"let the thieves live together, and let the enlightened few spread out through the world!"
http://www.youtube.com/watch?v=WR_6oSp9vyQ http://it.scribd.com/doc/23628994/Wake-Up-And-Roar-Vol-1-Papaji |
http://www.youtube.com/watch?v=WR_6oSp9vyQ http://it.scribd.com/doc/23628994/Wake-Up-And-Roar-Vol-1-Papaji |
neki dan [jučer] sam bila vrlo loše. zapravo, prekjučer navečer/jučer ujutro. bilo je nesnosno. bila sam toliko osjetljiva da me pomisao na bilošto svjetovno bacala dublje u depresiju. htjela sam pobjeći negdje daleko u neki toranj i sklupčati se u fetus poziciju i obgrliti rukama i plakati nad svjetskom boli. razmišljala sam o svim ljudima i vidjela sam ih kao nakupinu programa i vjerovanja, kao da im je ona sjajna srž svijesti potpuno ugasla, o svemu što se događa u svijetu i vidjela sam to kao srljanje u propast. crne naočale, ali stopostotno. i smiješno jer znam da kad god proživljavam takve stvari, da nisu realne, da su iluzorne, nepostojeće. ne u smislu da ih nema u meni, naravno da ih ima, tresu me kao jebački električni šokovi, ali su izrođene iz mojeg doživljaja svijeta, nije da je svijet Doista takav. nije da Doista nemam s kim podijeliti emocije, samo mi se čini da nemam. nije da me Doista nitko ne razumije, samo mi se tako čini. i onda sam tak brijala neko vrijeme, sjela u meditaciju, opće ne znam o čem ove bujice ovise. vjerojatno pms. ali super su, daju ti dosta materijala iluzornog prek kojeg se onda možeš popentrat i uhvatit ono pravo, najsjajniju zvijezdu, bivanja u sadašnjem trenutku, najteža je to stvar jer se teško oduprijeti čarima samosažalijevanja, a opet najlakša jer te toliko oslobodi i podari ti takvu utjehu. ta najsjajnija zvijezda si naravno, ti sam i zapravo si ti taj koji je uvijek tu, a ova sva raspoloženja i promjene percepcija, otpuhnu se i raspuknu ko balon od sapunice. prepoznati to, nosi oslobođenje. instantno. baš instantno, potpuno, sveobuhvatno i temeljito. danas ujutro sam primjerice spontano apsolutno optimistična i vrlo mi je toplo u tibici. ali, i ovo će proći. svejedno, imam problem s izražavanjem emocija. čini mi se da ih sve češće ne izražavam zato što imam neka vjerovanja da su (1) prolazne (2) ako se izjasnim, pokrećem određeno klatno i karmu, bolje da samo pričekam da prođe. valjda ću znat koje su za izražaj, valjda. mislim da sam postala toliko zatvorena što se tog tiče da više ni ne znam. samo pretpostavim da je uvijek bolje prešutit. (a uvijek i je za situaciju ali ne za tvoje zdravlje, mentalno, emocionalno, psihičko..) a nije to čru, mislim da si oslobođen od klatna i karme onda kad nemaš što za izjasnit doista, a ne kad prešutiš da imaš. u slučaju kad prešutiš samo se destruktivno ponašaš prema sebi, i to je isto akcija. no, da razmišljala sam o neugodnim situacijama, i mislim da bi ih mogla unazad godinu dana nabrojati par. te neugodne situacije baš nose sa sobom jednu specifičnu paletu poluotrovnih bodljica koje ti se zapiknu na različite dijelove solarnog pleksusa. jučer sam bila u jednoj. čista paranoja, ono dok ti je tijelo premalo, teško ti je disat, napetost u grudima, dok si klaustrofobičan u vlastitoj duši, želja za bijegom, želja za ljudstvom, želja za prepoznavanjem, želja za biločim što nije neugodno, a neugodno je, jebački, nekako krivo posloženo, nekako zabrijano, nekako pogrešno. meni to, opet, nije loše. vrlo mi je zanimljivo zapravo promatrati ove stvari kako se dižu i spuštaju i rade formacije u zraku, a najdraže mi je osloboditi se neugodne situacije i biti sa sobom poslije. i možda s nekim tko te vidi. i kužim te. brutalno mi je zapravo, što nije uvijek dobro. daje određenu dozu reljefnosti i prostornosti. proširuje polje stvarnosti preko još par vrhova i dolina. p.s. nakon puno napadaja potrebe da kažem "goodbye" određenom ljudstvu papaji mi je rekao preko videa (lol jebiga) THERE IS ONLY ONE PERSON YOU ARE PERMITTED TO SAY GOODBYE TO! reko, ne reci više ni riječ brate sad il nikad |
puno ljudi me u zadnje vrijeme pitalo da im napravim natalnu kartu [jyotish] iako svaki put svima kažem da ne volim to radit i da ništa ne znam (a ovakav sam stav poprimila tek odnedavno, zapravo..) al dobro. onda im napravim onda oni guglaju i uopće nemaju jasan uvid u to i vjerojatno je sve krivo i to onak krivo na 700. em je vjerojatno krivi čart jer ne znam naštimavat, em je kriva moja interpretacija, em je krivo i površno sve što piše na netu, em je kriva subjektivna percepcija onom kojem se čart radi, itd. uglavnom izdistorzirane informacije. i onda mi je žao promicat takav amaterizam... no da ne duljim, guglat sam onda ja išla svoj čart, što je praktički nemoguće jer su mi svi planeti nagruvani jedni do drugih u par kuća i onda je to malo kompleksnija situacija i onda nisam mogla ništ guglat.. jedini planet tj sjenka planeta koji solira mi je ketu ma u biti me ni ne zanima ništa od toga, tak svejedno, zapravo, đotiši mi je dovoljno rekao da mi vilica otpadne, a periodi su ionako bitniji u svakodnevici, a to je jasno ko dan ali, isto tako, ketu u 12. kući mi je najzanimljiviji jer je on demon prosvijetljenja smrti života itd a 12. kuća je kuća prosvijetljenja, smrti, života itd. da ne ulazim u detalje onda mi je to dobro kao (iako će me jebat stvari/okolnosti takve velike da me nauče velike stvari, tipa smrt... al nije bed jer meni kao ništa neće bit bed, čak ni siromaštvo predviđeno) guglam i ekšli naiđem na par zapravo zanimljivih tekstova za koje sam osjećala da me skroz opisuju a smijala sam se na neke stvari The twelfth house can teach us the benefit of aloneness, instead of the experience of loneliness. Meditation, yoga, and other spiritual austerities may be experienced through this house. Islands, remote places, and caves are also associated with the twelfth bhava. Ketu is the “moksha karaka” graha and also reflects twelfth house matters to an extent. Ketu is the planet of enlightenment and liberation as well as loss and confusion. Ketu placed in the twelfth bhava can reflect a deep spiritual awareness. The ideal place for this Ketu would be a high rocky monastery in the middle east or the Gobi desert or the Karakoram ... somewhere inaccessible except after a long climb up, and somewhere very quiet and windy, very regulated, with a fixed schedule of activities every day. There are still some places like that in Egypt, Yemen, Greece, Syria, Turkey... wars and the drama of the people below do not affect these ancient monastery retreats. The people Ketu is attracted to can be young but still dried out from "windy" diseases, from fasting, or just constitutionally they are parched, wrinkled, creaky and boney. Ketu even likes alcoholics who are trying to dry out. Ketu also likes people who are trying to reduce their over-involvement with things; those who are trying to separate and disconnect from a part of the past that is finished. For example, people who are trying to reduce contact with the outside world by entering a monastery, or who are trying to reduce their weight by going to a residential diet spa, or reduce drugs/alcohol, or reduce some type of outdated behavior. Ketu in the 12th house is an excellent placement for the spiritual upliftment of the person. This otherwise troublesome energy in the 12th house gives good discriminative ability and an interest in spiritual evolution. Ketu: Good for moksha or spiritual liberation, intuitive gifts, need for spiritual community or ashram, enjoys distant travels. Need to create a peaceful living environment. Ketu is a wanderer. Ketu wants to meditate, to be psychically attuned through neutral clairsentience -- seeing and hearing communication from the spirits, but NOT reacting to it and not getting committed to any relationship. Ketu the Witness accepts losses. Ketu the Witness accepts everything. "In your mind you think of spiritual life as real and true and so you know that material life is not the aim of life. This comes gradually as you get older, as material expectations are one by one ruled out as unfulfilling. Therefore , gradually through life, you spend more of your time and energy towards serving good causes. Also, in an attempt to sort things out in this transition, you become restless, and sometimes try to spend for pleasure, only to feel increased frustration. Overall, you should do well because of your sincere approach to life. Areas to try to prevent disease troubles would include the feet, eyes and private parts." |
konačno sam skupila snage raspakirat se... više od tjedan dana da sam u zgu i lagano se spoznaja da ću tu i ostati marinira u mene ljeto se približilo kraju bez da sam to primjetila, kraj me zaobišao i od iza ugla iskočio ispred mene kao da uvijek dođem s mora s nekim idealima i onda se grčevito držim za njih- nekim novim spoznajama o tome što ja Zapravo želim u životu i planovima kako ću preustrojit život na način da što više sliči Idealnom da bih jednog dana samo prešla na taj Idealni sa što manje šokova i šavova dok sam na moru si govorim- ne smijem zaboravit ne smijem zaboravit sve ovo ne smijem se ufurat u rutinu opet (zapravo iskreno, dio mene na moru čvrsto vjeruje da se nikad neće vratit u zagreb...) (i onda kad se vraćam u zg sam uvjerena da je to samo nakratko i da ću bit u zgu jako kratko i onda otić natrag pod svaku cijenu) i tako živim u toj ideji neko vrijeme i teško mi se raspakirat kad s jednom nogom stojim izvan stana i planiram planiram planiram di ću iduće i koliko imam vremena i činjenicu da apsolutno nemam ništa nula novaca izmaštaram do nebitnosti šta će mi novci!, kažem si stopirat ću! ponijet ću hranu od doma! prodat ću sve stvari koje mogu prodat! anarhija! to si ja mislim. i onda, polako ali sigurno, crni oblak zagrebačkog smoga obavije me sa svih strana i koliko god gurala njuškicu van na sunce i koliko god vjerovala da ću ga izbjeć u nekom trenutku ga počnem prihvaćati kao realnost. u nekom trenutku se pomirim s lošosti življenja u gradu i uopće zaboravim kako je divno živjeti pod zvijezdama. ostane mi to samo još jedna avantura koju gledam u sjećanjima i slikama, ali i dalje znam da je to jedini prirodan način. bar za mene. i da ću jednom, stvarno, ostvariti taj svoj ideal i ubrat neku kuću negdje na osami, makar morala progutat kapitalistička govna i kupit ju na kredit za 30 godina. ali dogodit će se. i onda gledam mesiju i tako sam ljubomorna. znam da mu je ultrateško i smiješna je i klišej situacija što mislim da je takav život idealan jer je on daleko od idealnog i gledajuć slike koje objavljuje iz ovog udobnog zagrebačkog stana ne mogu ni zamisliti što je sve prolazio i koju je cijenu platio (siromaštvo, pustinjaštvo, društvena osuda i otuđenost, itd) da izbrije takav život. i realno, ne znam jesam li uopće sposobna za to i spremna za takva odricanja. ali, sanjam o tome i dalje. a u zagrebu još ima nedovršenog posla. možda je ovo mirenje s realnošću i vraćanje u identitet jedna vrijedna škola da mi pokaže da i tu mogu biti slobodna. da je sloboda nešto što sjaji iznutra, i da doista ne trebam otić na kraj svijeta na stijenu da bi mi postala dio svakodnevice (iako je lakše na stijeni, jebo me pas) a taj nedovršen posao nisam sigurna koji je, ali ga osjećam. dok sam se raspakiravala sam shvatila da je moj život zasada ovdje. da moram isplest mrežu do kraja i da bi bilo krajnje neprirodno i nepotpuno ostaviti ga. u retrospektivi, ovo ljeto je nastavilo tradiciju započetu prije par godina dok sam počela izbrijavat camping-đir.. naučilo me još jednom da ništa nije zdravo za gotovo, da si na kraju dana prepušten sebi i da je realan život onaj u prirodi i sa prirodom i za prirodu a da su realni odnosi među ljudima oni koji te griju i prave ti društvo i kad su ti ljudi nezamislivo daleko od tebe... mislila sam si još otić na neku zen budističku radionicu o kojoj nema ništa na internetu u istru u neko eko-selo u 9.mj. na datume kad u zgu isto imam neke planove. ali shvatila sam, to nije moj život. zakaj bi izbrijavala nešto sam zato jer mogu i jer mi je to u kakti području interesa... u zen budizmu tražila bi zamjenu za moojija, a u stvarnosti mi ne treba zen budizam tražila bi nastavak ljeta a zapravo trebam nać mirenje s jeseni ne bi ništa dobila s tim. moj život su moji planovi koje sam imala za to razdoblje, amen plus realno, moje srce je s moojijem i nigdje drugdje neću nać ništa jer mi u ničem drugom nije srce tako stoje stvari kad sjedneš i razmisliš i puno je lakše prihvatit situaciju u kojoj se nalaziš i kontekst i činjenicu da me neke stvari u zgu muče i da ne možeš otić dok ih ne riješiš jer bi te inače mogli optužit za bijeg (a stvarno si ni kriv ni dužan!) ~~~~~~~~~~~valovi~~~~~~ evo jedan kul Q&A sa gurujijem- jako jednostavno, jako izravno i jasno, istinito :) : Pogledaj na svoju čitavu prošlost kao na san i nastavi ići kroz budućnost Pitanje: Ovo je moj deseti napredni tečaj. Ali još uvijek nisam u stanju da se riješim svojih strahova. Ne znam šta da radim? Sri Sri Ravi Shankar: Yogasana, radi više asana ( vježbi za tijelo). Yoga asane proširuju tvoj nervni sistem. A endokrini sistem postaje snažniji. Pitanje: Kažeš nam da prihvatimo ljude takvi kakvi jesu. Ja prihvaćam ljude takvi kakvi jesu ali često postanem frustriran i iziritiran. Molim te reci nam neki recept za prihvaćanje ali bez da me ljud iritiraju. Sri Sri Ravi Shankar: Kada osjećaš ljutnju uznutra, da li primjetiš senzaciju koja dolazi sa ljutnjom? Zaboravi na drugu osobu. Senzacija je ta koja ti pravi problem. Kada se fokusiraš na senzaciju ona lagano nestane. Zašto bi kvario svoj vlasitit nervni sistem? Zašto bi kvario svoje prelijepo tijelo zato što je neko nešto rekao. Znaš, kada se ljutiš 72 mišića na tijelu se zgrče. Tvoje tijelo postane napeto. Pitanje: Često se zaglavim u svojim problemima. Kako da se riješim ovog obrasca? Sri Sri Ravi Shankar: Kada misliš da je tvoj problem veliki onda ne primjećuješ probleme drugih ljudi. Kada porediš svoj problem sa tuđim problemima, onda ti se tvoj problem čini jako malim i beznačajnim. Pitanje : Koja je razlika između nevezanosti i negiranja( poricanja)? Sri Sri Ravi Shankar: Kad god se zaglaviš u analiziranju svojih osjećanja, kažem ti, samo otpusti. Često puta odeš da te neko posavjetuje i izađeš još konfuzniji. Savjetnik ti kaže " Oh, kada si bio mali tvoja majka te nije odvela na sajam i zato osjećaš ljutnju". Kažem ti , gledaj na svoju čitavu prošlost kao na san i nastavi sa životom ka budućnosti. Nekad se dese ugodne a nekada neugodne situacije. Stalno žvakanje sjećanja ti kvari sadašnji trenutak. Sva prošlost je ništa drugo nego memorija( sjećanja). Uticaj nekih od tih sjećanja se može nastaviti ali događaj sam po sebi više ne postoji. Probudi se! Pogledaj kako se psi, mačke otresu kako bi očistili prljavštinu sa sebe? Oni se protresu i nastave dalje. Isto i ti uradi. Sačuvaj svoj um. Pitanje: Da li Milost može promijeniti sudbinu? Sri Sri Ravi Shankar: Da, samo onda to i jeste Milost. Pitanje: Guruji, osjećam ljutnju i arogantnost u sebi. U ljutnji, postanem nesvjesan. Molim te reci mi koji je lijek za ovo. Sri Sri Ravi Shankar: Kada si ljut na samog sebe onda se ljutiš i na druge. A kada se ljutiš na druge onda se ljutiš i na sebe zato što si se naljutio. To je kao začarani krug. Moramo ovo zaustaviti. Uredu je ako se naljutiš. Nemoj se ljutiti zato što si se naljutio. Ponekad se osjećaš dobro ponekad loše. Život je kao džungla. Nailazit ćeš i na trnje i na cvijeće, plodove, lavove, tigrove....sve je tu. Samo budi prirodan i opusti se. Prihvati situacije takve kakve jesu i nastavi dalje. Nemoj se zaglaviti na jednom mjestu. Um ima tako mnogo trikova da te učini jadnim. Pjevaj, meditiraj, služi. Trebamo sačuvati svoj um. Pitanje: Zašto nam se jednostavne situacije kasne učini jake komplikovane? Sri Sri Ravi Shankar: Pa šta? Isto tako, kasnije će ti se komplikovana situacija učiniti jednostavnom. Svaka komplikacija na koju naiđeš u životu je test tvojih sposobnosti. Kada pojednostaviš situaciju i zaglaviš se u djelovanju, onda shvatiš da je situacija ipak komplikovana i tvoja arogancija ispliva. Kada znaš da sve što se dešava jeste volja božanskog onda si slobodan od arogancije. |
Roar And Be The Lion You Are "The Voice is everywhere!" zna mi nekad doć neki vrlo suptilni skriveni strah i u neku ruku "skrivanje" od duhovnosti u smislu, hm da postoji tu više faktora 1) svjesna sam da je "duhovnost" samo još jedna uloga, biti "duhovan" nosi određene konotacije i postoji doza navezanosti na ovakav život, kad se usmjeriš u duhovnost, kao da bacaš sidro da te čuva od oluja i da ti brod ne bježi na stijene... to stvarno jest strana duhovnosti koja je realna, jer svjesno usmjeravaš misli bogu i prepuštanjem višoj sili, ona te nosi kao kap na dlanu ali ne u smislu da te spašava od ružnih situacija u životu neg recimo da ti u najružnijim situacijama u životu daje toliku utjehu da ne možeš imati percepciju ružnih situacija kao da su ružne. jer ništa nije ni ružno ni lijepo + all things must pass, to su dva neka ajmoreć duhovna zakona i mislim da je to sidro prekrasno ali ponekad kad ga ne osjećaš, radiš neke stvari iz uma da ti vrate tu percepciju a još jedan duhovan zakon jest da djelovanjem iz uma nećeš dospjet nigdje, radije utišaj um i oslušni srce e i te stvari iz uma čini mi se čine tu ulogu i masku duhovne osobe neki ljudi su kakti duhovni a nisu uopće, u realnosti, duhovni da li te čini duhovnim to da svaki dan radiš praksu? čini li te duhovnim praćenje jogijskog načina života? jesi li duhovan ako samo obučeš patike duhovnosti i halju i lišiš se posjedovanja? ako odeš na brdo u osamu? sve ove stvari zapravo nemaju veze s duhovnosti, a nema ni nikakva brija koju možeš zabrijat ili pravila koja možeš pratit. onda se tu na tom prijelazu uvijek zakočim jer se ne želim zaplest u ovakve stvari. a smiješno jer, na kraju dana, tko je taj koji se zakoči... 2) nekad kao da "tajim" neke svoje misli, osjećaje, intuiciju itd. zato što znam u srcu da je još jedan duhovan zakon tišina. ovo mi je isto nestabilno područje. kaže mooji često, pusti svijet da misli da si "normalan", a ti u srcu znaš najveću istinu. i stvarno jest tako, kad si u srcu blizak istini, ništa te ne tjera da ju blebećeš uokolo, jer se odjednom stvari okreću u res, non verba. živiš tišinu i živiš ljubav, ne ideš uokolo i ne govoriš "ej ljudi..." u biti ne znam šta bi govorio, nije zapravo ni stvar u govoru, rekla bih da je više stvar u frekvenciji. neki ljudi tvrde da znaju istinu, a vibra im govori upravo suprotno, u njihovom društvu si i na neki energetski način kao da osjetiš da su jako zapleteni u mislima i ne rezoniraju s onim na što "briju" vrlo usko povezano i s točkom 1. 3) nekad mi dođe strah da će se okolina moja buniti i da me neće pustiti ako jednog dana odlučim recimo ostaviti sve i normalan život i otići. taj strah kao da je zapravo neka velika rešetka oko moga tijela i često se osjetim vrlo klaustrofobično u svojoj kući i svojoj okolini, kao da će me vezati užetom prije nego što će me pustiti to je u biti najveći faktor, ovaj 3. mislim da je to problem cijeloj ekipi svjetskoj koja si zacrta prosvijetljenje u životu i bliskost s bogom recimo to tako. mislim da će tu bit puno borbe. da je to još jedna stvar, a zašto se toliko u svojoj svijesti ograničavam, zašto mislim da će bit puno borbe? zašto ne bi klizilo kao putar, i zašto bi tajila svoje nade i snove? jer su društveno neprikladni? 4) nekad mi se čini da se suzdržavam i da ne idem "all the way" u smislu da se ne predajem u potpunosti, predam dijelove sebe za koje mi paše da predam. recimo, nekad znam u srcu da nešto nije dobra ideja ali me povuku neke ovozemaljske žudnje i prepustim se toj lošoj ideji iako sam znala od početka da neće funkcionirati. i onda se ne odričem toga, a zapravo da sam čru, bih trebala, zapravo bi trebala pratit srce i recimo bit u celibatu, jer u srcu znam da je to ono što mi treba (celibat nedoslovan, više celibat od vezanja. prakticirat nevezanost) neke romantične veze i vezice, recimo neka zapetljavanja u odnose s ljudima kojima nije cilj isto što je i meni cilj, recimo to tako a s ovima kojima je cilj isto što je i meni cilj je besmisleno ostvarivat išta šta nije platonsko jer jednostavno.. ne znam kak da to opišem npr- imam jednog frenda kojem je cilj isto što je i meni cilj i volim ga više od života i toliko ga volim da bi radije sjedila pored njega i nikad ga ne takla jer je samo sjedenje pored njega toliko više ispunjavajuće nego što bi npr. seks bio (brijem) jednostavno je nepotrebno i suvišno unosit taj fizički faktor jer jednostavno oboje znamo da je to tako i ne postoji ništa u njemu na što bi ja reagirala i ništa u meni na što bi on reagirao vezanjem jer nikom nije cilj vezat se, a to se događa u vezi a u isto vrijeme znam da njega više poštujem i volim od većine muškorodnih pripadnika jer je meni sličan itd (a on je i otišao all the way i stvarno mi je uzor u puno stvari) a s druge strane postoje ponekad dečki oko mene koji nisu uopće i nimalo u duhovnosti i ne znaju što je to i ciljevi su im usmjereni više prema npr. rađenju onog što vole radit bila to umjetnost ili išta drugo (najčešće umjetnost) i imaju veliko srce i prekrasni su i isto ih volim na neki način na koji voliš ljude generalno i više nego jednom mi se dogodilo da kažem e zajebi, vezat ću se, malo, vidjet kak ide, sve je to u redu ali zapravo od početka nije u redu i zapravo se bez iznimke uvijek dogodi neko sranje, jer zapravo moje srce nije u tome jer je moje srce u moojiju i duhovnosti i znam da se nikad neću posvetit u potpunosti toj vezi jer mi je to sve u srcu malo glupavo, u smislu zašto bi ja sad išla se vezat za nekoga čisto iz zajebancije kad bi možda bilo ljepše nevezat se i sam se družit, ono zašto ne bi radije bili prijatelji i zašto se uvijek tu u muškoženskim odnosima mora upetljat neki đavo romantike e i to je to čeg se teško odričem. u biti mi je teško ne zapetljat se u tu relationship-vezanost klopku kao da ti pojača ego, zapravo, i kao da uvijek na kraju si kažem e treba me zaključat na neki visoki toranj i dok mi ne izraste kosa do poda nitko neće moći do mene ili još bitnije ja neću moći do nikoga ali me to uopće ne spriječava... al to je sve u mojoj percepciji tako glupavo posloženo, možda je istina vrlo drugačija (iako sumnjam) vjerujem da će trenutak u kojem odlučim da mi ne treba vezanje u srcu biti trenutak u kojem ću znat da sam prevazišla još jednu vasanu tj vjerovanje i u tom trenutku će na ćilimu sudbine doletit netko s kim neće bit vezanosti a bit će konzumacije eto p.s. "There is a very simple secret to being happy. Just let go of your demand on this moment. Anytime there is a demand on the moment to give you something or remove something there is suffering... Sudden realization is just a dropping of every demand on this moment, on yourself and on others. ~ Adyashanti" baš, adya, baš kažeš kako stoje stvari. dropping of every demand, dropping of glupe demands koje postavljaš na svoj život (sve napisano gore), ma joj, ti zen budisti.. |
sad kako sam sama, ne želim trošit pare trenutno i odlučila sam kupit jučer nešt za jest a danas ne. tako su nastupili prvi problemi, jučer sam oko 3 ujutro u naletu munchiesa pojela skoro cijeli capro kozji sir (najbolje <3) a trebalo je pola ostati za danas i onda to odjednom postane ona kategorija problema koji se tiču neke druge maje neke sutrašnje maje, i svalim sve na tu sutrašnju maju i dođe sutra i još jednom kao i milijun puta prije toga spoznam da sutrašnja maja opće ne postoji, sve je to ta ista maja i sad se moram nosit sa novonastalim problemima a novonastali problemi su glad trebala bih do dućana ali jasno to u stanju u kojem ja jesam ne dolazi u obzir, puno previše predradnji se podrazumijeva i stvarno izlazak u civilizaciju mi je dalji od najbizarnijeg i tako šmugam po kuhinji, nemam ničeg al baš ono, u frižideru 1 paradajz i korica kruha ništ uzmem to i stavim maslinovo, papar, sol, pravim se da nešto kao pripremam i mislim si jebote pa čak i najštedljiviji tip poput mog oca kupi dobro maslinovo nebitno što drugo fali, glavno da imamo dobro maslinovo i čim se potroši se skače u gaćama u dućan po novo ekstra ultra uber djevičansko i mislim si kako je ovaj fenomen zapravo dosta raširen, ta fiksiranost na maslinovo kako su ljudi spremni dat ekstra keša za njega čak i u nepovoljnijim financijskim uvjetima, a čak sam i ja podlegla toj kulturi i podliježem uvijek na moru kad jedva imam za kruh ali izdvojit će se za maslinovo a ako pogledamo širu sliku- ljudi su generalno fascinirani svim takvim proizvodima uvijek se priča koja kumica bolji sir pravi i tko ima najfinije ulje, najbolje VINO (na otocima je top priority nać najbolje i najjeftinije domaće vino, inače se moš slikat, i onda kad nađeš sisat iz te cice kolko moš) do te mjere da se brojevi tih osoba proslijeđuju kao da su dileri koji te onda hukapaju s najpoletnijim (lol) kokicama sve što je domaće i u što je fizički trud uložen se cijeni, svugdje i uvijek i kao da ljudi bolje razumiju trud koji je uložen u zemlju nego neki apstraktni trud dobrog npr. brokera (iako se jasno uvijek cijeni dok je netko dobar u onome što radi) pa tako sam si mislila i kako mi imamo razvijenu kulturu placa i tržnice, svi idu, čak i moje frendice i ja idem vikendom i to su mi najsretniji sati u tjednu stvarno obožavam ubrat dobre suhe šljive bez koštice i najjeftinije indijske, imam više fokus na grahoricama i podrumu dolca i tu se bolje snalazim negoli gore pod suncem, jer gore pod suncem mi sve izgleda divno, a najviše izdvojim na sezonska voća, no da ne duljim obožavam plac i mislim da je to prekrasna tradicija i najviše me usrećuju ljudi po tramvajima s kolicima prepunim voća i povrća jer se ja uvijek doma vraćam s ruksakom na bajku a prestrašno nešto što se dogodilo prošli vikend- htjela sam ubrati jogurt od tete neki domaći i ona mi govori ne mogu prošlo je 12, ne mogu ti naplatiti više (zbog fiskalizacije jelte), a i stroge su kontrole i ona bi mi prodala i ja bi da mi proda i gledamo se preko njenog pulta i sram nas je što živimo u takvim uvjetima... a neki dan smo cure i ja ful htjele švedski baguette znate švedski kruh onaj s hrpom sjemenki najfiniji najgušće zbijeni bez zraka samo sjemenke, iz dinare primjerice meni je taj kruh kao kolač i pojedem šnitu i ne mogu više, kako bi i trebalo bit, za razliku od ovih usranih čiji je sastojak 90% zrak, a ostalo kemija, bijelo brašno, smeće i sol ali švedski baguette ne postoji, naravno i mislim si ja pa to bi bilo izvrsno da postoji štand na dolcu s kruhovima koji se zove "dobar ko kruh" sa superfora izdizajniranim logotipom i vizualnim identitetom i ima gomilu različitih kruhova a jedan kvalitetniji od drugog od raznih brašna, od cjelovitih zrna, integralni, oni kruhovi isto zbijeni kukuruzni ogromni ispod peke koji se nikad ni ne osuše ni ne pokvare i isto su ko kolač i možeš ih jest solo a ne brijat neke namaze pičkice mičkice s dobrim pekačima i predanim pekarima i jebo me pas svaki vikend bi si kupila kruh koji bi mi trajao tjedan dana na tom štandu iz snova, kakav je i agrokutić eto career plan... |
Razmišljala sam o tome Kako ti sa svakom osobom koju upoznaš treba različito količinski vremena da se zbližiš s njom Danas sam razmišljala o tome kako se bliskost ostvaruje na različit način sa svakom osobom Kroz različit splet ne-vjerojatnih okolnosti koje vas zbliže Sa svakim je drugačije i sa svakim drugačije teče i jedini prirodan način da se razvije jest prepuštanje Zapravo, kad se prepuštamo i prihvaćamo ono što se događa svježim očima- bez uvjetovanja iz prošlosti (držanja određenih "pravila" i "vjerovanja" o životu)-tad živimo u sadašnjem trenutku I svjesno i prisutno Mislim si, dont think too much.. bit će kak treba bit jer nemre nikak drugačije (pogotovo ak se držiš sadašnjem trenutku) Što podrazumijeva bliskost? Suptilne nijanse osobe, onaj ogroman spektAr njegovih njenih faca i grimasa Koje poznaje ograničen broj ljudi na svijetu One stvari koje ne možeš opisat s riječima o svom primjerice najboljem prijatelju, jer ga koliko god pokušavao ne možeš strpati unutar standardiziranih osobina Završavaš sve svoje opise njih sa- ma, najbolja osoba Savršeno razumijevanje |
Ovaj post je o težini postizanja detachmenta i dispassiona Nekad mi se u nekim životnim okolnostima intenzivno aktivira i zaplete ego-osjećaj postojanja. Jednom kad uđeš u ego i mind tj kad mu povjeruješ, kao da te ulovi u klopku i krenu fizičke reakcije, karmički obrasci, klatno je zaljuljano a ti se koprcaš i pokušavaš se iskoprcat s istim egom i mindom koji je zapravo sama klopka. Znači nemoguće je. Čak i ako privremeno se osloniš na nešto, znaš da si u jinu i da ćeš past u Jang jer oni je egzistiraju odvojeno, samo je pitanje koje je lice medalje osvijetljeno, to vam je ljudi moji dualizam. Često puta te taj isti dualizam tako iscijedi, meni osobno kroz vezanost i nevezanost. Sloboda, značenje slobode, samostalnost i usamljenost. Kad sjednem u meditaciju i prebivam svjesno u no-mind stanju, samo se otpušta u zrak i nestaje sva ta nagomilana iluzija. Pazi formulu: Sve od čega se osjećaš loše, nije istinito. Postoji samo ljubav, ljubav si ti. Eto to je to. Znači tako danas sjednem u meditaciju i odjednom takva vatra koja me lagano podgrijava i pali cijelo ovo fantastično ljeto, usamljenost. To su ti programi, znam ih ko stražnji džep, znam sve misli i senzacije koje idu uz njih. Promatram ja tako to i odjednom uvidim što je ispravno- dogodit će se to što želim i utažit će mi se žeđ ega za onime što žudim, spontano. Bilo će nestat, bilo ću si ispunit želje, materijalizirano je, pokrenuto je, u dualizmu zajedno s problemom egzistira i rješenje, odvija se, budi strpljiv, rješava se samo od sebe. Samim svojim bivanjem se čistiš i dont worry about it. Ne postoji ništa šta ti možeš intervenirati da ubrzaš ili skreneš proces, samo budi i znaj da je sve već riješeno, iako nam se u ovoj našoj ograničenoj vremensko-prostornim kontinuuom percepciji čini da nije. Al zajebi što su neki procesi sporiji, dublji su time i temeljitiji i dugoročniji i jači, a to je ono što ti treba. Zege, mislim da je zege sljedeći, i neću se brinut oko samoće u istom, čak i da dođe, prihvaćam ju. Deri kurvo karmička, pali kolko god hoćeš, izgorjet će samo ono što nisam. Trust! |
Mesija je umjetnik života. On si je izgradio kuću na osami. On si je napravio vjetrenjače od motorića starih printera koje je našao po smetlištima. On iz tih vjetrenjača ima besplatnu struju na koju puni i-pad, sluša muziku i osvjetljava svoje imanje led lampicama. On je high-tech seljak. Zna sve o struji, kao mali tesla je. Pokazao mi je kako najlakše do struje kad si u divljini, "uvijek sa sobom moraš imat žice". Najveća strast mu je obnovljiva energija a solarni paneli i 12 volti prije svega. On ima permakulturicu ispred kuće i poznaje svo samoniklo bilje pa si može kuhat besplatno, živi od zemlje a nekad si i ulovi ribu na stijenju malo dalje. On nevjetojatno dobro kuha i kuži hranu i zdravu prehranu. On magarčića nekad osedla a voli ga kao rođenog brata. Voli sve životinje i razumije, kad ih gleda iz očiju mu sije ljubav i povezanost. On kao da je došao iz druge dimenzije. Mesija se bavi fotografijom i vj-ingom, to je studirao. Snimio je 4 dokumentarca. No, srce Mesijino je u prirodi i nikad neće biti nigdje drugdje. Prehodao je sve planine uzduž i popreko, zna sve izvore vode i svo bilje, pa vodi survival trekking ture gdje god pikiraš i iz cijelog svijeta mu dolaze avanturisti da se na par dana prikopčaju na lifestyle koji njega fura cijele godine. Kaže on da nikad ne vodi nigdje gdje nije prehodao više puta, a turu koji vodi sljedeću preći je išao još jednom, da se uvjeri da na 10% puta koji ne poznaje nema mina. Već 13 godina samo hoda i lunja, otišavši od svoje tuzlanske familije, sa snovima i ogromnom ljubavi u srcu prema divljini i miru, sići s nama u komižu uvijek mu je šok. Dvadesetak razvaljenih gojzerica ovjesio je uz zidove svoje suhozidne kućice (kojoj je ove godine podario krov i sada sjedi i čeka kišu da vidi da li prokišnjava i da napuni bunar) i one svjedoče njegovim neumornim stopalima koja uvijek zadaju tempo taman da te iscijedi do krajnjih granica. Onda te posjedne, zapali vatru od ružmarina, rogača ili masline (najbrže gori i kaže on, najfiniji je dim ako dođe do hrane) i skuva u 5 minut maništru. A presmiješan je, možda i najduhovitija osoba koju znam. Ležali smo mi tako u kampu čekajući trajekt u 5.30 i promatrali zvijezde, a on mi je pričao o svemu što ti priroda daje, staroj arhitekturi i tradicionalnom životu komiže. Zvonila je budilica S.-u a Mesija se dere- jebo trajekt!!! Lijepo nam je bilo, ko će sad ustat. Ispraksala si se, vitkija i spretnija si, sori šta se nisam baš javljao, nikako da se skrasim, nikako da dopizdi ovo điberenje. Oke je Mesija, kužim te skroz, volim ko nikog, tebe i duge dredove koje želim izvuć ti ispod glave i podmetnut sebi kao jastuk. Perceptivno i najperceptivnije oko tvoje sa vječno raširenim zjenicama i neprekinutim gejzom koji probija najdeblje zidine i isijava svemir nadam se gledat ću još puno dana u svom životu. |
Društveni život u kampu mijenja se iz sata u sat. Dolaskom mesije u naše društvo ponavlja se priča od prošle godine- brutalno suočavanje s realnošću i perspektiva jednog pustinjaka na sve naše brije i brijice. Kanađanina više nema a s. je tu ukrasan, zasad. Nekad se osjećam izolirano jer imam puno previše misli i emocija koje ne ispoljavam jer..kako da pričaš, kako da kažeš. Kritike i manipulacije mesije uzburkale su ego družine i upoznajemo strane sebe koje su duboko zakopane iza granica naših osobnosti. Taj mesija fakat..nemam riječi. Morat ću posvetit nekoliko kartica da ga dočaram. "Vi svi niste normalni" je li u pravu kad to kaže ili je on taj koji nije normalan? Ili je on taj koji je malo čudan a mi svi smo izletnici u njegov svijet u kojem vladaju potpuno drukčija pravila, bliža fizičarima i tesli nego purgerima i poeziji. Fali mi perspektive iznad perspektive, sve je puno subjektivizma. Želim bit iznad oblaka a ne u magli, a samim ovim zapisima osjetim promjene u svojoj percepciji. |
ono savrseni kao filmske zvijezde s dredovima mislila sam si- lazno pristojni isli su mi na zivce kolko su overly simpaticni i kak imaju ogroman kamp i gomilu opreme al kao i sa sibencanima i belgijancem dan ranije pali su zidovi koje izgradih prema njima i dobili su ljudske karakteristike i sad ih volim ko stare prijatelje (iako mi je i dalje sumnjivo kak mogu bit tak nadljudsko lijepi) a jacob kanađanin je srodna duša nisam se toliko smijala s nekim otkako sam d. upoznala a to je bilo prije godinu dana odmah cim smo se vidjeli sjeli su svi klikeri koji mogu a sad ga volim ko rodjenog brata a totalni frik uvijek se s tim ekstremistima skompam, beremo se najljepsi u svom coporu, najvise se smije i proizvodi cudne zvukove nekad je zenstven a nekad je prljavi hipi, ima najviše nakita povješanog po sebi do granica neukusa (ali i dalje isfurava hipizam) i totalno je blagoslovljen Ispunjavaju mu se želje na svakom koraku i ne mogu vam opisat koliko je goofy i smiješan a rudraksha Mu leluja oko vrata i nekad ga cujes kako OM-a Pozvala bi ga da živi samnom kao psić a možda i hoću.. Falit će mi da ga počešem po zapetljanoj dugoj kosi prepunoj perli i perja (otprilike jack sparrow) a osjećaji prema njemu su toliko platonski da je to nešto prekrasno I znam da je svemir poslao ga Da mi pruži ruku Iako on tog nije svjestan a nisam ni ja skroz ali Sigurnija ne mogu bit. Takav je društveni život u kampu A danas nam dolazi i najdraži s. skiper I furat će nas na brodu Život je trenutno savršen Gladna sam i idem u more |
Postoji prirodni mistik koji pluta kroz zrak i more visa. Plaža uvala šuma i more Srebrna. Znate li možda osjećaj dok ste napušeni i čitate on the road i gledate doorse Osjećaj mistike postojanja nečeg toliko suptilnog ali intenzivno prisutnog i sveprožimajućeg, divljeg i afrodizijačkog u spontanog Protkan je vis njime Protkana je srebrna do koje smo ustopali poljske ronioce Da imam para ne bi bilo muzike Da imam za pušit ne bi znala da je mistika ovdje i kad nemaš Vis nije raj, vis je realnost Mirisa smokve, rogača, timijana, ružmarina, mora, lavande.. Kao da cijelo vrijeme mirišeš najfiniji parfem a dok prošećeš u polje najedeš se onoga što nađeš Roniš (što uvrštavam u top5 aktivnosti) i vidiš sabljarku i hobotnicu u desetak metara kvadratnih Pogladiš kozu i magarca na putu A sve je filtrirano zagasitim roskasto narančasto zemljanim tonovima od 5 popodne nadalje A ujutro i prek dana je sve kao svježa breskva koju želiš zagrist na puna usta I ne gladi te priroda, ne mazi te i nije dobra prema tebi, ogoli te i suoči s realnošću. Nitko ne brine za tebe osim tebe samog, a nikad opet nisi sam jer si dio cijelog ovog kozmičkog plesa To je lekcija koju te uči a ta lekcija je najteža A crvčci koji mi sviraju I trnje koje te grebe dok bereš kupine (ali istovremeno upozorava na nemani i spodobe tipa crne udovice koje vrebaju iz skrivenih mreža) Zapravo te, na svoj način, slavi i podsjeća da si živ, da si biće i da si mistika kao i sav život koji buja u punom jeku svoje prirodnosti, spontanosti i netaknutosti na ovom najotočkijem od svih otoka. Samostalnost uvijek dolazi sa samoćom i samoća sa samostalnošću A čini mi se da je to najzajebaniji koncept i ustroj stvarnosti koji moram izbacit iz glave I da ću onda bit gotova, kraj se nazire, stepenica je prekoračena Vidjet ćemo... A stalno slušam idole |
Izjebali smo se na trajektu ko nikad. Stavila sam karimat, stavila sam vreću, napuhala sam jastuk od luftića, zamotala glavu u pareo, obukla šuškavac i duge hlače i i dalje je urnebesno puhalo, bili smo pod reflektorima, glasni pijani slovenci šminkeri i minijaturni trajekt i noćne more. A sve smo uspjele i ošamutit se frulom i gembačem za lakše spavanje i ništa. Strgani u splitu. Prošle godine je bilo isto. Sjedili smo u parku i družili se sa splitskim đankijima i prijateljicom noći lanom lolić. Pričali su nam o splitu po noći kad izmigolje mračnjaci i pazili su na nas, bili smo si dobri. Hoćemo li ih opet sresti i da li su još uopće živi? Sve to a i više saznajte u idućoj epizodi. Dotad, fjaka. Rasprave na rivi oko mamića i bilića, hajduka i dinama. Uz smrad luke kakav nema nigdje drugdje, baš po splitskim brodovima i splitskim govnima. Split je uvijek dobar dom u prolazu S najgorim burekom na svijetu |
Počet ću od ovog četvrtka, jer početi od prošlog petka učinilo bi moje misli preraštrkanima. Bilo je tako fantastično na motovunu da nisam još ni svjesna obujma te fantastičnosti pa ju ne mogu ni sistematizirati. Kao ogromna prefina šarena voćno čokoladna torta i veliki kasnoljetni rođendanski tulum u vrtu sa svim tvojim prijateljima. A ima ih puno i volim ih pune kurčeve. No, nije bilo do motovuna, bilo je do te velike grupice ljudi koji su brijali svi zajedno pa odvojeno pa opet zajedno a sa svakim ti je posebno i jednako dobro. Početi od jučer. Tako smo s.,l. i ja otišavši s motovuna stigle u rijeku s planom da idemo na trajekt od rijeke do splita (i potom zakucamo kurs na obećanu zemlju visa). No, kako to obično biva, sudbina nas je ošamarila odgodivši trajekt za sutradan. Trčale smo svaka sa 50kg na leđima smrdljivih nožurda na vlak, da bismo ga vidjele samo straga kako odlazi. Sjele smo zapaliti cigaretu i ja sam stalno govorila ma nije bed ajde sutra ćemo na trajekt to je bolje, ali u stvarnosti sam plakala iznutra jer sam htjela doći do visa i sad kad mi je bio nadohvat ruke se pomaknuo još dva koraka unazad. Zanimljivo je kako možeš biti vezan za mjesta. Osjećala sam se jučer kao da mi je Komiža ljubavnik kojeg vidim jednom godišnje i onda ljubujemo tako blisko i intenzivno da imam dovoljno materijala inspiracije za odradit godinu dana prije nego mu se vratim. No nema veze, ljubavniče, izdržat ćemo još jedan dan jedno bez drugog. Jedan od razloga zašto žudim za komižom je taj što sam postala uzemljenija no ikad. Mišići na nogama su mi od svakodnevnog penjanja očvrsnuli i kao da su mi stopala pustila korijenje u tlo, korijenje koje se sa svakim novim korakom išćupa i vrati. Hodala bih bosa jer me sve cipele udaljavaju od zemlje. Spavati u sobi pod zidovima još je jednom postalo zatvor koji mi uskraćuje one beskonačne zračne mase koje se kovitlaju iznad tvojih snova. Sunce koje te opiči u rano jutro još jednom mi je jedini prirodni način buđenja a otići u šumu i leći na tlo je kao da se prepustim zagrljaju i njedrima majke prirode. Mravci koje sam u početku tamanila i puhala dolje sa sebe postali su stanovnici mog tijela koji se igraju i ne rade mi ništa nažao (nadam se da mi se neka udovica neće uvuć u vreću ipak). A komiža..komiža je kao zagrljaj. Sjele smo tako mi i razmatrale opcije. Pred nama je 24 sata do trajekta, love nam fali već odavno (toliko da nam je plan za trajekt motiviran prvotno šansom da se uspijemo prošvercat) a bus smo sustavno odbile a stoppat do splita bi se morale razdvojiti što smo također sustavno odbile. Nije nam se dalo spavat na kolodvoru, iscrpljene, zmazane i niskog morala, sara je nazvala svog 95godisnjeg nonu i najavila nas da dolazimo prespavati. Pričati s njim otvorilo mi je još jednu zanimljivu percepciju. Nonić je lucidniji od hrpe starih ljudi koje znam, a on je najstariji, svi prijatelji su mu pomrli prije dvadesetak godina, a žena prije pet, a njemu je preostalo da tiho i neprimjetno u samoći pričeka smrt u svojoj rodnoj kući. I pričao je on tako kao bivši električar da su štedne žarulje nešto najgore i da hrana u supermarketu nema veze s hranom- "truju nas gdje god stignu pa tako i sa žaruljama". Zato i jesi tolko poživio, čiča, ne padaš na priče i oslanjaš se samo na sebe, kaže on da ne sluša doktore, samo kad on procijeni da su u pravu, može. Gledajući u njegove oči koje su sve mutnije ali i mudrije, sjetila sam se kako u mitologiji grčkoj slijepci uvijek vide najbolje intuitivno i iznutra. Sjetila sam se kako je sri sri rekao da stare ljude treba samo slušati i biti dobar prema njima i milostiv, i razmišljala sam o tome i percipirala to i zapitala sam se dali su oni bliže prijelazu u novi život nego mi i da li njihova pogrbljenost i blizina zemlji materijalno dočarava trenutak kad će leći još jednom u utrobu majke zemlje. Ne znam. U svakom slučaju, saznat ćemo. Nikako da stignem tipkati jer sam stalno u društvu a nagoni za introspekcijom i refleksijom su intenzivni. Inspiracija je konstantna a događaji se redaju. Volim život i osjećam se kao da plivam u moru koje sam sama osmislila. A svo to vrijeme to je more integralan dio živog bića zemlje, a čuješ ga kad slušaš i vjetar u krošnjama. Ljudi moji, zemlja je živa! |