Izjebali smo se na trajektu ko nikad.
Stavila sam karimat, stavila sam vreću, napuhala sam jastuk od luftića, zamotala glavu u pareo, obukla šuškavac i duge hlače i i dalje je urnebesno puhalo, bili smo pod reflektorima, glasni pijani slovenci šminkeri i minijaturni trajekt i noćne more. A sve smo uspjele i ošamutit se frulom i gembačem za lakše spavanje i ništa.
Strgani u splitu.
Prošle godine je bilo isto. Sjedili smo u parku i družili se sa splitskim đankijima i prijateljicom noći lanom lolić. Pričali su nam o splitu po noći kad izmigolje mračnjaci i pazili su na nas, bili smo si dobri.
Hoćemo li ih opet sresti i da li su još uopće živi?
Sve to a i više saznajte u idućoj epizodi.
Dotad, fjaka. Rasprave na rivi oko mamića i bilića, hajduka i dinama. Uz smrad luke kakav nema nigdje drugdje, baš po splitskim brodovima i splitskim govnima.
Split je uvijek dobar dom u prolazu
S najgorim burekom na svijetu
Post je objavljen 03.08.2013. u 10:17 sati.