što mi daješ osjećaj nesigurnosti
i nedobrodošlosti.
Što me toliko poštuješ
da mi prijetiš uništenjem
svega što sam izgradila ovdje
vjerujući ti otvorena srca
da su moji sadržaji ovdje sigurni.
Volim tebe što me toliko cijeniš
da mi tim prijetnjama zatvaraš usta
da ne smijem reći svoj istinski stav
i da moram biti zarobljena
kao ptica u kavezu.
Hala što mi nedozvoljavaš
moju kreativnost i individualnost,
originalnost
zajedno sa svim svojim pobratimima
koji to jednako čine.
Samo svaka čast
Twitteru, Gabu, VK, Mewe…
Gdje se osjećam sigurno i poštovano
u čiji zagrljaj umorna i iscrpljna padam,
kao da sam skinuta s križa.
O Brdo Šećera
kako si mogao tolika srca raniti
svojim standardima
koji su ništa drugo nego sredstva za mučenje,
koji sadrže paragrafe negiranja čovjeka
kao ljudskog bića,
te gaženja naše najiskonskije potrebe
za slobodnim izražvanjem
i ušutkavanja našeg najiskonskijeg glasa duše.
Ja bi voljela Brdo Šećera
da i ti uvidiš istinu
pa da te tvoj vlastiti alat
počne cenzurirati i ranjavti
dubinu tvoga bića.
Nisi se usudio suprostaviti
i postao si kao i ostale društvene mreže,
koje čovjeku jedino pružaju slobodu
ako je on nema
jer je zatupljen rob sustava.
Fejsbuče kako da te volim,
kako da te lijepo gledam,
kad si povrijedio u meni
sve što se da povrijediti.
Ali cijenio ti mene ili ne
ja se osjećam dragocjeno.
Ali hodam po tvojim plavim stazama
kao po uzarenom ugljenu.
Kao po krhotinama stakla.
Voljela bi Brdo Šećera da i ti progledaš
i da ti se zgade vlasiti standardi.
Voljela bih da u svom bogatstvu uvidiš
okove koje nama stavljas.
Samo robovi su slobodni u tvome zatvoru.
Samo zarobljeni umno
ne vide ovdje prepreke slobodi ljudskog bića.
Ovo je pjesma tebi
svrni pogled na patnje onih
koji su inkvizirani tvojim standardima.
Otvori svoj šećerne trepavice
i klijetke srca svoga.
Bilo kakva cenzura
čak i kad se cenzurura i tebi suprotan stav
je uvreda i tebi.
Nadam se da ćeš uvidjeti
da je tvoj bogatstvo
natopljeno gorčinom naše boli.
Znam da ti nemaš nikave moći odlučivanja,
da si ti samo Brdo Šećera.
I da pravi vlasnici ove plave poljane
vladaju u sjeni i vladaju svim poljanama
sa istim zastrašivanjima
i gušenjima bemsrtne duše čovjeka.
Ne budi u njihovoj sjeni o Brdo šećera.
Ah moji vapaji su uzaludni.
Voljela bi da postaneš brdo istine
i da otvoriš nove oči
i da dobiješ novo srce koje suosjeća
i osjeća mudrost vječnu.
I da te ispuni duh otpora i odricanja
od ove prašine koju vjetar raznosi.
HAJKU - INTERNET
Tamo gdje nema realnih ljudi
već samo iza masaka proviruju sjene
Post je objavljen 26.08.2025. u 20:44 sati.