Pregled posta

dani gledanja moojija i ništa drugo

Roar And Be The Lion You Are

"The Voice is everywhere!"

zna mi nekad doć neki vrlo suptilni skriveni strah i u neku ruku
"skrivanje"
od duhovnosti u smislu, hm da postoji tu više faktora

1) svjesna sam da je "duhovnost" samo još jedna uloga, biti "duhovan" nosi određene konotacije i postoji doza navezanosti na ovakav život, kad se usmjeriš u duhovnost, kao da bacaš sidro da te čuva od oluja i da ti brod ne bježi na stijene... to stvarno jest strana duhovnosti koja je realna, jer svjesno usmjeravaš misli bogu i prepuštanjem višoj sili, ona te nosi kao kap na dlanu ali ne u smislu da te spašava od ružnih situacija u životu neg recimo da ti u najružnijim situacijama u životu daje toliku utjehu da ne možeš imati percepciju ružnih situacija kao da su ružne. jer ništa nije ni ružno ni lijepo + all things must pass, to su dva neka ajmoreć duhovna zakona
i mislim da je to sidro prekrasno ali ponekad kad ga ne osjećaš, radiš neke stvari iz uma da ti vrate tu percepciju a još jedan duhovan zakon jest da djelovanjem iz uma nećeš dospjet nigdje, radije utišaj um i oslušni srce
e i te stvari iz uma čini mi se čine tu ulogu i masku duhovne osobe
neki ljudi su kakti duhovni a nisu uopće, u realnosti, duhovni
da li te čini duhovnim to da svaki dan radiš praksu? čini li te duhovnim praćenje jogijskog načina života?
jesi li duhovan ako samo obučeš patike duhovnosti i halju i lišiš se posjedovanja?
ako odeš na brdo u osamu?
sve ove stvari zapravo nemaju veze s duhovnosti, a nema ni nikakva brija koju možeš zabrijat ili pravila koja možeš pratit. onda se tu na tom prijelazu uvijek zakočim jer se ne želim zaplest u ovakve stvari. a smiješno jer, na kraju dana, tko je taj koji se zakoči...

2) nekad kao da "tajim" neke svoje misli, osjećaje, intuiciju itd. zato što znam u srcu
da je još jedan duhovan zakon
tišina.
ovo mi je isto nestabilno područje. kaže mooji često, pusti svijet da misli da si "normalan", a ti u srcu znaš najveću istinu. i stvarno jest tako, kad si u srcu blizak istini, ništa te ne tjera da ju blebećeš uokolo, jer se odjednom stvari okreću u res, non verba.
živiš tišinu i živiš ljubav, ne ideš uokolo i ne govoriš "ej ljudi..." u biti ne znam šta bi govorio, nije zapravo ni stvar u govoru, rekla bih da je više stvar u frekvenciji. neki ljudi tvrde da znaju istinu, a vibra im govori upravo suprotno, u njihovom društvu si i na neki energetski način kao da osjetiš da su jako zapleteni u mislima
i ne rezoniraju s onim na što "briju"
vrlo usko povezano i s točkom 1.

3) nekad mi dođe strah da će se okolina moja buniti i da me neće pustiti ako jednog dana odlučim recimo ostaviti sve i normalan život i otići. taj strah kao da je
zapravo neka velika rešetka oko moga tijela i često se osjetim vrlo klaustrofobično u svojoj kući i svojoj okolini, kao da će me vezati užetom prije nego što će me pustiti
to je u biti najveći faktor, ovaj 3.
mislim da je to problem cijeloj ekipi svjetskoj koja si zacrta prosvijetljenje u životu i bliskost s bogom recimo to tako.
mislim da će tu bit puno borbe. da je to još jedna stvar, a zašto se toliko u svojoj svijesti ograničavam, zašto mislim da će bit puno borbe? zašto ne bi klizilo kao putar, i zašto bi tajila svoje nade i snove?
jer su društveno neprikladni?

4) nekad mi se čini da se suzdržavam i da ne idem "all the way" u smislu da se ne predajem u potpunosti, predam dijelove sebe za koje mi paše da predam.
recimo, nekad znam u srcu da nešto nije dobra ideja ali me povuku neke ovozemaljske žudnje i prepustim se toj lošoj ideji iako sam znala od početka da neće funkcionirati. i onda se ne odričem toga, a zapravo da sam čru, bih trebala, zapravo bi trebala pratit srce i recimo bit u celibatu, jer u srcu znam da je to ono što mi treba (celibat nedoslovan, više celibat od vezanja. prakticirat nevezanost)
neke romantične veze i vezice, recimo
neka zapetljavanja u odnose s ljudima kojima nije cilj isto što je i meni cilj, recimo to tako
a s ovima kojima je cilj isto što je i meni cilj je besmisleno ostvarivat išta šta nije platonsko jer jednostavno.. ne znam kak da to opišem
npr- imam jednog frenda kojem je cilj isto što je i meni cilj i volim ga više od života i toliko ga volim da bi radije sjedila pored njega i nikad ga ne takla jer je samo sjedenje pored njega toliko više ispunjavajuće nego što bi npr. seks bio (brijem)
jednostavno je nepotrebno i suvišno unosit taj fizički faktor jer jednostavno oboje znamo da je to tako i ne postoji ništa u njemu na što bi ja reagirala i ništa u meni na što bi on reagirao vezanjem jer nikom nije cilj vezat se, a to se događa u vezi
a u isto vrijeme znam da njega više poštujem i volim od većine muškorodnih pripadnika jer je meni sličan itd
(a on je i otišao all the way i stvarno mi je uzor u puno stvari)

a s druge strane postoje ponekad dečki oko mene koji
nisu uopće i nimalo u duhovnosti i ne znaju što je to i ciljevi su im usmjereni više prema npr. rađenju onog što vole radit bila to umjetnost ili išta drugo (najčešće umjetnost) i imaju veliko srce
i prekrasni su i isto ih volim na neki način na koji voliš ljude generalno
i više nego jednom mi se dogodilo da kažem e zajebi, vezat ću se, malo, vidjet kak ide, sve je to u redu
ali zapravo od početka nije u redu i zapravo se bez iznimke uvijek dogodi neko sranje, jer zapravo
moje srce nije u tome jer je moje srce u moojiju i duhovnosti i znam da se nikad neću posvetit u potpunosti toj vezi jer mi je to sve u srcu malo glupavo, u smislu zašto bi ja sad išla se vezat za nekoga čisto iz zajebancije kad bi možda bilo ljepše nevezat se i sam se družit, ono zašto ne bi radije bili prijatelji i zašto se uvijek tu u muškoženskim odnosima mora upetljat neki đavo romantike

e i to je to čeg se teško odričem. u biti mi je teško ne zapetljat se u tu relationship-vezanost klopku
kao da ti pojača ego, zapravo, i kao da uvijek na kraju si kažem e
treba me zaključat na neki visoki toranj i dok mi ne izraste kosa do poda nitko neće moći do mene ili još bitnije ja neću moći do nikoga
ali me to uopće ne spriječava...

al to je sve u mojoj percepciji tako glupavo posloženo, možda je istina vrlo drugačija (iako sumnjam)
vjerujem da će trenutak u kojem odlučim da mi ne treba vezanje u srcu
biti trenutak u kojem ću znat da sam prevazišla još jednu vasanu tj vjerovanje
i u tom trenutku će na ćilimu sudbine doletit netko s kim neće bit vezanosti a bit će konzumacije
eto


p.s.

"There is a very simple secret to being happy. Just let go of your demand on this moment. Anytime there is a demand on the moment to give you something or remove something there is suffering... Sudden realization is just a dropping of every demand on this moment, on yourself and on others.

~ Adyashanti"

baš, adya, baš kažeš kako stoje stvari. dropping of every demand, dropping of glupe demands koje postavljaš na svoj život (sve napisano gore), ma joj, ti zen budisti..



Post je objavljen 21.08.2013. u 11:57 sati.