ponedjeljak, 26.08.2024.
Gordi jablan
jeli osmjeh odraz istinske sreće
iz srca nasmijati nitko se neće.
Još se čeka pionir koji će pokazati nešto veće.
Osmjeh je nešto što se banalizira,
nešto što hipnotizira,
što je postalo jeftino,
što je postalo sjetno,
nešto što je postalo isprazno
što se pretvorilo u prolazno!
u duši nema iskrenih namjera,
na licima nema čistog pogleda,
u očima nema prozora u dušu,
na usnama nema blagotočivosti.
U hodu nema izdizanja u nebo,
u pogledu više nema zborenja,
u srcu nema treperenja.
Samo riječi koje besciljno zuje
kao roj pčela koje besciljno bruje,
među masom besciljnih ljudi,
koji su svi nadan nalik na drugoga,
čije su oči jednako prazne,
čije su usne jednako tihe,
makar pjevaju neke nerazumljive melodije,
koje se razlijevaju po vrelom suncu.
Sive sjene se izmjenjuju ulicama u svojoj nutarnjoj tišini,
šume zvukovi monotono, kao rijeka koja plovi nikuda.
"Samo gordi Jablan lisjem suhijem
šapće o životu mrakom gluhijem,
kao da je samac usred svemira!" A. G. Matoš (Jesenje veče)
