Društveni život u kampu mijenja se iz sata u sat. Dolaskom mesije u naše društvo ponavlja se priča od prošle godine- brutalno suočavanje s realnošću i perspektiva jednog pustinjaka na sve naše brije i brijice.
Kanađanina više nema a s. je tu ukrasan, zasad. Nekad se osjećam izolirano jer imam puno previše misli i emocija koje ne ispoljavam jer..kako da pričaš, kako da kažeš.
Kritike i manipulacije mesije uzburkale su ego družine i upoznajemo strane sebe koje su duboko zakopane iza granica naših osobnosti.
Taj mesija fakat..nemam riječi. Morat ću posvetit nekoliko kartica da ga dočaram.
"Vi svi niste normalni" je li u pravu kad to kaže ili je on taj koji nije normalan?
Ili je on taj koji je malo čudan a mi svi smo izletnici u njegov svijet u kojem vladaju potpuno drukčija pravila, bliža fizičarima i tesli nego purgerima i poeziji.
Fali mi perspektive iznad perspektive, sve je puno subjektivizma. Želim bit iznad oblaka a ne u magli, a samim ovim zapisima osjetim promjene u svojoj percepciji.
Post je objavljen 08.08.2013. u 10:56 sati.