Kao što se ljudi trebaju udružiti da grade taj vanjski sustav ograničenja sloboda, kao što je država koja osigurava red, rad i disciplinu, tako treba pomoću odgoja i obrazovanja u obitelji i u školi, što se zanemaruje i što se ne radi,
u ljudima koje su psihičke jedinke graditi taj unutarnji moralni autoritet, koji će gospodariti samim pojedincem, taj nad ja koji će gospodariti nižim ja,
koji će na taj način u toj slobodi biti sam sebi kao neka vrsta regulacije.
Problem našeg društva je što mi u stvari samo gradimo onaj vanjski regulatorni sistem, a kroz obrazovanje nula posto gradimo taj unutarnji sistem.
I to je najmjerno tako napravljeno, forsirajuci strebanje informacija u tolikoj mjeri da za vise nista drugo nema vremena..
Istovremeno se propagira svakojaka sloboda a potpuno se zanemaruje izgrađivanje ličnosti pojedinca koji bi mogao regulirati sam sebe.
Istovremeno se propagira apsolutna sloboda al se ne gradi taj unutarnji dio ličnosti koji bi mogao regulirati tu slobodu.
U razdoblju djetinjstva kada se počinje iči u školu, djeca su najsposobnija upijati, učiti i biti oblikovana u tom smislu da sjeću taj unutarnji sustav samoregulacije.
Ali to se ne radi već se njih truje sa nebitnim informacijama i to jako mnogo nebitnih informacija, koje se nakon testa sve zaborave, samo radi jednog razloga, ne da bi nešto naučili, nego da nebi bilo vremena oblikovati njihova samoregulatorni sustav.
mnogi i nakon punoljetnosti, kad se o njima više ne odlučuje, već kada sami odlučuju, nisu u stanju funkcionirati unutar slobode tj. u toj slobodi nisu u stanju izabrati ono ispravno u njihovom životu.
Post je objavljen 15.10.2025. u 21:09 sati.