Hrvatsvo što je to? Gubi se u blebetanju tišine...
Nestaje u šuškanju lišća.
Tišina. Zadnji jecaj.
Mrak prekriva oči. Zaborav.
Daljina se gubi na horizontu.
Gdje sam? Je sam li sama?
Zgrčeni ljudi, pogrbljeno sjede i njišu se?
Što ih mori?
Oči u zagrljaju praznine.
Šok i strah im je paralizirao osmjeh.
Hrvati. Heroji prijašnji, heroji današnji.
Suza im u oku našla utočište.
Izgubili su sve. Traže što je ostalo.
Je li išta ostalo? Što bi moglo ostati?
Od čega ostati?
Od njih, od našeg svijeta?
od naših misli, od naših sjećanja?
sjećanja na što?
Svijeća u tišini broji korake ljudi bez lica.
Koji prolaze kroz polutminu sobe.
Lica bez duše. Duše bez očiju.
Mračne sjene napuštaju sobu
koracima koji odzvanjaju
i ostavljaju pogrbljene ljude što se njišu.
Zaključavaju vrata.
Tišina.
Heroji tadašnji, heroji sadašnji.
Progonjeni.
sve je sivo u nejasnoći pliva.
Od danas, od jučer? Je li ostalo što?
Sutra se njiše ka lampa na hladnom vjetru neizvjesnosti
koji ulazi kroz razbijen prozor u sobu.
Hrvatsvo?
Ta riječ, otpuhnuta s vjetrom.
Sakrila se u krošnje drveća
u šuškanje lišća.
Hrvatstvo.
Jesam li to nekad čula?
Davno nekad.
Ostalo je u tišini.
Gdje sam?
Post je objavljen 26.02.2025. u 20:39 sati.