reda - kaos i nered u okolini. Clutter u fizickoj okolini
f) Nered kaos Clutter u umu i srcu. Konuzija. toksicni odnosi.
g) vanjski faktori nad kojima nemamo utjecaj. Tu moze ali i ne mora biti novac inedostatak vremena.
MUDROSTI - RED
- Vanjski kaos je posljedica unutarnjeg kaosa.
- Radom na vanjskom kaosu možemo pobijediti unutarnji kaos.
- Neuredan komputer posljedica je neurednog uma.
- Stara dusa treba manje materijalnih predmeta.
- The lack of order is disorder! Nedostatak reda je poremećaj!
- Savrsenstvo skulpture se ne postize dodavanjem vec u oduzimanjem.
- Mi vrijeđamo lijepe stvari ako ih okružujemo ružnima
utopila sam se u moru informacija
i postala njihov rob
okovima vezana za svoj mob
informacije sam secirala
dizajnirala, prezentirala, sortirala
postala sam horder informacija
71 facebok stranica
24 facebook grupa
za svaku temu
bezbrojini blogovi, statusi
videi, lajfovi,
dijeljenja.
bezbroje analize raznih tema
izlaganja, prezentacije problema
sistematizacije do perfekcionizma
jer sam mislila da se samo tako
mogu boriti protiv hdzeizma
to i to je moj zivot pretvorilo u
Kaos, nemir i rastresenost
101 tema, 101 borba,
101 čanak, 101 video, 101 status
kao nerazluciva buka
-------
moj mozak ne zna čega da se prvo primi
sve probleme svijeta sastavila bi u rimi,
medijske blokade bi probijala,
sadržaje vezano za borbu
u sto formi, na sto platformi
ja bi uploadala i sortirala
sate,dane, mjesece bi likvidirala
svoju dobrobit bi ignorirala
umorna bi kasno kolabirala
duša mi je od tuge umirala
nisam imala ni sekundu za sebe
da predahnem u miru.
da odmorim oči i dušu.
sad sam umona od svega.
i od borbe i od bijega
oslabljen mi vid i otežano kretanje
Osjetih rijec stani
vrijeme je za slijetanje
ko guska si sto srljaš u magli
pokreti uma su mi očajni, neurotični i nagli
Idoh
tempom koji me izgara
do mazohistickih razmjera
ni za sebe
nemam tren tisine
A dusa mi radi toga vene
Jesam li do sad živjela?
Izvan dvorišta?
Ljepotu koju
nisam vidjela godinama.
Jela sam digialne kemikalije
s okusom metala
a imala sam latice vjetra
Biti leptir koji ne leti
u mračnim podrumima
punim truleži
već let cvjetnom livadom,
tajanstvenom šumom,
beskrajnim prostranim poljima.
Red imaš ako imaš vrijeme
natakano mirom.
Pjesma.
Samo to polje mira
na stvaranje reda motivira.
Naš brat naša sestra,
glas je vjetra.
Naše uho koje sluša
kako šušti duša.
Kako more svoje vale pretrava
u misli male.
koje se rasplinu
kad u kamen udare,
i za trajnost ne mare.
Kad dopustiš umu
da ima vremna
da se penje do Sljemena,
šumom što diše,
poslje kiše,
šumskom tišinom
brda visinom.
Baci vremena u kasicu
da možeš otići u šumu,
na piknik u hladovinu,
tvoje duše domovinu,
Zakriljna svodom
zelenih krošnji,
koje te štite od ovoga svijeta,
daleko od gradskog planeta.
Slušaj što šuma pripovjeda,
šuma stara sijeda,
a istovremeno i mlada
kao mladi listovi,
protočeni suncem
i potočne travke.
Nevina šuma ljepote beskraj,
mnogi ne vide
tvoj božanski odsjaj,
nikom nisi ništa kriva,
a kroče te za svoja mjesta siva.
Život počinje tobom,
kad tvoj glas uskladimo
sa sobom.
Kao vjetar tvoje misli mislimo,
zagedani u daljinu.
Gravitiranje zemlji zarobljenoj
u sive kore
u kojima su travke koje niću
više iznimka nego more.
Gravitacija nočne more,
o moj komfore.
Sve što čovjek gradi
bez da prirodu sadi,
iz njegove duše
kamenčiće sreće vadi.
Što bi ja bez ovog vrta
nedam ga nikom
u njemu se moj um kovrta.
Ako uspiješ u vrtu stvoriti ljepotu
dodao si vrijednost svom životu.
sitting in front of my laptop
and glaring in the screen
there is nothing there
i havent already seen
I staring in the emptyness
and it stares right back to me
Instanty i realize
ther is nothing to see
but still like hipnotized
I stare at the screen
to this digital world
to this digital space
untill my eyes hurt
and everythign is blured
where I can not be heard
where i can not be seen
and ever anyone
will come out of the scereen
I could stop this suffering
and go and meditate
but im totally consumed by this
its already to late
and truely hate
that I am in this state
is is killing me
it seems to be my fate
but the pain
but the pain
is falling like rain
mind inside the screen
like a prisonors cell
its hurting like hell
and my only companny
the old computer screen
offers only emptyness
nothing to be seen
lost in the content
you loose yourself
in searching for something
you cant even define
there is always enough content
to paralyze your brain
in search for connection
you fall into selfdisconection
što mi daješ osjećaj nesigurnosti
i nedobrodošlosti.
Što me toliko poštuješ
da mi prijetiš uništenjem
svega što sam izgradila ovdje
vjerujući ti otvorena srca
da su moji sadržaji ovdje sigurni.
Volim tebe što me toliko cijeniš
da mi tim prijetnjama zatvaraš usta
da ne smijem reći svoj istinski stav
i da moram biti zarobljena
kao ptica u kavezu.
Hala što mi nedozvoljavaš
moju kreativnost i individualnost,
originalnost
zajedno sa svim svojim pobratimima
koji to jednako čine.
Samo svaka čast
Twitteru, Gabu, VK, Mewe…
Gdje se osjećam sigurno i poštovano
u čiji zagrljaj umorna i iscrpljna padam,
kao da sam skinuta s križa.
O Brdo Šećera
kako si mogao tolika srca raniti
svojim standardima
koji su ništa drugo nego sredstva za mučenje,
koji sadrže paragrafe negiranja čovjeka
kao ljudskog bića,
te gaženja naše najiskonskije potrebe
za slobodnim izražvanjem
i ušutkavanja našeg najiskonskijeg glasa duše.
Ja bi voljela Brdo Šećera
da i ti uvidiš istinu
pa da te tvoj vlastiti alat
počne cenzurirati i ranjavti
dubinu tvoga bića.
Nisi se usudio suprostaviti
i postao si kao i ostale društvene mreže,
koje čovjeku jedino pružaju slobodu
ako je on nema
jer je zatupljen rob sustava.
Fejsbuče kako da te volim,
kako da te lijepo gledam,
kad si povrijedio u meni
sve što se da povrijediti.
Ali cijenio ti mene ili ne
ja se osjećam dragocjeno.
Ali hodam po tvojim plavim stazama
kao po uzarenom ugljenu.
Kao po krhotinama stakla.
Voljela bi Brdo Šećera da i ti progledaš
i da ti se zgade vlasiti standardi.
Voljela bih da u svom bogatstvu uvidiš
okove koje nama stavljas.
Samo robovi su slobodni u tvome zatvoru.
Samo zarobljeni umno
ne vide ovdje prepreke slobodi ljudskog bića.
Ovo je pjesma tebi
svrni pogled na patnje onih
koji su inkvizirani tvojim standardima.
Otvori svoj šećerne trepavice
i klijetke srca svoga.
Bilo kakva cenzura
čak i kad se cenzurura i tebi suprotan stav
je uvreda i tebi.
Nadam se da ćeš uvidjeti
da je tvoj bogatstvo
natopljeno gorčinom naše boli.
Znam da ti nemaš nikave moći odlučivanja,
da si ti samo Brdo Šećera.
I da pravi vlasnici ove plave poljane
vladaju u sjeni i vladaju svim poljanama
sa istim zastrašivanjima
i gušenjima bemsrtne duše čovjeka.
Ne budi u njihovoj sjeni o Brdo šećera.
Ah moji vapaji su uzaludni.
Voljela bi da postaneš brdo istine
i da otvoriš nove oči
i da dobiješ novo srce koje suosjeća
i osjeća mudrost vječnu.
I da te ispuni duh otpora i odricanja
od ove prašine koju vjetar raznosi.
HAJKU - INTERNET
Tamo gdje nema realnih ljudi
već samo iza masaka proviruju sjene
we will we will censor you
what is the truth and what not is our decision
if you wanna speak,
we have to give you our permission
only the one alignet with our opinions
are allowed to influence our minions
we will we will censor you
we have the power above you all
we own everything we can spread any lie
we will we will censor you
our censorship is everywhere you cant escape
whenever you try to speak
We will block your mouth with a tape
we will we will censor you
1. Upaljen internet
Gledam u daljinu
tupost ekrana
Zagledam se u ništa
Šarenilo na sto strana
ali u biti ništa
dovoljno da zarobi pažnju
Jedan tren
Ili cijelu vecer
ali u biti ništa
posežem rukom u tu
šarenu prazninu
ništa opipljivo
Ne mogu naci
Sarena praznina
A u biti ništa
ostajem žedna i gladna
realnosti
2. Ugasim internet, otvara se novi svijet, duboki mir
Trajno
zatvorim oči
forme se gube
ostaje sluh
čujem simfoniju
bez nota
Mogu
Da ukradem plamen svijeći
da moru uzmem pjenu
da šumi ukradem sjenu
Mogu
Čuti boju očiju
vidjeti tiho disanje duše.
Cuti miris suza što se suše
3. Pocinjem primjecivati prirodu, radujem se
zeleni tepih
Melem za oci
gledati u sunce
Iz ugodnog hlada
napokon bit će
piknik na travi
radujem se pticama
i njihovoj pjesmi
muzici cvrčaka
Zvuku vjetra
4. Pouka
OVISNOST o internetu
CRNE ASTRALNE NITI
PLETU SVOJE RUZNE MREŽE
OD NJIH NAS DUŠA STEŽE
TREBA UM OSLOBODITI MALGE
TREBA SRCE OSLOBODITI SMEĆA
TE OTPUSTITI SAV TERET
STO U NAMA STVARA
VIRTUALNI NERED
U Rane okupani uzvici.
Blijedo nebo.
Strah bijelih golubova.
Odjeveni u novu tišinu.
Bijeli cvjetovi bijele latice su legli na tlo
nema više vjetra
Utihnula je zemlja utihnula je travka
Paklene oči nad nebom se zatvoriše.
Triju zvjeri krvopije
na tri paklena trona
tri zmije
zaklaše nevine
Krvavo nebo proiliše se
na jato laubodva
Hrvatsvo što je to? Gubi se u blebetanju tišine...
Nestaje u šuškanju lišća.
Tišina. Zadnji jecaj.
Mrak prekriva oči. Zaborav.
Daljina se gubi na horizontu.
Gdje sam? Je sam li sama?
Zgrčeni ljudi, pogrbljeno sjede i njišu se?
Što ih mori?
Oči u zagrljaju praznine.
Šok i strah im je paralizirao osmjeh.
Hrvati. Heroji prijašnji, heroji današnji.
Suza im u oku našla utočište.
Izgubili su sve. Traže što je ostalo.
Je li išta ostalo? Što bi moglo ostati?
Od čega ostati?
Od njih, od našeg svijeta?
od naših misli, od naših sjećanja?
sjećanja na što?
Svijeća u tišini broji korake ljudi bez lica.
Koji prolaze kroz polutminu sobe.
Lica bez duše. Duše bez očiju.
Mračne sjene napuštaju sobu
koracima koji odzvanjaju
i ostavljaju pogrbljene ljude što se njišu.
Zaključavaju vrata.
Tišina.
Heroji tadašnji, heroji sadašnji.
Progonjeni.
sve je sivo u nejasnoći pliva.
Od danas, od jučer? Je li ostalo što?
Sutra se njiše ka lampa na hladnom vjetru neizvjesnosti
koji ulazi kroz razbijen prozor u sobu.
Hrvatsvo?
Ta riječ, otpuhnuta s vjetrom.
Sakrila se u krošnje drveća
u šuškanje lišća.
Hrvatstvo.
Jesam li to nekad čula?
Davno nekad.
Ostalo je u tišini.
Gdje sam?
Niti prijateljstva kao da su od plastike,
neke jeftine istrošene lastike.
Umjetni osmjesi od poliestera
i neke ozbiljne face odrasle
sa svojom hrđom srasle.
Po supermarketima se šeću
stari i mladi, u nekoj paradi.
Obitelji što besciljno lutaju
i pilule zaborava gutaju.
Sve u nekom draču mrtvo i pusto,
tamna atmosfera nadvila se gusto.
Od tog blještavila tužno se palma savila,
što u supermarketu upija suludih ljudi sjetu
kao da nema radosti na ovom planetu.
Prazno jedni drugima u oči gledaju
pokusavaju mislima ispuniti prazninu.
Onda se u kolone poredaju,
pa čekaju i sjedaju,
pa na iPhoneu nešto gledaju,
a na kraju se prejedaju,
otrovima kojima nas opsjedaju
reklame, galame.
Vješaju se jedni drugima o rame,
gledaju prazno kao da su od slame.
I tako utonu u san
pokušavajući što više odagnati sljedeći dan.
sa mnogo novog šarenila, okusa i boja,
koje su vidjeli u reklamama.
Ne vide više miris što odzvanja u ciklamama
ne snalaze se u kričavim primamljivim galamama
ne čuju više dodir zelenila
jer ga je ova lažna stvarnost zasjenila.
Njihove oči ne vide pustinju - zemlju usred svemira,
ne vide dubinu svoga nemira.
Ljudi na svoje glave navlače
šarene plastične vrećice zablude
dok ne polude
a njihova duša osamljena plače
jer ne može da ne miriše zvukove
niti može da vidi mirise
niti da čuje slike.
Toliko smo odijeljeni jedni od drugih,
i kao što je rosom poprskano lišće,
tako me bol u srcu pritišće.
Zato si ne možemo biti dobri,
već moramo biti distantni.
Zašto ne možemo biti iskreni,
već moramo biti arogantni.
Zašto smo svi tako isprani,
i bez maske neinteresantni.
Bez veze nam prolaze dani,
nismo ni spremni da si sve kažemo,
spremni smo samo da lažemo.
Nema više prijateljstva ima samo interesa,
nema više iskrenosti ima samo svježeg mesa.
I ne brini jednog dana kad ostarimo svi
postat ćemo pametniji.
Pa ćemo se opet prirodno ponašati,
nećemo glumiti niti se prenemagati,
već ćemo si pomagati
i dobro se slagati.
Budi mi prijatelj ti stranac i strankinjo,
ako je itko sposoban za prijateljstvo.
Izvan ovog sustava i njegove sluzi
od koje mi oko suzi.
Hoću međuljudske odnose,
neću međuljudsko obmanjivanje,
neću sakrivanje.
Dosta mi je ovih svih maski,
koje svakodnevno gledam.
Nisu zanimljive, već su patetične i neetične.
Jednom kad budemo imali kosu sijedu,
uvidjeti ćemo istinu, uvidjet ćemo laž.
I nećemo više obožavati ovu bijedu,
rastopljenu u lažnom medu,
bit ćemo imuni na njenu draž.
Prestanimo se smijati bez duha.
prestanimo se cerekati i blebetati.
Prestanimo se smijuljiti i buljiti,
u svojoj čahuri kukuljiti.
Nemojmo se naslađivati izgledom svojim,
takvih se ljudi najviše bojim.
Nemojmo se naslađivati svojom karijerom,
ne volim kad netko krene tim smjerom.
Nemojmo biti kopiraonice,
koje samo kopiraju.
Budimo parlaonice,
koje diskutiraju.
Nemojmo se uzvisivati ponižavajući druga,
nemojmo stajati ko klade kad se netko nekom ruga.
Budimo oštri kad nam netko druga vrijeđa,
budimo uz njega, čuvajmo mu leđa.
Ne budimo konformisti, utihnule i distantne duše,
ne dajmo da se u nama stupovi dobrote ruše.
Budimo vjerni našem srcu žarkom,
ne dajmo se zavarati ovim svijetom varkom.
kada dah postaje tih
kada rađa se novi stih
bježim iz okrilja kaotičnog mora
stvorimo od kaosa red
pozvam svakog na podvig i let
riječi trebaju da se sade
novi mostovi da se grade
stvorimo red u kaotičnom moru
neka red uđe u svaku poru
red je izvor raodsti i nade
svako nek djeluje u svome svijetu
stvorimo zajedno red na planetu
namjeri kaos u medjima vlada
uvijek bješe tako a pogotovo sada
ovo su zadnja vremena
ovo je parada
oni ne žele da istina nadvlada
internet je more smeća
u njemu se ne nalazi sreća
i u tom kaosu i neredu
ne mozes naci ništa kvalitetno
i kad trazis neku informaciju
od silih sranja što se nižu
izgubis koncetraciju
kako ugasiti ljudske umove?
daju im kruha i igara
umove to uspavljuje i umara
a oni koji ne biraju život
patetike konzumacije
oni koji žele raskinkat manipulacije
njih se baca na dno frustracije
Sva istina, koja iz grla pravednika
se ori
sva ta istina koju može
samo hrabar čovijek da izgovori
sva ta istina se guši
metodama stranim
pravednoj duši
u gluhom moru
se gubi svaki trag
u svijetu internetske povezanosti
gdje je svakom dostupna
svaka informacija
gdje vlada prividna
www demokracija
nikad nije bilo vise
deizformacija
što je na drugom kontinentu
mi ne znamo
jer nam se prenosi
laž i manipulacija
ono što se događa u okolnim državama
također se oblači u laži
lažu nam i o onom što se događa
unutar naših granica
ali oni se pobrinu
da ono što ih raskrinkava
ne dođe do ljudskih glava
ponekad kad im treba distrakcija
niškoristi kolinda nešto glupo narpavi i izvali
Hrvatska se u diskusije zapali
ili nazove naša vlada srbijanskog gada:
Daj malo provokacije naše nacije
trebamo medijski ugušit neke
malverzacije
i onda se umjetno konsturiraju sukobi
među braćom hrvatima
i već se prepucavaju satima
i onda udbo-prostitut brkić
lažno stane uz branitelje
iskorištava njihove rane
bitno je da bude galame
i nema nade da će ova struktura
ikad pasti
ako ne ustanemo neće
prestati otvoreno krasti
narod je umoran
narodu se spava
ležat će mirno dok
mu se ne obrubi glava
i svako tko narod povesti želi
natovare mu teret
kojim se narod podijeli
mržnja zasikće
otrov se množi
neprijateljstvo goji
kleveta se loži
ne osijećam se ugodno
u vlastitoj koži
takva su vremena
pomoći nema
samo ljubav može
preuzet križ za narod
i odreći se svega svoga
ljubav je polet, ushit, proboj
odlazak u boj za narod svoj
ljubav je ustanak protiv tame,
ljubav je gnijev protiv tame
ljubav je juriš na tamu.
Ljubav dušu svog naroda
ne ostavlja samu
jeli osmjeh odraz istinske sreće
iz srca nasmijati nitko se neće.
Još se čeka pionir koji će pokazati nešto veće.
Osmjeh je nešto što se banalizira,
nešto što hipnotizira,
što je postalo jeftino,
što je postalo sjetno,
nešto što je postalo isprazno
što se pretvorilo u prolazno!
u duši nema iskrenih namjera,
na licima nema čistog pogleda,
u očima nema prozora u dušu,
na usnama nema blagotočivosti.
U hodu nema izdizanja u nebo,
u pogledu više nema zborenja,
u srcu nema treperenja.
Samo riječi koje besciljno zuje
kao roj pčela koje besciljno bruje,
među masom besciljnih ljudi,
koji su svi nadan nalik na drugoga,
čije su oči jednako prazne,
čije su usne jednako tihe,
makar pjevaju neke nerazumljive melodije,
koje se razlijevaju po vrelom suncu.
Sive sjene se izmjenjuju ulicama u svojoj nutarnjoj tišini,
šume zvukovi monotono, kao rijeka koja plovi nikuda.
"Samo gordi Jablan lisjem suhijem
šapće o životu mrakom gluhijem,
kao da je samac usred svemira!" A. G. Matoš (Jesenje veče)
povjetarac pirka
sunce na balkonu žmikra
sjedim
i pijem čaj
Jedno kiselo zelje puno šarma
pitalo se, što mu je karma.
Nije mu sudbina valjda
da postane sarma
Pred prozorom sjedim
Sa svijećom u ruci
U zvijezde gledam
Čekam
Da nijema tišina
oblikuje novi dan
sva ljepota ovog svijeta
sva radost svo sunce sva nada
bezvredna je
Ako nemas ono sto mislis
Da ti treba
A ne treba ti
MNOGI LJUDI NE ZNAJU BLISTATI
MNOGI SU ZABORAVILI BLISTATI
ALI DA BI SMO MOGLI SPASAVATI SVIJET
MORAMO BLISTATI
Glas u planini, pjeva žuna
Hladan snježni vjetar
zavija kroz krošnje jela.
u daljini nazire se luna
Žubor potoka
rogovi jelena
beskrajno prostranstvo
Živog zelenila.
Potpuna svijest sadašnjeg trenutka,
Udisaj zraka, dodir oblutka.
Nema ni plača, ni smijeha, ni jada,
Ni jučer, ni sutra,
već samo sada,
nikakva misao ne remeti mistična jutra.
Osjećaj jedinstva sa kreacijom,
Nema potrebe za racionalizacijom,
Ne postoji jastvo, već samo bistvo,
Dodiruje me vjetar žutim listom,
Iz sna me budi hladna voda,
Prestanak želja je potpuna sloboda.
Oko mene cvijet i zemlja i kamen,
U daljini grmi, na nebu plamen,
Tišina je tiša, kapi postaju kiša,
Zvukovi vječnosti dodiruju uši,
Al` ne čujem njima, osjećam u duši.
Razumom spoznajemo prolazne stvari,
Vječnošću duha priroda žari,
A vezanost na prolazno ljepotu kvari.
U čovjeku ljepota duha se krije
Dok živi svoje snove, u snovima nije.
Otvoreno srce kao prozor u raj,
Nesebično daje neiscrpivi sjaj.
U mladom čovjeku velik je duh,
koji sije kao svjetlo u tmini,
koji čini, da se naša uvjerenja
Ne mijenjaju pod utjecajem okruženja,
da živimo svoje snove,
Da oblikujemo resurse u kombinacije nove,
Uz malo hrabrosti i žara, al` još nešto fali,
Da bi čovjek mali, mogao čuda da stvara.
A to je da otvori prozor, da Božja prostranstva,
Izbivši iz nas,
Rasvijetle put našeg poslanstva,
I da nas krasi poniznost,
koja nas štiti od gubitka dostojanstva.
Samo u tišini, samo u samoći,
Oslobodit će se um i mudrost će doći,
U patnji i boli, u strahovima, tuzi,
ona se rađa u jecaju i suzi.
Važno ju je onda utkati u življenje,
Tako da prakticiramo životu divljenje.
Ljepota života je u očima promatrača.
Oznake: Emotivna poezija
Nemilosrdni fakultet
motiv je prošla zima na 4. godini faksa te pri kraju neke stvari ove zime.)
...u nepomičnoj hladnoći
od umora mi se sklapaju oči
topla šalica bijele kave
grije mi ruke
vani vjetar i duh jesenski
čekam noć
da mi oduzme brige
sat za satom prolazi
dolazi zima ljuta
koja slama dušu
nije zima što vani
izbjeljuje dan
već je u srcu bolno hladno
Radi faksa znam
jutro ustajem
zakoračujem na ledeno tlo
oblačim ledeni ogrtač
i izlazim u mokru jutarnju noć
sve je tamno i mračno
ali uskoro će prve zrake sunca doć
lede se suze
što niz obraze klize
ledi se osmjeh
okus fakultetskog nemira
nemam snage
da dignem glavu
nemam snage
da udahnem hladnoću
duša me zebe i danju i noću
brojim dane
nije to više vrijeme
nisu to više dani
to je sjena
to je magla
Fakultetski nemir
sklupčano mače u snijegu
izgubio se
kud god da krene
nema puta
čeka milost
prolaznika
koji nikako ne dolazi
zaboravilo je miris ogništa
mora iskusiti miris zime
čeka i čeka, još ima nade
jer samo nezna
jer samo ne može
ostaje njemo
ja sam u noći
i noć me obavija
snovi su se smrzuli
Oznake: Emotivna poezija
Dok sjedim u polutmini
Dodir vječnosti
Haiku
Gordi jablan
Red i kaos informacija
Preporod prijateljstva i čovječanstva
Hrvatstvo (17.12.2023)
Srebrenica
Simfonija tisine izvan paukove mreze
Pjesma cenzura /eng
O Fejsbuče volim te
Hipnotized /eng
Tales of Dr.Diva https://blog.dnevnik.hr/auroralucidissima/
Sjena duse
https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/
Poezija i gitara
Star Rose Bloger
sewen
dinajina-sjecanja
fiolica
Agava505
Potok
dusakojaluta
Prakticiram minimaliham
Ne zelim kupovat materijalne predmete. Niti ih kolekcionirat. Zelim materijalnog imati najmanje moguce i samo neophodno najosnovnije.
Prakticiram digitalni minimalizam.
Nemam niti koristim vise drustvene mreze.
Nemem facebook instagram tiktok twitter redit itd. Nikad nisam imala inkedin.
Youtube imam radi glazbe i audio knjiga. Ne slusam uopce modernu glazbu osim evergreene.
Glazba i audio knjige
Slusam glasicnu. Duhovnu i opustajucu glazbu. Audioknjige slusam samo klasike ne zanimaju me moderni romani.
Prehrana
Hranim se zdravo. Ne konzumiram slatkise kolace grickalice kupovne vocne jogurtei kupovne vocne sokove.
Link na blog hr blog.hr
Moji blogovi
Bez argumenata
Ljekoviti čajevi
Sistematizirano
Purita
Red i minimalizam u fizickoj okolini
Red i minimalizam u digitalnom svijetu
Red i minimalizam u umnom i emocionalnom svijetu (tu spadaju i navezanosti)
Opusajuca glazba
Dvoriste balkon
Ples
Duhovnost
Audio knjige